REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31

Poslovni broj: Us I-1189/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužiteljice VG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Slavko Baotić, odvjetnik u Županji, Veliki kraj 55, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB:84397956623, kojeg zastupa GG, službena osoba, radi nepripadno isplaćene mirovine, 16. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: 140-03/24-03/03446783549, URBROJ: 341-99-06/2-24- 5685 od 4. studenog 2025.

II. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Slavonskom Brodu KLASA: UP/I 140-03/22-02/03446783549, URBROJ: 341- 16-05/3-22-21431 od 26. ožujka 2024.

III. Predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak u kojemu je prvostupanjsko tijelo obvezno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženim u obrazloženju odluke.

IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove ovoga upravnog spora u iznosu od 2.000,00 (dvije tisuće) eura, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima ovoga upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: 140-03/24-03/03446783549, URBROJ: 341-99-06/2-24-5685 od 4. studenog 2025. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Slavonskom Brodu KLASA: UP/I 140-03/22-02/03446783549, URBROJ: 341-16- 05/3-22-21431 od 26. ožujka 2024. kojim je u točki I. izreke tužiteljici utvrđena nepripadna isplata obiteljske mirovine za razdoblje od 30. lipnja 2016. do 30. lipnja 2019. u svoti od ukupno 21.932,44 eur. Točkom II. izreke naloženo je tužiteljici navedenu svotu nepripadno isplaćenih mirovinskih primanja uplatiti u roku od 15 dana računajući od dana primitka ovog rješenja u korist žiro računa Državnog proračuna.

2. Tužiteljica u tužbi navodi kako je osporavano rješenje nezakonito te da je još kod podnošenja zahtjeva, 10. listopada 2008., prvostupanjskom tijelu dala do znanja da pored nje, njen pokojni suprug ima i živoga oca. Navodi da im je oboma priznato pravo na obiteljsku mirovinu te da su rješenja o pravu na obiteljsku mirovinu mijenjana na više načina, ali da je bila svjesna da i njezin svekar ima pravo na obiteljsku mirovinu. Ističe da ničim nije doprinijela mogućim krivim isplatama jer je sve činjenice prikazivala u cijelosti i iskreno. Navodi da nije jasno na koji način je tuženik izračunao visinu nepripadne mirovine isplaćene tužiteljici te ističe prigovor zastare. S obzirom na navedeno, predlaže sudu usvojiti tužbeni zahtjev, poništiti osporavano rješenje tuženika kao i prvostupanjsko rješenje od 26. ožujka 2024.

3. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je pobijano rješenje doneseno u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima. Navodi da je rješenjem prvostupanjskog tijela broj 70771 od 13. travnja 2016. tužiteljici kao bračnom drugu UG i AG, ocu UG, smrtno stradaloga pripadnika Hrvatskog vijeća obrane, priznato, počevši od 1. studenog 2008., pravo na obiteljsku mirovinu. Navodi da je rješenjem prvostupanjskog tijela od 10. veljače 2022. korisniku obiteljske mirovine AG, prestalo pravo na obiteljsku mirovinu s danom 22. rujna 2021. zbog smrti, a isplata je obustavljena s danom 20. rujna 2021. Tužiteljici je od 22. rujna 2021. određena obiteljska mirovina u svoti od 4.341,12 kn mjesečno, a isplata je određena počevši od 1. listopada 2021. Navodi da je rješenjem prvostupanjskog tijela od 1. travnja 2022. tužiteljici utvrđena nepripadna isplata obiteljske mirovine za razdoblje od 30. lipnja 2016. do 30. lipnja 2019. te da je navedeno rješenje poništeno rješenjem tuženika broj 549469 od 30. rujna 2022. Ističe da je u izvršenju rješenja tuženika od 30. rujna 2022. doneseno osporavano prvostupanjsko rješenje i tužiteljici utvrđena nepripadna isplata obiteljske mirovine za razdoblje od 30. lipnja 2016. do 30. lipnja 2019. u svoti od ukupno 21.932,44 eur. Obrazlaže da je tužiteljici u navedenom razdoblju isplaćivan puni iznos obiteljske mirovine za jednog člana, iako se mirovina trebala isplaćivati za dva člana. Poziva se na odredbe Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji kao i na odredbe Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji, te ističe da obveza vraćanja nepripadno isplaćenih iznosa postoji neovisno o uzroku nepravilnosti, odnosno nije uvjetovana postojanjem krivnje korisnika niti predviđa oslobođenje od obveze vraćanja ako je do nepripadne isplate došlo propustom Zavoda. Navodi da zastara počinje teći od dana kada je u upravnom postupku postalo izvršno rješenje kojim je utvrđeno da isplaćivano primanje ne pripada ili pripada u manjem iznosu, odnosno od dana kada je izvršena posljednja nepravilna isplata te da je u konkretnom slučaju prigovor zastare neosnovan. S obzirom na navedeno, predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. Dana 19. svibnja 2026. u ovome sudu održana je rasprava u nazočnosti opunomoćenika tužiteljice i službene osobe tuženika, na kojoj raspravi su stranke ostale kod prethodno iznesenih navoda.

5. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u spis, spis tuženika te u sve isprave koje prileže istima te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi iz članka 114. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima („narodne novine“ broj 36/24 i 39/26 – dalje: ZUS), sud utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6.1. Iz podataka spisa upravnog postupka proizlazi da je rješenjem prvostupanjskog tijela broj 70771 od 13. travnja 2016. tužiteljici, bračnom drugu UG i AG, ocu UG, smrtno stradaloga pripadnika Hrvatskog vijeća obrane, priznato, počevši od 1. studenog 2008., pravo na obiteljsku mirovinu, primjenom odredaba Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji („Narodne novine – Međunarodni ugovori“, broj 2/2006., dalje: Ugovor). Navedenim rješenjem tužiteljici je od 1. studenog 2008. određeno pravo na obiteljsku mirovinu u svoti od 7 .110,08 kuna mjesečno (kao i AG), te je utvrđeno da se navedeni iznos umanjuje (tužiteljici i AG) na temelju Ugovora HVO i mirovina se za tužiteljicu (kao i AG) utvrđuje u iznosu od 2.372,79 kuna mjesečno (uz daljnja usklađenja iznosa).

6.2. Nadalje, rješenjem prvostupanjskog tijela od 20. ožujka 2017., broj: 10771, tužiteljici je utvrđena jedinstvena svota obiteljske mirovine koja na dan 1. siječnja 2017. iznosi 4.436,27 kn mjesečno, te isplata ove mirovine pripada tužiteljici počevši od 1. siječnja 2017., bez ikakvih umanjenja po osnovi Ugovora.

7. Nadalje proizlazi da je rješenjem prvostupanjskog tijela broj 70771 od 10. veljače 2022. korisniku obiteljske mirovine AG, prestalo pravo na obiteljsku mirovinu s danom 22. rujna 2021. zbog smrti, u skladu sa člankom 72. stavkom 3. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 157/2013., 33/2015., 93/2015., 120/2016., 18/2018., 62/2018., 115/2018., 102/2019., 84/2021. i 119/2022. , dalje: ZOMO), a isplata je obustavljena s danom 20. rujna 2021.

8. Uvidom u rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Slavonskom Brodu broj: 70771 od 1. travnja 2022. utvrđeno je da je tužiteljici utvrđena nepripadna isplata obiteljske mirovine za razdoblje od 30. lipnja 2016. do 30. lipnja 2019. jer je u tom razdoblju obiteljska mirovina isplaćivana samo tužiteljici.

9. Iz podataka spisa upravnog postupka proizlazi da je rješenjem tuženika broj 549469 od 30. rujna 2022. poništeno predmetno rješenje od 1. travnja 2022. i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak jer prvostupanjsko tijelo u povodu žalbe nije od nadležne ustrojstvene jedinice Zavoda za obračun i isplatu mirovinskih primanja zatražilo očitovanje o točnosti obračuna nepripadno isplaćenih mirovinskih primanja.

10. Iz obrazloženja osporavanog rješenja proizlazi da je u ponovljenom postupku tužiteljici, a prema tiskanici 9131 – obračun mirovinskih primanja od 20. ožujka 2024., za razdoblje od 30. lipnja 2016. do 30. lipnja 2019. obračunata razlika između obračunatih i isplaćenih mirovinskih primanja u svoti od 21.932,44 eur.

11. Odredbom članka 144. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji („Narodne novine“, broj 174/2004., 92/2005., 2/2007., 107/2007., 65/2009., 137/2009., 146/2010., 55/2011., 140/2012., 33/2013., 148/2013. i 92/2014.; dalje: ZOPHBDR) propisano je da osoba koja je ostvarila pravo ili su joj isplaćena novčana primanja po ovom Zakonu na koja nije imala pravo, dužna je nadoknaditi štetu za ostvareno ne pripadajuće pravo, odnosno vratiti primljene iznose: 1. ako je na osnovi netočnih podataka za koje je znala ili morala znati da su netočni ili je na drugi protupravni način ostvarila neko pravo ili primanje po ovom Zakonu koje joj ne pripada ili je ostvarila u većem opsegu nego što joj pripada, 2. ako je ostvarila neko pravo ili primanje zbog toga što nije prijavila nastale promjene koje utječu na gubitak ili opseg nekog prava, a znala je ili morala znati za te promjene, 3. ako je primala novčane isplate u iznosu većem od onog koji joj je određen rješenjem nadležnog tijela uprave (stavak 1.). Potraživanje iz stavka 1. ovoga Zakona zastarijeva kad protekne rok određen zakonom kojim se uređuje zastara potraživanja za tu vrstu prava, odnosno potraživanja. Taj rok počinje teći od dana kada je u upravnom postupku postalo izvršno rješenje kojim je utvrđeno da priznato pravo, odnosno isplaćivano primanje ne pripada ili pripada u manjem iznosu (stavak 1. točka 1. i 2.), odnosno od dana kada je izvršena posljednja nepravilna isplata (stavak 1. točka 3.) (stavak 2.). Osoba iz stavka 1. ovoga članka dužna je nadoknaditi štetu za ostvareno ne pripadajuće pravo i vratiti nepravilno isplaćena novčana primanja u iznosu primljenog najviše za posljednje tri godine računajući od posljednje isplate na koju nije imala pravo. Ako to ne učini u roku što ga odredi nadležno upravno tijelo, naknada štete, odnosno povrat nepravilno primljenih iznosa ostvarit će se tužbom pri nadležnom sudu (stavak 3.). Obveza naknade štete za ne pripadajuće pravo, odnosno povrat nepravilno isplaćenih iznosa primanja postoji neovisno o tome je li rješenje na temelju kojega je priznato pravo, odnosno na temelju kojeg je isplaćen novčani iznos, poništeno ili izmijenjeno (stavak 4.).

12. Člankom 189. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, broj 121/2017., 98/2019., 84/2021. i 156/2023., dalje: ZOHBDR), koji je na snazi od 14. prosinca 2017., propisano je da osoba koja je ostvarila pravo ili su joj isplaćena novčana primanja po ovom Zakonu na koja nije imala pravo dužna je nadoknaditi štetu za ostvareno ne pripadajuće pravo odnosno vratiti primljene iznose: a) ako je na osnovi netočnih podataka za koje je znala ili morala znati da su netočni ili je na drugi protupravni način ostvarila neko pravo ili primanje po ovom Zakonu koje joj ne pripada ili je ostvarila u većem opsegu nego što joj pripada b) ako je ostvarila neko pravo ili primanje zbog toga što nije prijavila nastale promjene koje utječu na gubitak ili opseg nekog prava, a znala je ili morala znati za te promjene c) ako je primala novčane isplate u iznosu većem od onog koji joj je određen rješenjem nadležnog tijela uprave ili d) ako nadležno upravno tijelo pravomoćnom odlukom utvrdi da su činjenice u ispravama na temelju kojih je ostvareno neko pravo ili status neistinito potvrđene (stavak 1.). Potraživanje iz stavka 1. ovoga Zakona zastarijeva kad istekne rok određen zakonom kojim se uređuje zastara potraživanja za tu vrstu prava odnosno potraživanja (stavak 2.). Rok iz stavka 2. ovoga članka počinje teći od dana kada je u upravnom postupku postalo izvršno rješenje kojim je utvrđeno da priznato pravo odnosno isplaćivano primanje ne pripada ili pripada u manjem iznosu u slučaju iz stavka 1. točaka a) i b) ovoga članka odnosno od dana kada je izvršena posljednja nepravilna isplata u slučaju iz stavka 1. točke c) ovoga članka (stavak 3.). osoba iz stavka 1. ovoga članka dužna je nadoknaditi štetu za ostvareno ne pripadajuće pravo i vratiti nepravilno isplaćena novčana primanja u iznosu primljenog najviše za posljednje tri godine računajući od posljednje isplate na koju nije imala pravo (stavak 4.). Ako osoba iz stavka 1. ovoga članka ne postupi sukladno stavku 4. ovoga članka u roku koji odredi nadležno upravno tijelo, naknada štete odnosno povrat nepravilno primljenih iznosa ostvarit će se tužbom pri nadležnom sudu (stavak 5.). obveza naknade štete za ne pripadajuće pravo odnosno povrat nepravilno isplaćenih iznosa primanja postoji neovisno o tome je li rješenje na temelju kojega je priznato pravo odnosno na temelju kojeg je isplaćen novčani iznos poništeno, ukinuto ili izmijenjeno (stavak 6.). Pri utvrđivanju prava na naknadu štete primjenjuje se propis kojim se uređuju obvezni odnosi, ako ovim Zakonom nije drugačije propisano (stavak 7.).

13. Odredbom članka 19. ZOHBDR-a propisano je da se na pitanja u vezi s pravima iz ovoga Zakona, uvjetima za stjecanje, korištenje i prestanak tih prava te s postupkom njihova ostvarivanja, koja nisu uređena ovim Zakonom, primjenjuju se propisi kojima se uređuju odnosna prava.

14. S obzirom da ZOHBDR ne sadrži vlastite odredbe o zastari prava na utvrđenje nepripadne isplate, u skladu s navedenom odredbom članka 19. ZOHBDR - a, na pitanje zastare primjenjuju se odredbe ZOMO-a.

15. Prema odredbi članka 168. ZOMO pravo Zavoda na utvrđivanje nepripadne isplate i prava na povrat nepripadne isplate zastarijeva za pet godina, računajući od dana kada je zastara počela teći (stavak 1.). Zastara prava na utvrđivanje nepripadne isplate počinje teći nakon isteka godine u kojoj je Zavod saznao za nepripadnu isplatu, odnosno za osobu primatelja nepripadne isplate (stavak 2.). Zastara prava na povrat nepripadne isplate počinje teći od pravomoćnosti rješenja kojim je utvrđena nepripadna isplata (stavak 3.).

16. Odredbom članka 169. stavak 2. ZOMO propisano je da se tijek zastare prava na utvrđivanje, odnosno prava na povrat nepripadne isplate, kamata i troškova naplate prekida se svakim službenim aktom Zavoda usmjerenim prema dužniku ili nasljedniku dužnika prema propisima o nasljeđivanju, radi utvrđivanja ili povrata nepripadne isplate, kamata i troškova naplate, a koji je dostavljen obvezniku povrata. Stavkom 3. navedenog članka propisano je da nakon poduzetih radnji iz stavka 2. ovoga članka zastarni rok počinje ponovno teći.

17. U vezi primjene članka 168. ZOMO-a valja istaknuti da se zastarni rok od 5 godina za utvrđenje nepripadne isplate, uz podrednu primjenu članka 144. ZOPHBDR- a kao i članka 189. ZHBDR-a, vezuje uz činjenicu da je tužiteljica primala isplate u iznosu većem od onog koji joj je određen rješenjem nadležnog tijela uprave (dakle rješenjem prvostupanjskog tijela broj 70771 od 13. travnja 2016.), stoga bi zastarni rok trebao početi teći od posljednje nepravilne isplate za koju tuženik navodi da je od 30. lipnja 2019. (točnije od 1. siječnja 2020., prema odredbi članka 168. stavak 2. ZOMO- a, ako se kao polazišna točka uzima posljednja nepravilna isplata.

18. Međutim, tuženik kao ni prvostupanjsko tijelo u obrazloženjima rješenja ne navode odlučne činjenice početka tijeka zastarnog roka (odlučne činjenice saznanja), prekida tijeka zastare kao i činjenice postojanja rješenja prvostupanjskog tijela od 20. ožujka 2017., broj: 10771, kojim je tužiteljici utvrđena jedinstvena svota obiteljske mirovine koja na dan 1. siječnja 2017. iznosi 4.436,27 kn mjesečno, te je odlučeno da isplata ove mirovine (u cijelosti) pripada tužiteljici počevši od 1. siječnja 2017. Osporavano rješenje tuženika ne sadržava niti pravilno obrazloženje u pogledu tijeka zastare utvrđenja nepripadne isplate (već definira zastaru potraživanja – naplate), dok prvostupanjsko rješenje ne sadržava (niti kao privitak) specifikaciju dugovanja.

19. Iz sadržaja navedenoga rješenja proizlazi da je tužiteljica, kao pravno neuka osoba, od donošenja navedenoga rješenja dovedena u zabludu o ostvarivanju prava na isplatu mirovine u navedenom iznosu.

20. Stoga obrazloženja osporavanih rješenja ne ispunjavaju uvjet iz članka 98. stavak 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09 i 110/21 – dalje: ZUP), kao ni članka 120. stavka 3. ZUP-a, te ih sud nije mogao ocijeniti zakonitim.

21. Uzimajući u obzir naprijed navedene zakonske odredbe kao i činjenicu da je prvostupanjsko tijelo rješenjem od 13. travnja 2016. utvrdilo pravo na obiteljsku mirovinu iza pok. UG za dvije osobe (tužiteljicu i njegovog oca AG), a isplaćivalo je cijeli iznos samo jednoj osobi, ovaj sud smatra da je prvostupanjsko tijelo od trenutka prve nepravilne isplate 2016. godine moralo znati, da tužiteljici isplaćuje više od pripadajućeg iznosa.

22. Prigovor zastare prava osnovan je i ako se kao polazišna točka uzima trenutak saznanja prvostupanjskog tijela (od strane treće osobe, odnosno sada pok. AG) koji je nedvojbeno bio 30. rujna 2019., kada isti dostavlja podnesak u kojemu navodi da mu iz njemu nepoznatih razloga uz uplatu mirovine za mjesec kolovoz 2019. nije uplaćena razlika mirovina po rješenju prvostupanjskog tijela od 13. travnja 2016., počevši od 1. studenog 2008. sada pok. AG također je 2. prosinca 2019. podnio prigovor prvostupanjskom tijelu u vezi izostanka isplate mirovine.

23. U tom slučaju zastara utvrđenja nepripadne isplate počela je teći 1. siječnja 2020. i zastara utvrđenja je istekla prije donošenja osporavanog rješenja u ovoj upravnoj stvari, pri čemu tuženik, kao ni prvostupanjsko tijelo nisu obrazložili nastupe prekida tijeka zastare.

24. Načela dobrog upravljanja i jednakog postupanja ključna su za funkcioniranje pravne države i osiguravanje pravičnosti u postupanju javnopravnih tijela i sudova. Dobro upravljanje podrazumijeva transparentnost, obrazloženo i dosljedno odlučivanje javnopravnih tijela i sudova, poštivanje pravne sigurnosti i predvidivosti, te pravilno vođenje postupaka u skladu sa zakonom. Načelo jednakog postupanja, s druge strane, osigurava zabranu diskriminacije, primjenu objektivnih kriterija, konzistentnost sudske prakse i jednake uvjete za sve stranke u postupcima.

25. Iz odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-4673/2008. od 20. svibnja 2009. proizlazi zaključak da pogreške nadležnih tijela ne smiju ići na štetu građana koji stav proizlazi i iz presude Europskog suda za ljudska prava, Gashi protiv Hrvatske od 17. prosinca 2007.

26. Prema tome, budući da sud smatra da je donošenjem osporavanog rješenja tuženika došlo do povrede zakona na štetu tužiteljice, na temelju odredbe članka 117. stavka 1. ZUS-a sud je usvojio tužbeni zahtjev, odnosno poništio osporavano rješenje tuženika od 4. studenog 2025. kao i prvostupanjsko rješenje od 26. ožujka 2024., kao u točkama I. i II. izreke presude.

27. Točka III. izreke presude zasniva se na odredbi članka 119. stavak 4. ZUS- a, te je obveza prvostupanjskog tijela (kao i tuženika) potpuno i pravilno utvrditi odlučne činjenice te iste valjano obrazložiti.

28.1. Naknadu troška u ovom upravnom sporu zatražila je tužiteljica (zastupana po opunomoćeniku) u ukupnom iznosu od 2.000,00 eura (slovima: dvije tisuće eura) i to za trošak sastava tužbe (u iznosu od 1.000,00 eura) i za trošak zastupanja na raspravi održanoj 19. svibnja 2026. (u iznosu od 1.000,00 eura), sukladno Tbr. 27 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023 i 107/2025).

28.2. Kako je tužiteljica u cijelosti uspjela u upravnom sporu, te kako sud nastali trošak ocjenjuje opravdanim, valjalo je primjenom odredbe članka 144. stavak 1. i članka 147. stavak 1. ZUS-a odlučiti kao u toč. IV. izreke ove presude.

Osijeku 16. lipnja 2026.

Sutkinja

Blanka Sajter

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv toč. I. – III. izreke ove presude nije dopuštena žalba (odredba članka 127. stavak. 1. ZUS-a).

Protiv toč. IV. izreke ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužiteljici po opunomoćeniku

2. Tuženiku