Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-89/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivane Čačić Brčić, kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, Maje Skorić i Marte Plančić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Krpanu, odvjetniku u Zagrebu , protiv tuženih: 1. ĆH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima Vladimiru Kvaterniku i mr.sc. Anamariji Kvaternik, odvjetnicima u Rijeci, 2. ZH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Stanić i partneri d.o.o. iz Rijeke, 3. NH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima Vladimiru Kvaterniku i mr.sc. Anamariji Kvaternik, odvjetnicima u Rijeci, radi namirenja potraživanja iz založene stvari i po protutužbi tuženika ad 1. i ad 3., te protutužbi tuženika ad 2., radi utvrđenja ništetnosti i uspostave prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja, odlučujući o žalbi tužitelja-protutuženika, žalbi tuženika- protutužitelja ad.1 i ad 3., te žalbi tuženika-protutužitelja ad 2., protiv presude Općinskog suda u Rijeci pod brojem P-2063/2024-14 od dana 28. studenog 2025. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 16. lipnja 2026. godine

p r e s u d i o i  r i j e š i o j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje pod točkom I. izreke (u kojoj je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja iz osnova hipotekarne tužbe) presuda Općinskog suda u Rijeci pod brojem P-2063/2024-14 od dana 28. studenog 2025. godine.

II. Uvažava se žalba tuženika ad 1. i ad 3. i žalba tuženika ad 2., te se u odbijajućem dijelu pod točkom II. izreke preinačava presuda Općinskog suda u Rijeci pod brojem P-2063/2024-14 od dana 28. studenog 2025. godine na način da se prihvaća glavni protutužbeni zahtjev, dok se u dijelu pod točkom III. izreke u kojoj je odbijen eventualni protutužbeni zahtjev, prvostupanjska presuda ukida (bez vraćanja na ponovno odlučivanje).

III. Nalaže se tužitelju-protutuženiku da u roku od 15 dana naknadi tuženicima- protutužiteljima ad 1. i ad 3. parnični trošak u iznosu od 13.200,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja drugostupanjske presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i parnični trošak žalbenog postupka u iznosu od 381,38 eura, dok se odbijaju tuženici-protutužitelji ad 1. i ad 3. sa preostalim zahtjevom za naknadu troška.

IV. Nalaže se tužitelju-protutuženiku da u roku od 15 dana naknadi tuženiku- protutužitelju ad 2. parnični trošak u iznosu od 7.460,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja drugostupanjske presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te parnični trošak žalbenog postupka u iznosu od 356,38 eura, dok se odbija tuženik- protutužitelj ad 2. sa preostalim zahtjevom za naknadu troška.

V. Odbija se tužitelj-protutuženik sa zahtjevom za naknadu troška u cijelosti.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika (dalje: tužitelja) kojim je zatražio da se utvrdi da su tuženici dužni trpjeti namirenje tražbine tužitelja i to CH s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u iznosu od 129.351,45 KN, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama koje kamate teku od dana podnošenja tužbe pa do isplate , sudskom prodajom založene nekretnine u vlasništvu tuženika i to 1/3 + 1/3 + 1/3 dijela zk.č.br. 2189/1, te zk.č.br. 2192, sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (pobliže opisnih u izreci te presude), kao i namirenjem tužitelja iz postignute kupoprodajne cijene (točka I. izreke).

1.1. Ujedno, odbijen je protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja (dalje: tuženika) na utvrđenje da je ništetan ugovor o zajmu broj 100217MM, sklopljen između UH, [adresa], SI-1000 Ljubljana, OIB: [osobni identifikacijski broj] kao zajmodavca i ZH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , kao zajmoprimca i založnog dužnika, u Rijeci dana 17. veljače 2010. godine u formi ovršne isprave potvrđene kod javnog bilježnika Velibora Panjkovića iz Rijeke, A. Starčevića 4, pod brojem OV-3870/2010 (točka II.1. izreke), te da su ovlašteni tuženici 1. ĆH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. ZH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. GH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], po pravomoćnosti presude, zatražiti i ishoditi brisanje uknjižbe prava zaloga na temelju ugovora o zajmu broj 100217 MM od 17. veljače 2010. godine radi osiguranja tražbine u iznosu od 8.898,64 EUR s godišnjim kamatama od 5,35%, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, rok otplate 17. listopada 2012. godine, te s eventualnim ovršnim troškovima za korist protutuženika CH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojim je uknjiženo pravo zaloga na k. č. br. [katastarska čestica] broj D.L. 21 označenoj kao Njivina u ukupnoj površini od 1160 m2 i kč. br. [katastarska čestica] broj D.L. 21 označenoj kao Njivina u ukupnoj površini od 1294 m2, obje upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao i na uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije upisa izvršenog pod brojem Z-2856/10 temeljem tog ugovora (točka II.2. izreke).

1.2. Nadalje, odbijen je i podredni protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja na ovlaštenje protutužitelja 1. ĆH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. ZH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. GH, [adresa], 8270 Krško, Republika Slovenija, OIB: [osobni identifikacijski broj], da po pravomoćnosti presude, zatraže i ishode brisanje uknjižbe prava zaloga na temelju ugovora o zajmu broj 100217 MM od 17. veljače 2010. godine radi osiguranja tražbine u iznosu od 8.898,64 EUR s godišnjim kamatama od 5,35% plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, rok otplate 17. listopada 2012. godine, te s eventualnim ovršnim troškovima za korist protutuženika CH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojim je uknjiženo pravo zaloga na k. č. br. [katastarska čestica] broj D.L. 21 označenoj kao Njivina u ukupnoj površini od 1160 m2 i kč. br. [katastarska čestica] broj D.L. 21 označenoj kao Njivina u ukupnoj površini od 1294 m2, obje upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao i da uspostave zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije upisa izvršenog pod brojem Z- 2856/10 temeljem tog ugovora (točka III. izreke), te je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (točka IV. izreke).

1.3. Protiv te presude žalbu su podnijeli tužitelj-protutuženik (dalje: tužitelj), tuženici-protutužitelji ad 1. i ad 3. (dalje: tuženici ad 1. i ad 3.) te tuženik-protutužitelj ad 2. (dalje: tuženik ad 2.), pobijajući je u odgovarajućim dijelovima i to tužitelj u odbijajućem dijelu pod točkom I. izreke i u odluci o parničnom trošku pod točkom IV. izreke: "… zbog svih zakonom predviđenih zakonskih razloga…"sa prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev, te obveže tuženike na naknadu parničnog troška, podredno, da u tom dijelu ukine presudu i predmet vrati drugom sucu prvostupanjskog sudu na ponovno odlučivanje, uz zahtjev za naknadu parničnog troška žalbenog postupka, a tuženici u svojim žalbama pobijajući je u dijelu pod točkom II. i III. izreke, te u odluci o parničnom trošku pod točkom IV. izreke, tuženici ad 1. i ad 3. zbog žalbenih razloga: "….1. bitne povrede odredba parničnog postupka (čl. 354/1 t.11 u vezi čl. 8. i čl. 12/3 ZPP, 2. pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 355. ZPP-a), 3. pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a.)", te tuženik ad 2. u svojoj žalbi: "…. iz svih žalbenih razloga", sa prijedlogom da drugostupanjski sud uvaži žalbu, pobijanu presudu preinači u skladu sa žalbenim navodima, te obveže tužitelja na naknadu parničnog troška, uz zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka.

2. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

3. Žalba tužitelja nije osnovana.

4. Žalba tuženika ad 1. i ad 3. je osnovana.

5. Žalba tuženika ad 2. je osnovana.

6. Predmet spora je hipotekarna tužba tužitelja kao cesionara po osnovi Ugovora o ustupu tražbine od dana 13. lipnja 2016. godine sa hipotekom na nekretninama radi osiguranja, sklopljenog sa MH iz [adresa] kao cedenta, protiv tuženika kao nasljednika i pravnih slijednika sada pokojnog ZH, te ujedno zajmoprimca iz Ugovora o zajmu sklopljenog sa MH dana 17. veljače 2010. godine, potvrđenog od strane javnog bilježnika Velibora Panjkovića pod poslovnim brojem OV-3870/2010 (dalje: Ugovor o zajmu).

6.1. Ujedno, predmet spora po protutužbi tuženika je zahtjev tuženika za utvrđenje ništetnim Ugovora o zajmu koji je sa MH sklopio dana 17. veljače 2010. godine njihov prednik, te brisanje uknjižbe hipoteke na predmetnim nekretninama i uspostava zemljišnog stanja kakvo je bilo prije upisa izvršenog pod brojem Z-2856/10 temeljem tog Ugovora, te prema izreci podredni protutužbeni zahtjev na ovlaštenje za brisanje hipoteke i uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja.

7. U ovom predmetu već je pred prvostupanjskim sudom bila donesena presuda pod brojem P-304/2018-43 od dana 19. siječnja 2024. godine kojom je bio prihvaćen zahtjev protutužbe na utvrđenje da je ništetan broj ugovor o zajmu broj 100217MM sklopljen, između UH, [adresa], SI-1000 Ljubljana, OIB: [osobni identifikacijski broj] kao zajmodavca i ZH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao zajmoprimca i založnog dužnika, u Rijeci dana 17. veljače 2010. godine, te brisanje uknjižbe prava zaloga na temelju tog ugovora, kao i uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja – iz razloga što je prvostupanjski sud zaključio da se radi o zelenaškom ugovoru iz članka 329. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO), dok je posljedično tome odbijen tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje da su tuženici dužni trpjeti namirenje tražbine tužitelja CH za iznos od 129.351,45 kuna sa zateznim kamatama, kao i namirenje tužitelja iz kupoprodajne cijene, te je obvezan tužitelj na naknadu parničnog troška tuženicima.

7.1. Po žalbi tužitelja, prvostupanjska presuda je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Šibeniku pod brojem Gž-279/2024-2 od dana 26. studenog 2024. godine i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22,155/23 i 146/25, dalje: ZPP), jer u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji se odnose na postojanje znanja na strani zajmodavca o postojanju stanje nužde i lakomislenosti, te da je ugovor sklopio s namjerom da za sebe pribavi korist, koristeći se takvim stanjem prednika tuženika, a to stoga što izlaganje sadržaja iskaza svjedoka i stranačkog iskaza tuženice ad 1., te uopćeno pozivanje na "sve izvedene dokaze" ne može zamijeniti razloge o odlučnim činjenicama, kao ni pozivanje na presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj K-Us-16/16 od dana 26. travnja 2016. godine, jer su izostali razlozi zbog čega prvostupanjski sud smatra da se modus operandi naveden u činjeničnom opisu kaznenog dijela za koje je osuđena treća osoba SH odnosi i na UH, kao i razlozi koji se odnose na ulogu istoga u odnosu na konkretna kreditna društva, kao i posredovanje osoba navedenih pod točkom 16. obrazloženja te presude, s tim u vezi i saznanje zajmodavca o motivima zaključenja ugovora, te da li sud nalazi i iz kojih razloga da bi zajmodavac bio povezan sa članovima zločinačkog udruženja, u postupku u kojem su treće osobe kazneno osuđene za kazneno djelo u svezi sklapanja većeg broja ugovora pod lihvarskim uvjetima, pa tako i onih sklopljenih sa prednikom tuženika.

7.2. Ujedno, u drugostupanjskom rješenju raspravljen je tužiteljev prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na zahtjev protutužbe za utvrđenje ništetnim Ugovora o zajmu, ujedno prethodno pitanje daljnjeg zahtjeva za brisanje upisane hipoteke, te uspostavu prijašnjeg stanja u zemljišnim knjigama, time što tužbom nije obuhvaćen i zajmodavac MH, ujedno cedent iz Ugovora o ustupanju, jer kod nesporne činjenice da je MH prenio potraživanje na tužitelja VH, cesionara, te ujedno i u zemljišnim knjigama upisanog novog hipotekarnog vjerovnika, u odnosu na kojeg tuženici mogu isticati sve prigovore i zahtjeve koje bi mogli isticati i prema zajmodavcu C (članak 84. stavak 2. ZOO), pa time i zahtjev na utvrđenje da je glavni pravni posao temeljem kojeg je zasnovano založno pravo ništetan. Ujedno, prema istom rješenju, suprotno tvrdnjama tuženika, MH i tužitelj ne bi bili nužni suparničari, niti u postupku za utvrđenje ništetnim pravnog posla – Ugovora o ustupanju tražbine, a što nije predmet ovog postupka (tako u odnosu na pitanje suparničarstva u parnicama radi utvrđenja ništetnosti pravnog posla Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi pod poslovnim brojem Revt-299/12 od 19. ožujka 2014. godine, te u rješenju broj Rev-x 985/2013-2 od 5. prosinca 2019. godine).

8. U ponovnom postupku, prema razlozima presude, prvostupanjski je sud na temelju izvedenih dokaza utvrdio:

- da je neosnovan prigovor tuženika za pomanjkanje pravnog interesa tužitelja za naplatu potraživanja podnošenjem hipotekarne tužbe kod postojanja Ugovora o zajmu kao solemnizirane privatne isprave, odnosno javnobilježničkog akta, jer se tužitelj tijekom postupka izjasnio da ne raspolaže izvornikom predmetnog ugovora o zajmu, temeljem kojeg bi bio ovlašten pokrenuti ovršni postupak, a isti nije sudionik pravnog posla, a samo prednik tuženika ZH je podnio predmetnu ispravu na potvrdu javnom bilježniku, pa kako tužitelj nije bio stranka u postupku solemnizacije, da javni bilježnik nije ovlašten izdati ovjereni preslik, niti prijepis ugovora, a time niti klauzulu ovršnosti koja se stavlja samo na izvornik, pri čemu se pozvao na članak 1.a, članak 54. i članak 59. Zakona o javnom bilježništvu („Narodne novine" broj 78/93 i dr.), pa stoga da postoji i njegov pravni interes za podnošenje hipotekarne tužbe,

- da je ugovoren zajam u iznosu od 8.898,64 EUR odnosno 65.000,00 kn kunske protuvrijednosti (članak 1.),

- da je ugovoreno vraćanje zajma u 32 mjesečna anuiteta od po 299,00 eura, kamatna stopa od 5,35% godišnje (članak 3.), te da kamatna stopa ne odstupa od tržišnih kamatnih stopa za nenamjenske i rizičnije zajmove,

- da se zajmoprimac obvezao ugovorom plaćati dospjele mjesečne anuitete na tekući račun zajmodavca ili na žiro-račun druge pravne osobe po pismenom nalogu zajmodavca (članak 2.),

- da je ugovorena isplata niza iznosa zajmodavcu na ime troškova kredita sukladno cjeniku koji nije dostavljen u spis (članak 3. i članak 4.),

- da je u članku 12. Ugovora navedeno da zajmoprimac „neosporivo izjavljuje i garantira da će u pisanom obliku obavijestiti zajmodavca i kreditni ured u slučaju osporavanja, žalbi i primjedbi ili bilo kojih zahtjeva tako da će preporučeno poslati dopis na adresu kreditnog ureda i na adresu zajmodavca. Zajmoprimac je svjestan da bilo koja radnja bez poštivanja gore navedenih koraka, uključujući podnošenje žalbi bilo kojoj državnoj instituciji, može rezultirati prijavom zbog krive prijave ili protiv zajmodavca ili protiv kreditnog ureda što je kažnjivo prema KZ RH čl. 302. Takav postupak može dovesti do trenutnog raskida ugovora na licu mjesta s potpunom naplatom elemenata garancije“,

- da je Ugovorom o ustupu tražbine (list 11-17 spisa) utvrđeno je da je ugovor zaključen između UH, kao cedenta i tužitelja, kao cesionara, 21. lipnja 2016. godine, te da je predmet navedenog ugovora bio prijenos tražbine iz predmetnog ugovora o zajmu s instrumentima osiguranja, a kojim se utvrđuje i da je prednik tuženika u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik predmetne nekretnine, kao i da je na temelju ugovora o ustupu tražbine upisana promjena založnog vjerovnika u korist tužitelja,

- da je iz rješenja Općinskog suda u Rijeci posl. br. Z-489/2017 od 17. siječnja 2017. godine (list 18 spisa) utvrđeno da je radi osiguranja tražbine u iznosu od 8.898,64 EUR sa godišnjom kamatnom stopom od 5,35% plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja i sa rokom otplate do 17. listopada 2012. godine, uknjižen prijenos prava zaloga sa LH na ovdje tužitelja, a na nekretninama prednika tuženih i to kčbr. [katastarska čestica] njivina , 1160 m2 (livada, dvorište, kuća, njivina i gospodarska zgrada) i kčbr. [katastarska čestica] njivina, 1294 m2, sve k. o. [katastarska općina],

- da je dio zajma isplaćen radi zatvaranja prethodnog zajma (prema uplatnici na listu 143 spisa) pa da ugovorena obveza nije bila bez protučinidbe,

- da iz utvrđenja u pravomoćnoj presudi Županijskog suda u Zagrebu od 29. travnja 2016., posl. br. 15 K-Us-16/16 (list 150-521 spisa) proizlazi da je prednik tuženika u više navrata sklopio ugovore kojima mu je stvarno dana pozajmica od ukupno 30.000,00 kuna, dok je od njega pribavljeno 123.968,00 kuna, što, prema mišljenju ovog suda, upućuje na nesrazmjer uzajamnih davanja,

- da se činjenica što je prednik tuženika imao skromna primanja i zdravstvene probleme, kao i da je zajam djelomično korišten za kupnju vozila radi zdravstvenih potreba supruge, ne može se samo po sebi smatrati stanjem nužde u smislu članka 329. ZOO, jer da bi stanje nužde moralo biti takvo da ugovaratelja prisiljava da prihvati uvjete koji bi inače bili neprihvatljivi,

- da iz iskaza tuženice ad 1. i svjedokinje, proizlazi da je zajmoprimac kredit zatražio svjesno i dobrovoljno, radi kupovine novog automobila, te da ne proizlazi da je zbog toga bio u položaju da ne može birati među drugim mogućim rješenjima, pri čemu da eventualno neznanje o detaljima otplate, kao ni činjenica da supruzi nije govorio o ugovoru, ne predstavlja nedostatak iskustva ili lakomislenost već osobnu odluku zajmoprimca,

- da je prednik tuženika bio osoba s nedovoljnim iskustvom budući da je pristao na uknjižbu založnog prava radi osiguranja zajma iznosu od 8.898,64 EUR, na nekretnini, kući u [adresa] koja znatno premašuje iznos glavnice iz ugovora,

- da tijekom dokaznog postupka nije dokazano da bi zajmodavac želio iskoristiti niti da mu je eventualno bilo poznati zajmoprimčevo stanje nužde, jer je svjedok IH, koji je radio u kreditnom uredu, iskazao da su svi ugovori bili sastavljeni unaprijed, da je postupak bio standardiziran, te da se korisnike nije dovodilo u zabludu ili prisiljavalo, nadalje, da je potvrdio da su se ugovori solemnizirali pred javnim bilježnikom, koji je bio dužan strankama pročitati sadržaj ugovora i upozoriti ih na pravne posljedice (što pretpostavlja pravilnost postupanja u trenutku sklapanja), te da iz iskaza ili bilo kojeg drugog dokaza ne proizlazi da je zajmodavac znao za zdravstvene prilike zajmoprimca ili za njegova kućna primanja na način da bi ih mogao svjesno iskoristiti,

- da je sud uvidom u pravomoćnu presudu Županijskog suda u Zagrebu od 29. travnja 2016. godine, posl. br. 15 K-Us-16/16 (list 150–521 spisa), utvrdio da je u razdoblju od 2007. do 17. svibnja 2012. optuženi SH, zajedno sa više osoba, među kojima i svjedokom IH te EH i TH, bio dio zločinačkog udruženja koje je organizirano radi sklapanja ugovora pod lihvarskim uvjetima, iskorištavanja teških životnih i materijalnih prilika pojedinih osoba i pribavljanja imovinske koristi, a iz činjeničnih utvrđenja kaznenog suda proizlazi da je takva skupina ugovarala zajmove u iznosima većim od stvarno isplaćenih, obračunavala kamate na veće, ugovorene, a ne na stvarno isplaćene iznose, osiguravala potraživanja instrumentima osiguranja nerazmjernim stvarno danim iznosima, koristila trgovačka društva (među kojima i Stratosfera d.o.o., Morski Leut d.o.o., Zapata usluge d.o.o.) radi prikrivanja prave naravi pravnog posla, te je, prema navodima presude, s ZH, prednikom tuženika, u više navrata sklopila ugovore kojima mu je stvarno dana pozajmica od ukupno 30.000,00 kn, dok je od njega pribavljeno najmanje 123.968,00 kn, a navedena kaznena presuda da je postala pravomoćna 27. svibnja 2016. godine,

- da kaznena presuda ima učinke u parničnom postupku samo u granicama članka 12. ZPP, odnosno u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti počinitelja, ali ne zamjenjuje obvezno utvrđivanje svih pretpostavki za ništetnost konkretnog građanskopravnog ugovora, pa da kaznena presuda ne utvrđuje ništetnost pojedinih ugovora, niti se iz nje automatski može izvesti zaključak da je svaki ugovor zaključen s određenim subjektima nužno i zelenaški u smislu članka 329. ZOO, jer se ocjena ništetnosti odnosi na konkretan ugovor i njegove elemente u trenutku njegova sklapanja,

- da je nemogućnost uplate dvije posljednje rate nastala isključivo zbog okolnosti koje su na strani vjerovnika, odnosno prednika tužitelja i samog tužitelja (zatvaranja kreditnih ureda, neposjedovanja žiro računa zajmodavca, kao i nemogućnosti utvrđivanja adrese tužitelja), slijedom čega da je vjerovnik sukladno odredbi članka 184. ZPP pao u zakašnjenje, pa stoga da nisu ispunjeni uvjeti za aktiviranje založnog prava i namirenje tražbine prodajom založene nekretnine, a uostalom da postaji i neslaganje između izvršenih uplata i evidencije koju da vodi tužitelj, slijedom čega da je nevjerodostojna i visina duga.

9. Na temelju tako utvrđenih činjenica, prvostupanjski je sud zaključio da u postupku nije utvrđeno stanje nužde, teško materijalno stanje, lakomislenost ili zavisnost, pa i nedovoljnog iskustva "u onoj mjeri" koja je potrebna da bi se ugovor mogao kvalificirati kao lihvarski u smislu članka 329. ZOO, a kao najvažnije da nije dokazano da je zajmodavac bio upoznat sa osobnim, zdravstvenim ili financijskim prilikama prednika tuženika u trenutku zaključenja spornog ugovora, to unatoč postojanju pravomoćne kaznene presude koja se odnosi na nezakonitu praksu određenih osoba i društava.

9.1. Također, prvostupanjski je sud u odnosu na prigovore tuženika da je predmetni ugovor prividan, zaključio da bi se onda radilo o nepostojećem ugovoru koji nema učinka među ugovornim stranama, pa onda ne može biti „protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva“, pa slijedom toga ne može biti niti ništetan u smislu odredbe članka 322. stavak 1. ZOO, koja posljedicu ništetnosti vezuje uz te okolnosti, te je, pozivom na članak 336. ZV odbio tužbeni zahtjev tužitelja, glavni protutužbeni zahtjev tuženika, kao i eventualni protutužbeni zahtjev pozivom na članak 346. ZV – jer je u postupku utvrđeno da nisu podmirene preostale dvije rate potraživanja osiguranog založnim pravom.

10. Nisu u pravu tuženici ad 2. i ad 3. kada u žalbi ističu da je prvostupanjski sud pogrešno odbio prigovor tuženica glede nepostojanja pravog interesa za vođenje parničnog postupka, odnosno nedopuštenosti pravnog posla naplate potraživanja podnošenjem hipotekarne tužbe, kod postojanja Ugovora o zajmu kao solemnizirane privatne isprave, odnosno javnobilježničkog akta, na temelju kojega je upisana hipoteka na zajmodavcu, a potom i prijenos u korist tužitelja, budući da tužitelj nije bio stranka Ugovora o zajmu i u postupku solemnizacije, te da mu javni bilježnik nije ovlašten izdati ovjereni preslik, niti prijepis ugovora, pri čemu tvrdnja tuženika ad 2. i ad 3. da je prema potvrdi javnog bilježnika u postupku solemnizacije izdano pet solemniziranih ugovora, od čega tri prema odredbama Ugovora o zajmu za zajmodavca – koji nije tužitelj u ovom postupku, nemaju utjecaja na pravilnost takve odluke suda.

11. U pravu su tuženici kada u žalbi ističu da je prvostupanjski sud na temelju utvrđenih činjenice donio pogrešne zaključke, kao i da nije na pravilan način sukladno članku 8. ZPP ocijenio sve u postupku izvedene dokaze, slijedom čega je o žalbama tuženika, ovaj drugostupanjski sud odlučio temeljem članka 373.a stavak 1. točka 1. i 2. ZPP.

11.1. Iz Ugovora o zajmu od dana 17. veljače 2010. godine koji je sa MH sklopio prednik tuženika dana 17. veljače 2010. godine, a kako je to utvrdio i prvostupanjski sud, proizlazi:

- da je ugovoren zajam u iznosu od 8.898,64 EUR na razdoblje od 32 mjeseca, odnosno od dana 17. veljače 2010. godine do dana 17. listopada 2012. godine, te utvrđena kunska protuvrijednost zajma na dan zaključenja ugovora u iznosu 65.000,00 kn, te da je u izvršenju ugovora u primjeni valutna klauzula, pa da se određene obveze u euru izvršavaju u kunskoj protuvrijednosti te valute po srednjem tečaju HNB na dan isplate (članak 1.),

- da se zajmoprimac obvezao ugovorom plaćati dospjele mjesečne anuitete na tekući račun zajmodavca ili na žiro-račun druge pravne osobe po pismenom nalogu zajmodavca (članak 2.),

- da je ugovoreno vraćanje zajma u 32 mjesečna anuiteta od po 299,00 eura s time da prvi dospijeva na naplatu dana 17. ožujka 2010. godine, a ostalih 31, svakog sedamnaestog u mjesecu, odnosno zadnji obrok da dospijeva 17. listopada 2012. godine, kamatna stopa od 5,35% godišnje, kao i da zajmoprimac potvrđuje da je upoznati sa cjenikom, te da isti u potpunosti razumije i na njega pristaje, da su ugovorne strane suglasne da se svaki mjesečni anuitet u iznosu od 299,00 eura uvećava za godišnju stopu inflacije u RH, te da ukupan trošak zajma iznosi 4.889,28 kuna (članak 3.)

- da u slučaju zakašnjenja s plaćanjem bilo kojeg anuiteta za više od 5 dana, te u situaciji ako je zajmoprimac dao lažne podatke o sebi i ne postupa po ugovoru, zajmodavac može odstupiti od ugovora i zahtijevati trenutno vraćanje ukupnog iznosa s ugovorenim i zateznim kamatama i pripadcima u skladu sa cjenikom s kojim je zajmoprimac bio, upoznat (članak 4.),

- da je prednik tuženika pristao na uknjižbu založnog prava radi osiguranja zajma iznosu od 8.898,64 EUR, na nekretnini, kući u [adresa] (članak 5.),

- da je zajmoprimac dao Izjavu kojom dopušta upis založnog prava, te ugovoreno da je zajmoprimac dužan vratiti odmah primljeni zajam "sa svim dodacima" ako se ne provede upis založnog prava na zajmodavca (članak 6.),

- da je u članku 12. Ugovora navedeno da zajmoprimac „neosporivo izjavljuje i garantira da će u pisanom obliku obavijestiti zajmodavca i kreditni ured u slučaju osporavanja, žalbi i primjedbi ili bilo kojih zahtjeva tako da će preporučeno poslati dopis na adresu kreditnog ureda i na adresu zajmodavca. Zajmoprimac je svjestan da bilo koja radnja bez poštivanja gore navedenih koraka, uključujući podnošenje žalbi bilo kojoj državnoj instituciji, može rezultirati prijavom zbog krive prijave ili protiv zajmodavca ili protiv kreditnog ureda što je kažnjivo prema KZ RH čl. 302. Takav postupak može dovesti do trenutnog raskida ugovora na licu mjesta s potpunom naplatom elemenata garancije“.

11.2. U odnosu na činjenice koje se odnose na način sklapanja samog ugovora o zajmu, svjedok IH koji je radio u kreditnom uredu, izjasnio se da mu nije poznat prednik tuženika, ali da mu je poznato ime CH jer da je prije 13 godina radio u jednom od kreditnih ureda (Poslovne staze i Optimus artis) u kojem je isti bio jedan od investitora, kao što da mu je poznato ime gospodina MH koji da je također bio jedan od investitora, da je poslovanje u tim kreditnim uredima bilo napravljeno na način da bi stranke došle do istih putem oglasa ili bi usmeno čule za njih, da bi ispunile upitnik i navele koliko im je novca potrebno, te bi taj upitnik bio poslan u središte u Zagrebu, na adresi [adresa], da bi nakon par dana dobio povratnu informaciju ako bi kredit bio odobren i da su tada kontaktirali investitora, koji da bi došao sa strankom kod javnog bilježnika potpisati ugovor, 90% anuiteta da se plaćalo u uredu, a 10% preko računa ili poštanskom uplatnicom, iskazao je da su svi ugovori bili sastavljeni unaprijed, da je postupak bio standardiziran, da ne zna o kakvim se cjenicima radi pod člankom 3. i 4. predmetnog ugovora, da misli da su u Rijeci poslovala dva kreditna ureda i da su mu poznati uredi Stratosfera, Morski leut i Zapata usluge koji su zatvoreni zbog Uskokove akcije, da misli da su provizije za kreditne urede bile ugovorene u ugovoru o zajmu i da misli da su kreditni uredi poslije plaćali investitorima iz dobivenih anuiteta, da ne zna od čega bi se sastojala procjena nekretnine, vjerojatno da se radilo o procjeni kuće, koliko vrijedi, je li opterećena teretom i slično, da bi se prema uplatnici od 17. veljače 2010. godine radilo najvjerojatnije o već postojećem drugom kreditu, te da je sa ovim kreditom zatvoren raniji kredit, ujedno, da su potvrde koje je tuženica priložila u spisu potvrde koje su uredi izdavali kada je izvršena uplata, da se korisnike nije dovodilo u zabludu ili prisiljavalo, nadalje, da potvrdio je da su se ugovori solemnizirali pred javnim bilježnikom koji je bio dužan strankama pročitati sadržaj ugovora i upozoriti ih na pravne posljedice.

11.3. Iz Ugovora o ustupu tražbine (list 11-17 spisa) utvrđeno je da je ugovor zaključen između UH, kao cedenta i tužitelja, kao cesionara, sklopljen 21. lipnja 2016. godine, te da je predmet navedenog ugovora bio prijenos tražbine iz predmetnog ugovora o zajmu s instrumentima osiguranja, a kojim se utvrđuje i da je prednik tuženika u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik predmetne nekretnine, kao i da je na temelju ugovora o ustupu tražbine upisana promjena založnog vjerovnika u korist tužitelja.

11.4. Iz rješenje Općinskog suda u Rijeci posl. br. Z-489/2017 od 17. siječnja 2017. godine (list 18 spisa) je utvrđeno da je radi osiguranja tražbine u iznosu od 8.898,64 EUR sa godišnjom kamatnom stopom od 5,35% plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja i sa rokom otplate do 17. listopada 2012. godine, uknjižen prijenos prava zaloga sa LH na ovdje tužitelja, a na nekretninama prednika tuženih i to kčbr. [katastarska čestica] njivina 1160 m2 (livada, dvorište, kuća, njivina i gospodarska zgrada) i kčbr. [katastarska čestica] njivina 1294 m2, sve k. o. [katastarska općina].

11.5. U odnosu na predmetni ugovor iz iskaza tuženice ad 1. proizlazi da je nakon smrti supruga našla Ugovor koji je bio zaključen sa Stratosferom u kojem se spominjalo ime MH, te ugovor o kreditu sa Hypo bankom, da joj je jednom suprug rekao da je uspio otplatiti auto Hyundai koji je kupio da bi je vozio na kemoterapiju, a nakon toga da je pao u depresiju, da je u torbi među papirima našla i jednu isplatnicu na iznos od oko 16.500,00 kuna te da zaključuje da je upravo toliko novca njezin suprug primio, da se nakon njegove smrti zaposlila u Italiji i po povratku u [adresa], zajedno sa sestričnom supruga, odlazila u ured kod Radio Rijeke otplaćivati anuitete, najprije Stratosferi, kasnije Leutu, te nekoj trećoj osobi u Zagrebu, da su ostale neuplaćene samo dvije rate, a tri uplatnice za 10., 29. i 30. ratu nisu priložene, jer da je jednu uplatio njen posinak, tuženik ad 2., jednu da je odnijela u društvo Zapata d.o.o., a jednu osobi koja ju je kontaktirala i prijetila ovrhom nad kućom, te da preostale dvije rate nije mogla uplatiti uobičajenim putem, jer je bila u Zagrebu na adresi društva Zapata, te da je dobila obavijest od nepoznate žene da su “svi pozatvarani”, da je nakon toga nitko nije kontaktirao u vezi plaćanja, niti je ona imala mogućnost saznati kome i na koji način uplatiti preostali dug, te da je bezuspješno pokušavala pronaći osobu LH pomoću OIB [osobni identifikacijski broj]a navedenog u ugovoru, ali je sustav pokazivao da takva osoba ne postoji.

11.6. Prema pregledanima uplatnicama (list 72 do 93 spisa) i potvrdi Hrvatske pošte (list 94 spisa) od ukupno 32 rate zajma, proizlazi da su vršene uplate rata zajma u visini od po 2.184,00 kuna po rati i to prema priloženim uplatnicama:

- uplata rate 1/32 u ožujku 2010. godine i 2/32 u travnju 2010. godine koje je potvrdilo kao "Blagajnik" pečatom društvo S.A.S. Slavonski Audiovizualni sistemi d.o.o. Osijek,

- uplata dvije rate s oznakom 3/32 u svibnju i lipnju 2010. godine, rate 4/32 u srpnju 2010. godine, rate 7/32 u rujnu 2010. godine, rate 8/32 u listopadu 2010. godine, rate 9/32 u studenom 2010. godine, rate 11/32 u siječnju 2011. godine, rate 12 i 13/32/32 u iznosu od 4.368,00 kuna u ožujku 2011. godine, rate 14 i 15 u iznosu od 4.368,00 kuna u travnju 2011. godine, rate 16 i 17 u iznosu od 4.368,00 kuna u lipnju 2011. godine, rate 18 i 19 u iznosu od 4.368,00 kuna u kolovozu 2011. godine, rate 20/32 u listopadu 2011. godine, rate 21/32 u studenom 2011. godine, rate 22/32 u prosincu 2011. godine, rate 24/32 u veljači 2012. godine – koje je na označenom mjestu "Blagajnik" potvrdilo pečatom društvo STRATOSFERA d.o.o. Varaždin,

- uplata rate 25/32 u ožujku 2012. godine, rate 26/32 u travnju 2012. godine, rate 27/32 u svibnju 2012. godine – koje je na označnom mjestu "Blagajnik" potvrdilo pečatom društvo "Morski Leut" d.o.o. za nautičke usluge Rijeka,

- uplatnica rate 6/32 za kolovoz 2010. godine koja je potvrđena potpisom, bez pečata na mjestu "Blagajnik",

- prema potvrdi Hrvatske pošte od 13. lipnja 2012. godine uplatom 2.184,00 kune primatelju "ZAPATA USLUGE" d.o.o. Heinzelova 5, Zagreb,

- iz uplatnice broj 259600 od 17. veljače 2010. godine utvrđeno je da je uplatitelj ZH za iznos od 16.950,00 kuna i da je kao svrha uplate navedeno "za zatvaranje zajma",

- iz uplatnice broj 159636 od 27. siječnja 2010. godine utvrđeno je da je uplatitelj ZH za iznos od 1.897,00 kuna i da je svrha "Uplata procjene",

- iz "izvatka iz poslovnih knjiga", koji je priložen tužbi proizlazi da je za sve 32 rate zajma (za 62191 DH) utvrđen iznos od po 2.184,00 kuna po rati zajma, te da od strane zajmoprimca, odnosno tuženika, kao njegovih nasljednika, nije vršena uplata niti jedne rate zajama, te da "neplaćene kamate" iznose ukupno 64.351,45 kuna, "nedospjela glavnica" 65.000,00 kuna, odnosno ukupni dug da iznosi 129.351,45 kuna, te da u svom sadržaju isti nije potpisan ili ovjeren kao izvod iz poslovnih knjiga (pa niti od strane društava kojima je vršena uplata sukladno članku 2. Ugovoru o zajmu), a niti od strane fizičke osobe kao trgovca ili obrtnika, te je sadržaj istog u suprotnosti sa naprijed pregledanim uplatnicama, prema kojima je vršena uplata zajma u ukupnom iznosu od 57.996,00 kuna (za 27 rata), odnosno, po iskazu tuženice ad 2. sa tri daljnje uplatnice (ukupno za 30 rata), a koje nisu priložene spisu, u ukupnom iznosu od 64.440,00 kuna.

11.7. Iz pregledanih neslužbenih povijesnih izvadaka iz sudskog registra na dan 18. svibnja 2021. godine (list 589- 612 spisa) proizlazi da je tužitelj jedini član društva "Usavršavanje" d.o.o. za trgovinu i usluge u stečaju, nadalje, da je bio jedini član društva "Linija razvoja" d.o.o. u stečaju, nad kojim je otvoren i zatvoren stečaj 2016. godine, društva "Aristotel" d.o.o. za trgovinu i usluge u stečaju, nad kojim je otvoren i zatvoren stečaj 2016. godine, nadalje, društva "Instater" d.o.o . u stečaju nad kojim je otvoren i zatvoren stečaj 2016. godine, društva "Agmen" d.o.o., koje je brisano iz sudskog registra po članku 70. ZSR, kao i da je jedna od djelatnosti tih društava bila poslovi kreditiranja, uključujući i potrošačke kredite, hipotekarne kredite i financiranje poslova uključujući forfeting.

11.8. Iz pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 29. travnja 2016. godine, posl. br. 15 K-Us-16/16 (list 150–521 spisa), proizlazi da je u razdoblju od 2007. do 17. svibnja 2012. godine optuženi SH, zajedno sa više osoba, među kojima i svjedokom IH te EH i TH, bio dio zločinačkog udruženja koje je organizirano radi sklapanja ugovora pod lihvarskim uvjetima, iskorištavanja teških životnih i materijalnih prilika pojedinih osoba i pribavljanja imovinske koristi. Iz činjeničnih utvrđenja kaznenog suda proizlazi da je takva skupina ugovarala zajmove u iznosima većim od stvarno isplaćenih, obračunavala kamate na veće, ugovorene, a ne na stvarno isplaćene iznose, osiguravala potraživanja instrumentima osiguranja nerazmjernim stvarno danim iznosima, koristila trgovačka društva (među kojima i Stratosfera d.o.o., Morski Leut d.o.o., Zapata usluge d.o.o.) radi prikrivanja prave naravi pravnog posla, te je, prema navodima presude, s ZH, prednikom tuženika, u više navrata sklopio ugovore kojima mu je stvarno dana pozajmica od ukupno 30.000,00 kn, dok je od njega pribavljeno najmanje 123.968,00 kuna, a navedena kaznena presuda da je postala pravomoćna 27. svibnja 2016. godine.

11.9. Iz pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 29. travnja 2016., posl. br. 15 K-Us-16/16 (list 150–521 spisa), proizlazi da su se radi prikrivanja stvarne naravi poslova koristila između ostalog i sva društva navedena prethodno pod točkom 11.6. obrazloženja, a čiji je jedini član bio tužitelj, pa je za zaključiti da ni samom tužitelju nije mogla ostati nepoznata stvarna narav posla kojeg je sklopio prednik tuženika.

12. Na temelju prethodno navedenih činjenica ovaj drugostupanjski sud zaključuje da se u konkretnom slučaju radi o zelenaškom ugovoru o zajmu iz članka 329. ZOO koji je ništetan u smislu članka 322. ZOO budući da je prednik tuženika, koji je predmetni Ugovor potpisao i iznos od 16.950,00 kuna istog dana, 17. veljače 2010. godine prema uplatnici broj 7596070 uplatio za "zatvaranje zajma", bio lakomislen i u stanju nužde zbog činjenice sklapanja prethodnih ugovora o zajmovima uz sudjelovanje kreditnih ureda, u kojima su ugovarani zajmovi u iznosima većim od stvarno isplaćenih, obračunavane kamate na veće, ugovorene, a ne stvarno isplaćene iznose, te osiguravana potraživanja instrumentima osiguranja nerazmjernim stvarno danim iznosima, u kom dijelu ovaj drugostupanjski sud prihvaća iskaz tužen ice ad 1. koja je navela da misli je njen suprug dobio iznos od oko 16.000,00 kuna, odnosno prema uplatnici iznos 16.950,00 kuna radi zatvaranja ranijeg zajma, te je tijekom postupka istaknula da njenom predniku nije isplaćen ugovoreni iznos zajma , da je on potpisao obvezu zbog postojanja duga i zbog toga što je vjerovao da će time biti zatvoreno ranije dugovanje (podnesak na listu 63 spisa).

12.1. Da je prednik tuženika bio u stanju nužde, proizlazi i iz činjeničnih navoda tužbe, u kojima tužitelj – navodi da je do dana sastava tužbe zajmoprimac umjesto ugovorenih rata zajma, a u čiju je svrhu upisana hipoteka, ukupno uplatio iznose navedene u Izvatku iz otvorenih stavki, priloženih tužbi, međutim, iz istog izvatka ne proizlazi da je registrirana bilo kakva uplata za predmetni zajam – jer nijedan iznos nije naveden u rubrici „iznos uplate“, kao i iz daljnjih navoda tužitelja (na listu 43 podneska od 5. ožujka 2018. godine), da su sve uplate tuženika uredno proknjižene i da je razmjerno uplatama i umanjeno dugovanje tužitelja – a što bi upućivalo na zaključak i o postojanju saznanja tužitelja, također poznatog svjedoku IH kao jednom od investitora, a ujedno i jedinom članu niza društava osnivanih i korištenih radi prikrivanja naravi pravnih poslova koji su predmet kaznenog djela usmjerenog na sklapanje lihvarskih ugovora – o djelovanju prednika tužitelja, kao i uplaćivanju određenih iznosa, koji su se koristili za zatvaranje dugovanja po prethodno sklapanim ugovorima o zajmovima, a navedenim u činjeničnom opisu presude Županijskog suda u Zagrebu od 29. travnja 2016., posl. br. 15 K-Us-16/16 (list 150–521 spisa), pa premda prednik tužitelja nije bio tuženik u tom postupku, kod činjenice da su uplate vršene po uputstvu zajmodavca određenim kreditnim uredima – trgovačkim društvima S.A.S. Slavonski Audiovizualni Sistemo d.o.o., "Stratosefera" d.o.o., "Morski Leut" d.o.o. i "Zapata usluge" d.o.o. (također navedenim u činjeničnom opisu te presude), to je za zaključiti da je zajmodavac bio upoznat sa razlozima sklapanja ugovora o zajmu – stanju nužde prednika tuženika, kao i sa njegovim nedovoljnim iskustvom i lakomislenošću, s obzirom da je isti pristao na osiguranje takve tražbine isplaćene u znatno manjem iznosu (u kom pravcu je o svojim saznanjima iskazivala i svjedokinja RH navodeći da nije dobio iznos od 80.000,00 kuna, a o mogućnosti podmirivanja potraživanja iz ranijeg ugovora o zajmu se izjasnio i svjedok IH) davanjem u zalog nekretnine višestruko veće vrijednosti.

12.2. U tom pravcu dakle, po ocjeni ovog suda, postoji i veza između sklapanja predmetnog ugovora o zajmu i prethodno sklopljenih ugovora o zajmovima prednika tuženika – jer to potvrđuju navodi same tužbe i očitovanje tužitelja, te s tim u svezi i sadržaj "Izvatka iz otvorenih stavki" koji nije potpisan ili ovjeren kao izvod iz poslovnih knjiga (pa niti od strane društava kojima je vršena uplata sukladno članku 2. Ugovoru o zajmu).

12.3. Nadalje, treba reći da je tužitelj u tužbi, tijekom postupka, jednako i u žalbi predlagao provođenje financijskog vještačenja na okolnost da tražbina tuženika iz Ugovora o zajmu ne iznosi manje od 65.000,00 kuna, međutim, s obzirom na navode da su vršene uplate koje su knjižene i kojima je umanjeno dugovanje prednika tuženika (a što ne bi proizlazilo iz izvatka priloženog tužbi) – u tom pravcu nije priložio ili se pozvao na odgovarajuću dokumentaciju, kao ni naveo u odnosu na koja potraživanja i kome bi bile uračunate izvršene uplate prema uplatnicama priloženim od strane tuženika, kao niti na te okolnosti predložio dokaz saslušanjem UH.

13. Kako ni činjenica što je Ugovor o zajmu solemniziran od strane javnog bilježnika, odnosno u postupku provedenom po javnobilježničkom prisjedniku ŽH, ne upućuje da je predniku tuženika predan iznos od 65.000,00 kuna, kao i da su upravo za to dugovanje evidentirane uplate, to se iz naprijed navedenih činjenica radi o ništetnom ugovoru o zajmu, koji ima sva obilježja lihvarskog ugovora, slijedom čega je trebalo prihvatiti žalbe tuženika i pod točkom II. izreke preinačiti prvostupanjsku presudu i prihvatiti glavni protutužbeni tužbeni zahtjev, te potvrditi prvostupanjsku presudu u odbijajućem dijelu pod točkom I. izreke, budući da pravni učinci ništetnost nastupaju ex tunc, pa potraživanje iz ništetnog ugovora ne može biti predmet osiguranja, odnosno založnog prava (članak 368. stavak 2. ZPP), dok je s obzirom na odluku o glavnom zahtjevu protutužbe, trebalo ukinuti bez vraćanja na ponovno odlučivanje odluku o eventualnom zahtjevu protutužbe pod točkom III. izreke.

14. Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 166. stavak 2. ZPP, te odredbi članka 154. i 155. ZPP, uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22), uzimajući u obzir Tbr. 48., nadalje, činjenice da je već bila donesena presuda koja je bila ukinuta po žalbi tužitelja te predmet vraćen na ponovno odlučivanje, slijedom čega je o parničnom trošku tuženika ovaj drugostupanjski sud odlučivao u granicama ukinute odluke o trošku (u odnosu na tuženike ad 1. i ad 3. u granicama zahtjeva od 8.387,50 EUR (od čega 6.710,00 EUR za parnične radnje i 1.677,50 EUR iz osnova PDV od 25 %) sa zateznim kamatama, a u odnosu na tuženika ad 2. u granicama zahtjeva od 5.625,00 EUR (od čega za parnične radnje iznos od 4.500,00 EUR, te iz osnova PDV od 25 % iznos od 1.125,00 EUR) i zahtjeva za naknadu novonastalog parničnog troška u ponovnom postupku, a kod vrijednosti predmeta spora tužbe od 129.351,45 kuna/17.167,88 EUR i vrijednosti predmeta spora protutužbe tuženica ad 1. i ad 3. (list 58 spisa) u iznosu od 11.000,00 kuna/1.459,95 EUR i protutužbe tuženika ad 2. (list 627 spisa) u iznosu od 11.000,00 kuna/1.459,96 EUR.

14.1. Tuženicama ad 1. i ad 3. kao opravdan priznat je trošak nastao u postupku pred prvostupanjskim sudom do donošenja ukidnog rješenja ovog suda – sastava podnesaka od 23.2.2021., 11.5.2021. i 19.5.2021. (700,00 EUR, svaki podnesak – Tbr. 8/1), trošak zastupanja na ročištima 3.3.2021. (500,00 EUR – Tbr. 9/1), 20.5.2021. i 14.7.2021. (175 EUR, svako ročište, Tbr. 9/5 ), 25.10.2021., 15.11.2022., 17.1.2023., 14.3.2023. (700,00 EUR, svako ročište – Tbr. 9/1) i 7.12.2023. (350,00 EUR – Tbr. 9/2) – u ukupnom iznosu od 6.100,00 EUR, sve uvećano za 10 % sukladno Tbr. 36., što ukupno iznosi 6.710,00 EUR, te uvećan za pripadajući PDV od 25 % u iznosu od 1.677,50 EUR, što u konačnici za prethodno navedeni trošak iznosi 8.387,50 EUR.

14.2. Nadalje, tuženicama ad 1. i ad 3. je u ponovljenom postupku pred prvostupanjskim sudom priznat daljnji trošak sastava podneska od 7. ožujka 2025. godine i 29. travnja 2025. godine (700,00 EUR, svaki podnesak – Tbr. 8/1), te trošak zastupanja na ročištima rasprave 18. ožujka 2025., 9. svibnja 2025. i 7. studenog 2025. godine (700,00 EUR, svako ročište – Tbr. 9/1), dakle, iznos od 3.850,00 EUR, sa uvećanjem od 10 % za zastupanje više osoba u iznosu od 350,00 EUR, te PDV od 25% u iznosu od 962,50 EUR, dakle iznos od 4.812,50 EUR.

14.3. Ukupan trošak tuženica ad 1. i ad 3. u postupku pred prvostupanjskim sudom stoga iznosi 13.200,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja drugostupanjske presude do isplate, a odbijene su sa preostalim zahtjevom za naknadu troška.

15. Tuženicama ad 1. i ad 3. koje su uspjele u žalbenom postupku, kod označene vrijednosti predmeta spora ožalbenog dijela (zahtjeva protutužbe koja je bila odbijena) od 1.459,96 EUR, priznat je i zatraženi trošak sastava žalbe u visini od 200,00 EUR, Tbr. 10. točka 1. Tarife, sa povećanjem od 10 % za zastupanje više osoba (Tbr. 40.) u iznosu od 20,00 EUR, dakle ukupno 220,00 EUR, te sa PDV od 25 % u iznosu od 55,00 EUR, dakle, ukupno 275,00 EUR, zatim trošak sudske pristojbe u iznosu od 106,38 EUR (Tar. br. 3. točka 1. tada mjerodavne Uredbe o tarifi sudskih pristojbi, "Narodne novine" broj 37/2023) – u konačnici ukupno 381,38 EUR, dok su odbijene sa preostalim zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka u razlici do 1.077,50 EUR, a nastalog zbog pogrešnog obračuna u odnosu na visinu vrijednosti spora ožalbenog dijela uzimajući istu u visini vrijednosti predmeta spora tužbe (koja je odbijena i koja nije predmet njihovog pobijanja).

16. Tuženiku ad 2. priznat je kao opravdan trošak zatraženi sastava odgovora na tužbu, podneska od 30.6.2021. i sastav protutužbe od 3.7.2021. (500 ,00 EUR, svaki podnesak – Tbr. 8/1), te trošak zastupanja na ročištima 3.3.2021. (500,00 EUR – Tbr. 9/1), 20.5.2021. i 14.7.2021. (125,00 EUR, svako ročište, Tbr. 9/5), 25.10.2021., 15.11.2022., 17.1.2023., 14.3.2023., 8.3.2025. i 9.5.2025., te 7.11.2025. (500,00 EUR, svako ročište – Tbr. 9/1) i 7.12.2023. (250,00 EUR – Tbr. 9/2), što ukupno iznosi 4.500,00 EUR, te je navedeni iznos uvećan za pripadajući PDV u iznosu od 1.125,00 EUR, pa ukupan trošak tih radnji iznosi 5.625,00 EUR.

16.1., Nadalje, tuženiku ad 2. je u ponovljenom postupku pred prvostupanjskim sudom, priznat zatraženi daljnji trošak zastupanja na ročištima rasprave od 18. ožujka 2025., 9. svibnja 2025. i 7. studenog 2025. godine (500,00 EUR, svako ročište – Tbr. 9/1), dakle iznos od 1.500,00 EUR sa PDV od 25 % u iznosu od 375,00 EUR, dakle ukupno 1.835,00 EUR.

16.2. Stoga je tuženiku ad 2., trebalo dosuditi ukupan trošak nastao u postupku pred prvostupanjskim sudom u iznosu od 7.460,00 EUR sa pripadajućom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja drugostupanjska presude do isplate.

17. Tuženiku ad 2. koji je uspio u žalbenom postupku kod vrijednosti predmeta spora ožalbenog dijela od 1.459,96 EUR priznat je trošak žalbenog postupka i to zatraženi trošak sastava žalbe u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 10/1 Tarife), sa PDV od 25 % u iznosu od 50,00 EUR, te trošak sudske pristojbe u iznosu od 106,38 EUR (Tar. br. 3. točka 1. tada mjerodavne Uredbe o tarifi sudskih pristojbi, "Narodne novine" broj 37/2023), dakle, ukupno 356,38 EUR, dok je odbijen sa preostalim zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka u razlici od dosuđenog do zatraženog iznosa od ukupno 843,00 EUR, a nastalog zbog pogrešnog obračuna u odnosu na visinu vrijednosti spora ožalbenog dijela koji je uzet u visini vrijednosti predmeta spora tužbe (koja je odbijena i koja nije predmet njegovog pobijanja).

18. U cijelost je odbijen zahtjev za naknadu troška tužitelja, jer isti nije uspio u ovom postupku.

U Šibeniku, 16. lipnja 2026. godine

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Ivana Čačić Brčić