REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] U 5

Poslovni broj: Us I-237/2025-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Ani Sabljak, uz sudjelovanje UĆU, u upravnom sporu tužitelja UĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju opunomoćenici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Baratelo Dvojković Vuchetich d.o.o., Zagreb, Ulica kralja Držislava 8, protiv tuženika Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 76767369197, radi odbijanja zahtjeva za potporu, 16. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika KLASA: UP/II-034-08/24-01/862, URBROJ: 525-14/102-25-2 od 30. siječnja 2025. i Odluka o odbijanju zahtjeva za potporu Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju KLASA: 440-12/23- 04-02-02/0013, URBROJ: 343-2120/01-24-002 od 16. rujna 2024. te se predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak u kojem je obvezan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženim u obrazloženju ove presude.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 3.750,00 EUR (tri tisuće i sedamsto pedeset eura), u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o trošku.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika KLASA: UP/II-034-08/24-01/862, URBROJ: 525- 14/102-25-2 od 30. siječnja 2025. odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena protiv Odluke o odbijanju zahtjeva za potporu Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju (dalje: Agencija za plaćanja), KLASA: 440-12/23-04-02- 02/0013, URBROJ: 343-2120/01-24-002 od 16. rujna 2024. (dalje: Odluka) uz obrazloženje da sva ulaganja/troškovi nisu prihvatljivi za sufinanciranje pozivom na stavak 3. podtočku 2.3. Natječaja za provedbu Podmjere 4.2. „Potpora za ulaganja u preradu, marketing i/ili razvoj poljoprivrednih proizvoda“ - provedba tipa operacije 4.2.2 „Korištenje obnovljivih izvora energije“ iz Programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje 2014. 2020., od 22. prosinca 2022. s izmjenama od 3. veljače 2023., objavljenim na mrežnim stranicama Agencije za plaćanja (dalje: Natječaj).

2. Tužitelj pravodobno podnesenom tužbom osporava zakonitost tuženikove odluke te obrazlaže kako je radi nabave opreme za fotonaponsku elektranu, a u skladu s Pravilnikom o provedbi mjera Programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje 2014. - 2020. (Narodne novine br. 91/19., 37/20., 31/21., 134/21., 10/23., 56/23.; dalje: Pravilnik), Natječajem i Uputom za prikupljanje ponuda za neobveznike javne nabave (dalje: Uputa), proveo postupak nabave putem mrežnih stranica Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju te pritom prikupio ponude ponuditelja Tomido d.o.o., Renovo Solar d.o.o. i Bazgin d.o.o. (posljednja je odabrana ponuda). Smatra da su tijela ocjenom da dostavljene ponude ne zadovoljavaju tehničke kriterije propustila uzeti u obzir točku 2.2. Poziva za dostavu ponuda (dalje: Poziv) prema kojoj se za svaku stavku troškovnika može ponuditi jednakovrijedno ili bolje od traženog. Tužitelj, suprotno stavu tuženika, smatra da su sve tri zaprimljene ponude u cijelosti bile u skladu s propisanom tehničkom specifikacijom, na način da su predstavljale tehničko rješenje koje je u potpunosti isto, jednakovrijedno ili u tehničkom smislu bolje od stavki navedenih u projektantskom troškovniku. Ukazuje na praksu Suda Europske unije (predmet Roche Lietuva C- 413/17) prema kojoj tehničke specifikacije ne smiju imati ograničavajući učinak te da je potrebno primijeniti načelo proporcionalnosti kako bi se ocijenilo je li opravdano inzistirati na striktnim i (pre)detaljnim tehničkim specifikacijama, kako to čini tuženik i Agencija za plaćanja. Navodi da eventualne nejasnoće (uključujući i pogreške naručitelja) u tehničkim specifikacijama prema važećoj praksi DKOM-a i VUS-a ne predstavljaju razlog za poništenje postupka nabave, već stvaraju obvezu naručitelja da u tom slučaju fleksibilnije tretiraju sve ponude kako nijednog ponuditelja ne bi oštetili zbog toga što su tehničke specifikacije bile nejasne te stoga da tužitelj više nije ni imao pravo odustati od nabave, već je bio obvezan provesti istu. Smatra da se tužitelju eventualno moglo staviti na teret da je opis predmeta nabave u Pozivu i tehničkim specifikacijama bio nejasan ili nedovoljno dobro definiran (npr. zbog navođenja da je moguće ponuditi i bolju opremu) ili da iz nekog drugog razloga nije postupao u skladu s Uputom, te da su za takvo postupanju predviđene druge (financijske) sankcije, a ne isključenje iz dodjele potpore. Zaključuje da su osporeni akti nezakoniti jer činjenično stanje nije ispravno utvrđeno (tuženik i Agencija za plaćanja nisu provjeravali je li oprema iz spornih ponuda bila jednakovrijedna ili bolja od propisanih tehničkih specifikacija), počinjene su bitne povrede postupka (osporeni akti nisu obrazložili ključne okolnosti, poput pitanja je li i na koji je način utvrđeno radi li se o jednakovrijednoj ili boljoj opremi) te materijalno pravo pogrešno primijenjeno (u pogledu načela jednakog postupanja, nediskriminacije i transparentnosti te tehničkih specifikacija jer su Agencija za plaćanja i tuženik inzistirali na krutom pristupu, zanemarujući ustaljenu primjenu prava od strane DKOM-a, VUS-a i Suda EU). Slijedom, predlaže sudu poništiti osporavano rješenje tuženika i odluku prvostupanjskog tijela.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev i ostaje kod svih utvrđenja i navoda iznijetih u obrazloženju osporavanog rješenja. Ističe kako je tužitelj propisao tehničke karakteristike za koje u tužbi navodi da su previše detaljne. Tuženik da je ocjenjujući činjenično stanje postupao u skladu s Pozivom za prikupljanje ponuda i odredbama Natječaja. Postupanjem kako to tužitelj predlaže („fleksibilnije“) da bi došlo do kršenja načela jednakog postupanja, nediskriminacije i transparentnosti. U odnosu na navod da se radi o jednakovrijednoj odnosno boljoj opremi ukazuje na obrazloženje rješenja te dodatno ističe kako razlike u dimenzijama ili težini ne mogu predstavljati jednakovrijedno ili bolje te da se nedvojbeno radi o drugačijim karakteristikama. Tužitelj da je prilikom raspisivanja tehničkih karakteristika imao mogućnosti propisati raspon, a što nije učinio. Zahtjev za potporu da nije odbijen zbog nedostataka u Pozivu, nego zato što nisu prikupljene najmanje dvije valjane ponude koje ispunjavaju sve uvjete iz tehničke specifikacije, što je uvjet prihvatljivosti troška propisan točkom 62. Priloga 1. Natječaja, čije neispunjenje vodi odbijanju sukladno stavku 3. podtočki 2.3. Natječaja. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

4. U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine br. 36/24., 39/26.; dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, na koju raspravu je pristupio tužitelj, dok uredno pozvani tuženik nije pristupio, stoga je sud temeljem ovlaštenja iz čl. 91. st. 3. ZUS-a raspravu održao u njegovoj odsutnosti.

5. Sud je proveo dokazni postupak čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu upravnog spora i spisu predmeta upravnog postupka koji je prethodio sporu. Dokazne prijedloge koje nije smatrao važnim za donošenje odluke, sud je odbio raspravnim rješenjem uz naznaku razloga za isto, sve kako to propisuje odredba čl. 93. st. 2. ZUS-a.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, u skladu s odredbom čl. 114. st. 3. ZUS-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Iz podataka spisa proizlazi da je tužitelj 3. svibnja 2023. podnio zahtjev za potporu na Natječaj za izgradnju fotonaponske elektrane, da tužitelj nije obveznik javne nabave te da je proveo postupak nabave putem Portala ponuda, a kako to propisuje podtočka 2.4.1. stavak 1. Natječaja, u kojem je zaprimio tri ponude, i to TOMIDO d.o.o. (ponuda br. 096/2023 od 27. travnja 2023.), Renovo Solar d.o.o. (ponuda br. SE- 27/2023 od 28. travnja 2023.) i BAZGIN d.o.o. (ponuda br. 30040-2023 od 28. travnja 2023., a koja je ponuda odabrana).

8. Navedeno među strankama nije ni sporno, kao ni da se karakteristike ponuđenih fotonaponskih modula ponuditelja BAZGIN d.o.o. i TOMIDO d.o.o. razlikuju od traženih u tehničkim specifikacijama u odnosu na snagu, dimenzije i masu.

9. Sporno je jesu li ponuđeni fotonaponski moduli jednakovrijedni ili bolji od propisanih tehničkih specifikacija, odnosno je li tužitelj prikupio minimalno dvije valjane ponude koje ispunjavaju uvjete iz tehničke specifikacije te predstavlja li utvrđeno odstupanje neprihvatljivost troška (kako to smatra tuženik) ili nepravilnost podložnu financijskoj korekciji (kako je to stav tužitelja).

10. Članak 4. Pravilnika o provedbi mjera Programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje 2014. - 2020. (Narodne novine br. 91/19., 37/20., 31/21., 134/21., 10/23., 56/23.; dalje: Pravilnik) propisuje da se na sve postupke nabave u okviru dodjele potpore primjenjuju načela transparentnosti, jednakog postupanja i zabrane diskriminacije. Odredbe članka 29. stavak 1. t. b) i stavak 3. Pravilnika uređuju osnove za odbijanje zahtjeva za potporu u slučajevima propisanim člancima 5., 10. i 11. toga Pravilnika. Povezano, prema članku 10. stavku 1. točki b) korisnikov zahtjev za potporu/isplatu odbija se u slučaju neprihvatljivosti ulaganja/aktivnosti i/ili svih troškova.

11. Prema članku 27. Pravilnika Agencija za plaćanja u administrativnoj kontroli prihvatljivosti projekta/aktivnosti provjerava ispunjava li zahtjev za potporu sve Pravilnikom i natječajem propisane uvjete prihvatljivosti projekta/aktivnosti. U skladu s odredbom članka 28. stavka 1. Pravilnika tijekom administrativne kontrole prihvatljivosti troškova Agencija za plaćanja utvrđuje jesu li ispunjeni uvjeti za sufinanciranje pojedinog projekta, što obuhvaća provjeru prihvatljivosti troškova, opravdanosti troškova te postupka nabave, u skladu s uvjetima propisanim ovim Pravilnikom i natječajem. Članak 33. Pravilnika ovlašćuje Agenciju za plaćanja da od korisnika traži dopune i obrazloženja.

12. Odredbama stavaka 3. i 4. podtočke 2.4.1. Natječaja propisano je da je Korisnik za svaki prihvatljivi trošak iz stavka 1. te podtočke obvezan preko mrežnih stranica Agencije za plaćanja prikupiti najmanje dvije valjane ponude od ponuditelja koji nisu međusobno vlasnički i/ili upravljački povezani, niti su povezani preko osoba ovlaštenih za zastupanje i da ponude iz stavka 3. iste podtočke moraju ispunjavati sve uvjete iz tehničke specifikacije.

13. Također, točkom 62. Priloga 1. Natječaja propisano je da za sve prihvatljive troškove za koje se postupci nabave provode putem Portala ponuda korisnik koji nije obveznik javne nabave je obvezan prikupiti najmanje dvije ponude koje ispunjavaju sve uvjete iz tehničke specifikacije/troškovnika od ponuditelja koji nisu međusobno vlasnički i/ili upravljački povezani niti su povezani preko osoba ovlaštenih za zastupanje.

14. Podtočkom 2.7.2 stavkom 11. Natječaja propisano je da se administrativnom kontrolom prihvatljivosti troškova utvrđuje se jesu li ispunjeni uvjeti za sufinanciranje pojedinog projekta, što obuhvaća provjeru propisanih uvjeta prihvatljivosti troškova i provjeru opravdanosti visine dostavljenih troškova u skladu s člankom 28. Pravilnika. Tijekom administrativne kontrole se isključuju neprihvatljivi troškovi te se određuje najviši iznos prihvatljivih troškova, kao i iznos potpore za dodjelu, a stavkom 12. propisano je da Agencija za plaćanja provjerava opravdanost visine dostavljenih troškova iz odabranih ponuda ocjenom postupka nabave na način propisan tim Natječajem.

15. Uputa za prikupljanje ponuda (Prilog 9. Natječaja) točkom 1. propisuje obvezu identifikacije ponuđene opreme, a točkom 3. da ponuda mora zadovoljiti sve zahtjeve iz tehničke specifikacije.

16. Prilog 10. Natječaja propisuje financijske korekcije od 10% za određene kategorije pogrešaka u postupcima nabave, uključujući nepravilnosti u tehničkim specifikacijama (br. 6. Tablice 1.) i nedostatke u prikupljanju ponuda (br. 13. Tablice 1.).

17. Ovaj sud je prvenstveno stava kako su tijela propustila ocijeniti jednakovrijednost tehničkih specifikacija ponuđenih fotonaponskih modula sadržanu u točki 2.2. Poziva za dostavu ponuda tužitelja od 14. travnja 2023. Naime, osporeni akti nisu obrazložili zašto razlika u dimenzijama i razlika u masi od 2,1 kg automatski isključuje jednakovrijednost u tehničko-funkcionalnom smislu, naročito stoga što prema mišljenju ovlaštenog inženjera za elektromontažne radove od 27. rujna 2024. (str. 50/1–55/1), koje tuženik nije argumentirano cijenio, proizlazi da svi ponuđeni paneli ponuditelja BAZGIN d.o.o. i TOMIDO d.o.o. imaju jednakovrijedne ili bolje karakteristike od propisanih, a što je predviđeno rečenom točkom Poziva. Ni Natječaj, ni Pravilnik, ni Uputa ne definiraju pojam jednakovrijednosti niti propisuju metodologiju njegove ocjene za neobveznike javne nabave, no Prilog 11. Natječaja predviđa ovakav način opisivanja predmeta nabave za obveznike javne nabave, stoga se ne može tvrditi da bi takvo označavanje specifikacija bilo protivno Natječaju. Tuženikov zaključak da svaka numerička razlika automatski znači nejednakovrijednost, bez ikakvog tehničkog obrazloženja, nije pravno ni činjenično utemeljen jer je jednakovrijednost funkcionalni i tehnički standard koji se ocjenjuje prema svrsi i performansama.

18. Slijedom navedenog, osporeni akti temelje se na nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju jer nije provedena ocjena jednakovrijednosti, iako ona predstavlja nužan preduvjet za ocjenu valjanosti ponuda i ispunjenosti uvjeta iz točke 62. Priloga 1. Natječaja. Bez takve ocjene nije moguće zakonito zaključiti da tužitelj nije prikupio najmanje dvije valjane ponude koje ispunjavaju sve zahtjeve tehničke specifikacije.

19. Neovisno o navedenom, sud ocjenjuje da utvrđeni nedostaci u konkretnom slučaju, kako oni formalne naravi (izvorni nedostatak identifikacijskih podataka o opremi), tako i oni koji se odnose na eventualnu nesukladnost s tehničkim specifikacijama, po svojoj pravnoj naravi predstavljaju nepravilnosti u postupku nabave. Naime, riječ je o nedostacima u fazi pripreme, pregleda i evaluacije ponuda, koji su kao takvi obuhvaćeni sustavom financijskih korekcija propisanim Prilogom 10. Natječaja, a ne neprihvatljivost troška u smislu točke 62. Priloga 1. Natječaja.

20. Člankom 14. stavkom 1. Pravilnika taksativno su navedeni troškovi koji se smatraju neprihvatljivima za sufinanciranje, a nedostaci u postupku prikupljanja ponuda nisu obuhvaćeni tim popisom. Iako stavak 2. istog članka propisuje da taj popis nije konačan te da natječajem mogu biti propisani i drugi neprihvatljivi troškovi, iz točke 2.3. stavka 1. Natječaja, prema kojoj su uvjeti prihvatljivosti troškova i posljedice njihova neispunjavanja propisani Natječajem i Prilogom 1. koji čini njegov sastavni dio, kao i uvidom u samu tablicu uvjeta prihvatljivosti troškova iz Priloga 1. Natječaja, razvidno je da isti Prilog za različite kategorije uvjeta propisuje različite posljedice njihova neispunjenja, a da pritom nigdje ne definira što pojam neprihvatljivosti troška sadržajno znači niti koja su njegova obilježja koja ga razlikuju od nepravilnosti podložne financijskoj korekciji.

21. Stoga, i kada bi se prihvatilo stajalište tuženika da ponude ne udovoljavaju svim zahtjevima tehničke specifikacije, uzrok takvog stanja leži u nedostacima provedenog postupka nabave. Takvi nedostaci, prema svojoj naravi i težini, ulaze u kategoriju nepravilnosti za koje su Prilogom 10. Natječaja predviđene financijske korekcije kao razmjerna mjera.

22. Tuženik neosnovano ističe da zahtjev za potporu nije odbijen zbog nedostataka u pozivu i tehničkoj specifikaciji, već isključivo zbog neprikupljanja najmanje dvije valjane ponude. Naime, u odnosu na izvorni nedostatak identifikacijskih podataka o opremi, odlučno je da je Agencija za plaćanja, postupajući u okviru ovlasti iz podtočke 2.8. Natječaja i članka 33. Pravilnika, zatražila i zaprimila tehničke listove ponuditelja, čime je omogućeno otklanjanje tog nedostatka u redovitom tijeku postupka. Budući da je riječ o mehanizmu predviđenom samim Natječajem, a nakon čije je provedbe postupak nastavljen na temelju potpune dokumentacije, tijelo se ne može naknadno pozivati na isti nedostatak kao razlog za odbijanje zahtjeva.

23. U takvim okolnostima, odlučno pravno pitanje svodi se na ocjenu sadržajne sukladnosti ponuda s tehničkim specifikacijama, što uključuje i ocjenu jednakovrijednosti iz točke 2.2. Poziva, a koja u ovom slučaju nije provedena. Time osporeni akti ne sadrže dostatne razloge o odlučnim činjenicama, što ih čini nezakonitima.

24. Konačno, i u pogledu eventualne materijalne nesukladnosti ponuđene opreme valja istaknuti da Prilog 10. Natječaja upravo za takve situacije, uključujući nedostatke u tehničkim specifikacijama i pogreške u pregledu i evaluaciji ponuda, predviđa primjenu financijskih korekcija kao razmjernih mjera. Načelo razmjernosti, kako proizlazi i iz prava Europske unije, zahtijeva primjenu načela proporcionalnosti, odnosno da financijske korekcije moraju biti razmjerne težini utvrđene nepravilnosti iz čega proizlazi i da potpuno uskraćivanje financiranja ne bi bilo opravdano ako bi djelomična korekcija bila dostatna.

25. Slijedom svega navedenog, sud zaključuje da bi ovako utvrđeni nedostaci predstavljali nepravilnosti u postupku nabave za koje je Natječajem predviđena primjena financijskih korekcija. Stoga je primjena točke 62. Priloga 1. Natječaja u ovom predmetu pogrešna, a osporeni akti doneseni su uz nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava.

26. Sud nije podnio zahtjev za prethodno pitanje Sudu Europske unije kako je to tužitelj predlagao. Sukladno čl. 267. Ugovor o funkcioniranju Europske unije (Službeni list Europske unije C 202, 7. lipnja 2016) nacionalni sudovi koji ne sude u posljednjem stupnju imaju pravo, ali ne i obvezu, uputiti prethodno pitanje Sudu EU. Obveza upućivanja postoji samo za sudove čije odluke nisu podložne žalbi, stoga ovaj sud, kao sud prvog stupnja, ima diskreciju pri odlučivanju o upućivanju zahtjeva. U ovom predmetu upućivanje nije nužno iz razloga što presuda Suda EU od 4. listopada 2024. u predmetu C-175/23, dostavljena i u spis ovoga predmeta, već daje dostatno jasan odgovor na postavljeno pitanje. Ta presuda pruža dovoljno jasnu pravnu podlogu za zaključak da je potpuno odbijanje Zahtjeva za potporu zbog pogreške u nabavi, ondje gdje je financijska korekcija dostatna i razmjerna mjera, nespojiva s pravom EU. Primjenjuje se doktrina acte clair (pravo EU u ovoj točki nije nejasno, a Sud EU se već izrazio). Nasuprot tome, pitanje jednakovrijednosti ponuđene opreme nije pitanje prava EU, nego pitanje tehničke i činjenične ocjene koje spada u nadležnost nacionalnog suda i tijela.

27. Slijedom svega iznesenog, sud utvrđuje da osporeni akti počivaju na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju (propuštanje ocjene jednakovrijednosti ponuđene opreme), na bitnim povredama postupka (propuštanje ocjene stručnog mišljenja ovlaštenog inženjera, neobrazloženost zaključaka o nejednakovrijednosti) te na pogrešnoj primjeni materijalnog prava (primjena sankcije potpunog odbijanja umjesto financijske korekcije).

28. Stoga je tužbeni zahtjev valjalo usvojiti te na temelju odredbe čl. 117. st. 1. ZUS-a pobijane odluke poništiti i predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovno odlučivanje. U ponovnom postupku prvostupanjsko je tijelo dužno donijeti novo rješenje u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude (čl. 151. st. 2. ZUS- a), pri čemu je obvezno u cijelosti postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda (čl. 119. st. 4. ZUS-a). U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je upotpuniti činjenično stanje na način da ocijeni pitanje jednakovrijednosti ponuđene opreme, u slučaju utvrđene nepravilnosti primijeni razmjernu financijsku korekciju iz Priloga 10. Natječaja te u novoj odluci dati potpuno obrazloženje.

29. Slijedom, sud je pozivom na citirane odredbe, odlučio kao u t. I. izreke presude.

30. Odluku o troškovima spora sud je donio na temelju odredbi čl. 144., čl. 147. st. 1. te čl. 148. st. 1. ZUS-a. Tužitelj je uspio u sporu u kojem je zastupan po opunomoćeniku koji je odvjetnik pa mu je priznat trošak prema Tbr. 27/1, Tbr. 27/2 i Tbr. 52/3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23., 107/25.; dalje: Tarifa) za sljedeće radnje: sastav tužbe te zastupanje na ročištima od 11. studenoga 2025. i 9. lipnja 2026., svaka radnja u iznosu od po 1.000,00 eura, odnosno zbirno 3.000,00 eura, što uvećano za PDV od 25% (Tbr 42. Tarife) iznosi ukupno 3.750,00 eura. Rok za isplatu naknade troškova određen je sukladno članku 151. stavku 2. ZUS-a.

31. Kako tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelju nije nastala obveza plaćanja sudskih pristojbi sukladno odredbi čl. 22. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18., 51/23.).

U Rijeci 16. lipnja 2026.

Sutkinja

Ana Sabljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv t. I. izreke presude žalba nije dopuštena (čl. 127. st. 1. ZUS-a). Protiv t. II. izreke presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.