REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Bjelovaru

Josipa Jelačića 3

43000 Bjelovar

Poslovni broj: P-787/2023-45

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu toga suda Gordani Malvić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari 1. tužitelja HM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužitelj KM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Jugoslavu Puranu, odvjetniku iz Bjelovara, Josipa Jelačića 12, protiv 1. tužene Banke Kovanica d.d., Varaždin, Ul. Petra Preradovića 29, OIB: 33039197637, zastupane po punomoćniku SM, odvjetnici iz [adresa]. tuženika LM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku TM, odvjetniku iz [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva nekretnina, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 14. svibnja 2026., u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika 1. tuženika, temeljem odredbe čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP-a), dana 16. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su 1. tužitelji HM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužitelj KM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], suvlasnici u jednakim dijelovima nekretnina upisanih u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Bjelovara i to zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čkbr. [katastarska čestica] oranica Grm s 274 čhv, čkbr. [katastarska čestica] vinograd Matkovica s 385 čhv, čkbr. [katastarska čestica] vinograd Matkovica s 290 čhv, čkbr. [katastarska čestica]/c oranica Svečina s 383 čhv, upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čkbr. [katastarska čestica] oranica Grad s 627 čhv, čkbr. [katastarska čestica] oranica Grad s 627 čhv, čkbr. [katastarska čestica] oranica Grm s 324 čhv. i čkbr. [katastarska čestica] vinograd Matkovica s 313 čhv, što im je 1. tuženik Banka Kovanica d.d., Varaždin, Ulica Petra Preradovića 29, OIB: 33039197637 dužan priznati i trpjeti da tužitelji na temelju ove presude ishode uknjižbu prava suvlasništva u zemljišnim knjigama na svoje ime i u svoje vlasništvo u roku od 15 dana.

II. Utvrđuje se da su 1. tužitelji HM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužitelj KM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], suvlasnici u jednakim dijelovima nekretnina upisanih u zemljišne knjige Općinskog suda u Bjelovara i to u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] označene kao čk.br. 2/4 kuća i dvor s 192 čhv, što su im 1. tuženik Banka Kovanica d.d., Varaždin, Ulica Petra Preradovića 29, OIB: 33039197637 i 2. tuženik LM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužni priznati i trpjeti da tužitelji na temelju ove presude ishode uknjižbu prava suvlasništva u zemljišnim knjigama na svoje ime i u svoje vlasništvo u roku od 15 dana.

III. 1. Tuženik Banka Kovanica d.d. Varaždin, Ul. Petra Preradovića 29, OIB: 33039197637, dužan je 1. tužitelju HM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužitelju RM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.197,99 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dana 16. lipnja 2026., kao od dana donošenja presude pa do isplate, u roku od 15 dana.

IV. 2. Tuženik LM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan je 1. tužitelju HM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužitelju RM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.597,65 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dana 16. lipnja 2026., kao od dana donošenja presude pa do isplate, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  je

Tužba 1. tužitelja HM i 2. tužitelja RM, u odnosu na 1. tuženika Banka Kovanica d.d. povučena je u odnosu na nekretnine zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] čk.br. 308/8 oranica Grm s 274 čhv, čk.br. 317/3 vinograd Matkovica s 385 čhv, čk.br. 317/5 vinograd Matkovica s 290 čhv, čk.br. 396/1/c oranica Svečina s 383 čhv, čk.br. 552/3/c oranica Šumčevac s 204 čhv, čk.br. 554/1/a/2 oranica Šumčevac s 285 čhv.

Obrazloženje

1. 1. Tužitelj HM i 2. tužitelj KM podnijeli su tužbu dana 12. rujna 2023. protiv 1. tuženika Banke Kovanica d.d. i 2. tuženika LM , radi utvrđenja prava vlasništva, navodeći da je u zemljišnim knjigama 1. tuženik Banka

Kovanica d.d. upisana kao vlasnik nekretnina

- u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], označenih kao čk.br. 308/8 oranica Grm s 274 čhv, čk.br. 317/3 vinograd Matkovica s 385 čhv, čk.br. 317/5 vinograd Matkovica s 290 čhv, čk.br. 396/1/c oranica Svečina s 383 čhv, čk.br. 552/3/c oranica Šumčevac s 204 čhv, čk.br. 554/1/a/2 oranica Šumčevac s 285 čhv,

- zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] označene kao čk.br. 2/4 kuća i dvor s 192 čhv,

- zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] označenih kao čk.br. 301 oranica Grad s 627 čhv, čk.br. 301/1 oranica Grad s 627 čhv, čk.br. 307/1/A/3 livada Grm s 403 čhv, čk.br. 308/4 oranica Grm s 324 čhv. i čkbr. [katastarska čestica] vinograd Matkovica s 313 čhv. (ukupno: 2294 čhv.), dok je 2. tuženik LM upisan kao vlasnik nekretnine zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čk.br. 313/4 voćnjak sa 192 čhv. Međutim ističe da su predmetne nekretnine bile vlasništvo prednika tužitelja ČM, sina H, zvanog " K" iz [adresa], rođ. **.**.1929., a umrlog **.**.2008. kojeg su tužitelji kao njegovi sin i kćer naslijedili i nastavili posjedovati naprijed navedene nekretnine.

2. Ističu da je navedene nekretnine otac tužitelja ČM stekao na različite načine i to: čkbr. [katastarska čestica], čkbr. [katastarska čestica], čkbr. [katastarska čestica]/a/3, čkbr. [katastarska čestica], čkbr. [katastarska čestica], sve iz z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenom sa svojom bakom NM dana 05. listopada 1996.

3. Nadalje nekretnine i to čkbr. [katastarska čestica] iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] stekao je temeljem rješenja o nasljeđivanju iza svog pok. djeda ZM još 1953., a potom podjelom sa ostalim sunasljednicima Na čkbr. [katastarska čestica] pok. ČM ishodio je i građevinsku dozvolu te izgradio obiteljsku kuću koju posjeduju tužitelji. Nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pok. ČM , također je stekao nasljeđivanjem iza svog pok. djeda ZM još 1953., a potom podjelom sa ostalim sunasljednicima, a nekretnine čkbr. [katastarska čestica] iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kupoprodajom s NM još 1964. Da je prednik-otac tužitelja ČM, S, („ L“) bio stvarni vlasnik predmetnih nekretnina potvrđuje i povijesni posjedovni list.

4.Tužitelji navode da su predmetne nekretnine nesavjesnošću 2. tuženika LM prešle u njegovo vlasništvo, a potom i u vlasništvo 1. tuženika Banke Kovanica d.d. Također, ističu da je 2. tuženik LM je kao davatelj uzdržavanja sklopio Ugovor o doživotnom uzdržavanju sa sada pok. DM iz [adresa], JMBG: [jedinstveni matični broj građana] koji je sin Mijin, negdje se navodi „ T“, a zvali su ga i „ R“, koji ugovor je ovjeren kod ovoga suda u spisu broj:

R2-66/01 dana 26. veljače 2001. U tom ugovoru primatelj uzdržavanja- ČM (Mijin, „ R“) za slučaj smrti prenio je u vlasništvo 2. tuženiku OM Šostaricu kao davatelju uzdržavanja i nekretnine svog susjeda ČMoca tužitelja, sam Ugovor je sastavljen s navođenjem svih z.k. uložaka koji su se vodili u zemljišnim knjigama na osobu ČM, a same zemljišne knjige su vođene na način da nije bila specificirana razlika između HMI L i KMIIvačko niti u imenu oca, niti u adresi jer je uz ime vlasnika ČM bilo samo navedeno „iz [adresa].

5. Tužitelji nadalje navode, da je po smrti ČM, Mijinog, umrlog dana **.**.2002., 2. tuženik LM zatražio upis vlasništva na svim nekretninama navedenim u Ugovoru o doživotnom uzdržavanju, a dio tih nekretnina je potom darovao IM Ugovorom o darovanju od 14. ožujka 2008. Isti nikada nije stupio u posjed nekretnina koje su i dalje bile u posjedu oca tužitelja ČM, HMI koji je umro kasnije dana 29. studenog 2008. od svog susjeda ČM, Mijinog. Niti IM nije stupila u posjed nekretnina temeljem Ugovora o darovanju, koji je usput rečeno ništetan u smislu čl. 53. st. 1. toč. 2 Zakona o javnom bilježništvu.

6. 1. tuženik Banka Kovanica d.d. je predmetne nekretnine stekao dosudom u ovršnom postupku broj: Ovr-1501/2013 protiv ovršenice IM u kom postupku sud nije proveo prostornu identifikaciju niti procjenu nekretnina koje su predmetom ovrhe, već se pouzdavao u podatke u zemljišnim knjigama i okvirnu procjenu – podatke o vrijednosti nekretnina dostavljenu od strane nadležne Porezne uprave. Ističe da je ovršni sud izašao na lice mjesta i prostorno identificirao nekretnine koje su predmetom ovrhe vrlo jednostavno bi utvrdio da iste nisu vlasništvu niti posjed ovršenice IM, poglavito u odnosu na čkbr. [katastarska čestica] iz z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na kojoj se nalazi obiteljska kuća tužitelja.

7. Osim toga, tužitelji navode da 1. tuženik Banka Kovanica d.d. također nikada nije stupio u posjed kupljenih nekretnina niti mu je ovršni sud iste predao u posjed. Stoga smatra da su tuženi stekli nekretnine tužitelja bez valjane pravne osnove, a radnje sud temeljem kojih su stekli nekretnine (ovjera Ugovora o doživotnom uzdržavanju, zatim donošenje rješenja o dosudi u ovršnom postupku) predstavljaju neosnovano lišavanje imovine tužitelja i miješanje u njihovo pravo vlasništva koje očigledno nije u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava, odnosno predstavlja povredu čl. 1. st. 1. Protokola 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

8. Nakon provedene identifikacije po mjerničkom vještaku, tužitelj je podneskom od 14. siječnja 2026. povukao tužbu i to u odnosu na nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] označenih kao čk.br. 308/8 oranica Grm s 274 čhv, čk.br. 317/3 vinograd Matkovica s 385 čhv, čk.br. 317/5 vinograd Matkovica s 290 čhv, čk.br. 396/1/c oranica Svečina s 383 čhv, čk.br. 552/3/c oranica Šumčevac s 204 čhv, čk.br. 554/1/a/2 oranica Šumčevac s 285 čhv.

8.1. Kako se 1. tuženik Banka Kovanica d.d. na djelomično povlačenje tužbe u odnosu na nekretnine navedene pod obrazloženjem 8., nije protivio podneskom od 3. veljače 2026., to je sud primjenom odredbe čl. 193 st. 2 ZPP-a riješio kao u izreci rješenja.

9. Istovremeno su tužitelji podnoseći tužbu predložili i zabilježbu spora u smislu odredbe čl. 86. Zakona o zemljišnim knjigama u odnosu na nekretnine iz zk. ul. br. [broj ZK uloška], zk. ul. br. [broj ZK uloška], zk. ul. br. [broj ZK uloška] i zk. ul. br. [broj ZK uloška], sve k. o. [katastarska općina], koja je zabilježba određena rješenjem suda broj P-787/2023-2 od 13. rujna 2023., a koja je zabilježba dopuštena rješenjem Zemljišno-knjižnog odjela Općinskog suda u Bjelovaru broj Z-14892/2023-2 od 28. rujna 2023. (list 85-87, 90-91).

10. Konačno, tužitelj je predložio da se prihvati tužbeni zahtjev u odnosu na preostale nekretnine, a tužene solidarno obveže na plaćanje troškova postupka sa zateznom kamatom tekućom od donošenja presude pa do isplate.

11. U odgovoru na tužbu 1. tuženik Banka Kovanica d.d. osporio je tužbu i tužbeni zahtjev, predložio da se tužba odbaci, a podredno da se po provedenom postupku tužbeni zahtjev odbije i tužiteljima naloži plaćanje troškova postupka 1. tuženiku Banci Kovanica d.d.

Nadalje, 1. tuženik Banka Kovanica d.d. ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, a osporava i činjenicu da je stekao nekretnine tužitelja bez valjane pravne osnove.

12. Nadalje, u pogledu tvrdnji tužitelja da radnje suda temeljem kojih su stekli nekretnine (ovjera Ugovora o doživotnom uzdržavanju, zatim donošenje rješenja o dosudi u ovršnom postupku) predstavljaju neosnovano lišavanje imovine tužitelja i miješanje u njihovo pravo vlasništva koje očigledno nije u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava, navodeći da takve radnje u konkretnom slučaju nisu poduzete i da nije došlo do neosnovanog lišavanja imovine tužitelja i miješanja u njihovo pravo vlasništva.

Smatra da je isključivo Republika Hrvatska temeljem čl. 9. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine broj 63/19, 128/22, u daljnjem tekstu: „ZZK“), koji propisuje: „Republika Hrvatska objektivno odgovara za štetu prouzročenu pogreškama u vođenju zemljišnih knjiga.

Stoga drži nije pasivno legitiman u ovome parničnom postupku, već je to Republika Hrvatska temeljem čl. 9. st. 1. ZZK, te predlaže prvenstveno odlučiti o tom prigovoru i tužbu već iz navedenog razloga u odnosu na 1. tuženika Banka Kovanica d.d. odbiti.

13. 1. Tuženik Banka Kovanica d.d. je predložio da se pozove Republika Hrvatska kao umješač na njegovoj strani, u ovome postupku, sve sukladno čl. 206. ZPP-a.

14. U odnosu na nekretnine iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ističe da 1. tuženik Banka Kovanica d.d. nije upisan kao vlasnik pa stoga nije niti u odnosu na iste pasivno legitimiran, već su iste upisane kao vlasništvo 2. tuženika LM, slijedom čega se predlaže da se razdvoji postupak u odnosu na točku I. i II. tužbenog zahtjeva. Također, drži da nema osnova ni za solidarni zahtjev za naknadu troškova tuženima, jer 1. tuženik Banka Kovanica d.d. nije vlasnik nekretnine zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], već 2. tuženik LM.

15. Nekretnine koje su upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], zk. ul. br. [broj ZK uloška], sve k. o. [katastarska općina], koje su nekretnine upisane kao vlasništvo 1. tuženika Banke Kovanica d.d. i to temeljem rješenja o dosudi i zaključka o predaji u ovršnom postupku u ovosudnom spisu broj Ovr-1501/13, u kojem je 1. tuženik Banka Kovanica d.d. sud jelovao kao ovrhovoditelj, a kao ovršenik tog postupka je bio IM, raniji vlasnik.

16. Suprotno navodima tužitelja, ističe da je je fiducijarni vlasnik nekretnine koja je sada upisana u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Bjelovaru, Zemljišnoknjižni odjel Bjelovar, zk. ul. [broj ZK uloška], Katastarska općina: 301515, [adresa], i to: čkbr. [katastarska čestica], u naravi kuća i dvor, površine 192 čhv, temeljem Ugovora o kreditu broj 31100002836 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva, od dana 04. rujna 2002., radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 24.420,98 eura uz uvjete iz ugovora, sklopljenog sa 2. tuženikom OM, kao fiducijarnim dužnikom i jamcem platcem. Budući da je fiducijarni vlasnik, ističe prigovor promašene pasivne legitimacije.

17. U odnosu na nekretnine iz zk. ul. [broj ZK uloška], Katastarska općina [katastarska općina], i zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ističe da se ovršni postupak vodio kod ovoga suda pod broj Ovr-1501/2013, u kojem je doneseno rješenje o ovrsi broj Ovr-1501/2013, od dana 20. lipnja 2013. i to na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj P-282/2011, od dana 3. veljače 2012.

Citiranom presudom presuđeno je da Ugovor o darovanju koji je sklopljen između LM koji je u ovom postupku 2. tuženik, IM, oboje iz [adresa], dana 12. ožujka 2008. ovjeren kod javnog bilježnika Nevenke Osmanović, iz Bjelovara, broj Ov-4025/08 dana 14. ožujka 2008. kojim su, između ostalog, otuđene i pojedine nekretnine u pogledu kojih su ovdje tužitelji podnijeli tužbu za utvrđenje u ovome parničnom postupku (nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Bjelovaru, Zemljišnoknjižni odjel Bjelovar, zk. ul. [broj ZK uloška], Katastarska općina: 301515, [adresa], i zk. ul. [broj ZK uloška], Katastarska općina: 301515, [adresa]), gubi učinak prema 1. tuženika Banka Kovanica d.d. u dijelu u kojem je potrebno za namirenje njegovog potraživanja u iznosu od 287.235,33 kn, sa zakonskom zateznom kamatom po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena tekućom od 11. ožujka 2011. do isplate, kao i da predmetno potraživanje namiri, između ostalih, iz nekretnina u pogledu kojih su tužitelji, podnijeli tužbu za utvrđenje prava vlasništva u ovome parničnom postupku (nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Bjelovaru, Zemljišnoknjižni odjel Bjelovar, zk. ul. [broj ZK uloška], Katastarska općina: 301515, [adresa], i zk. ul. [broj ZK uloška], Katastarska općina: 301515, [adresa]).

18. Navodi da IM, kao raniji vlasnik nekretnina upisanih u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Bjelovaru, Zemljišnoknjižni odjel Bjelovar, zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], je i u parničnom postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Bjelovaru, posl. broj P - 282/2011 i u ovršnom postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Bjelovaru, posl. broj Ovr-1501/2013, aktivno sudjelovala i koristila se sv im raspoloživim pravnim sredstvima, ali nije osporavala svoje pravo vlasništva u pogledu predmetnih nekretnina koje su predmetom ovog postupka.

19. 1. Tuženik Banka Kovanica d.d. se poziva na odredbu čl. 114 st. 1 Zakona o vlasništvu kojom je propisano da se vlasništvo može steći na temelju pravnoga posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona , dok se odredbom čl. 8. st. 2. Zakona o zemljišnim knjigama smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta.

20. Stavkom 2. istog članka je propisano da stjecatelj koji je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige pravno je zaštićen ako nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da ono što je upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnoga stanja. Nedostatak dobre vjere ne može se prigovoriti nikome samo zato što nije istraživao izvanknjižno stanje.

Nadalje, sukladno čl. 8. st. 5. istog Zakona, propisano je da osoba koja je u dobroj vjeri upisala knjižno pravo, postupajući s povjerenjem u istinitost zemljišne knjige, uživa zaštitu svoga povjerenja, osobito što joj nitko neće moći osporavati valjanost njezina stjecanja zbog nevaljanosti prednikova upisa nakon što isteknu rokovi u kojima bi se prema ovom Zakonu mogla podnijeti tužba radi brisanja uknjižbe njezina prednika.

21. Također, ističe da sud istovjetne odredbe propisane su Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, u daljnjem tekstu: „ZV“) i to odredbom čl. 122 st. 1 ZV-a, kojom je propisano da se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnoga stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona.

Stavkom 2 istog članka, propisano je da je stjecatelj bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kad je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju , a st. 3 propisano je da nedostatak dobre vjere ne može se predbaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje.“

22. Također, poziva se i na odredbu čl. 123 ZV-a, kojom je propisano „(1) Stjecatelj upisom stječe nekretninu kao od njezina vlasnika, ako je, postupajući s povjerenjem u zemljišnu knjigu, u dobroj vjeri stekne od osobe koja je bila upisana kao vlasnik te nekretnine premda to nije bila, i ako mu upis ne bude izbrisan zbog nevaljanosti. (2) Brisanje upisa iz stavka 1. ovoga članka može se zahtijevati zbog neistinitosti (nevaljanosti) prednikova upisa tužbom za brisanje dok ne proteknu tri godine od kad je bio zatražen prednikov upis; ali onaj tko je o neistinitom prednikovu upisu bio uredno obaviješten, može zbog neistinitosti prednikova upisa zahtijevati brisanje upisa samo ako je u roku za žalbu zatražio zabilježbu da je taj upis sporan i odmah, a najkasnije u roku od 60 dana od isteka roka za žalbu, podnio tužbu protiv onih koji su ospo renim upisom stekli pravo ili su na temelju njega ishodili daljnje upise u zemljišnu knjigu ."

23. Nadalje, ističe da je sukladno čl. 124. st. 1. ZV-a, propisano da stjecatelj koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri stekao pravo vlasništva neke nekretnine, stekao je tu nekretninu kao da na njoj ne postoje tuđa prava, tereti ni ograničenja koja u tom trenutku nisu bila upisana, niti je iz zemljišnih knjiga bilo vidljivo da je zatražen njihov upis, a napominje da povjerenje u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga predstavlja neoborivu presumpciju (obzirom da se u konkretnom slučaju ne radi o nekretninama obuhvaćenim čl. 388. st. 5. ZV-a).

24. S obzirom na prethodno izneseno, 1. tuženik Banka Kovanica d.d. smatra da je postupajući u dobroj vjeri, s povjerenjem u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga, zakonito na temelju odluke suda stekao pravo vlasništva i posjed nekretnina upisanih u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Bjelovaru, Zemljišnoknjižni odjel Bjelovar, zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] od strane ranijeg vlasnika IM, postupajući povjerenjem u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga, zakonito na temelju Ugovora o kreditu broj 31100002836 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva, od dana 3. rujna 2002. koji je dana 4. rujna 2002. potvrđen (solemniziran) od strane Javnog bilježnika Marije Kustić, Bjelovar, Dr. Ante Starčevića 5, pod posl. brojem Ou 1625/2002 -1, stekao fiducijarno vlasništvo nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Bjelovaru, Zemljišnoknjižni odjel Bjelovar, zk. ul. [broj ZK uloška], Katastarska općina: 301515 [adresa] te proveo upis prava vlasništva, odnosno fiducijarnog vlasništva, u zemljišnim knjigama nakon što su ispunjene sve materijalne i procesne pretpostavke za takav upis, sukladno zemljišnoknjižnom pravu.

25. U odnosu na tužiteljevo pozivanje na čl. 1. st. 1. Protokola uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (tzv. prvi Protokol ili Protokol br. 1), ističe da nije i ne može predstavljati pravni temelj za vlasničku tužbu, odnosno za tužbu za utvrđenje prava vlasništva, koju su tužitelji podnijeli.

Naime, čl. 1. st. 1. Protokola uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (tzv. prvi Protokol ili Protokol br. 1) odnosi se na utvrđenje je li došlo do miješanja u nečije pravo vlasništva koje nije u javnom interesu, ali primjenom navedene konvencijske odredbe nije moguće postići utvrđenje nečijeg prava vlasništva niti bi primjena iste predstavljala temelj za izdavanje titulusa za uknjižbu nečijeg prava vlasništva, što tužitelji tužbom traže, već se isto prosuđuje prema odredbama ZV -a.

26. Smatra da tužitelji u tužbi niti u jednom dijelu ne navode pravnu osnovu tužbe za utvrđenje prava vlasništva, čime smatra da je tužba neuredna i da se nije u mogućnosti očitovati o pravnom temelju.

Drži da, konkretnom slučaju uopće nisu ispunjene pretpostavke za podnošenje tužbe za utvrđenje, a niti su tužitelji u tužbi naveli niti dokazali na kojoj osnovi temelje tužbu za utvrđenje (čl. 187. ZPP-a).

27. 1. Tuženik banka Kovanica d.d. napominje da u Rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Bjelovaru, Javnog bilježnika Slavke Marković, kao povjerenika suda, posl. broj O-896/08, UPP/OS-272/08, od dana 21. siječnja 2009. iza pok. ČM, nisu navedene nekretnine koje su predmet tužbe, niti kao knjižno niti kao izvanknjižno vlasništvo, prema tome tužitelji nisu ničime dokazali svoje tvrdnje da su predmetne nekretnine na bilo koji način ušle u ostavinsku imovinu njihovog pravnog prednika, odnosno oca tužitelja, niti da je on bio vlasnik niti posjednik nekretnina koje su predmet tužbe.

Isto tako, tvrdnje tužitelja u pogledu stjecanja nekretnina od pok. ZM ne proizlaze iz isprava na koje se tužitelji pozivaju, a posebno osporava tvrdnje tužitelja da su predmetne nekretnine nesavjesnošću prešle u vlasništvo 1. tuženika Banke Kovanica d.d.

Nadalje, napominje da je čl. 11. st. 5. ZZK propisano da, ako se razlikuju podaci u zemljišnoj knjizi i katastru, mjerodavni su za knjižna prava podaci u zemljišnoj knjizi, dok ne budu promijenjeni prema odredbi stavka 4. istoga članka.

Sukladno čl. 11. st. 4. ZZK, do uspostave BZP-a promjena broja katastarske čestice, oblika, površine, načina uporabe ili izgrađenosti zemljišta provodi se u zemljišnoj knjizi na temelju rješenja koje sud donosi po službenoj dužnosti, nakon što mu tijelo nadležno za katastar dostavi prijavni list o toj promjeni u katastru zemljišta.

28. Prema saznanjima 1. tuženika Banka Kovanica d.d. nikada nije podnesena nikakva brisovna tužba sukladno čl. 150. ZZK, niti je pokrenut pojedinačni ispravni postupak sukladno čl. 208. – čl. 216. ZZK, niti je na nekretninama koje su predmet tužbe ikada postojala ikakva zabilježba tužbe ili pokrenutog postupka, niti je u pogledu predmetnih nekretnina pokrenut koji drugi postupak kojim bi pravni prednici tužitelja osporavali pravo vlasništva, a niti bi takvo što proizlazilo iz tužbe tužitelja, kao niti iz priloga istoj. Smatra da tu posebno valja cijeniti okolnost da su tužitelji bili u cijelosti upoznati sa zemljišnoknjižnim stanjem najkasnije 2009. kada su u ostavinskom postupku iza pok. ČM, njihovog oca, utvrđeni kao njegovi zakonski nasljednici, obzirom da se, sukladno čl. 174. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19, u daljnjem tekstu: „ZN“), u ostavinskom postupku utvrđuje tko su ostaviteljevi nasljednici, što čini ostaviteljevu ostavinu te koja još prava glede ostavine pripadaju nasljednicima, zapisovnicima i drugim osobama.

S druge strane, tužitelji niti jednim dokazom nisu doveli u pitanje valjanost isprava na temelju kojih su pravni prednici 1. tuženika Banka Kovanica d.d. stekli pravo vlasništva nad nekretninama koje su predmet ovoga parničnog postupka.

29. U odnosu na posjed predmetnih nekretnina, ističe da je u odnosu na nekretnine iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] fiducijarni vlasnik, a 2. tuženik LM fiducijarni dužnik sukladno čl. 315. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22) ovlašten i dalje koristiti stvar čije je vlasništvo preneseno na fiducijarnog vlasnika, odnosno vršiti pravo koje je preneseno na fiducijarnog vlasnika.

Napominje da su tužitelji svjesni da nemaju posjed niti pravo na posjed nekretnina upisanih u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Bjelovaru, Zemljišnoknjižni odjel Bjelovar, zk. ul. [broj ZK uloška], Katastarska općina: 301515, [adresa], i zk. ul. [broj ZK uloška], Katastarska općina: 301515, [adresa], obzirom da je sin 1. tužitelja HM, tijekom ove (2023.) bio u komunikaciji s djelatnikom tuženika, ŠM, te je tijekom komunikacije izjavio da je upoznat sa stanjem na terenu, da je upoznat sa stanjem u zemljišnim knjigama već niz godina, ali da jednostavno to nisu rješavali, te da bi bio spreman pregovarati da predmetne nekretnine otkupi od 1. tuženika Banke Kovanica d.d., ali ne u tome trenutku, obzirom da tada nije bio u dobroj financijskoj situaciji.

30. 1. Tuženik Banka Kovanica d.d. posebno napominje da bi upravo usvajanjem tužbenog zahtjeva u ovome parničnom postupku došlo do povrede čl. 1. st. 1. Protokola uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (tzv. prvi Protokol ili Protokol br. 1) na štetu 1. tuženika Banke Kovanica d.d., odnosno došlo bi do neosnovanog lišavanja imovine 1. tuženika Banke Kovanica d.d. i miješanja u njegovo pravo vlasništva koje nije niti u javnom interesu, niti su ispunjeni uvjeti predviđeni zakonom i općim načelima međunarodnog prava. To stoga, jer je 1. tuženik Banka Kovanica d.d. postupao u dobroj vjeri s povjerenjem u potpunost i istinitost zemljišnih knjiga upisao fiducijarno pravo vlasništva nad nekretninom upisanom u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Bjelovaru, Zemljišnoknjižni odjel Bjelovar, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] što je ujedno predstavljalo uvjet za odobrenje kredita korisniku kredita MM, bez kojega kredit korisniku kredita MM ne bi bio odobren.

31. Također je postupao u dobroj vjeri s povjerenjem u potpunost i istinitost zemljišnih knjiga, a u cilju naplate dospjelog dugovanja u ovoj parnici 2. tuženika LM kao jamca platca temeljem Ugovora o kreditu broj 31100002836 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva, od dana 03. rujna 2002., koji je dana 04. rujna 2002. potvrđen (solemniziran) od strane Javnog bilježnika Marije Kustić, Bjelovar, Dr. Ante Starčevića 5, pod posl. brojem Ou-1625/2002-1, pred Općinskim sudom u Bjelovaru prvo podnio tužbu radi pobijanja pravnih radnji dužnika na štetu vjerovnika, koja je rezultirala pravomoćnom Presudom Općinskog suda u Bjelovaru, posl. broj P-282/11, od dana 03. veljače 2012., u odnosu na ovdje 2. tuženika LM. IM, te je temeljem navedene Presude pokrenuo ovrhu na nekretninama u vlasništvu IM, kao ovršenika, koja se vodila pred Općinskim sudom u Bjelovaru, posl. broj Ovr-1501/13, u kojem je u konačnici stekao pravo vlasništva nekretnina upisanih u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Bjelovaru, Zemljišnoknjižni odjel Bjelovar, zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], te na taj način djelomično namirio potraživanje prema 2. tuženiku LM.

32. Smatra da bi usvajanjem tužbenog zahtjeva 1. tuženiku Banci Kovanica d.d. bila nanesena višestruka šteta i da bi bio oštećen za iznos koji je korisniku kredita MM odobrio predmetni kredit (24.420,98 eura), zajedno s pripadajućim ugovorenim i zakonskim kamatama i ostalim troškovima, obzirom da se pravni posao temeljio na uvjetu fiducijarnog prijenosa prava vlasništva na nekretninama 2. tuženika LM u korist 1. tuženika Banka Kovanica d.d. kao instrumenta osiguranja. Također, bi bio oštećen za troškove vođenja parničnog postupka pred Općinskim sudom u Bjelovaru, posl. broj P-282/11, kao i za troškove vođenja ovršnog postupka pred Općinskim sudom u Bjelovaru, posl. broj Ovr-1501/13, a potom i za tržišnu vrijednost nekretnina koje je valjano stekao u ovršnom postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Bjelovaru, posl. broj Ovr-1501/13; kao i za troškove vođenja ovoga parničnog postupka.

Stoga je predložio da tužbu tužitelja odbaci, a podredno da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan uz naknadu troškova postupka sa zateznom kamatom tekućom od donošenja presude pa do isplate.

33. Prethodno je obrazloženo da se podneskom od 3. veljače 2026. 1. tuženik Banka Kovanica d.d. nije protivio djelomičnom povlačenju tužbe (kako je riješeno pod točkom I. izreke rješenja), međutim, u odnosu na taj dio povučenog zahtjeva tužitelja, zahtijevao je naknadu troškova postupka.

34. 2. Tuženik LM na pripremnom ročištu 15. ožujka 20245. priznao je tužbu i tužbeni zahtjev u odnosu na nekretnine iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čkbr. [katastarska čestica] voćnjak sa 192 čhv pa je slijedom navedenog u odnosu na te nekretnine, donesena djelomična presuda na temelju priznanja broj P-787/2023-15 od 18. listopada 2024., a koja je postala pravomoćna 16. studenoga 2024. (list 154-157).

35. U odnosu na ostale činjenične navode iznesene u tužbi, kako u odnosu na pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, 2. tuženik LM je iste u cijelosti priznao navodeći da se ne zahtijevaju troškovi postupka.

36. Radi razjašnjenja spornih činjenica sud je izveo dokaz uvidom u preslik ovosudnog spisa broj Ovr-1501/13, rješenje Upravnog odjela za prostorno uređenje Općine Bjelovar od 14. svibnja 1982. (list 5-6), Uvjerenje Područnog ureda za katastar Bjelovar (list 7-11), zk. izvaci (list 18, 22-26, 30-34, 38, 44-46), Povijesni zk. izvadak (list 19-21, 27-28, 35-36, 39-42), rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Slavke Marković iz Bjelovara broj O-896/08 UPP/OS-272/08-5 iza pok. ČM **.**.2009. (list 47-48), Kupoprodajni ugovor između NM i ČM od 3. prosinca 1964. (list 49-52), Ugovor o doživotnom uzdržavanju (list 53-56), rješenje broj O-648/52-7 od 31. listopada 1953. (list 56-57), Prijavni list (list 58-64), Ugovor o doživotnom uzdržavanju između Č i LM (list 65-66), Smrtni list za ČM (list 67), Ugovor o darovanju između LM i IM ( list 68- 69), presudu Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Garešnici broj P -1190/15- 43 od 15. studenoga 2016. (list 70-77), presudu Županijskog suda u Zagrebu broj Gž- 1039/17-3 od 1. srpnja 2020. (list 78-82), ovosudni zapisnik broj Ovr-1501/13-24 od 10. veljače 2014. (list 103-105), ovosudni zaključak broj Ovr-1501/13-32 od 10. veljače 2014. (list 106-107), Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine između Banke Kovanica sa NM, OM i JM od 3. rujna 2002. (list 108-116), ovosudnu presudu i rješenje broj P-282/2011-18 od 3. veljače 2018. (list 117-126), ovosudno rješenje broj Ovr-1501/13-63 od 11. veljače 2016. (list 127-128), ovosudnu djelomičnu presudu na temelju priznanja broj P-787/2023-15 od 18. listopada 2024. (list 154-157).

37. Izveden je dokaz saslušanjem svjedoka AM (list 171-172) i svjedoka ŠM (list 174-175).

38. Izveden je dokaz saslušanjem 1. tužitelja HM (list 169-170), 2. tužitelja RM (list 170) i 2. tuženika LM (list 172-174),

39. Izveden je dokaz uviđajem na nekretninama stranaka dana 12. studenoga 2025., a mjernički vještak Ivan Tomljanović, dipl.ing.geod., dostavio je pisani nalaz i mišljenje

26. prosinca 2025. (list 196-221).

40. Izvedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a.

41. Tužbeni zahtjev je osnovan.

42. Predmet spora, nakon provedene identifikacije po mjerničkom vještaku i konačno postavljenom zahtjevu tužitelja je utvrđenje vlasništva na nekretninama upisanim u:

- zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] čk.br. 308/8 oranica Grm s 274 čhv, čk.br. 317/3 vinograd Matkovica s 385 čhv, čk.br. 317/5 vinograd Matkovica s 290 čhv, čk.br. 396/1/c oranica Svečina s 383 čhv, upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] označenih kao čk.br. 301 oranica Grad s 627 čhv, čk.br. 301/1 oranica Grad s 627 čhv, čk.br. 308/4 oranica Grm s 324 čhv. i čkbr. [katastarska čestica] vinograd

N s 313 čhv,

- zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] čk.br. 2/4 kuća i dvor s 192 čhv .

43. Nesporno je između stranaka da je tijekom postupka donesena djelomična presuda na temelju priznanja poslovni broj P-787/2023-15 od 18. listopada 2024., koja je postala pravomoćna 16. studenoga 2024., djelomična presuda na temelju priznanja u odnosu na 1. tuženika za nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čkbr. [katastarska čestica] voćnjak s 192 čhv, obzirom na činjenicu da je 2. tuženik u odnosu na tu nekretninu tužiteljima priznao tužbeni zahtjev (list 154-157).

44. Nesporna je činjenica da su nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (a koje su pobliže navedene pod obrazloženjem broj 42) kao vlasništvo 1. tuženika Banke Kovanica d.d., koje je vlasništvo upisano 16. svibnja 2014. pod brojem Z-2565/2014, dok su iste bile ranije upisane kao vlasništvo LM, a potom IM, koje činjenice proizlaze iz priloženih zemljišno knjižnih izvadaka priloženih spisu predmeta.

Također, nema spora između stranaka da su nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] i to čkbr. [katastarska čestica] kuća i dvor sa 192 čhv, upisano kao fiducijarno vlasništvo 1. tuženika Banke Kovanica d.d. dana 5. rujna 2002. pod brojem Z-3745/2002 i to temeljem Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva od 4. rujna 2002., kojim je zabilježeno da je prijenos vlasništva na 1. tuženika Banku Kovanica d.d. izvršen radi osiguranja novčane tražbine od 24.420,98 eura, uz uvjete iz Ugovora sa vlasnika 2. tuženika LM, a koja činjenica također proizlazi iz priloženih zk. izvadaka.

45. Sporno je između stranaka da li su ispunjene pretpostavke za utvrđenje prava vlasništva predmetnih nekretnina tužitelja te da li je 1. tuženik Banka Kovanica d.d. pasivno legitimiran u ovom postupku.

46. U odnosu na pasivne legitimaciju 1. tuženika Banka Kovanica d.d., ističe se da je pasivno legitimiran u ovom postupku, budući da je isti upisan kao vlasnik nekretnina iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dok je upisan kao fiducijarni vlasnik u odnosu na nekretnine zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a kojih je vlasnik 2. tuženik.

47. Naime, tužitelji u tužbi navode da su u [adresa] postojala dva ČM i to ČM iz [adresa], sin Mijin (koji se negdje navodi T, a zvali su ga R), rođenog **.**.1923., a umrlog **.**.2002., a kako to proizlazi iz Smrtnog lista (list 67) i drugi ČM iz [adresa], sina H, zvanog " K", rođenog **.**.1929., a umrlog **.**.2008. (roditelj tužitelja), tako da se radi o dvije različite osobe istog imena i prezimena, ali s različitom adresom stanovanja, rođenja i datumom smrti.

47.1. ČM iz [adresa] je roditelj tužitelja, jer su 1. tužitelj HM kćerka, a 2. tužitelj KM, sin, koje činjenice proizlaze iz priloženog rješenja o nasljeđivanju broj O-896/08 UPP/OS 272/08-5 od 21. siječnja 2009. (list 47). Međutim, ČM iz [adresa] (istog imena i prezimena kao i otac tužitelja), nije u nikakvom srodstvu sa tužiteljima, već je bio susjed ČM iz [adresa], no sa istim je 2. tuženik LM zaključio Ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je ovjeren kod ovoga suda u spisu broj R2 -66/01 dana 26. veljače 2001., kojim Ugovorom je 2. tuženik LM stekao vlasništvo nekretnina u vlasništvu ČM nakon njegove smrti, a predmetom kojeg Ugovora su bile nekretnine iz zk. ul. br. [broj ZK uloška], zk. ul. br. [broj ZK uloška], zk. ul. br. [broj ZK uloška], zk. ul. br. [broj ZK uloška], zk. ul. br. [broj ZK uloška], zk. ul. br. [broj ZK uloška], zk. ul. br. [broj ZK uloška], zk. ul. br. [broj ZK uloška] i zk. ul. br. [broj ZK uloška], sve k.o.

Zrinski Topolovac (list 65-66).

47.2. Dakle, predmetom Ugovora o doživotnom uzdržavanju između ČM i 2. tuženika LM bile su nekretnine koje su predmetom ovog postupka i to zk. ul. br. [broj ZK uloška], zk. ul. br. [broj ZK uloška], zk. ul. br. [broj ZK uloška] i zk. ul. br. [broj ZK uloška], kojih ČM iz [adresa] nikad nije bio vlasnik niti posjednik, a o čemu će biti obrazloženo u nastavku, tako da te nekretnine nikada nisu niti mogle biti predmetom Ugovora o doživotnom uzdržavanju između 2. tuženika LM i ČM, jer ih ČM, kao ni 2. tuženik LM nikada nisu posjedovali pa stoga nisu mogle biti predmetom daljnjeg raspolaganja 2. tuženika LM.

Naime, 2. tuženik LM dio tih nekretnina i to iz zk. ul. br. [broj ZK uloška], zk. ul. br. [broj ZK uloška], darovao IM, svojoj sestri Ugovorom o darovanju od 12. ožujka 2008., koji je ovjeren kod javnog bilježnika Nevenke Osmanović dana 14. ožujka 2008. pod brojem Ov-4024/08 (list 68-69).

Kasnije su nekretnine koje nikada nisu bile niti u vlasništvu niti u posjedu ČM iz [adresa], 2. tuženika LM te potom Č iz [adresa], bile predmetom ovršnog postupka radi naplate potraživanja 1. tuženika Banke Kovanica d.d., tako da su nekretnine i to iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] i zk. ul. br. [broj ZK uloška] postale vlasništvo 1. tuženika Banka Kovanica d.d., koje činjenice proizlaze iz priloženih Povijesno zemljišno knjižnih izvadaka, isprava priloženih po 1. tuženiku Banka Kovanica d.d. uz odgovor na tužbu te uvidom u ovosudni spis broj Ovr-1513/13 u kojem je vođen ovršni postupak između Banke Kovanica d.d. Varaždin kao ovrhovoditelja i IM kao ovršenika.

Također, iz Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine s prijenosom vlasništva između Banke Kovanica d.d., MM kao korisnika kredita, LM kao fiducijarnog dužnika i jamca platca te JM kao jamca platca, predmetom su bile nekretnine iz zk. ul. br. [broj ZK uloška], čkbr. [katastarska čestica] kuća i dvor sa 192 m[2] (u čl. 8. citiranog Ugovora navedene kao vlasništvo LM), temeljem kojih je 1. tuženik Banka Kovanica d.d. postala fiducijarni vlasnik, jer je na istima temeljem citiranog solemniziranog Ugovora izvršen prijenos prava vlasništva u korist 1. tuženika Banke Kovanica d.d. (list 108-112).

48. Imajući u vidu navedeno, nedvojbeno je utvrđeno da nekretnine koje su bile u posjedu prednika tužitelja, bile predmetom navedenih pravnih poslova i predmetom sudskog postupka, koje nikada nisu bile niti u posjedu ČM, Mijinog iz [adresa], niti 2. tuženika LM, a niti IM, koja činjenica je nedvojbeno potvrđena ne samo suglasnim iskazima tužitelja, već i iskazom 2. tuženika LM i AM, što upućuje osnovano na zaključak suda, a time i na osnovanost navoda tužitelja da prednici 2. tuženika LM, odnosno prednici 1. tuženika Banke Kovanica d.d. nikada nisu bili niti u posjedu prijepornih nekretnina ovog postupka, niti su imali pravo na posjed istih.

Stoga osnovano tužitelji navode da se je prilikom sastavljanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju između ČM i 2. tuženika LM navodili zemljišno knjižni ulošci u odnosu na nekretnine na kojima je ČM bio upisan kao vlasnik, a koje zemljišne knjige su vođene na način da nije u istima bila naznačena razlika između ČM, sina H (prednika tužitelja) i ČM, sina Z, niti u odnosu na ime oca, niti u adresi, jer je uz ime vlasnika ČM bilo samo navedeno [adresa], a kako to proizlazi iz priloženih isprava.

49. Da dosita ČM, sin Z nije bio u posjedu prijepornih nekretnina, nedvojbeno proizlazi iz priloženog po tužitelju Uvjerenja Područnog ureda za katastar od 26. srpnja 2023. (list 7-11), priloženih zemljišno knjižnih i povijesnih izvadaka, rješen ja o nasljeđivanju iza ČM u spisu broj O-896/08, isprava iz zbirke isprava, rješenja Upravnog odjela za prostorno uređenje Općine Bjelovar od 14. svibnja 1982., Prijavnog lista (iz zbirke isprava), Kupoprodajnog ugovora iz zbirke isprava broj Z- 1241/65.

50. Naime, ocjenom provedenih dokaza, temeljem priloženih isprava, iskazima tužitelja, a također i identifikacijom prijepornih nekretnina, nedvojbeno je utvrđeno pravo na posjed, kako tužitelja, tako i njihovog prednika, čime je nedvojbeno utvrđeno i pravo na posjed, a time i vlasništvo prednika tužitelja ČM, njihovog oca, koje je stekao po različitim osnovama, a što će biti obrazloženo u nastavku.

50.1. Naime, podnoseći tužbu, predmetom tužbenog zahtjeva su bile slijedeće nekretnine iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čkbr. [katastarska čestica] oranica Grm s 274 čhv, čkbr. [katastarska čestica] vinograd Matkovica s 385 čhv, čkbr. [katastarska čestica] vinograd Matkovica s 290 čhv, čkbr. [katastarska čestica]/c oranica Svečina s 383 čhv, čkbr. [katastarska čestica]/c oranica Šumčevac s 204 čhv, čkbr. [katastarska čestica]/a/2 oranica Šumčevac s 285 čhv, zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] čkbr. [katastarska čestica] kuća i dvor s 192 čhv, zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] čkbr. [katastarska čestica] oranica Grad s 627 čhv, čkbr. [katastarska čestica] oranica Grad s 627 čhv, čkbr. [katastarska čestica]/A/3 livada Grm s 403 čhv, čkbr. [katastarska čestica] oranica Grm s 324 čhv. i čkbr. [katastarska čestica] vinograd Matkovica s 313 čhv (ukupno: 2294 čhv.), koje su upisane kao vlasništvo 1. tuženika Banka Kovanica d.d., dok je 2. tuženik LM upisan kao samovlasnik nekretnina iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čkbr. [katastarska čestica] voćnjak sa 192 čhv. Te nekretnine nedvojbeno su bile vlasništvo prednika tužitelja ČM iz [adresa], rođenog **.**.1929., a umrlog **.**.2008. (zvan L), sina H, čiji su nasljednici tužitelji, što nedvojbeno proizlazi iz priloženog i već spomenutog rješenja o nasljeđivanju broj O-896/08 UPP/OS 272/08- 5 od 21. siječnja 2009. (list 47).

50.2. Naime, ČM nekretnine iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čkbr. [katastarska čestica], čkbr. [katastarska čestica], čkbr. [katastarska čestica]/a/3, čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica], stekao je temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenim sa svojom bakom NM od 5. listopada 1996., a što nedvojbeno proizlazi iz priloženog povijesnog zk. izvatka te citiranog Ugovora koji je priložen uz tužbu (broj Z-209/67).

50.3. Nadalje, nekretnine iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čkbr. [katastarska čestica] ČM, otac tužitelja, stekao je temeljem rješenja o nasljeđivanju iza pok. djeda Gjure Žeđa 1953., a potom podjelom sa ostalim sunasljednicima, što nedvojbeno proizlazi iz priloženog povijesnog zemljišno knjižnog izvatka, rješenja o nasljeđivanju Kotarskog suda u Bjelovaru broj O-648/52-7 od 31. listopada 1953. (list 56-57, broj Z-1146/56). Osim toga, za čkbr. [katastarska čestica] ČM ishodio je građevinsku dozvolu na kojoj je i izgrađena obiteljska kuća koju posjeduju tužitelji, a što nedvojbeno proizlazi iz rješenja Upravnog odjela za prostorno uređenje Općine Bjelovar broj: 06-UP/I-904/1-1982 od

14. svibnja 1982. (list 5-6).

50.4. U odnosu na nekretnine iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], iste je ČM stekao nasljeđivanjem iza svog pok. djeda Gjure Žeđa 1953., također podjelom sa sunasljednicima, što proizlazi iz citiranog rješenja o nasljeđivanju, Prijavnog lista - isprave iz zbirke isprava broj Z-1146/56 te povijesnog zemljišno knjižnog izvatka priloženog uz tužbu.

50.5. Nadalje, nekretnine iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kbr. 313/4 ČM stekao je temeljem pravnog posla i to Kupoprodajnim ugovorom zaključenim sa NM, od 3. prosinca 1964. (list 49-51, broj Z-1241/65).

Stoga, sve navedeno upućuje na osnovanost tvrdnji tužitelja da je njihov prednik ČM bio stvarni vlasnik i posjednik koji je nedvojbeno imao pravo na posjed nekretnina, a što nedvojbeno potvrđuje i priloženi povijesni posjedovni list.

51. Glede navoda 1. tuženika Banke Kovanica d.d. da prijeporne nekretnine nisu bile navedene u rješenju o nasljeđivanju u ostavinskom postupku iza oca tužitelja ČM iz [adresa], broj O-896/08 UPP/OS-272/08-5 od 21. siječnja 2009., ističe se da iste nisu niti mogle biti navedene iz razloga što su već iste ranije bile otuđene od strane ČM iz [adresa], koji je sa 2. tuženikom LM zaključio Ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je ovjeren kod ovoga suda 26. veljače 2021. Sukladno tome, kako su iste na taj način bile otuđene, a kako je otac tužitelja umro **.**.2008., to je evidentno da iste nisu bile, niti mogle biti predmetom ostavinske rasprave, jer su već ranije navedenim pravnim poslom bile otuđene na štetu pravog i stvarnog vlasnika ČM iz [adresa].

52. Međutim, predmetne nekretnine su zbog nesavjesnog postupanja 2. tuženika LM, a koju činjenicu je isti i potvrdio svojim iskazom, jer je istima raspolagao na prethodno spomenuti način (stekao temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju sa DM iz [adresa], a potom kad je upisan kao vlasnik nakon njegove smrti, istima raspolagao na način da je zaključio Ugovor o kreditu sa 1. tuženikom Bankom Kovanica d.d., zaključio Ugovor o darovanju sa IM, a koje su potom i nekretnine bile predmetom ovršnog postupka u ovosudnom spisu broj Ovr-1501/13, kako to proizlazi iz priloženih spisu isprava te preslika spisa Ovr-1501/13).

Nikada, kako je to prethodno i navedeno, niti ČM, sin Z, niti 2. tuženik LM, a niti IM, nikada nisu bili u posjedu nekretnina koje su bile predmetom Ugovora o doživotnom uzdržavanju, Ugovora o darovanju, koji je Ugovor ništetan u smislu čl. 53 st. 1 t. 2 Zakona o javnom bilježništvu, jer IM nikada nije stupila u posjed istih. Dakle, predmetom navedenih pravnih poslova nisu bile nekretnine ČM iz [adresa], već njegovog susjeda, odnosno prednika tužitelja ČM iz [adresa].

Potom je 1. tuženik Banka Kovanica d.d. predmetne nekretnine (osim nekretnina iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]), predmetne nekretnine stekao dosudom u ovršnom postupku u spisu ovoga suda broj Ovr-1501/13 u kojem je isti sudjelovao kao ovrhovoditelj, protiv ovršenika IM (kojoj je 2. tuženik LM darovao nekretnine), a u kojem postupku (a što je utvrđeno i uvidom u predmetni spis koji u preslici prileži ovosudnom spisu), nije provedena identifikacija nekretnina radi utvrđivanja stvarnog posjedovnog stanja, već su se odluke donesene u navedenom ovršnom postupku pa tako i procjena temeljile na podacima iz zemljišnih knjiga i pribavljenih podatka od strane nadležne Porezne uprave Bjelovar.

Upravo navedene činjenice koje su prethodno iznesene, a koje su i nedvojbeno potvrđene identifikacijom nekretnina u ovom predmetu, ukazuju da stvarno posjedovno stanje nije istovjetno sa zemljišno knjižnim stanjem.

Dakle, da je u ovršnom postupku koji je 1. tuženik Banka Kovanica d.d. kao ovrhovoditelj vodio protiv IM kao ovršenika, izvršena identifikacija na licu mjesta po mjerničkom vještaku, tada bi se na nedvojben način utvrdilo da nekretnine koje su konačnim predmetom tužbenog zahtjeva tužitelja (nakon izvršene identifikacije, a koje su navedene pod obrazloženjem broj 42), nisu bile u posjedu ovršenika IM, niti njenih prednika 2. tuženika LM, odnosno ČM zvanog R, susjeda prednika tužitelja, posebice nekretnina iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] na kojoj nekretnini se (čkbr. [katastarska čestica]) nalazi obiteljska kuća tužitelja.

53. Ocjenom provedenih dokaza, nedvojbeno je utvrđeno da 1. tuženik Banka Kovanica d.d. nikada nije bio u posjedu nekretnina (koje su pobliže navedene pod obrazloženjem broj 42.), jer osnovanost takove svoje tvrdnje nije dokazao, niti to proizlazi iz izvedenih dokaza pa se u tom dijelu niti ne može prihvatiti osnovanim navod 1. tuženika Banka Kovanica d.d., kao ni iskaz svjedoka ŠM koji je naveo da je obilazio nekretnine jer radi na poslovima upravljanja imovinom. Isti je nedvojbeno, kada je u svom iskazu naveo da je obilazio nekretnine (kada je tijekom 2014. 1. tuženik Banka Kovanica d.d. upisan kao vlasnik istih), mogao vidjeti da se predmetne nekretnine obrađuju, da se na istima nalazi kuća, a osim toga, i sam je u svom iskazu iskazao da nije niti u jednom trenutku sudjelovao u ovršnom postupku u kojem je 1. tuženik Banka Kovanica d.d. bio ovrhovoditelj, kao i činjenici da nije sudjelovao u postupku uvođenja u posjed. Isto tako, sam svjedok ŠM, nedvojbeno je potvrdio da 1. tuženik Banka Kovanica d.d. nikada sam nije obrađivao nekretnine, niti je ovlastio nekog trećeg da za njega iste obrađuje.

U konkretnom slučaju nije niti od značaja navod svjedoka iz kojeg proizlazi da je razgovarao sa AM, sinom 1. tužitelja HM, da je sa navedenim svjedokom razgovarao oko prodaje navedenih nekretnina, a u odnosu na nekretnine za koje je tužitelj konačno nakon provedene identifikacije i dostavljenog nalaza i mišljenja postavio tužbeni zahtjev (nekretnine pobliže navedene pod točkom I. i II. izreke presude), jer je u odnosu na nekretnine i to upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], čkbr. [katastarska čestica]/A/3 livada Grm sa 403 čhv, čkbr. [katastarska čestica]/C oranica Šumčevac sa 204 čhv, čkbr. [katastarska čestica]/A/2 oranica Šumčevac sa 285 čhv, a u odnosu kojih nije u posjedu. Osim toga, potpuno je nelogično da bi tužitelji, odnosno sin AM od 1. tuženika Banke Kovanica d.d. kupovao nekretnine točke I. i II. izreke presude, budući su tužitelji zajedno sa svojim prednikom DM, na zakonit način stekli vlasništvo (prethodno obrazloženo pod obrazloženjem broj 50.1.-50.5.), isti imaju pravo na posjed, nesmetano su ih posjedovali, u kojem posjedu nisu ometani niti od tuženih, niti od prednika tuženika.

Isto tako, ocjenom provedenih dokaza, a to prije svega, priloženih isprava, temeljem iskaza stranaka, nedvojbeno je utvrđeno da ni tužitelji, ni njihov pravni prednik ČM ([adresa]), a niti njegovi prednici (djed ZM, niti NM), nisu sklapale nikakove pravne poslove sa 1. tuženikom Banka Kovanica d.d., niti prema istom imali ikakova dugovanja pa da bi time 1. tuženik Banka Kovanica d.d. na valjan i zakonit način stekao nekretnine od tužitelja, odnosno njegovog pravnog prednika.

54. Dakle, slijedom iznesenog tužitelji su u prilog osnovanosti svojih navoda dokazali osnovanost svojih tvrdnji da su predmetne nekretnine (točke I. i II. izreke presude, jer su nakon dostave nalaza i mišljenja mjerničkog vještaka povukli tužbeni zahtjev u odnosu na nekretnine u zk. ul. br. [broj ZK uloška], čkbr. [katastarska čestica]/A/3 livada Grm sa 403 čhv, čkbr. [katastarska čestica]/C oranica Šumčevac sa 204 čhv, čkbr. [katastarska čestica]/A/2 oranica Šumčevac sa 285 čhv ), da imaju pravo na posjed istih, da imaju valjani pravni osnov stjecanja i to nasljeđivanjem od ČM, sina H (zvanog L), iz [adresa].

55. U odnosu na osnovanost navoda 1. tuženika Banke Kovanica d.d. pozivom na povjerenje u zemljišne knjige, ističe se da su tužitelji kao zakonski nasljednici ČM iz [adresa], stekli predmetne nekretnine nasljeđivanjem i to po samom zakonu, a da su iste neosnovano zbog nesavjesnog postupanja ČM iz [adresa] (susjeda oca tužitelja) i samog 2. tuženika LM Ugovorom o doživotnom uzdržavanju između istih, raspolagane na štetu pravnog prednika tužitelja tj. ČM, njihovog oca, osobe istog imena i prezimena kao i ČM iz [adresa], koji je zaključio Ugovor o doživotnom uzdržavanju sa 2. tuženikom OM, a koji je potom s nekretninama raspolagao u korist IM, protiv koje se i vodio spomenuti ovršni postupak u kojem je 1. tuženik Banka Kovanica d.d. stekao vlasništvo temeljem rješenja o dosudi (već je prethodno navedeno da u ovršnom postupku broj Ovr-1501/13 nije provedena identifikacija nekretnina, čime bi se na nedvojben način utvrdio posjed i narav nekretnina, već su samo korišteni podaci iz zk. izvadaka, a procjena za potrebe ovršnog postupka izvršena prema podacima Porezne uprave), kojih nekretnina nedvojbeno isti nisu bili u posjedu, niti imali pravo na posjed, već isključivo tužitelji, odnosno njihov prednik ČM, otac.

56. Također, u odnosu na pravnog prednika tužitelja, njihovog oca ČM, prethodno je obrazloženo da je iste djelomično stekao nasljeđivanjem, a djelomično i temeljem pravnih poslova (čl. 114 i čl. 128 ZV-a), a koje su isprave i priložene uz odgovor na tužbu, u kojim ispravama, a kako to osnovano navode tužitelji, je navedena njegova adresa [adresa] ili ime njegova oca S, no međutim, u zemljišnim knjigama nije uz ime ČM upisan neki razlikovni identifikator koji bi upućivao na razliku u odnosu na DM, [adresa] i ČM iz [adresa].

Osnovano tužitelji tvrde da su prilikom sklapanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju između ČM iz [adresa]. tuženika LM, koji je ovjeren u spisu ovoga suda broj R2-66/2001 dana 26. veljače 2001., mogli i morali znati da predmetom nisu nekretnine primatelja uzdržavanja tj. ČM, već njegovog susjeda ČM, [adresa], a oca tužitelja, koju je činjenicu 2. tuženik LM svakako morao i mogao znati nakon smrti primatelja uzdržavanja. Osim toga, niti ČM [adresa], niti 2. tuženik LM, a potom niti IM i naposljetku 1. tuženik Banka Kovanica d.d. nikada nisu bili u posjedu nekretnina točke I. i II. izreke presude, stoga osnovano tužitelji tvrde da je Ugovor o darovanju u odnosu na nekretnine koje su nedvojbeno vlasništvo prednika tužitelja ČM iz [adresa], odnosno tužitelja ništetan, obzirom da je 2. tuženik LM darovao nekretnine IM, kojih nije bio vlasnik, a isto to se odnosi i na njegovog prednika, sada pok. ČM iz [adresa], s kojim je zaključio Ugovor o doživotnom uzdržavanju, jer sukladno odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, u daljnjem tekstu ZV-a), nitko na drugog ne može prenijeti više prava nego što ga i sam ima (nemo plus juris ad alium transferre potest quam ipse habet), koje je temeljno načelo građanskog i imovinskog prava. Dakle, niti je ČM Ugovorom o doživotnom uzdržavanju na 2. tuženika LM mogao prenijeti vlasništvo nekretnina kojih i sam nije vlasnik, a potonjeg i sam 2. tuženik LM u odnosu na IM, što posljedično je utjecalo i na stjecanje vlasništva na strani 1. tuženika Banka Kovanica d.d. rješenjem o dosudi. U tom kontekstu, a kako je i prethodno obrazloženo, nije osnovan prigovor tuženika promašene pasivne legitimacije.

Isto tako, prethodno se odnosi i u odnosu na nekretninu iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to čkbr. [katastarska čestica] kuća i dvor sa 192 čhv, budući se nekretnina vodi kao vlasništvo 1. tuženika Banka Kovanica d.d., kao fiducijara, a 2. tuženika LM fiducijanta, jer je očito i u odnosu na tu nekretninu isti raspolagao na štetu tužitelja, odnosno njihovog pravnog prednika, nekretnine kojih nije u posjedu, niti ima valjani pravni osnov prva na posjed, to tim više što je na navedenoj nekretnini izgrađena kuća tužitelja, a kojih nekretnina tuženi nikada nisu bili u posjedu, kao ni ČM iz [adresa].

57. 1. Tuženik Banka Kovanica d.d. je u odgovoru na tužbu predložio da se o otpočetoj parnici između stranaka obavijesti Republika Hrvatska, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru, kojem se je prijedlogu tužitelj podneskom od 15. studenoga 2023. protivio, no sud je prihvaćajući prijedlog, dopisom od 20. ožujka 2024. (list 140), obavijestio sukladno odredbi čl. 206 ZPP-a da stupi kao umješač na strani 1. tuženika Banka Kovanica d.d., no ODO Bjelovar dopisom od 5. travnja 2024. obavijestio je sud navodeći da nema pravnog interesa da sudjeluje u postupku kao umješač, no obavijestio je da je Republika Hrvatska sukladno čl. 211 ZPP -a obaviještena o otpočetoj parnici između stranaka (list 145-146).

58. Također, ne može se osnovanim prihvatiti navod 1. tuženika Banka Kovanica d.d. da je stekao posjed navedenih nekretnina, jer mu iste nikada nisu predane u posjed niti od strane 2. tuženika LM, što je isti potvrdio svojim iskazom, a koju činjenicu nedvojbeno je potvrdio i svjedok ŠM, niti je tijekom ovog postupka 1. tuženik Banka Kovanica d.d. dokazala da je ikada to zahtijevao od suda, a osim toga, niti IM koja je bila stranka ovršnog postupka kao ovršenik, nikada predmetne nekretnine nije niti posjedovala.

59. Nekretnine su identificirane po mjerničkom vještaku Ivanu Tomljanoviću, dipl.ing.geod., na uviđaju 12. studenoga 2025., koji je dostavio pisani nalaz i mišljenje sa skicom lica mjesta i fotografijama, dana 26. prosinca 2025.

Iz pisanog nalaza i mišljenja proizlazi da je vještak predmetne nekretnine i to na skici lica mjesta broj 1 (list 202), označio crvenom bojom nekretnine koje su u posjedu tužitelja i to čkbr. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], a čkbr. [katastarska čestica]/C (kat. broj 396/3) k. o. [katastarska općina] je prikazana na skici lica mjesta br. 2 linijom u crvenoj boji, a plavom bojom označene nekretnine koje prema navodima tužitelja nisu u njihovu posjedu i to čkbr. [katastarska čestica]/A/3 (kat. br. 307/5) i na skici lica mjesta br. 2 čkbr. [katastarska čestica]/C (kat. br. 552/10) i 554/1/A/2 (kat. br. 554/4) sve k. o. [katastarska općina].

59.1. Prema nalazu i mišljenju vještaka čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi se cijela unutar građevinske zone i na terenu je dio dvorišta koji je u prednjem dijelu do ceste ograđen metalnom ogradom (fotografija br. 1 i br. 2) i zaraslog voćnjaka (fotografija br. 3). Na čkbr. [katastarska čestica] se nalazi pušnica (fotografija br. 4) u površini od 4 m2 i dio gospodarskog objekta u površini od 38 m2 (fotografija br. 5). Čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] se cijela nalazi unutar građevinske zone i na terenu je šikara (fotografija br. 6).

Nekretnine čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalaze se u cijelosti izvan građevinske zone i na terenu su livade (fotografija br. 7). Čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] se cijele nalazi izvan građevinske zone i na terenu su šikara i šuma (fotografija br. 8 i br. 9). Čkbr. [katastarska čestica] K. o. [katastarska općina] se cijele nalazi izvan građevinske zone i na terenu su oranice (fotografija br. 10). Čkbr. [katastarska čestica]/C (kat. broj 396/3) K. o. [katastarska općina] se cijela nalazi izvan građevinske zone i na terenu je šikara (fotografija br. 11).

59.2. Vještak je naveo da površine identificiranih nekretnina odgovaraju u zemljišnim knjigama i katastarskom operatu, da pokazivanje tužitelja glede posjeda nekretnina odgovara zemljišno knjižnom i katastarskom stanju, a razlike oznaci su upisane u zagradi u odnosu na ZK stanje i katastarsko stanje.

Posjed nekretnina označen je crvenom bojom u skici 1., a vlasnici nekretnina na skici lica mjesta broj 1 označeni su purpurnom bojom, dok je na skici lica mjesta br. 1A i 2A prikazan je i avionski prikaz DOF 5.

60. U odnosu na nalaz i mišljenje vještaka nije bilo primjedbi po strankama pa je isti prihvaćen od strane suda, budući je dan na temelju podataka i izvršenih mjerenja na uviđaju, kao i temeljem podataka priloženim spisu predmeta.

61. Nakon što je vještak dostavio pisani nalaz i mišljenje, to je tužitelj podneskom zaprimljenim kod suda dana 14. siječnja 2026., sukladno izvršenoj identifikaciji povukao tužbu za nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] čk.br. 308/8 oranica Grm s 274 čhv, čk.br. 317/3 vinograd Matkovica s 385 čhv, čk.br. 317/5 vinograd Matkovica s 290 čhv, čk.br. 396/1/c oranica Svečina s 383 čhv, čk.br. 552/3/c oranica Šumčevac s 204 čhv, čk.br. 554/1/a/2 oranica Šumčevac s 285 čhv, a kojem se povlačenju tužbe 1. tuženik Banka Kovanica d.d. nije protivio (podnesak od 22. siječnja 2026.), pa je o navedenom riješeno kao u izreci rješenja, primjenom čl. 193 st. 2. ZPP-a.

62. Rezimirajući sve navedeno, ocjenom provedenih dokaza, utvrđeno je da su tužitelji nasljeđivanjem iza svog prednika ČM iz [adresa], sina H, stekli predmetne nekretnine kao pošteni, zakoniti posjednici nekretnina točke I. i II. izreke ove presude, da je iste njihov prednik stekao djelom nasljeđivanjem, a dijelom na temelju pravnog posla, kako je to prethodno obrazloženo, u kojem posjedu nisu smetani, niti im je pravo na posjed osporavan niti od ČM, susjeda, [adresa] niti od 2. tuženika LM, a niti IM, koji nikada nisu bili u posjedu istih, kao ni sam 1. tuženik banka Kovanica d.d., tako da neosnovano 1. tuženik Banka Kovanica d.d. smatra da tužitelji zajedno sa svojim prednikom ne bi bili vlasnici i posjednici istih.

63. Pravni standard poštenog posjednika određuje onog koji nije znao, niti je iz okolnosti slučaja mogao znati da netko drugi ima pravo na posjed (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-857/13-3 od 4. travnja 2018.). Poštenje posjednika se predmnijeva, ali se radi o oborivoj zakonskoj predmnijevi, kako to proizlazi iz odredaba ZV-a, ali i iz odluke Ustavnog suda RH broj U-III-6116/20 od 24. veljače 2021.

64. Također, osnovano se tužitelji pozivaju na Protokol uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, Protokol br. 1, kojim je čl. 1 st. 1 propisano da svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojeg vlasništva. Nitko se ne smije lišiti svog vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava.

U konkretnom slučaju očigledno je da se ne radi o javnom interesu, obzirom da su u ovom postupku tuženi pravna osoba i to 1. tuženik Banka Kovanica d.d. i fizička osoba 2. tuženik LM, a utvrđeno je da predmetne nekretnine nikada nisu bile u posjedu Republike Hrvatske.

65. Dakle, imajući u vidu sve prethodno navedeno, po ocjeni suda, predleži zaključak da su tužitelji ex lege stekli pravo vlasništva u trenutku smrti svog pravnog prednika tj. oca ČM iz [adresa], neovisno o zemljišno knjižnom stanju. Tužitelji i njihov pravni prednik bili su kroz cijelo vrijeme u stvarnom posjedu nekretnina, dok upisani zemljišno knjižni vlasnici, dakle 1. tuženik Banka Kovanica d.d., IM, 2. tuženik LM i naposlijetku ČM iz [adresa], nikada nisu stupili u posjed. Svi kasniji upisi, uključujući Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između ČM iz [adresa]. tuženika LM, ovjeren kod suda 26. veljače 2001., potom Ugovor o darovanju sklopljen između 2. tuženika LM sa IM od 14. ožujka 2008. te naposlijetku rješenje o dosudi temeljem kojeg je 1. tuženik Banka Kovanica d.d. stekao vlasništvo proizašli su iz tog početnog upisa, jer je do upisa prednika tuženika došlo temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog sa osobom zbog pogrešne identifikacije (isto ime i prezime, bez dodatnih identifikacijskih oznaka kako je prethodno obrazloženo), a koja nije bila stvarni vlasnik predmetnih nekretnina.

65.1. 1. Tuženik Banka Kovanica d.d. svoje pravo izvodi temeljem rješenja o dosudi u ovršnom postupku koji je vodio protiv IM, međutim, ocjenom provedenih dokaza, kako je prethodno obrazloženo, ta osoba nije bila stvarni vlasnik prijepornih nekretnina, već se ista upisala na temelju raspolaganja tj. temeljem Ugovora o darovanju sa 2. tuženikom OM koji je raspolagao s nekretninama s kojima nije bio ovlašten raspolagati, jer je temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju nakon smrti ČM iz [adresa], postao vlasnikom prijepornih nekretnina, a kojih nekretnina ČM nije bio vlasnik, već njegov susjed ČM iz [adresa], tj. otac tužitelja. Stoga se u konkretnom slučaju radi o neprekinutoj kauzalnoj nevaljanosti pravnog slijeda stjecanja.

Dakle, kako je prethodno i navedeno, primjenom načela nemo plus juris ad alium transferre potest quam ipse habet, proizlazi da niti jedan kasniji stjecatelj ne može steći više prava nego što ga je imao njegov pravni prednik.

66. U odnosu na načelo povjerenja u zemljišne knjige, na koje se u odgovoru na tužbu i tijekom postupka poziva 1. tuženik Banka Kovanica d.d., prema kojem se smatra da je stjecatelj u dobroj vjeri ako u trenutku stjecanja nije znao, niti je morao znati, da zemljišno knjižno stanje ne odgovara stvarnom, međutim, prema ustaljenom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske (koje je izraženo u odlukama Rev - 2909/17-5 od 26. siječnja 2021., Rev-656/22-2 od 19. ožujka 2024., Rev-1227/22-2 od 9. siječnja 2024.), zaštita povjerenja u zemljišnim knjigama nije apsolutna, pretpostavlja savjesnost stjecatelja, ne može sanirati stjecanje koje ne potječe od stvarnog vlasnika i isključuje kada okolnosti slučaja upućuju na nesklad između knjižnog i stvarnog stanja.

67. Naime, u konkretnom slučaju postoje okolnosti koje isključuju savjesnost 1. tuženika Banke Kovanica d.d., jer se prvi upis (vlasništvo 2. tuženika LM) temelji na pogrešnoj osnovi zbog pogrešne identifikacije osobe vlasnika nekretnine (2. tuženik LM kao davatelj uzdržavanja koji je upisan kao vlasnik nakon smrti primatelja uzdržavanja ČM iz [adresa] kao vlasnik temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 26. veljače 2001., čime knjižni vlasnici (2. tuženik LM, IM, 1. tuženik Banka Kovanica d.d.), nikada nisu bili u posjedu te nekretnine, dok suprotno navedenom, tužitelji i njihov pravni prednik bili su u kontinuiranom i nesmetanom posjedu. Sve navedeno upućuje na zaključak da postoji dugotrajni nesklad između zemljišno knjižnog i stvarnog stanja, a što je nedvojbeno potvrđeno i identifikacijom po mjerničkom vještaku Ivanu Tomljanoviću, dipl.ing.geod., a kako to proizlazi iz prihvaćenog nalaza i mišljenja, a što je i prikazano na skicama lica mjesta, posjed tužitelja, koji posjed odgovara po oznaci, obliku i površini u odnosu na nekretnine točke I. i II. izreke presude prema zemljišno knjižnom i katastarskom stanju, kojom je identifikacijom nedvojbeno potvrđen posjed prijepornih nekretnina, kako u odnosu na 1. tuženika Banku Kovanica d.d., tako i u odnosu na 2. tuženika LM, koji iste ne posjeduju, niti ne obrađuju, niti su to ikada činili pa tako nisu bili niti u posjedu istih, što je detaljno i prethodno obrazloženo.

68. Navedeno utvrđenje suda izraženo je i u pravnom shvaćanju u već spomenutim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2909/17-5 od 26. siječnja 2021., u kojoj odluci je navedeno da stjecatelj ne može biti u dobroj vjeri, ako je iz okolnosti slučaja mogao i morao posumnjati u istinitost zemljišno knjižnog stanja. Isto tako, nadalje u odluci istog suda Rev-656/22-2 od 19. ožujka 2024., Vrhovni sud Republike Hrvatske naglašava da se dobra vjera ocjenjuje prema svim okolnostima konkretnog slučaja, uključujući i stvarni posjed nekretnine. Također, prema pravnom shvaćanju izraženom u odluci Rev-1227/22-2 od 9. siječnja 2024. zaštita povjerenja u zemljišne knjige ne može se priznati ako pravni temeljem knjižnog stjecanja ne potječe od stvarnog vlasnika.

68.1. U skladu sa ustaljenom sudskom praksom, 1. tuženik Banka Kovanica d.d. kao sudionik pravnog prometa trebala je imati pojačanu dužnost pažnje prilikom stjecanja nekretnina, što osobito vrijedi kod stjecanja u ovršnom postupku, u kojem je 1. tuženik Banka Kovanica d.d. bio dužan provjeriti ne samo formalni upis, nego i stvarno stanje nekretnine, uključujući i posjed, jer se od njega očekuje provjera stvarnog posjeda, kontinuitet vlasništva i eventualni nesklad, a što je ocjenom provedenih dokaza nedvojbeno izostalo, jer 1. tuženik Banka Kovanica d.d. nikada nije uveden u posjed istih, jer to nije dokazao, niti to proizlazi iz izvedenih dokaza, a osim toga, već je i prethodno obrazloženo, da identifikacija nekretnina na terenu u ovršnom postupku uz sudjelovanje mjerničkog vještaka nikada nije provedeno, jer bi se u protivnom svakako u konkretnoj situaciji, a što je nedvojbeno utvrđeno u ovom postupku, da prednici 1. tuženika Banke Kovanica d.d., dakle, IM, 2. tuženik LM i naposlijetku ČM iz [adresa], nikada nisu bili u posjedu prijepornih nekretnina, a 2. tuženik LM kao davatelj uzdržavanja, s obzirom na slijed zemljišno knjižnog upisa, nije mogao steći vlasništvo, kao ni daroprimatelj IM, pa stoga niti 1. tuženik Banka Kovanica d.d. ne može steći jače pravo od svog prednika, jer načelo povjerenja u zemljišne knjige štiti samo savjesnog stjecatelja. Osim toga, tužitelji kao ni njihov pravni prednik ČM iz [adresa], nikada nisu izgubili posjed, dok tuženi i njihovi prednici kao knjižni vlasnici nikada nisu koristili prijeporne nekretnine.

69. Dakle, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i prethodno citirane odredbe, po ocjeni suda utvrđeno je da su tužitelji stekli vlasništvo ex lege nasljeđivanjem, da pravni slijed stjecanja 1. tuženika Banka Kovanica d.d. i 2. tuženika LM ne potječe od stvarnog vlasnika, uz nesporno utvrđenu činjenicu da su postojale okolnosti koje isključuju njihovu savjesnost pa se stoga načelo povjerenja u zemljišne knjige ne može u konkretnom slučaju primijeniti, jer je zemljišno knjižni slijed tuženika proizašao iz pogrešne identifikacije nevlasnika pa je slijedom navedenog tužbeni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva i trpljenja upisa u zemljišne knjige osnovan pa je valjalo u cijelosti prihvatiti konačno postavljeni tužbeni zahtjev za utvrđenje (čl. 187 ZPP -a), a kako je presuđeno pod točkom I. i II. izreke presude.

70. Odluka o troškovima postupka u odnosu na 1. tuženika Banku Kovanica d.d. odlučeno je primjenom odredbe čl. 154. st. 2 ZPP-a, a u odnosu na 2. tuženika LM primjenom odredbe čl. 154 st. 1 ZPP-a u svezi čl. 155 ZPP-a. Naime, kako se u konkretnom slučaju ne radi o kondemnatornom tužbenom zahtjevu, već o tužbi na utvrđenje, to je uspjeh oba tužitelja u odnosu na 1. tuženika Banku Kovanica d.d. sud utvrđivao u odnosu na broj čestica koje su predmetom tužbenog zahtjeva.

Tužitelj je tužbom u odnosu na 1. tuženika Banku Kovanica d.d. (točka I. tužbenog zahtjeva) zahtijevao vlasništvo na nekretninama iz dva zemljišno knjižna uloška, time da je u prvom (zk. ul. br. [broj ZK uloška]) bilo sadržano 6 zemljišno knjižnih čestica, a u drugom (zk. ul. br. [broj ZK uloška]) bilo 5 zemljišno knjižnih čestica, dakle ukupno 11 čkbr., a kao je tužitelj tijekom postupka (kako je navedeno u rješenju povukao tužbu u odnosu na tri zemljišno knjižne čestice), proizlazi da je u odnosu na točku I. tužbenog zahtjeva, tuž itelj uspio u odnosu na tuženika u omjeru od 70%, dok je uspjeh tuženika (jer su povučene tri čestide od 11) uspio u omjeru od 30%.

Uspjeh tužitelja u odnosu na točku II. tužbenog zahtjeva, u odnosu na 1. tuženika Banku Kovanica d.d. je u omjeru od 100% pa je slijedom navedenog uspjeh tužitelja u odnosu na točku I. i točku II. tužbenog zahtjeva (70%+100%:2) u omjeru od 85%, a 1. tuženika Banke Kovanica d.d. 15% pa kada se njegov uspjeh umanji od uspjeha tužitelja proizlazi da je uspjeh tužitelja u odnosu na 1. tuženika Banka Kovanica d.d. utvrđen u omjeru od 70%.

Uspjeh tužitelja u odnosu na 2. tuženika LM utvrđen je u omjeru od 100% obzirom na djelomičnu presudu na temelju priznanja broj P-787/2023-15 od 18. listopada 2024. i u odnosu na točku II. tužbenog zahtjeva.

Svaki od tuženika zastupan je po drugom punomoćniku.

70.1. Priznati troškovi tužitelja sastoje se od troškova za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura, sastava obrazloženog podneska od 15. studenoga 2023., kojim je dano očitovanje na navode odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura (tbr. 8 toč . 1), zastupanje na prvom pripremnom ročištu 15. ožujka 2024., zastupanje na drugom pripremnom ročištu 18. listopada 2024. na kojem je zaključen prethodni postupak i nastavljeno ročište za glavnu raspravu za svako u iznosu od 200,00 eura, zastupanja na raspravi 19. svibnja 2025. u iznosu od 200,00 eura, zastupanja na uviđaju 12. studenoga 2025. u iznosu od 200,00 eura, sastava obrazloženog podneska od 14. siječnja 2026. kojim je dano očitovanje na nalaz i mišljenje mjerničkog vještaka u iznosu od 200,00 eura (tbr. 8. t. 1), zastupanja na raspravi 14. svibnja 2026. u iznosu od 200,00 eura, pribava Uvjerenja iz katastra iz zbirke isprava suda priloženog uz tužbu u iznosu od 100,00 eura (tbr. 36), koji se troškovi uvećavaju za zastupanje 2. tužitelja u omjeru od 10% (tbr. 40) u iznosu od 170,00 eura, troška PDV-a u iznosu od 467,50 eura, plaćene pristojbe na tužbu u iznosu od 36,51 eura ( čl. 7 tbr. 1. toč. 1 Zakonu o sudskim pristojbama, Narodne novine 118/18 i 51/23, dalje: ZSP), pristojbe na presudu u iznosu od 146,56 eura, upravne pristojbe plaćene za Uvjerenje iz katastra iz zbirke isprava u ukupnom iznosu od 143,85 eura (120,00 eura+23,85 eura, prema priloženim računima list 13-15), u ukupnom iznosu od 2.664,42 eura, a obzirom na dva tužitelja koji je svaki zastupan po drugoj osobi punomoćnika, troškovi se dijele na dva tuženika, tako da u odnosu na svakog iznose 1.332,21 eura.

70.2. Obzirom na uspjeh u postupku tužitelja u odnosu na 1. tuženika Banku Kovanica u omjeru od 70%, troškovi tužitelja u odnosu na njega iznose 932,55 eura, a obzirom na uspjeh tužitelja u odnosu na 2. tuženika LM u omjeru od 100% iznose 1.322,21 eura.

70.3. Neovisno o uspjehu u postupku, tužiteljima valja priznati i trošak predujma za mjerničko vještačenje u ukupnom iznosu od 530,89 eura, što podijeljeno u odnosu na dva tuženika iznosi 265,44 eura te kada se navedeni troškovi pribroje troškovima tužitelja u odnosu na 1. tuženika Banku Kovanica d.d., tada troškovi 1. tužitelja HM i 2. tužitelja KM iznose 1.197,99 eura (932,55 eura+265,44 eura), a troškovi u odnosu na 2. tuženika LM iznose 1.597,65 eura (1.332,21 eura+265,44 eura).

Tužiteljima je priznata i zakonska zatezna kamata prema čl. 30 Ovršnog zakona (Narodne Novine broj 112/12, 25/13 i 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22) tekućom od 16. lipnja 2026., kao od dana donošenja presude po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine do isplate , sukladno odredbi čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21,114/22 i 156/22) pa do isplate, a kako je presuđeno pod toč. III. i IV. izreke presude.

71. Tužiteljima nije priznat trošak za sastav podneska od 10. prosinca 2024. i 21. svibnja 2025., kojima tužitelji zahtijevaju izdavanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti i dostavu iste, jer se ne radi o obrazloženom podnesku u kojem bi se iznosile nove činjenice ili predlagali dokazi, a koji bi troškovi postupka padali na teret tuženih pa je u odnosu na isti odlučeno primjenom odredbe čl. 155 ZPP-a.

72. Parnični troškovi odmjereni su sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23), a troškovi sudske pristojbe prema ZSP/18.

73. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci presude i rješenju.

U Bjelovaru, 16. lipnja 2026.

Sutkinja

Gordana Malvić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Županijskom sudu u Bjelovaru. Žalba se podnosi putem ovoga suda pisano u tri primjerka u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude i rješenja.

Naredba:

Presudu dostavi:

- punomoćniku tužitelju Jugoslavu Puranu, e-komunikacijom

- punomoćniku 1. tuženika SM, e-komunikacjom

- punomoćniku 2. tuženika TM, e-komunikacijom

2. 1. tužitelj HM i 2. tužitelj BM u po punomoćniku u obvezi platiti pristojbu na presudu u iznosu od 71,93 eura (ukupno u iznosu od 143,85 eura, tbr. 2. toč. 1.)