Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Šibenik, S. Radića 81

Gž R-21/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Maje Skorić, kao predsjednice vijeća, Ivane Čačić Brčić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Marte Plančić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice LL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Andreja Srednoselec Pintarić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Pintarić i Srednoselec Pintarić u Zagrebu, protiv tuženika KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR ZAGREB, Zagreb, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr- 137/2025-17 od 7. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 16. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužiteljice odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-137/2025-17 od 7. siječnja 2026.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu kojom je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tražila da joj tuženik isplati iznos od 2.529,30 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržan u bruto iznosu kao i zahtjev da joj tuženik naknadi parnični trošak.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijela tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP) s prijedlogom da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, odnosno da se ista preinači na način da se u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev tužiteljice uz naknadu troškova postupka.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice da joj tuženik isplati iznos od 2.529,30 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose u razdoblju od prosinca 2019. do veljače 2024., na ime razlike plaće s osnove dodatka na plaću za posebne uvjete rada koji su joj bili isplaćivani u visini od 17%, a trebali su biti isplaćivani u iznosu od 23%.

6. Iz razloga pobijane presude slijedi da je prvostupanjski sud utvrdio da je tužiteljica kod tuženika zaposlena kao prvostupnik medicinsko-laboratorijske dijagnostike te da je u utuženom razdoblju radila u Kliničkom zavodu za laboratorijsku dijagnostiku na radnom mjestu zdravstveno-laboratorijski tehničar na Odjelu za hitnu laboratorijsku dijagnostiku i pretrage uz bolesnika te da joj je isplaćivan dodatak za posebne uvjete rada od 17%. Nije sporna ni visina konačno postavljenog tužbenog zahtjeva koja je usklađena s obračunom tuženika, već je sporna osnova tužbenog zahtjeva, tj. ima li tužiteljica pravo na dodatak za posebne uvjete rada od 23%.

7. Na temelju izvedenih dokaza, iskaza svjedoka SL i KL u predmetu istog suda broj Pr-40/2025, sud prvog stupnja je utvrdio da kod tuženika postoji zasebna ustrojstvena jedinica Objedinjeni hitni bolnički prijem, a Odjel za hitnu laboratorijsku dijagnostiku i pretrage uz bolesnika je jedan od odjela u Kliničkom zavodu za laboratorijsku dijagnostiku, što je različita ustrojstvena jedinica od Objedinjenog hitnog bolničkog prijema. Na temelju iskaza tužiteljice, sud je utvrdio i to da odjel u kojem ista radi nije po organizacijskoj strukturi sastavni dio OHPB, te da ista protiv rješenja o plaći nije podnosila nikakav pravni lijek.

8. Prema razlozima pobijane presude, prvostupanjski sud je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice nalazeći da tužiteljica nema pravo na dodatak na plaću od 23% jer navedeni dodatak sukladno odredbi članka 21. Dodatka II Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“, broj 92/19, dalje Dodatak II KU/19), pripada zdravstvenom radniku koji radi na radnom mjestu na hitnom prijemu gdje nije ustrojen objedinjeni hitni prijem, pa kako je kod tuženika takav prijem ustrojen, a tužiteljica ne radi u istom, niti pak radi na radnom mjestu u hitnom prijemu gdje nije ustrojen objedinjeni hitni bolnički prijem, već radi na radnom mjestu laboratorijski tehničar, stoga da okolnost što tuž iteljica dio radnog vremena obavlja poslove prijema hitnog materijala i vađenja krvi na odjelima i na odjelima intenzivne skrbi po pozivu, ne utječe na njezino pravo na dodatak na plaću.

9. Također, prvostupanjski sud je ocijenio djelomično osnovanim prigovor zastare jer je tužba podnesena 20. siječnja 2025., a najstarije potraživanje za prosinac dospjelo 16. siječnja 2020. (47,97 EUR), koje je u zastari sukladno članku 139. ZR.

10. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda, a pazeći pri tome temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP po službenoj dužnosti, na pravilnu primjenu materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka, ovaj sud nalazi da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP budući da je izreka pobijane odluke razumljiva, ista ne proturječi sama sebi niti razlozima obrazloženja, ima razloga o odlučnim činjenicama, dani razlozi su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima odluke navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, slijedom čega se ista može ispitati.

11. Prvostupanjski sud nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavka 2. ZPP , pa žalba tužiteljice iz tog žalbenog razloga nije osnovana.

12. Suprotno navodima žaliteljice, u ovom postupku nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s obzirom na to da je sud prvog stupnja raspravio sve tvrdnje na kojima su stranke temeljile svoje zahtjeve i prigovore, te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama (članak 7. i 8. ZPP), pravilno utvrdio činjenice odlučne za prosudbu (ne)osnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice, a za što je ovom sudu dao u svemu vrlo jasne i na zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih nije uspjela umanjiti ni tužiteljica u svojoj žalbi.

12.1. Naime, prema članku 55. stavka 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“, broj 29/18, 35/19, dalje KU/18), radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, pa je tako odredbom stavka 2. istog članka, između ostalog, propisano da će se osnovna plaća na radnim mjestima II., III. i IV. vrste i to onima koji rade na hitnom prijemu gdje nije ustrojen objedinjeni hitni bolnički prijem uvećati za 20%, odnosno prema odredbi članka 21. Dodatka II Kolektivnom ugovoru za 23% počevši od 1. rujna 2019.

12.2. Dakle, cijeneći sadržaj citiranih odredbi djelatnicima zdravstva i zdravstvenog osiguranja na radnim mjestima I., II., III. i IV. vrste pripada pravo na obračun dodataka na plaću propisanih navedenim odredbama KU samo za slučaj da su u konkretnom slučaju radili na hitnom prijemu gdje nije ustrojen objedinjeni hitni bolnički prijem.

12.3. Stoga u situaciji kao što je predmetna, kada je u konkretnom slučaju utvrđeno da je tužiteljica kod tuženika zaposlena na radnom mjestu zdravstveno- laboratorijski tehničar na Odjelu za hitnu laboratorijsku dijagnostiku i pretrage uz bolesnika, kao i da kod tuženika postoji zasebna ustrojstvena jedinica Objedinjeni hitni bolnički prijem, to tužiteljici i po ocjeni ovog suda, ne pripada pravo na isplatu zahtijevane razlike plaće nastale kao razlike od one obračunate uz dodatak od 23%.

13. U odnosu na dostavljenu sudsku praksu na koju se poziva tužiteljica, odluku ovog Županijskog suda broj Gž R-56/2022-6 od 8. travnja 2025., navesti je da se radi o činjenično i pravno različitoj situaciji, budući da je u tom postupku utvrđeno da nije ustrojen Objedinjeni hitni bolnički prijem.

13.1. Pored toga, ukazati je žaliteljici da je u međuvremenu Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-1019/2025-3 od 10. veljače 2026. izrazio pravno shvaćanje po kojem zdravstveni radnici (laboratorijski tehničar) koji uz poslove na odjelu za medicinsku biokemiju, hematologiju i koagulaciju s citologijom obavljaju poslove u funkciji hitnog prijema ili ne rade puno radno vrijeme na hitnom prijemu (u bolnicama gdje nije ustrojen hitni bolnički prijem) nemaju pravo na uvećani dodatak na plaću od 20%, odnosno od 1. rujna 2019. od 23%.

13.2. Pravna shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske služe ustaljenju i ujednačavanju sudske prakse, obvezno je za sve suce Građanskog odjela VSRH, a snagom autoriteta najvišeg suda u Republici Hrvatskoj i za sve ostale suce u građanskoj grani suđenja.

14. Slijedom navedenog, kako je sud prvog stupnja pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i kako je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, a pri tome nije počinio niti one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, valjalo je kao neosnovanu odbiti žalbu tužiteljice i na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

15. Tužiteljica pobija i odluku o parničnom trošku samo za slučaj uspjeha u pogledu glavne stvari, pa zakonitost odluke suda prvog stupnja u tom dijelu nije dovedena u sumnju.

16. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavka 1. ZPP, pri čemu je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbe valjalo odbiti, jer sa podnesenom žalbom nije uspjela (članak 154. stavak 1. ZPP).

U Šibeniku, 16. lipnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Maja Skorić