Republika Hrvatska
Općinski sud u Đakovu
Đakovo, Trg dr. F. Tuđmana 2
Posl. br. P-285/2025-12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Đakovu, sudac Željko Samardžić, u pravnoj stvari prvotužitelja LE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i drugotužitelja ME, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], obojica zastupani po punomoćniku Jurici Juriću, odvjetniku u Đakovu, protiv tuženika ŽE, [adresa], zastupan po privremenom zastupniku Goranu Mandiću, odvjetniku u Đakovu, radi utvrđenja prava vlasništva na nekretninama, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. lipnja 2026. u prisutnosti prvotužitelja, punomoćnika tužitelja i privremenog zastupnika tuženika, 16. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
Utvrđuje se da su tužitelji LE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ME iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] suvlasnici na jednake dijelove nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] ŠUMSKI PUT (ORANICA sa 1934 m2), površine 1934 m2, upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] ŠLJIVICE (ORANICA sa 11103 m2), površine 11103 m2, upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] te k. č. br. [katastarska čestica] LENIJA (ORANICA sa 26770 m2), površine 26770 m2, upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], što je tuženik ŽE iz [adresa], sada nepoznata boravišta dužan priznati te glede svojeg prava suvlasništva od 196/432 dijelova nad predmetnim nekretninama trpjeti upis prava vlasništva na ime tužitelja, jer će u protivnom isto zamijeniti ova presuda, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelji su 9. rujna 2025. podnijeli tužbu u kojoj su naveli da su sami i po svojim prednicima posljednjih 50 godina u poštenom, istinitom, neprekinutom i mirnom posjedu nekretnina opisanih u izreci ove presude, a koje su stekli od svog pokojnog oca. Tužiteljima nije poznata osoba imena ŽE, niti je osoba toga imena i prezimena živjela ranije u [adresa], tako da niti tužiteljima nije jasno zašto se isti vodi upisan kao suvlasnik predmetnih nekretnina. Navode da je tuženik upisan kao suvlasnik u 196/432 dijelova predmetnih nekretnina, a za tuženika nitko u selu nema drugih saznanja, a u [adresa] ne stanuje nitko toga imena, a prezimena ŽE. Slijedom navedenog, predlažu sudu provesti postupak i donijeti presudu kojom će utvrditi da su isti na suvlasničkim dijelovima tuženika suvlasnici na jednake dijelove.
2. Budući da je tuženik osoba nepoznatog boravišta i nema punomoćnika, rješenjem ovoga suda pod posl. br. P-285/2025-3 od 11. rujna 2025. istome je postavljen privremeni zastupnik u osobi Gorana Mandića, odvjetnika u Đakovu. O navedenom je sud izradio Oglas koji je objavljen u Narodnim novinama i na oglasnoj ploči suda.
3. Privremeni zastupnik tuženice je 29. listopada 2025. zaprimio tužbu na koju nije podnosio odgovor.
4. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u spis, te je pročitao zemljišnoknjižne izvatke za predmetne nekretnine (str. 4-6 spisa), izvode iz katastarskog plana (str. 7-9 spisa) te su saslušani svjedok ĆE i prvotužitelj LE. Sud nije izveo dokazni prijedlog radi saslušanja drugotužitelja ME budući da je punomoćnik tužitelja na ročištu od 10. lipnja 2026. odustao od takvog dokaznog prijedloga budući da drugotužitelj zbog bolesti nije pokretan i nije u mogućnosti pristupiti sudu.
5. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.
6. Predmet ovoga postupka je utvrditi jesu li ispunjeni uvjeti predviđeni Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN, 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 143/2012, 152/2014, 52/2025, dalje ZVDSP) koji se odnose na stjecanje nekretnine dosjelošću, pa da bi sud mogao deklaratorno utvrditi tužitelje kao suvlasnike suvlasničkog dijela tuženika na predmetnim nekretninama.
7. Iz zemljišnoknjižnih izvadaka za predmetne nekretnine (str. 4-6 spisa) utvrđeno je da su tužitelji upisani kao suvlasnici istih i to prvotužitelj LE u ukupno 131/432 dijela, drugotužitelj ME u ukupno 105/432, a tuženik u 196/432 dijela.
8. Iz izvoda iz katastarskih planova (str. 7-9 spisa) utvrđen je položaj nekretnina koje su predmet tužbenog zahtjeva.
9. Svjedok ĆE saslušan je na ročištu od 17. veljače 2026. na okolnosti predmetne tužbe te je isti naveo da mu je poznato o kojim nekretninama se radi u predmetnom postupku budući da je on nekada obrađivao te nekretnine po nalogu tužitelja, budući da se tada malo bavio poljoprivredom, a sada već par godina kako je u mirovini to ne radi. On se doselio u Satnicu Đakovačku 1996. godine i od tada zna i tvrdi da su LE i ME isključivo obrađivali predmetne nekretnine sve do danas. Nije mu poznato da je itko ikada u svih ovih 30 godina istima osporavao njihovo vlasništvo na predmetnim nekretninama. Nije mu poznato tko je ŽE.
10. Prvotužitelj LE saslušan je na ročištu od 10. lipnja 2026. na okolnosti predmetne tužbe te je isti naveo da je predmetne nekretnine njegov otac dobio još krajem 40-tih godina prošlog stoljeća kada se doselio ovdje iz Hrvatskog zagorja, i to od bivše države. Otac je umro 1983. godine, a predmetne nekretnine su naslijedili on i njegov brat ME. Predmetne nekretnine su od 1983. godine obrađivane isključivo po nalogu njega i njegovog brata ME, odnosno on i brat su čitavo to vrijeme bili samostalni posjednici. Jedno vrijeme ih je po njihovom nalogu obrađivao brat od njegove snahe ĆE. Nikada nitko za svo ovo vrijeme nije osporavao vlasništvo njega i brata u odnosu na predmetne nekretnine i to cjelokupnu površinu. Cjelokupna površina predmetnih nekretnina čini oko 8 jutara. Nije mu poznato tko bi bio suvlasnik ŽE, a tek prije dvije godine su skužili brat i on da se osoba takvog imena i prezimena vodi kao suvlasnik njihovih nekretnina.
11. Sud prihvaća svu materijalnu dokumentaciju kao istinitu budući da stranke istu niti ne spore, odnosno ne spore sadržaj naveden u istoj.
12. Također, sud prihvaća iskaze prvotužitelja LE i svjedoka ĆE kao istinite budući da isti iskazuju uvjerljivo, životno, logično i sukladno u odnosu na sporne činjenice.
13. Iz ovako reproduciranih i ocjenjenih dokaza sud je nedvojbeno utvrdio da su na predmetnim nekretninama kao suvlasnici upisani prvotužitelj u 131/432 dijela, drugotužitelj u 105/432 i tuženik u 196/432 dijela, a iste u naravi predstavljaju oranicu. Naime, utvrđeno je da je predmetne nekretnine u cijelosti posjedovao pok. otac tužitelja i to još od 40-ih godina prošlog stoljeća. Također, utvrđeno je da su tužitelji od svog pokojnog oca koji je preminuo 1983. godine naslijedili predmetne nekretnine, te da su ih nastavili dalje posjedovati u cijelosti. Utvrđeno je da su tužitelji i njihovi prednici (otac) u posjedu predmetne nekretnine kao nositelji prava vlasništva (ne priznajući višu vlast ikoga drugog) više od 40 godina i to u cijelosti, te da ih kroz svo to vrijeme nitko nije smetao na način da je osporavao njihovo pravo vlasništva ili posjed iste.
14. Odredbom čl. 159. st. 3. ZVDSP-a je propisano da samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Nadalje, odredbom čl. 160. st. 2. ZVDSP-a je propisano da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici.
15. Slijedom navedenog, sud je pravnog shvaćanja da su tužitelj stekli pravo vlasništva dosjelošću i suvlasničkog dijela tuženika na predmetnim nekretninama. Cijeneći činjenicu da se nalaze u samostalnom posjedu nekretnine osobno i putem pokojnog oca kao prednika neprekidno više od 40 godina, koji posjed nije stečen silom, prijevarom niti zlouporabom povjerenja, a kada su ga stekli, odnosno u samom tijeku posjedovanja, nisu znali niti su s obzirom na okolnosti imali dovoljno razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed iste u cijelosti, to su ispunjene pretpostavke propisane čl. 159. st. 3. ZVDSP-a, pa je odlučeno kao u izreci.
U Đakovu 16. lipnja 2026.
Sudac
Željko Samardžić
POUKA O PRAVU NA ŽALBU
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi putem ovog suda, nadležnom županijskom sudu. Rok za žalbu je 15 dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude.
DNA
1. Tužiteljima po punomoćniku
2. Tuženiku po privremenom zastupniku
