Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj:Kž-401/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasne Smiljanić kao predsjednice vijeća, te Lidije Vidjak i Siniše Pleše, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ĆU, zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/2021, 114/22, 114/23, 36/24, 72/25 i 136/25 – u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući povodom žalbe okrivljenika podnesene protiv presude Općinskog suda u Čakovcu broj: K-25/2023 od 18. veljače 2026., u sjednici vijeća održanoj 16. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba okrivljenog PU kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom, na temelju odredbe članka 544. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 , 88/22, 36/24, 72/25 i 13/26 u daljnjem tekstu: ZKP), stavljen je izvan snage kazneni nalog Općinskog suda u Čakovcu broj K-15/2019 od 28. siječnja 2019. Nadalje, okrivljeni ĆU proglašen je krivim radi počinjenja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11., činjenično opisano izrekom te presude, pa je temeljem tog zakonskog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci i na temelju odredbe članka 56. KZ/11 okrivljeniku je izrečena uvjetna osuda te je utvrđeno da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Na temelju odredbe članka 148. stavak 1. ZKP-a okrivljenik je dužan platiti trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. ZKP-a u iznosu 642,10 eura, te trošak u paušalnom iznosu 100,00 eura.
2. Protiv te presude žalbu je podnio okrivljenik putem branitelja Kristijana Horvata, odvjetnika iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i zbog odluke o kazni. U žalbi je predložio da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno da se preinači na način da se okrivljenik oslobodi optužbe.
3. U odgovoru na žalbu okrivljenika Općinsko državno odvjetništvo u Čakovcu predložilo je da se žalba okrivljenika odbije kao neosnovana, te da e potvrdi prvostupanjska presuda.
4. Spis je u smislu odredbe članka 474. stavak 1. ZKP-a dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Nije u pravu okrivljenik kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka.
6.1. U žalbi se ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP-a jer da u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Navedenu povredu okrivljenik nalazi u tome što je prvostupanjski sud u ponovljenom postupku, a nakon ukidnog rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj: Kž-1107/22 od 3. siječnja 2023. pobijanu presudu nije sastavio sukladno uputi Županijskog suda na način da u pobijanoj presudi nije naveo činjenice koje su sporne niti je dostatno obrazložio zbog kojih je razloga sporne činjenice našao dokazanim, pogotovo u odnosu na obranu okrivljenika, odnosno da nedostaje činjenična raščlamba spornih odlučnih činjenica, a što je nužan dio svake prvostupanjske presude.
6.2. Međutim, suprotno tvrdnjama okrivljenika prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP-a jer su u pobijanoj presudi navedeni svi razlozi o odlučnim činjenicama koji su jasni te nisu međusobno proturječni. Naime, prvostupanjski sud je pobijanu presudu sastavio sukladno odredbi članka 459. ZKP-a te je izložio razloge zbog čega je našao dokazanim da je okrivljenik počinio kaznenom djelo koje mu se stavlja na teret, dajući pri tome ocjenu vjerodostojnosti pojedinih dokaza, te zbog čega nije prihvatio iskaze pojedinih ispitanih svjedoka, te kojim se razlozima vodio pri rješenju pravnih pitanja, a osobito pri utvrđenju postoji li kazneno djelo i krivnja okrivljenika. Dakle, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP-a jer su u pobijanoj presudi navedeni svi razlozi o odlučnim činjenicama.
7. Nadalje, nije u pravu niti okrivljeni kada se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
7.1. Okrivljenik u žalbi ističe da iz dokaza provedenih tijekom postupka nije utvrđeno da bi počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret. U prilog tome ističe da svjedokinja FU kritičnog dana i u kritično vrijeme nije mogla razgovarati sa svojom kćerkom ŠU jer se u to vrijeme nije nalazila kod kuće već je bila hospitalizirana zbog čega nije imala pristup niti mogućnost razgovarati na telefon iz svoje obiteljske kuće. Ističe da svjedokinja FU nije ispitana na raspravi te da je bilo potrebno neposredno ju ispitati, što prvostupanjski sud nije učinio, te je neosnovano odbio taj dokazni prijedlog obrane čime je stavio okrivljenika u neravnopravni položaj. Pri tome se proziva na odredbu članka 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske kojom odredbom je osigurano svakom da od suda traži i dobije djelotvornu sudsku zaštitu u vezi sa svojim pravima i obvezama, a radi se o "pravu na sud". Navedeno se odnosi i na načelo "jednakosti oružja" pri čemu se ističe da je ono sastavni dio sadržaja prava na pravično suđenje koje nužno uključuje jednakost sredstava stranaka u postupku, to jest obvezu suda da svakoj strani u postupku da mogućnost iznošenja svojih razloga u uvjetima koji je ne stavljaju u položaj očite neravnopravnosti u odnosu na protivnu stranku.
7.2. Međutim, suprotno tvrdnjama okrivljenika prvostupanjski sud je činjenično stanje u ovom postupku pravilno i potpuno utvrdio u odnosu na sve odlučne činjenice kada je utvrdio da je okrivljenik počinio kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ /11 na način i pod uvjetima kako je to navedeno u izreci pobijane presude. Takovo činjenično stanje prvostupanjski sud je utvrdio sa potpunom sigurnošću na temelju savjesne ocjene i analize svih izvedenih dokaza.
7.3. Iako okrivljenik poriče učin kaznenog djela navodeći da nije prijetio BU, ali da je inkriminirane zgode razgovarao sa bakom FU, ispravno prvostupanjski sud takovu obranu okrivljenika nije prihvatio smatrajući ju usmjerenu na izbjegavanje kaznene odgovornosti. Naime, iako pred sudom nije ispitana FU, baka okrivljenika, te je ispitana pred policijskim istražiteljima, a koja je tada u svom iskazu navela kako ju je nazvao okrivljenik i rekao da će BU koji je njezin zet, dobiti metak u čelo, njezin iskaz potvrdila je svjedokinja ĐU i ČU. Naime, spomenute svjedokinje u svom iskazu navode da su čule razgovor između okrivljenika i FU obzirom da je taj razgovor okrivljenik vod io sa FU telefonom, a da su se one nalazile na katu njihove obiteljske kuće , te da se radi o jednoj telefonskoj liniji sa dva telefonska aparata, od kojih je jedan u prizemlju, na kojem je razgovarala FU, a jedan na katu kuće preko kojeg su one slušale razgovor FU sa okrivljenikom. Dakle, iako FU nije ispitana na raspravi razgovor između okrivljenika i FU čule su svjedokinje RU i ĐU koje su potvrdile da je okrivljeni razgovarao sa FU u kojem razgovoru je rekao da će BU dobiti metak u čelo. Stoga, iako svjedokinja FU nije ispitana na raspravi, svjedokinje i RU i ĐU su potvrdile da je okrivljenik u inkriminirano vrijeme tijekom telefonskog razgovora sa FU imenovanoj rekao da će njezin zet, odnosno BU dobiti metak u čelo.
7.4. Stoga, zbog naprijed navedenog, a iz razloga navedenih u obrazloženju pobijane presude nije u pravu okrivljenik kada tvrdi da je prvostupanjski sud u ovom postupku činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrdio, zbog čega žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpunu utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.
8. Nadalje, nije u pravu niti okrivljenik kada se žali zbog odluke o kazni.
8.1. Prilikom izbora vrste i mjere kazne prvostupanjski sud je okrivljeniku cijenio sve one okolnosti koje su od utjecaja da kazna po vrsti i mjeri bude teža ili lakša za okrivljenika. Kao olakotno prvostupanjski sud je okrivljeniku cijenio da do sada nije dolazio u sukob sa zakonom, dok otegotnih okolnosti nije utvrdio. Cijeneći tako ispravno utvrđene olakotne okolnosti, a u odsustvu otegotnih okolnosti prvostupanjski sud je okrivljenika osudio na kaznu zatvora u trajanju 10 mjeseci i potom mu izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku jedne godine ne počini novo kazneno djelo.
8.2. Okrivljenik u žalbi u odnosu na tu žalbenu osnovu ne ističe neke nove razloge koje prvostupanjski sud nije imao u vidu kada je donosio odluku o kazni. Stoga, imajući u vidu sve naprijed navedeno, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da je kazna na koju je okrivljenik osuđen presudom prvostupanjskog suda primjerena te da će se takvom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 na način da će se takvom kaznom izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te utjecati na okrivljenika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja.
9. Prema tome, kako ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a ispitivanjem pobijane presude u smislu odredbe članka 476. stavak 1. ZKP- a nisu nađene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je odlučiti kao u izreci, na temelju odredbe članka 482. ZKP-a.
U Zagrebu 16. lipnja 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Jasna Smiljanić
