Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Međimurska 26D, Varaždin

Poslovni broj: Kž-303/2026-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća te Zdravka Pintarića i Snježane Lukač-Keretić, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženih SL i JL, zbog kaznenog djela iz čl. 230. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbama optuženih SL i JL, protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: K- 73/2026-31 od 29. svibnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 16. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Žalbe optuženog SL i optuženog JL odbijaju se kao neosnovane.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Varaždinu je na temelju čl. 131. st. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25. i 13/26., dalje: ZKP/08), protiv optuženih SL i JL produljen istražni zatvor iz zakonske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, zbog postojanja osnovane sumnje da su počinili kazneno djelo iz čl. 230. st. 1. KZ/11.

2. Protiv tog rješenja žale se optuženici SL i JL.

2.1. Optuženi SL se žali po branitelju odvjetniku Domagoju Krpini, bez navođenja žalbenih osnova, s prijedlogom da se žalba prihvati i pobijano rješenje ukine.

2.2. Optuženi JL se žali osobno i po branitelju odvjetniku Tihomiru Rožmariću, bez navođenja žalbenih osnova, s prijedlogom da se žalba prihvati, pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Zbog komplementarnosti podnesenih žalbi iste će biti razmotrene kao jedna žalba.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti vraćen ovom drugostupanjskom sudu.

4. Žalbe optuženih SL i JL nisu osnovane.

5. Optuženici pobijaju utvrđenje postojanja zakonskih pretpostavki za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, te ocjenu da se blažim mjerama ne bi mogla postići ista svrha zbog koje je istražni zatvor produljen.

6. Nisu u pravu optuženici kada osporavaju utvrđenje postojanja osnovane sumnje da su počinili kazneno djelo za koje se terete. Naime, sud prvog stupnja pravilno i osnovano navodi da osnovana sumnja proizlazi iz činjenice da je rješenjem optužnog vijeća od 18. veljače 2026. potvrđena optužnica, te se predmet nalazi u fazi rasprave, u kojoj fazi pravno nije niti moguće s uspjehom osporavati osnovanu sumnju. Posebno, što se tiče žalbenih navoda kojima se dovodi u pitanje vjerodostojnost iskaza svjedoka i žrtve, na čijim iskazima se također temelji pravomoćna optužnica, žaliteljima valja odgovoriti da prilikom odlučivanja o primjeni mjere istražnog zatvora sud nije ovlašten ocjenjivati vjerodostojnost dokaza, već je to zadatak raspravnog suda pred kojim se dokazi provode i koji će na osnovi te ocjene i donijeti odluku o krivnji.

7. Također nisu u pravu optuženici kada osporavaju utvrđenje postojanja iteracijske opasnosti, s paušalnim tvrdnjama da ne postoje osobite okolnosti koje bi upućivale na postojanje navedene opasnosti. Naime, sud prvog stupnja pravilno i osnovano navodi da iteracijska opasnost u odnosu na obojicu optuženika proizlazi iz njihove višestruke kaznene osuđivanosti za istovrsna kaznena djela, te činjenicu da su nezaposleni i bez prihoda. Naime, optuženi SL je od 2003. godine pa nadalje, 18 puta osuđivan za kaznena djela, pretežito imovinskog karaktera (teške krađe, razbojništvo, prijevara, pokušaj prijevare), u više navrata i na bezuvjetne kazne zatvora, dok je optuženi JL osuđivan u dva navrata, zbog kaznenih djela teške krađe. Iz navedene osuđivanosti proizlazi sklonost optuženika činjenju kaznenih djela protiv imovine, od kojeg činjenja ih nisu odvratile ranije osude, optuženog SL i izdržavanje kazne zatvora. Kad se tome doda da su nezaposleni, bez prihoda i imovine, kao i sam način postupanja inkriminirane zgode za koji se terete, a koji ukazuje na viši stupanj kriminalne volje i bezobzirnost, suprotno paušalnim žalbenim tvrdnjama da ne postoji iteracijska opasnost, sud prvog stupnja pravilno je zaključio i utvrdio da predvidivo postoji realna bojazan da bi optuženici boravkom na slobodi mogli ponoviti kazneno djelo.

8. Na kraju nisu u pravu optuženici kada u žalbama osporavaju zaključak suda prvog stupnja o potrebi primjene mjere istražnog zatvora, s tvrdnjom da bi se i sa mjerama opreza mogla prevenirati iteracijska opasnost. Naime, s obzirom da optuženike od ponovnog počinjenja kaznenog djela za koje su osnovano sumnjivi nisu odvratile ranije kaznene osude, optuženog SL niti izdržane kazne zatvora, tada je iluzorno očekivati da bi se opasnost od ponavljanja kaznenog djela mogla prevenirati mjerama opreza koje se sugeriraju žalbama. Zbog navedenih razloga je sud prvog stupnja protiv optuženika pravilno i osnovano produljio istražni zatvor. Daljnjim ostankom u istražnom zatvoru neće biti narušeno načelo razmjernosti uzimajući u obzir njihov dosadašnji boravak u istražnom zatvoru (od 3. studenog 2025.) i očekivanu kaznu ukoliko budu proglašeni krivim, kod čega valja imati u vidu da je za predmetno kazneno djelo propisana kazna zatvora u trajanju od jedne do osam godina.

9. Zbog navedenih razloga žalbe optuženika nisu osnovane, a kako je oficijelnim ispitivanjem pobijanog rješenja u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08 utvrđeno da nisu počinjene povrede zakona na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Varaždin 16. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća

Igor Pavlic