Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-337/2026-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihele Grahovac kao predsjednice vijeća te Koraljke Bumči i Lidije Vidjak kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv 1. optuženog RE i dr., zbog kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 247. stavak 2. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/2021, 114/22, 114/23, 36/24, 72/25 i 136/25 – u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi oštećenika kao tužitelja zastupanog po opunomoćeniku odvjetniku ŽE odvjetniku iz [adresa], podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, broj:

K-317/2020 od 21. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 16. lipnja 2026., u prisutnosti branitelja 1. optuženika odvjetnika Tomislava Kešine, branitelja 2. optuženika odvjetnika Borislava Planinca i opunomoćenika oštećenika kao tužitelja odvjetnika Bojana Šupukovića,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba oštećenika kao tužitelja TD More d.o.o. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Varaždinu, broj: K-317/2020 od 21. listopada 2025., na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 , 88/22, 36/24, 72/25 i 13/26 u daljnjem tekstu: ZKP) 1. optuženi RE je oslobođen optužbe da je počinio kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju, opisano i kažnjivo po članku 247. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11, te da je time 2. optužena pravna osoba trgovačko društvo LIPA d.o.o. odgovorno za kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju, opisano i kažnjivo po članku 247. stavku 2 u vezi stavka 1. KZ/11, u vezi članka 3. stavka 1. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela.

1.1. Sukladno članku 158. stavak 3. ZKP-a oštećenik kao tužitelj trgovačko društvo More d.o.o. s imovinskopravnim zahtjevom u visini 479.231,51 kuna upućeno je u parnicu.

1.2. Na temelju članka 149. stavka 3. ZKP-a oštećenik kao tužitelj trgovačko društvo More d.o.o. dužno je naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP-a na ime provedenog vještačenja u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem, troškove iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP-a na ime paušalne svote u iznosu 200,00 (dvjesto) eura, u roku 15 dana od pravomoćnosti presude, te nužne izdatke 1. i 2. optuženika te nužne izdatke i nagradu branitelja 1. i 2. optuženika u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem.

2. Protiv navedene presude žalbe je podnio oštećenik kao tužitelj po punomoćniku ŽE, odvjetniku iz [adresa], zbog bitne povrede odredba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači i optuženike proglasi krivim, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred izmijenjeno sudsko vijeće. Ujedno je zatražio da se oštećenika kao tužitelja i opunomoćenika izvijesti o javnoj sjednici, a čemu je i udovoljeno.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Na javnu sjednicu drugostupanjskog vijeća pristupili su u zamjenu za opunomoćnika oštećenika kao tužitelja odvjetnik Bojan Šupuković prema punomoći uloženoj u spis predmeta, u zamjenu za branitelja 1. optuženika odvjetnik Tomislav Kešina prema punomoći uloženoj u spis i branitelj 2. optuženog TD Lipa d.o.o. odvjetnik Borislav Planinc, a sjednici nije pristupio 1. optuženi RE. Opunomoćnik oštećenika kao tužitelja ostao je u cijelosti kod svojih žalbenih navoda dodatno obrazlažući žalbu. Branitelji 1. i 2. optuženika predložili su odbijanje žalbe kao neosnovane ističući pravilnost obrazloženja prvostupanjske presude.

5. Žalba oštećenika kao tužitelja nije osnovana.

6. Prije svega, treba naglasiti da iako oštećeni kao tužitelj u žalbi podnesenoj po punomoćniku ističe žalbenu osnove bitne povrede kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, navodima žalbe obrazlaže se samo posljednja žalbena osnova, iz čega se zapravo nameće zaključak o neprihvaćanju zaključaka prvostupanjske presude i u subjektivnom stavu oštećenika kao tužitelja prema tim zaključcima.

7. Suprotno stavu oštećenika kao tužitelja ispravno je i sa dostatnom cjelovitošću analiziran svjedočki iskaz HE. Naime, u žalbi se ističe da je taj iskaz „dijametralno suprotan“ iskazu ĆE, jer prema iskazu HE ne proizlazi da mu je 1. optuženi RE nudio bilo kakav način rješenja nastale štete a što je zapravo suprotno svjedočkom iskazu PE. Međutim, pod točkom 12. pisanog obrazloženja prvostupanjske presude, sud je nakon analize činjenica iz kojih nesporno proizlazi od kada je trajala suradnja između TD Meritum Nova d.o.o. i TD Lipa d.o.o., pri čemu se pozvao i na pismo namjere od 30.10.2013. godine i suprostavio s jedne strane - ukupnu količinu drvenih trupaca koja je isporučena od strane oštećenika kao tužitelja a sa druge strane – količinu drvenih trupaca koja je bila ugovorena za isporuku. Analizirajući ukupan poslovni odnos između dva trgovačka društva, prvostupanjski je sud ispravno, utvrđeni poslovni odnos i dugotrajnost tog istog poslovnog odnosa (u ukupnosti od 2008 godine sukladno vještačkom nalazu Vlaste Santo Olđa) doveo u svezu sa svjedočkim iskazom HE a potom i sa iskazom PE (i ME te ĐE). Nakon te je analize iznio svoj zaključak da ne prihvaća kao istinit svjedočki iskaz JE. Pri tome je u svojoj analizi prvostupanjski sud posebno naglasio činjenicu promjene vlasničke strukture na strani oštećenog trgovačkog društva, odnosno obvezu oštećenika kao tužitelja koja proizlazi iz osnovnog Ugovora o poslovnoj suradnju od 12.prosinca 2012. koji prileži spisu a obuhvaća inkriminirani period, a koji dijelovi su i obrađeni samim vještačkim nalazom. Naime, nesporna je činjenica ne pridržavanja ugovornih obveza u pogledu količine isporuke drvenih trupaca od strane oštećenika kao tužitelja.

7.1. Nadalje, svjedok ČE, direktor oštećenog trgovačkog društva, na čiji se svjedočki iskaz kao posebno relevantan upire žalbom, ne osporava činjenicu održanog sastanka na kojem je on bio prisutan ispred oštećenog trgovačkog društva, ali i PE i RE ispred okrivljenog trgovačkog društva, i to nakon što su preuzeti trupci od oštećenika kao tužitelja bili obrađeni a potom kao obrađena građa bili prodani trećem trgovačkom društvu umjesto da su vraćeni oštećenom kao tužitelju. Dakle, uvažavajući činjenicu da je taj sastanak uslijedio nakon što je ta građa bila prodana trećem trgovačkom društvu, sasvim se kao logičan ukazuje istiniti navod KE da je na zakazanom i održanom sastanku - pokušao biti postignut dogovor oko „ kompenzacije“ oštećenom trgovačkom društvu. Naime, iako se zapravo žalbom ukazuje, sasvim osnovano, na „nepravilnost“ postupanja 1. optuženika ispred 2. optuženog kao trgovačkog društva koje je prodalo obrađene trupce trećoj pravnoj osobi, protivno poslovnim obvezama utvrđenim sa oštećenim trgovačkim društvom, sam oštećeni kao tužitelj zanemaruje svoj dio odgovornosti koje također iz samog ugovora (od 12.prosinca 2013.) proizlaze (količina trupaca koja je trebala biti isporučena na obradu okrivljenom trgovačkom društvu). Razmatrajući taj poslovni odnos u cjelini upravo kao što je to učinio i prvostupanjski sud, ispravan je i zaključak da činjenica da su prodani obrađeni trupci trećem trgovačkom društvu, sama po sebi još uvijek ne ukazuje na postojanje prijevarne namjere na strani 1. i 2. optuženika. Tim više što je sasvim logično upravo kao što to i zaključuje prvostupanjski sud da se Plan financijskog restrukturiranja 2. optuženog trgovačkog društva, temeljio na ukupno dogovorenoj količini isporučenih trupaca i njihovoj obradi ali i da je taj ukupan plan doveden u pitanje upravo ponašanjem oštećenika kao tužitelja.

7.2. U žalbi se ističe da „ne stoji okolnost“ da je 2. optužena pravna osoba bila „striktno“ vezana za oštećenika kao tužitelja. Propušta se međutim kritički osvrnuti i da je, sukladno utvrđenjima koja proizlaze iz nalaza i mišljenja vještaka Vlaste Santo-Olđa, od 1. siječnja 2014. do 30. lipnja 2014. od strane oštećenog kao tužitelja – 2. optuženom trgovačkom društvu - isporučena manja količina za 7.056,416 m3 trupaca (ugovoreno je bilo 14.400,00 m3 trupaca). Dakle, radi se o višestruko manjim isporukama na koja je od strane okrivljenika oštećeni bio upozoravan a na koja je upozorenja iskazivao da će se proizvodnja povećati u narednom razdoblju. Navedeno ponašanje ukazuje da je zanemarivao upozorenja koja mu je upućivao 1. optuženik, na obveze koje je sam preuzeo. Uvažavajući tu činjenicu, koju osnovano u svojoj presudi ističe i prvostupanjski sud, osim što već i sam žalbeni navod ukazuje na svijest oštećenika kao tužitelja o vlastitom „neposlovnom“ postupanju, prema mišljenju ovoga suda kao drugostupanjskog, nije odlučujuća činjenica na koju se upire žalbenim navodom „da optuženi nije bio striktno vezan za oštećenika kao tužitelja“.

7.3. Nadalje, žalbom se upire i na činjenicu da sam oštećeni kao tužitelj nije bio svjestan Plana financijskog restrukturiranja u predstečajnoj nagodbi 2. optužene pravne osobe (TD Lipa d.o.o.). Međutim, suprotno tom žalbenom navodu iz samo svjedočkog iskaza HE proizlazi da je od početka suradnje bio svjestan Ugovora o poslovnoj suradnji i njegovog sadržaja, između 2. optuženog trgovačkog društva i oštećenika kao tužitelja, a tu činjenicu potvrđuje i svjedočki iskaz ŠE koji je i bio prednik sadašnjeg vlasnika (HE) trgovačkog društva oštećenika kao tužitelja. Osim toga iz svjedočkog iskaza ŠE proizlazi da je oštećeni kao tužitelj 30.10.2013. poslao pismo namjere kojim se traži daljnje konstantno korištenje usluge pogona 2. optužene pravne osobe i to za cca 2000-3000 m3 mjesečno a koje pismo je i uopćeno na inicijativu 1. optuženika. Dakle, upravo te okolnosti dovedene u međusobno svezu ukazuju o svijesti oštećenika kao tužitelja da 2. optuženo trgovačko društvo jest bilo ovisno o količini isporučenih trupaca od strane oštećenog kao tužitelja.

8. Slijedom svega navedenog upravo uvažavajući ukupnu dinamiku poslovnog odnosa između 2. optuženika kao trgovačkog društva vođenu postupanjima 1. optuženika kao njezinog direktora i oštećenika kao tužitelja razvidno je da se radi o dugotrajnom i složenom poslovnom odnosu između dva trgovačka društva od kojih su oba svako u svojoj sferi poslovanja vođeni imovinskim interesima trgovačkih društva koja zastupaju. Slijedom takvog utvrđenja, ispravan je i zaključak prvostupanjskog suda da se u konkretnom slučaju radi za sada nerazriješenom građanskopravnom odnosu u odnosu na samo jednu isporuku trupaca, a ne o učinu kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju za kojeg je nužno postupanje, već u samom početku konkretnog poslovnog odnosa – sa prijevarnom namjerom.

8.1. Slijedom iznesenog, žalbeni navodi oštećenika kao tužitelja ne dovode u sumnju pravilnost i pouzdanost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda, pa nije osnovana niti žalba podnesen protiv prvostupanjske presude.

9. Budući da nisu utvrđene bitne povrede na koje drugostupanjski sud povodom žabe pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP-a, valjalo je podnesene žalbe na temelju članka 482. ZKP-a u cijelosti odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu, te riješiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 16. lipnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Gordana Mihela Grahovac