Poslovni broj: UsI-1394/2025-13

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Mireli Valjan-Harambašić, sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Radojke Čupurdije, u upravnom sporu tužitelja SV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Ivi Frangešu, odvjetniku u Zagrebu, Ulica kralja Držislava 4, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za politički sustav i opću upravu, OIB: 72910430276, Zagreb, Ulica Grada Vukovara 49, radi upisa maloljetnog djeteta u maticu rođenih, **.**.2026. ,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za politički sustav i opću upravu, KLASA: UP/II-223-01/25-01/05, URBROJ: 514-07-03-01/2-25-2 od 17. ožujka 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-223-01/25-01/05, URBROJ: 514-07-03-01/2-25- 2 od 17. ožujka 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Gradskog ureda za opću upravu i imovinsko pravne poslove Grada Zagreba, Sektora za građanska stanja, trećeg područnog odsjeka Maksimir, KLASA: UP/1 -223-06/25- 001//97, URBROJ: 251-04-21-4-25-2 od 30. siječnja 2025. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za upis u maticu rođenih maloljetne SVZ, rođene **.**.2023. u [adresa], SAD.

2. Tužitelj je podnio tužbu protiv osporenog rješenje tuženika pobijajući zakonitost istog zbog pogrešne primjene materijalnog prava, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog bitne povrede pravila postupka, navodeći da je isto doneseno protivno načelu zakonitosti i utvrđivanja materijalne istine. Ističe da se osporeno rješenje i prvostupanjsko rješenje temelje na pogrešnom tumačenju i primjeni materijalnog prava i da su javnopravna tijela odbijanjem upisa u državnu maticu rođenih onemogućila maloljetnom djetetu stjecanje hrvatskog državljanstva. Navodi da je upis djeteta u maticu rođenih preduvjet da bi dijete steklo hrvatsko državljanstvo podrijetlom, na što dijete ima pravo na temelju članka 5. stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu. Naglašava da je tijekom postupka utvrđeno da je on državljanin

Poslovni broj: UsI-13942025-13

Republike Hrvatske te da je maloljetna SVZ rođena u inozemstvu, čime su kumulativno ispunjene pretpostavke propisane člankom 5. stavkom 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu, a da je onemogućavanjem upisa djeteta u maticu rođenih, dijete onemogućeno u ostvarivanju prava na stjecanje hrvatskog državljanstva podrijetlom. Tvrdi da tuženik restriktivno tumači članak 9. Zakona o državnim maticama na štetu stranke i da se neosnovano poziva na ustavni i nacionalni identitet te odredbe Obiteljskog zakona i Zakona o državnim maticama, umjesto na članak 40. stavak 1. Zakona o državnim maticama. S tim u vezi navodi da je uz predmetni zahtjev priložio izvod iz matice rođenih za mlt. SVZ, izdan u saveznoj državi Oklahoma, SAD, iz kojeg su razvidni podaci potrebni za upis u maticu rođenih, čime su ispunjeni uvjeti za upis propisani člankom 9. u vezi s člankom 40. Zakona o državnim maticama. Ističe da tuženik u obrazloženju rješenja navodi da je Obiteljski zakon jedini propis koji regulira pravni odnos roditelja i djece u Republici Hrvatskoj, zanemarujući članka 134. Ustava Republike Hrvatske koji propisuje kako međunarodni ugovori čine dio unutarnjega pravnog poretka Republike Hrvatske te su po pravnoj snazi iznad zakona. Smatra pogrešnim pozivanje tuženika na hrvatsko zakonodavstvo kojim je propisano tko se smatra majkom i ocem djeteta, ističući da je to u suprotnosti s odredbama drugih pozitivno pravnih propisa u Republici Hrvatskoj, konkretno Zakona o životnom partnerstvu osoba istog spola te u tom smislu upućuje na članak 40. stavak 1. tog zakona. Napominje da je u Republici Hrvatskoj registrirao životno partnerstvo utemeljeno na činjenici sklapanja istospolnog braka sa svojim partnerom. Poziva se na pravomoćnu presudu Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-477/2023 od 30. kolovoza 2023. navodeći da se radi o usporedivom predmetu, a koji sud se između ostalog, poziva na presudu Suda Europske Unije u predmetu C-490/20 od 14. prosinca 2021. Nadalje se poziva na članak 2. Konvencije UN-a o pravima djeteta, kao i na članak 7. Konvencije UN-a, navodeći da taj članak djetetu jamči pravo na upis u matične knjige kao i pravo na državljanstvo te tvrdi da je postupanje javnopravnih tijela u ovom predmetu diskriminatorno prema djetetu te njegovim roditeljima u odnosu na njihov spol. S tim u vezi ukazuje na to da se člankom 8.1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda svakome jamči pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života, uz napomenu da je stavkom 2. tog članka Konvencije propisano da se javna vlast neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je to u demokratskom društvu nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih. Tvrdi da tuženik u obrazloženju pobijanog rješenja ne navodi razloge iz kojih bi proizlazila opravdanost takvog miješanja javne vlasti u njegov obiteljski život u ovom predmetu već da paušalno navodi kako je riječ o ugrozi hrvatskog nacionalnog i ustavnog identiteta. Navodi da se uskratom prava mlt. SVZ da se u državnoj matici on i njegov životni partner upišu kao njeni roditelji, osim što se djetetu posljedično onemogućuje stjecanje hrvatskog državljanstva podrijetlom, da se bitno ograničava i pravo djeteta na odnos s jednim od roditelja u okviru slobodnog kretanja i boravka na državnom području država članica samo zbog činjenice što su roditelji djeteta istoga spola. Predlaže da sud poništi ili oglasi ništavim osporeno rješenje i prvostupanjsko rješenje i da sam odluči o predmetnom zahtjevu, a podredno da naloži donošenje odgovarajućeg rješenja na način da se zahtjev za upis njegovog djeteta u maticu rođenih usvoji. Traži naknadu troškova upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da pravna osnova za upis činjenice rođenja koja se dogodila u inozemstvu nije Zakon o životnom partnerstvu osoba istog spola („Narodne novine”, 92/14. i 98/19.) već Zakon o državnim maticama („Narodne

Poslovni broj: UsI-13942025-13

novine", 96/93., 76/13., 98/19. i 133/22.). Navodi da je točno da se u maticu rođenih u [adresa] prilikom upisa činjenice rođenja djeteta uz podatke o djetetu upisuju i podaci o roditeljima, sukladno članku 9. Zakona o državnim maticama. Međutim, navodi da Zakon o državnim maticama niti Zakon o životnom partnerstvu osoba istog spola ne regulira odnose između roditelja i djece. Naglašava da je to regulirano Obiteljskim zakonom („Narodne novine", 103/15., 98/19., 47/20., 49/23. i 156/23.) u kojem je unutar tog instituta regulirano i utvrđivanja podrijetla djeteta te se poziva na članak 58. Obiteljskog zakona, kojim je propisana presumpcija majčinstva, odnosno da je djetetova majka žena koja ga je rodila, a člankom 61. presumpcija bračnog očinstva. Smatra neosnovanim tvrdnje iznesene u tužbi da se u konkretnom slučaju ne mogu primijeniti odredbe Obiteljskog zakona , kao i da se takvim postupanjem oduzima tužitelju i njegovom životnom partneru pravo na roditeljsku skrb koja je priznata u SAD-u i da se djetetu oduzima pravo na roditelje koje mu je priznato u SAD-u jer se na tužitelja kao hrvatskog državljanina u Republici Hrvatskoj primjenjuje propis koji je na snazi u Republici Hrvatskoj te da tužitelj neosnovano traži da se na njega ne primjenjuje Obiteljski zakon, iako želi regulirati svoj roditeljski odnos u Republici Hrvatskoj. Napominje da nije propisana obveza matičara da mora postupiti po inozemnoj ispravi odnosno da činjenicu koja se dogodila u inozemstvu mora upisati u državne matice u Republici Hrvatskoj, neovisno postoje li uvjeti za to ili ne, jer se prije upisa mora utvrditi da li se na temelju inozemne isprave može upisa ti određena činjenica u državnim maticama. Pojašnjava da se pri tome provjerava i sadržaj isprave, dakle, da li se podaci za hrvatskog državljanina slažu s podacima u službenim evidencijama te da li je moguće izvršiti upis činjenica sukladno hrvatskim propisima, a ako se utvrdi da postoji razlika u podacima odnosno da postoje okolnosti zbog koji se ne može izvršiti upis, zahtjev se odbija neovisno o bračnom statusu podnositelja zahtjeva ili njegovoj spolnoj orijentaciji. Ističe da obveza upisa u maticu rođenih postoji samo u slučaju kad je dijete rođeno na teritoriju Republike Hrvatske. U odnosu na pozivanje tužitelja na presudu Suda Europske unije u predmetu C-490/20, navodi da je taj slučaj činjenično u potpunosti različit od konkretnog slučaja prije svega iz razloga što zakonodavstvo Republike Hrvatske regulira životno partnerstvo osoba istog spola, a s tim u vezi i odnos između životnih partnera i njihove djece. Ističe da Sud u navedenoj presudi navodi sljedeće „Na temelju članka 21. stavka 1. UFEU-a, svaki građanin Unije ima pravo slobodno se kretati i boraviti na državnom području država - članica, podložno ograničenjima î uvjetima - utvrđenim u Ugovorima i u mjerama usvojenima radi njihove provedbe. Ukazuje na to da se Sud pozvao na članak 4. stavak 3. Direktive 2004/38 kojom je naloženo državama članicama da u skladu sa svojim zakonodavstvom svojim državljanima izdaju osobnu iskaznicu ili putovnicu u kojima je naznačeno njihovo državljanstvo kako bi im omogućile ostvarivanje tog prava. Nadalje navodi da Sud dalje pojašnjava” da se člankom 4. stavkom 3. Direktive 2004/38 bugarskim tijelima nalaže da S.D.K.A. izdaju osobnu iskaznicu ili putovnicu neovisno o izdavanju novog rodnog lista za to dijete" te „da će takav dokument sam ili povezan s drugim dokumentima, u slučaju potrebe s dokumentom koji je izdala država članica domaćin dotičnog djeteta ..... omogućiti ostvarivanje njegova prava na slobodno kretanje i boravak na državnom području država članica". Ističe da kada je u pitanju tumačenje članka 4. stavak 2. EU u vezi s člankom 4. stavkom 3. Direktive 2004/38, da Sud u presudi odlučuje „da kad je riječ o maloljetnom djetetu građaninu Unije u čijem su rodnom listu koji su izdala nadležna tijela države članice domaćina kao njegovi roditelji naznačene dvije osobe istog spola, država članica čije je to dijete državljan in obvezna je, s jedne strane, tom djetetu izdati osobnu iskaznicu ili putovnicu, a da pritom ne zahtjeva da njezina nacionalna tijela prethodno izdaju rodni list kao i s druge

Poslovni broj: UsI-13942025-13

strane, priznati dokument izdan u državi članici domaćinu koji navedenom djetetu omogućuje da s bilo kojom od tih dviju osoba ostvaruje svoje pravo slobodnog kretanja i boravka na državnom području država članica Ukazuje na to da je iz navedenog tumačenja Suda vidljivo da postoji obveza države izdati osobnu iskaznicu ili putovnicu djetetu te da ne postoji obveza prethodnog izdavanja rodnog lista u državi čiji je državljanin dijete u svrhu izdavanja osobne iskaznice ili putovnice. S obzirom da se rodni list izdaje na temelju podataka upisanih u maticu rođenih, neosporno je da ne postoji ni obveza upisa djeteta i u maticu rođenih u državi čiji je državljanin. Napominje da iz dostavljenog spisa predmeta nije vidljivo da je tužitelj u svrhu ostvarivanja prava na slobodu kretanja, sukladno presudi, tražio izdavanje osobne iskaznice ili putovnice na temelju rodnog lista izdanog u državi rođenja djeteta već isključivo upis djeteta u maticu rođenih. Tvrdi da se ne radi o kršenju propisa ako se na teritoriju Republike Hrvatske primjenjuje hrvatski propis, a ne propis koji je na snazi u nekoj drugoj državi, konkretno u SAD-u. Nadalje navodi da nema niti diskriminacije po bilo kojoj osnovi u postupanju u konkretnom slučaju, a tome u prilog ide i članak 9. stavak 2. točka 10. Zakona o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine”, 85/08 . i 112/12.) kojom je propisano da se ne smatra diskriminacijom stavljanje u nepovoljniji položaj pri uređivanju prava i obveza utvrđenih Obiteljskim zakonom, a osobito u svrhu legitimne zaštite prava i dobrobiti djece, zaštite javnog morala i pogodovanja braku, pri čemu upotrijebljena sredstva moraju biti primjerena i nužna. Zaključno, ukazuje na to da u konkretnom slučaju dijete nije bez državljanstva, s obzirom da je rođeno na teritoriju SAD-a te da posjeduje isprave iz države rođenja, niti mu je ograničeno pravo na slobodu kretanja i boravka na teritoriju država članica EU. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao i zahtjev na naknadu troškova upravnog spora.

4. Opunomoćenik tužitelja je 13. veljače 2026. dostavio podnesak u kojem se očitovao na odgovor na tužbu. U navedenom podnesku tužitelj je u bitnom naveo da je Policijska uprava zagrebačka 17. prosinca 2025. tužiteljevom životnom partneru RVZ izdalo dozvolu za privremeni boravak po osnovu životnog partnera hrvatskog državljanina, a njihovoj kćerci SVZ dozvolu po osnovi člana obitelji hrvatskog državljanina. Iznosi mišljenje da predmetna činjenica ukazuje na to da država kroz drugi upravni postupak priznaje dijete i životnog partnera kao tužiteljeve članove obitelji, koji je hrvatski državljanin. Navodi da to upućuje kako postoji stabilna obiteljska zajednica i da državna uprava u istom slučaju već priznaje obiteljsku vezu, a što dodatno upućuje na potrebu učinkovite pravne zaštite djetetova identite ta, a da odbijanje upisa u maticu rođenih ima neposredne i trajne posljedice na identitet i ostvarivanje prava djeteta.

5. Predmetni postupak pokrenut je zahtjevom tužitelja od 20. siječnja 2025. za naknadnim upisom u maticu rođenih u državnu maticu rođenih djeteta SVZ, rođene **.**.2023. u [adresa], SAD.

6. Tijekom spora održana je rasprava 3. lipnja 2026. na kojoj je strankama dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

7. Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, u skladu s člankom 114. stavkom 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. - dalje, ZUS), sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Predmet upravnog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika odnosno je li prvostupanjskim rješenjem od 30. siječnja 2025. pravilno i zakonito odbijen zahtjev tužitelja za upis u maticu rođenih maloljetne SVZ, rođene **.**.2023. u [adresa], SAD.

Poslovni broj: UsI-13942025-13

9. Među strankama je sporno jesu li konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za upis u maticu rođenih maloljetne SVZ, s tim da se u maticu rođenih kao roditelji djeteta upišu tužitelj i njegov životni partner ŽVZ.

10. Prema stanju spisa proizlazi da je tužitelj prvostupanjskom tijelu podnio zahtjev za naknadni upis činjenice rođenja maloljetnog djeteta SVZ u maticu rođenih, da je zahtjevu za upis činjenice rođenje priložen ovjereni preslik inozemnog rodnog lista koji je izdalo Ministarstvo zdravstva Savezne države Oklahome, SAD dana 27. veljače 2023., ovjeren za uporabu u međunarodnom prometu "apostille" pečatom, a da u rubrici "trenutno zakonsko ime oca" stoji: ŽVZ i RV, da je RV državljanin Republike Hrvatske, da su RV i ŽVZ sklopili životno partnerstvo dana 6. srpnja 2016. u Santa Fee, SAD, a koje je upisano u Registar životnog partnerstva za 2025. pod rednim brojem 1. u matičnom uredu Trešnjevka.

11. Člankom 9. Zakona o državnim maticama propisano je da se u maticu rođenih upisuju podaci o roditeljima djeteta, a rubrika sadrži podatke o majci i ocu djeteta.

12. Člankom 40. stavkom 1. Zakona o državnim maticama propisano je da se upis činjenice rođenja, sklapanja braka ili smrti hrvatskih državljana nastalih u inozemstvu obavlja na temelju izvatka iz državne matice inozemnog tijela. Ovaj izvadak dužna je podnijeti stranka ako međunarodnim ugovorom nije predviđena obveza inozemnog tijela da izvatke iz državnih matica dostavlja nadležnom tijelu u Republici Hrvatskoj. Prema stavku 2. navedenog članka Zakona iznimno, činjenica rođenja nastala u inozemstvu upisuje se u matice rođenih na temelju rješenja nadležnog upravnog tijela, ako se izvadak iz državne matice rođenih koju vodi inozemno tijelo nije mogao pribaviti na način uređen u stavku 1. ovoga članka. Nadležno upravno tijelo donosi rješenje po zahtjevu stranke, a na temelju dokaza koje predloži stranka.

13. Prema ocjeni ovog suda pravilno zaključuje tuženik da nema pravnog temelja da se na temelju dostavljenih isprava izvrši upis činjenice rođenja mldb. SVZ u maticu rođenih, budući da se u maticu rođenih prilikom upisa činjenice rođenja djeteta uz podatke o djetetu upisuju i podaci o roditeljima, sukladno članku 9. Zakona o državnim maticama, te s obzirom na to da je prema odredbama Obiteljskog zakona, kojeg je obavezno primijeniti u konkretnom slučaju, vidljivo da su roditelji djeteta osobe različitog spola te da Obiteljski zakon izrijekom govori o majčinstvu i očinstvu kao elementima roditeljskog odnosa.

14. Na tužitelja kao hrvatskog državljanina u Republici Hrvatskoj primjenjuje se propis koji je na snazi u Republici Hrvatskoj, a u kojoj je Obiteljski zakon jedini propis koji regulira pravni odnos između roditelja i djece, stoga tužitelj neosnovano traži da se na njega ne primjenjuje Obiteljski zakon, iako želi da se u maticu rođenih upiše kao roditelj maloljetne SVZ.

15. Neosnovano tužitelj u tužbi navodi da se u konkretnom slučaju treba primijeniti isključivo Zakon o životnom partnerstvu osoba istog spola jer je taj Zakon donesen upravo s namjerom da se pravni i upravni status životnog partnerstva izjednači s pravnim statusom braka, a samim time i njihove roditeljske skrbi sa statusom roditeljstva kako je predviđeno Obiteljskim zakonom.

16. Zakon o životnom partnerstvu osoba istog spola uređuje životno partnerstvo osoba istog spola, načela, sklapanje i prestanak životnog partnerstva, postupke nadležnih tijela u vezi sa sklapanjem i prestankom životnog partnerstva, vođenje registra o životnom partnerstvu te pravne učinke životnog partnerstva, ali se navedeni Zakon ne može primjenjivati na rješavanje pitanja upisa u maticu rođenih podataka o majci i ocu, Poslovni broj: UsI-13942025-13

odnosno kako tužitelj traži upisa njega i njegovog životnog partnera kao roditelja jer to nije predmet navedenog Zakona.

17. Naime, da se u konkretnom slučaju ne može apsolutno i bezuvjetno isključiti primjena odredbi Obiteljskog zakona, kako to traži tužitelj, jer je to jedini propis u Republici Hrvatskoj koji regulira pravne odnose između roditelja i djece, proizlazi i iz toga da na njegovu primjenu upućuju i odredbe Zakona o životnom partnerstvu osoba istog spola u dijelu odredbi o roditeljskoj i partnerskoj skrbi.

18. Odredbama Obiteljskog zakona u Republici Hrvatskoj se djetetu jamči pravo da zna tko su mu roditelji, odnosno da zna svoje biološko podrijetlo, što je sukladno i članku 7. Konvencije o pravima djeteta, čija je stranka i Republika Hrvatska, za razliku od SAD-a koje nisu ratificirale navedenu Konvenciju. Stoga nisu osnovani tužbeni navodi da se osporenim rješenjima krše prava djeteta , odnosno prava utvrđena Konvencijom o pravima djeteta.

19. Pravilno ukazuje tuženik u odgovoru na tužbu da u konkretnom slučaju nema bilo kojeg oblika diskriminacije budući da se na tužitelja u Republici Hrvatskoj primjenjuje hrvatski propis na isti način kao i na druge građane u usporedivoj situaciji.

20. Tuženik se u odgovoru na tužbu detaljno osvrnuo na predmet upravnog spora i iznio stavove koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud.

21. Cijeneći sve izneseno ovaj sud ocjenjuje da je u postupku potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, te da su na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjene mjerodavne odredbe propisa, dok bitne povrede odredbi postupka ovaj sud nije našao . Sud stoga tužbene navode smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

22. S obzirom na to da je ovaj sud utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija osporeno rješenje, kao ni razlozi ništavosti na koje sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

23. Kako tužitelj nije uspio u predmetnom upravnom sporu na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a valjalo je odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora te odlučiti kao u točki II. izreke.

U Splitu 16. lipnja 2026.

S U T K I N J A:

Mirela Valjan-Harambašić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske. (članak 126. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja

- tuženiku

- u spis