Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-650/2025-2

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud u vijeću sastavljenom od sudaca Marte Plančić, kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, Maje Skorić i Tonija Šantića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: BV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Močić, odvjetnik iz Splita, Domovinskog rata 29a/I, protiv tuženika: ZV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Budislav Angjelinović, odvjetnik iz Splita, Biokovska 2, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu pod brojem P- 1468/2023-8 od dana 2. srpnja 2025. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 16. lipnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu pod brojem P-1468/2023-8 od dana 2. srpnja 2025. godine.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, odlučeno je:

"I. Proglašava se nedopuštenom ovrha u ovršnom predmetu Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Ovr-2514/2018, a na temelju ovršne isprave – presude Općinskog suda u Splitu, poslovne oznake IIP–1463/04 od 23. prosinca 2009., ukidaju se provedene radnje te se obustavlja ovrha.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.349,90 eura zajedno sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja dakle od 2. srpnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 %-tna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine".

2. Protiv te presude žalbu je podnio tuženik, pobijajući je uvodno zbog "…nedovoljno i netočno određenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda postupka", sa prijedlogom: "…da pobijana presuda bude izmijenjena odnosno ukinuta i predmet vraćen na ponovno postupanje i donošenje nove odluke".

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Žalitelj u bitnom navodi da je u ovršnom postupku dana 12. rujna 2024. godine doneseno rješenje kojim se ukidaju ovršne radnje u odnosu na jednu od nekretnina, te da se stoga pobijanom presudom ponovno ukidaju iste ovršne radnje, kao i da je ukoliko smatra da je ovrhu trebalo ukinuti u odnosu na obje nekretnine, ovrhovoditelj to morao zatražiti u ovršnom postupku, a ne pokretati i voditi poseban postupak, pri čemu da se ovrha ne može ukinuti u odnosu na naslijeđenu imovinu tužitelja kojom isti da odgovara za dugove svog prednika.

6. U postupku nije sporno da je:

- na temelju prijedloga za ovrhu od 6. studenog 2018. godine tuženika kao ovrhovoditelja, koji je ispravljen podnescima od 11. prosinca 2018. i 12. lipnja 2019. godine, prvostupanjski sud donio rješenje o ovrsi pod brojem Ovr-2514/2018 od dana 5. srpnja 2019. godine radi naplate tražbine od 19.100,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 1. rujna 1999. godine, te parničnog troška, na nekretninama tužitelja kao ovršenika i to nekretnini označenoj u zemljišnim knjigama kao 118/354 dijela cjeline čest. zgr. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te nekretnini označenoj u zemljišnim knjigama kao čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], za cijelo , a na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Splitu poslovne oznake IIP-1463/04 od 23. prosinca 2009. godine koju je ovrhovoditelj ishodio radi solidarne isplate u odnosu na pravnog prednika ovršenika, pokojnog oca AV, te L&M Marović,

- protiv rješenja o ovrsi, ovršenik podnio žalbu u kojoj se, između ostalog, pozvao na odredbu članka 139. Zakona o nasljeđivanju (“Narodne novine” broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19, dalje: ZN), ističući da je sa njegovog računa izvršeno temeljem rješenja o nasljeđivanju i temeljem rješenja o ovrsi radi naplate komunalnog doprinosa iznos od 9.407,03 kune, koje je priložio žalbi uz nalog tužitelja kao klijenta za isplatu tog iznosa dana 1. listopada 2018. godine sa njegovog računa, a koja da premašuje vrijednost naslijeđene imovine, slijedom čega smatra da su ispunjeni žalbeni razlozi iz članka 50. stavak 1. točka 7. i 9. Ovršnog zakona („Narodne novine„ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16- odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, dalje: OZ),

- ovršenik Zaključkom suda od dana 7. travnja 2023. godine upućen u parnicu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi pod brojem Ovr- 2514/2018 od dana 7. studenog 2019. godine, a zbog razloga koje je izjavio u žalbi podnesenoj 7. studenog 2019. godine.

7. Iz razloga obrazloženja proizlazi da je u postupku utvrđeno da je prema rješenju o nasljeđivanju od 11. lipnja 2015. godine, poslovni broj: O-5022/15, UPP/OS- 62/2015-10 utvrđeno da je AV naslijedio BV i to novčana sredstva na tekućem računu Splitske banke d.d. i Banke splitsko-dalmatinske d.d., laku prikolicu marke TPV, tip A6 i brod Elan T 400, dužine 3,9 metara, da je pozitivno stanje na računu njegovog prednika kod Banke splitsko-dalmatinske d.d. 62,02 kune, a na računu kod Splitske banke d.d. 158,16 kuna, da vrijednost brodice Elan T400 reg. oznake [registarska oznaka] 300,00 eura, a vrijednost lake prikolice TPV A6 1.362,71 kunu, dakle, da ukupna vrijednost naslijeđene imovine iznosi 4.835,56 kuna, kao i da je prema tužitelju prethodno već izvršena naplata duga ostavitelja iz osnova komunalnog doprinosa u iznosu od 9.502,03 kune prema potvrdi o plaćanju od 1. listopada 2018. godine – a koje činjenice tuženik posebno ne osporava u žalbi, već se uopćeno poziva na "naslijeđenu imovinu".

8. Ujedno, kako tuženik posebno ne konkretizira žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, ukoliko isti smatra da je taj žalbeni razlog ostvaren time što je u odnosu na jednu od nekretnina ovrha pravomoćno obustavljena (zbog neplaćanja predujma očevida od strane tuženika kao ovrhovoditelja), takav prigovor je neosnovan, budući da se postupak radi utvrđenja nedopuštenosti ovrhe može voditi i nakon okončanja ovršnog postupka.

9. Slijedom navedenog, a suprotno uopćenim prigovorima žalbe tuženika, prvostupanjski je sud pravilno zaključio da je osnovan prigovor tužitelja iz članka 139. stavak 3. ZN, te je pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev.

10. Kako pobijana presuda nije donesena niti uz neku drugu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP), na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je kod pravilne i na zakonu utemeljene odluka o parničnom trošku (članak 154. stavak 1. i članak 155. ZPP), koju tuženik ne osporava posebno u odnosu na vrstu priznatih radnji i visinu troška, neosnovanu žalbu tuženika trebalo u cijelosti odbiti kao neosnovanu i presuditi kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP).

U Šibeniku, 16. lipnja 2026. godine

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Marta Plančić