Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž R-130/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud u vijeću sastavljenom od sudaca Ivane Čačić Brčić, kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, Maje Skorić i Marte Plančić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima iz Gluić Ninčević odvjetničko društvo d.o.o. Zadar, protiv tuženika Centar dentalne medicine Zadar d.o.o. Zadar, Ulica postrojbi specijalne policije Zadar 19, OIB: 31790465017, zastupanog po punomoćnicima Josipu Bašiću i Stefani Kasap, odvjetnicima u Zadru, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, sudskog raskida ugovora o radu i naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zadru pod brojem Pr- 29/2024-29 od dana 6. listopada 2025. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 16. lipnja 2026. godine

p r e s u d i o  i  r i j e š i o j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru pod brojem Pr-29/2024-29 od dana 6. listopada 2025. godine u pobijanom dijelu pod točkom I. i II. izreke, kao i rješenje Općinskog suda u Zadru pod brojem Pr-29/2024-29 od dana 6. listopada 2025. godine u pobijajućem dosuđujućem dijelu odluke o parničnom trošku pod točkom I. izreke, te u odbijajućem dijelu (u odnosu na zahtjev tuženika) odluka o parničnom trošku pod točkom III. izreke.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom i rješenjem odlučeno je:

"I. Utvrđuje se da je nedopuštena i nezakonita Odluka 30/2024 o otkazu ugovora o radu (izvanredni otkaz ugovora o radu) donesena od strane tuženika Centar dentalne medicine Zadar d.o.o. [adresa], OIB: 31790465017, dana 08. ožujka 2024. te se utvrđuje da radni odnos tužiteljice OJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tom Odlukom nije prestao.

II. Raskida se radni odnos stranaka zasnovan Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme sklopljenim 30. lipnja 2020. s danom 20. listopada 2024. te se nalaže tuženiku po osnovi naknade štete isplatiti tužiteljici iznos od 13.086,92 Eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 06. listopada 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu kojim tužiteljica traži naknadu štete za iznos od 2.812,76 Eura sa zakonskom zateznom kamatom.

II. Nalaže se tuženiku po osnovi naknade troškova ovog parničnog postupka isplatiti tužiteljici iznos od 1.625,00 Eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 06. listopada 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranje ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana, dok se za više traženi iznos u visini od 2.125,00 Eura zahtjev tužiteljice za naknadu parničnih troškova odbija kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova u iznosu od 375,00 Eura sa zakonskim zateznim kamatama kao neosnovan."

2. Protiv te presude i odluke o parničnom trošku u dosuđujućem dijelu pod točkom II. i odbijajućem dijelu (zahtjev tuženika za naknadu troška) pod točkom III. izreke rješenja, žalbu je podnio tuženik pobijajući ih zbog svih žalbenih razloga označenih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11 – pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP) sa prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i obveže tužiteljica na naknadu parničnog troška, podredno, da se pobijana presuda u tom dijelu ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica je osporila osnovanost žalbenih prigovora i predložila da se žalba odbije kao neosnovana uz zahtjev za naknadu parničnog troška sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora o kojem je odlučivao prvostupanjski sud je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da Odluka 30/2024 o otkazu ugovora o radu (izvanredni otkaz ugovora o radu) donesena od strane tuženika 8. ožujka 2024. godine nije dopuštena i zakonita, utvrđenje da radni odnos tužiteljici nije prestao, te zahtjev za sudski raskid Ugovora o radu s danom 20. listopada 2024. godine i naknadu štete zbog sudskog raskida Ugovora o radu u iznosu od 13.086,92 eura.

6. Iz razloga presude, kao i podatka spisa predmeta proizlazi da je tuženik u odgovoru na tužbu od dana 28. svibnja 2024. godine naveo: "Ukoliko bi sud iz formalnih razloga prihvatio tužbu kao i postavljeni tužbeni zahtjev, da sukladno članku 125. stavak 2. ZR, a s obzirom da postoje okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa nije moguć, protutužbom zaht ijeva od suda da raskine ugovor o radu s danom podnošenja tužbe", te postavio protutužbi zahtjev, kojim je zatražio sudski raskid ugovora o radu s danom podnošenja predmetne tužbe po tužiteljici sa danom 22. travnja 2024. godine, o kojem zahtjevu prvostupanjski sud nije posebno odlučivao, a niti je tuženik zatražio donošenje dopunske presude.

7. Ukoliko se navodima žalbe tuženik, koji uvodno prvostupanjsku presudu osporava i zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, sadržajno poziva na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP navodeći da mu je uskraćena mogućnost da svakom svjedoku pojedinačno prikaže slike dentalnog rada iz spisa K-584/2024, koji je kao dokaz priložen tom spisu, da bi isti posvjedočili da li smatraju da se nakon što su vidjeli uništeni rad isti treba napraviti "iz nule", takav prigovor tuženika nije osnovan.

7.1. Ovo stoga, jer je u odgovoru na tužbu dana 28. svibnja 2024. godine, tuženik predložio uvid u predmet KP-DO-197/2024 na navode da je podnio kaznenu prijavu, da je na pripremnom ročištu održanom dana 2. srpnja 2024. godine ostao kod odgovora na tužbu i predloženih dokaza, kao i protutužbe, te je na tom ročištu zaključen prethodni postupak, a podneskom od dana 16. listopada 2024. godine izvijestio je sud da je potvrđena optužnica Općinskog državnog odvjetništva pod brojem KO-DO-481/2024 protiv okrivljenice, ovdje tužiteljice, te se na tu okolnost pozvao na predmet K-584/2024, a uz podnesak od 20. studenog 2024. godine dostavio fotografije dentalnog rada, ne navodeći iste posebno kao dokaz, kao ni razloge zbog kojih te fotografije nije mogao kao dokaz predložiti prvostupanjskom sudu do zaključenja prethodnog postupka, ovo posebno kod činjenice da je kaznenu prijavu podnio dana 1. ožujka 2024. godine, slijedom čega prvostupanjski sud , kada pozivom na odredbu članka 299. stavak 3. ZPP nije uzeo u obzir u spis dostavljenu fotografiju po tuženiku, nije nezakonito postupao, a niti time onemogućio tuženika u raspravljanju.

7.2. Kako pobijana presuda nije donesena uz neku drugu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem ovlaštenja iz članka 365. stavak 2. ZPP, žalbu tuženika iz tog žalbenog razloga trebalo je odbiti kao neosnovanu.

8. Nisu osnovani ni daljnji žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

9. Iz razloga presude, proizlazi da je na temelju izvedenih dokaza prvostupanjski sud utvrdio:

- da među strankama nije sporno da su tužiteljica kao radnik i tuženik kao poslodavac 30. lipnja 2020. sklopili Ugovor o radu kojim su zasnovali radni odnos na neodređeno vrijeme za radno mjesto doktor dentalne medicine s početkom rada 1. srpnja 2020. godine,

- da među strankama nije sporno da je tuženik kao poslodavac 8. ožujka 2024. godine donio Odluku 30/2024 o otkazu ugovora o radu (izvanredni otkaz ugovora o radu) kojom je izvanredno otkazao Ugovor o radu sklopljen 30. lipnja 2020. godine zbog toga što je tužiteljica počinila osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa zbog čega nastavak radnog odnosa više nije moguć, bez prava na ugovoreni otkazni rok uz prestanak radnog odnosa danom dostave otkaza tužiteljici,

- da iz sadržaja Odluke o otkazu proizlazi da je tužiteljica počinila osobito tešku povredu radne obveze iz radnog odnosa time što je svjesno i namjerno uništila dentalni trajni rad pacijenata ŽJ tako što je pozvala svih sedam djelatnika tuženika te vičući uzela skalpel i na komadiće uništila čitavi rad, čija vrijednost da je 1.725,40 eura, te time da je tuženiku prouzročila materijalnu štetu, dovela u pitanje izvršavanje obveze prema pacijentu, a posljedica čega da može biti daljnja šteta za tuženika,

- da je Odluku o izvanrednom otkazu tužiteljica nesporno zaprimila 18. ožujka 2024. godine, te tuženiku dana 26. ožujka 2024. godine, sukladno članku 133. stavak 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, dalje: ZoR) podnijela zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa koji je tuženik, uredno zaprimio 28. ožujka 2024. godine, međutim, na koji se sukladno članku 133. st. 2. ZoR u propisanom roku nije očitovao,

- da je predmetna tužba sudu podnesena 22. travnja 2024. godine i time unutar roka od 15 dana propisanog člankom 133. stavak 2. ZoR počev od 13. travnja 2024. godine kada je tuženiku istekao zakonski rok za udovoljenje zahtjevu tužiteljice za zaštitu prava iz radnog odnosa, slijedom čega je predmetna tužba kojom se osporava dopuštenost Odluke o izvanrednom otkazu pravodobna,

- da iz iskaza svjedoka VJ (dentalnog tehničara i asistenta) i SJ (doktorice dentalne medicine), koje je sud ocijenio vjerodostojnim, uvjerljivim, logičnim i životnim te ih je prihvatio kao istinite, proizlazi da je po dolasku u ordinaciju nakon početka 2024. godine tužiteljica, za vrijeme dok su u njezinoj ordinaciji bile nazočne tri radnice tuženika (VJ, SJ i RJ) poduzela radnje na dentalnom radu pacijenta ŽJ koji nije bio u završnoj fazi već u fazi proba u vosku na način da je s tog dentalnog rada uklonila zube te na pojedinim dijelovima i vosak, nakon čega je po njenoj uputi asistentica VJ ovaj dentalni rad spakirala u kutiju i odnijela iz ordinacije tužiteljice, te da iz njihovih iskaza ne proizlazi da bi se ovdje radilo o dentalnom trajnom radu kao ni to da je poduzimanjem takvih radnji na dentalnom radu pacijenta ŽJ tužiteljica isti uništila na način da je isti više neupotrebljiv niti na način da je tuženiku kao poslodavcu nanijela imovinsku štetu,

- da suprotno tome sud nije prihvatio iskaze svjedokinja RJ i NJ, polazeći od toga da je RJ premda je dentalni asistent, koja je bila prisutna, svoje izjašnjenje dala temeljem "pogleda s ulaznih vrata ordinacije", pri čemu njen iskaz ne sadrži navode o tome da je tužiteljica nad sudoperom protetskim nožem dentalni rad rastavila i bacila ga u smeće, a u kom pravcu je, i po ocjeni suda, ova svjedokinja naknadno instruirana dala iskaz pred Općinskim državnim odvjetništvom, dok prisustvo svjedokinje GJ u ordinaciji nije potvrdila ni jedna od prethode tri svjedokinje, pri čemu svjedokinja GJ, u svom iskazu nije navela da je tužiteljica dentalni rad rastavila vičući niti da je to učinila nakon što je pozvala svih sedam djelatnika – a kako to tvrdi, pozivajući na saznanja od iste, zakonski zastupnik tuženika,

- da iz iskaza svjedokinje EJ, od koje je tuženik zatražio izradu novog dentalnog rada proizlazi da kad se radi o radu u fazi proba u vosku, to znači da nakon što se rad isproba kod pacijenta on mora natrag u laboratorij u daljnju fazu, zavisno o tome što doktor želi u tom trenutku, moguće na daljnju doradu ili u završnu fazu, te da uklanjanje zubi sa rada u fazi proba u vosku ne znači da je rad uništen odnosno da je više neupotrebljiv budući doktor u toj fazi probe u vosku može micati, skidati i ponovno namještati zube, onako kako to smatra potrebnim napraviti, pa stoga skidan je zubi znači moguće doradu rada, ne uništenje rada, a što da proiz lazi i iz iskaza tužiteljice,

- da se zakonski zastupnik tuženika izjasnio da nema stručna znanja glede pitanja da li je dentalni rad uništen, te da u tom pravcu nije zatražio ni mišljenje stručne osobe, pa stoga da očito kao prvostupnica ekonomije nema stručna znanja za davanje objektivne procijene da li je rad trajno uništen, a takvo mišljenje da ne može, na temelju fotografija iz kaznenog spisa, dati ni sud,

- da iz iskaz zakonskog zastupnika tuženika ne proizlazi da bi dentalni rad bio uništen i neupotrebljiv, jer u tom pravcu da se ujedno izjašnjava da je novi stomatolog odlučio izraditi novi rad jer nije htio nastaviti suradnju s laboratorijem koji je radio prethodni dentalni rad tom pacijentu,

- da u postupku tuženik na kojem je teret dokaza, na činjenicu trajnog uništenja dentalnog rada kao razloga za izvanredni otkaz, nije predložio izvođenje dokaza vještačenjem po vještaku stomatološke struke,

- da se tužiteljica u međuvremenu dana 21. listopada 2024. godine zaposlila kod novog poslodavca na neodređeno vrijeme, a što je utvrđeno uvidom u elektronički zapis Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 4. studenog 2024. godine,

- da sama činjenica da je nadležno državno odvjetništvo protiv tužiteljice podnijelo optužnicu da je dana 19. siječnja 2024. godine nanijela tuženiku štetu na dentalnom radu u njegovom vlasništvu jer je iščupala sastavne dijelove s dentalnog rada, te da je optužnica potvrđena od strane nadležnog suda, znači da je nadležni sud ocijenio da postoji osnovana sumnja da je tužiteljica opisanim postupanjem ostvarila biće kaznenog dijela oštećenja tuđe stvari, međutim da ne znači da je ista nedvojbeno postupala na opisani način,

- da činjenica što je tužiteljica u iskazu pred Općinskim državnim odvjetništvom u Zadru navela da su sve komponente spremljene u kutiju i pohranjene u ordinaciji, saznala da je pacijentu odobren popust od 100% s čime se nije slagala i nitko je nije pitao, ne znači da laže u ovom postupku, budući da je i u tom postupku iskazala da rad nije uništen, a upravo činjenica da li je dentalni rad uništen (trajno) ili nije, da je odlučna činjenica ovog postupka.

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski je sud pravilno zaključio da tuženik, na kojem je u ovom postupku bio teret dokaza (članak 135. stavak 3. ZoR) nije nedvojbeno dokazao da je tužiteljica svjesno i namjerno uništila trajni dentalni rad pacijenta, te na taj način uništila imovinu poslodavca, pa time ni postojanje opravdanog razloga za izvanredni otkaz ugovora o radu, slijedom čega je prihvatio tužbeni zahtjev pod točkom I. izreke, a s obzirom na utvrđenu činjenicu postojanja razloga zbog kojeg tužiteljici nije prihvatljiv nastavak radnog odnosa, kao i činjenicu novog zaposlenja tijekom postupka i tužbeni zahtjev pod točkom II. izreke za sudski raskid Ugovora o radu, te naknadu štete tužiteljici u visini četiri ugovorene bruto plaće kod tuženika, temeljem članka 125. stavak 1. ZoR.

11. Neosnovani su žalbeni prigovori tuženika kojim se u suštini preocjenjuju iskazi svjedoka (pa tako iskazi svjedokinje EJ, DJ i RJ), jer je prvostupanjski sud svaki dokaz, posebno iskaze svjedoka, ocijenio ne samo pojedinačno, već i u međusobnoj vezi sa iskazima drugih svjedoka, kao i u vezi sa svim drugim dokazima, slijedom čega su takvi prigovori neutemeljeni.

12. Nije u pravu tuženik kada u žalbi ističe da su neosnovani navodi kako je iskaz svjedokinje SJ identičan onome kako je iskazivala pred Državnim odvjetništvom, jer da je ista svjedokinja u svom iskazu pred Državnim odvjetništvom navela kako "predmetni dentalni rad Dr. OJ je držala u rukama i bio je cijel, a u drugom trenutku rad je razdvojen, odnosno odvojen od postolja na kojem stoji i kao takav je neupotrebljiv …" a u svom iskazu na sudu navodi kako su zubi bili uklonjeni i da na nekim dijelovima da nije bilo voska, ovo stoga, jer isto ne proizlazi iz iskaza svjedokinje SJ, koji je dala u tom postupku, uz prethodna upozorenja prema odredbama Zakona o kaznenom postupku na zapisnik 26. srpnja 2024. godine (list 43 -44 preslika predmeta pod brojem K-584/2024, priloženog spisu).

13. Slijedom navedenog, jer je pravilna i na zakonu utemeljena i odluka o parničnom trošku (članak 154. stavak 5. i članak 155. stavak 1. ZPP) u odnosu na koju ovaj drugostupanjski sud na pravilnu primjenu materijalnog prava ne pazi po službenoj dužnosti (koju tuženik posebno u žalbi ne osporava u odnosu na vrstu i visinu priznatog troška), neosnovanu žalbu tuženika trebalo je odbiti i presuditi i riješiti kao u izreci (članak 368. stavak 1. i članak 380. točka 2. ZPP).

14. U nepobijanom dijelu pod točkom I. izreke rješenja u kojem je utvrđeno djelomično povlačenje tužbe za iznos naknade štete od 2.812,76 eura sa zateznim kamatama, te u odbijajućem dijelu odluke o parničnom trošku pod točkom II. izreke rješenja za iznos od 2.125,00 eura sa zateznim kamatama, jer nije pobijano žalbom, prvostupanjsko rješenje je ostalo neizmijenjeno.

15. Zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška sastava odgovora na žalbu je odbijen, jer isti s obzirom na istovjetne navode istaknute pred prvostupanjskim sudom, nije bio nužan za donošenje odluke u žalbenom postupku (članak 155. stavak 1. ZPP).

U Šibeniku, 16. lipnja 2026. godine

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Ivana Čačić Brčić