Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž-1245/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sutkinji Ankici Jakovina, u pravnoj stvari tužiteljice SP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Frano Bazina , odvjetnik u Zagrebu, protiv tužene Zagrebačke banke d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, koju zastupa punomoćnik Kruno Knežević, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv rješenja o troškovima postupka sadržanog u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5569/2023-26 od 23. svibnja 2025., ispravljene rješenjem istog prvostupanjskog suda poslovni broj P - 5569/2023-28 od 11. srpnja 2025., 16. lipnja 2026.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tužene Zagrebačke banke d.d. kao djelomično neosnovana i potvrđuje rješenje o troškovima postupka sadržano u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5569/2023-26 od 23. svibnja 2025., ispravljene rješenjem istog prvostupanjskog suda poslovni broj P-5569/2023-28 od 11. srpnja 2025. pod stavkom I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženoj nadoknaditi tužiteljici SP trošak parničnog postupka u iznosu od 4.800,00 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od 23. svibnja 2025. do isplate.
II. Uvažava se žalba tužene Zagrebačke banke d.d. kao djelomično osnovana i preinačava navedeno rješenje pod stavkom I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženoj isplatiti tužiteljici na dosuđeni iznos troška parničnog postupka od 4.800,00 EUR-a zateznu kamatu od 13. svibnja 2025. do 22. svibnja 2025. i za navedeno rješava:
Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos troškova parničnog postupka od 4.800,00 EUR-a od 13. svibnja 2025. do 22. svibnja 2025.
III. Odbija se tužena sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Rješenjem o troškovima parničnog postupka sadržanom u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5569/2023-26 od 23. svibnja 2025., ispravljenim rješenjem istog prvostupanjskog suda poslovni broj P-5569/2023-28 od 11. srpnja 2025. pod stavkom I. izreke naloženo je tuženoj nadoknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 4.800,00 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od 13. svibnja 2025. do isplate.
2. Protiv navedenog rješenja žali se tužena zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se isto preinači uz naknadu troškova sastava žalbe.
3. Žalba je djelomično osnovana.
4. Ispitujući pobijano rješenje sud prvoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP time što odlučujući o troškovima parničnog postupka nije primijenio čl. 154. st. 2. ZPP.
5. Naime, iz sadržaja spisa proizlazi da je tužiteljica od tužene potraživala isplatu s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli prvotno u iznosu od 44.343,57 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama (list 21-25 spisa) time da je podneskom od 2. travnja 2024. smanjila tužbeni zahtjev na iznos od 32.573,49 EUR-a sa zateznim kamatama (list 301-304 spisa) kojem se sniženju tužena protivila slijedom čega je sud prvoga stupnja morao odlučivati o prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu te je isti usvojio za iznos od 32.573,49 EUR-a a odbio tužiteljicu s iznosom od 11.770,08 EUR-a.
6. U odnosu na žalbene navode tužene da je o trošku parničnog postupka sud prvoga stupnja trebao odlučivati primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP te da joj je trebao dosuditi trošak parničnog postupka u odnosu na smanjeni (povučeni) dio tužbenog zahtjeva, valja istaći da nije u skladu s načelom djelotvornosti da se tužiteljici kao potrošaču naloži snošenje troškova postupka ovisno o iznosima koji su joj vraćeni, iako je uspjela u postupku u pogledu nepoštenosti sporne odredbe. Ishod podjele troškova postupka koji ovisi samo o neosnovano plaćenim iznosima čiji se povrat nalaže može potrošača odvratiti od ostvarenja navedenog prava.
7. Takvo shvaćanje izrazio je Sud Europske unije u predmetu C-244/19 u presudi od 16. srpnja 2020., u kojoj je na postavljeno prethodno pitanje, između ostaloga, odgovoreno da: „čl. 6. st. 1. i čl. 7. st. 1. Direktive 93/13 od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL 1993., L95, str. 29.) (SL posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15, svezak 12, str. 24.), te načelo djelotvornosti treba tumačiti na način da im se protivi sustav koji dopušta da dio postupovnih troškova snosi potrošač, ovisno o visini neosnovano plaćenih iznosa koji su mu vraćeni nakon utvrđenja ništavosti ugovorne odredbe zbog njezine nepoštenosti, s obzirom na to da takav sustav stvara znatnu prepreku koja potrošača može odvratiti od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor eventualne nepoštenosti ugovornih odredaba, kako je dodijeljeno Direktivnom 93/13.“
8. Stoga je sud prvoga stupnja pravilno postupio kada je odluku o trošku postupka temeljio na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP te tužiteljici dosudio trošak u iznosu od 4.800,00 EUR-a.
9. Međutim, odlučujući o tijeku zateznih kamata sud prvoga stupnja pogrešno je tužiteljici iste dosudio počev od 13. svibnja 2025. jer je u konkretnom slučaju prvostupanjska presuda objavljena na ročištu održanom 23. svibnja 2025. (list 311- 313 spisa) slijedom čega je tužiteljicu valjalo odbiti sa zahtjevom za isplatu zateznih kamata od 13. svibnja do 22. svibnja 2025.
10. Slijedom navedenog valjalo je temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti žalbu tužene kao djelomično neosnovanu i riješiti kao pod stavkom I. izreke ovoga drugostupanjskog rješenja, a djelomično je uvažiti kao osnovanu i temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP preinačiti prvostupanjsko rješenje kao pod stavkom II. izreke ovoga drugostupanjskog rješenja.
11. Kako je tužena žalbom uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu, odnosno samo glede manjeg dijela odluke o troškovima postupka radi kojega nisu nastali posebni troškovi, tako je valjalo odbiti njezin zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka (čl. 166. st. 1. u svezi s čl. 154. st. 5. ZPP).
12. U preostalom dijelu (stavak I. izreke kojim je naloženo tuženoj isplatiti tužiteljici iznos od 32.573,49 EUR-a sa zateznim kamatama te pod stavkom II. izreke) presuda prvostupanjskog suda ostaje neizmijenjena (čl. 365. st. 1. ZPP).
U Velikoj Gorici 16. lipnja 2026.
Sutkinja
Ankica Jakovina