REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-6333/2024-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Nevenki Božinović Čupin, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŠĆ OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Damiru Batarelo, odvjetniku u Splitu, protiv I.-tuženika K – INDEKS d.o.o. OIB: 03334333643, [adresa], zastupan po punomoćniku Martinu Lukinu, odvjetniku u Zagrebu, II.-tuženika AĆ OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], III.-tuženice ŠĆZ OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa].-tuženice CĆ OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], II.-IV.-tuženici zastupani po punomoćniku Davoru Palatinušu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Palatinuš i partneri u Zagrebu , radi utvrđenja ugovora o upravljanju zgradom pravno nevaljanim podredno nepostojećim odnosno ništetnim, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 6. svibnja 2026., u prisutnosti tužitelja osobno uz zamjenika punomoćnika tužitelja, punomoćnika I. - tuženika, te II.-III.-tuženika osobno uz punomoćnika, dana 16. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan prvotni (glavni) tužbeni zahtjev koji glasi: "I. Utvrđuje se ništetnim i bez pravnog učinka Ugovor o upravljanju zgradom Nikole [adresa] 4, Zagreb zaključen 24. ožujka 2023. godine između tvrtke K - INDEX d.o.o. [adresa], OIB: 03334333643, ured Jakova Gotovca 1A, Zagreb, zastupana po direktoru EĆ, mag. ing. el. i suvlasnika zgrade u [adresa], koje zastupa ovlašteni predstavnik suvlasnika AĆ.

II. Nalaže se tuženicima solidarno naknaditi troškove ovoga postupka tužiteljima zajedno sa pripadajućom kamatom tekućom od dana presuđenja pa sve do isplate, a sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.".

II. Odbija se kao neosnovan eventualni tužbeni zahtjev (eventualna kumulacija-alternativni tužbeni zahtjev) koji glasi:

" I. Poništava se Ugovor o upravljanju zgradom Nikole [adresa] 4, Zagreb zaključen 24. ožujka 2023. godine između tvrtke K - INDEX d.o.o. [adresa], OIB: 03334333643, ured Jakova Gotovca 1A, Zagreb, zastupana po direktoru EĆ, mag. ing. el. i suvlasnika zgrade u [adresa], koje zastupa ovlašteni predstavnik suvlasnika AĆ.

II. Nalaže se tuženicima solidarno naknaditi troškove ovoga postupka tužiteljima zajedno sa pripadajućom kamatom tekućom od dana presuđenja pa sve do isplate, a sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.".

III. Odbija se kao neosnovan eventualni tužbeni zahtjev (eventualna kumulacija-alternativni tužbeni zahtjev) koji glasi:

"I. Utvrđuje se nepostojećim Ugovor o upravljanju zgradom Nikole [adresa] 4, Zagreb zaključen 24. ožujka 2023. godine između tvrtke K - INDEX d.o.o. [adresa], OIB: 03334333643, ured Jakova Gotovca 1A, Zagreb, zastupana po direktoru EĆ, mag. ing. el. i suvlasnika zgrade u [adresa], Š [adresa], koje zastupa ovlašteni predstavnik suvlasnika AĆ. II. Nalaže se tuženicima solidarno naknaditi troškove ovoga postupka tužiteljima zajedno sa pripadajućom kamatom tekućom od dana presuđenja pa sve do isplate, a sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.".

IV. Nalaže se tužitelju naknaditi I.-tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 562,50 EUR, u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tužitelju naknaditi II. -IV. tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 675,00 EUR, u roku od 15 dana.

i

r i j e š i o  j e

Odbacuje se kao nedopušten eventualni tužbeni zahtjev (eventualna kumulacija-alternativni tužbeni zahtjev) koji glasi:

"I. Utvrđuje se ništetnim Ugovor o upravljanju zgradom Nikole [adresa] 4, Zagreb zaključen 24. ožujka 2023. godine između tvrtke K - INDEX d.o.o. [adresa], OIB: 03334333643, ured Jakova Gotovca 1A, Zagreb, zastupana po direktoru EĆ, mag. ing. el. i suvlasnika zgrade u [adresa], Š [adresa], koje zastupa ovlašteni predstavnik suvlasnika AĆ.

II. Nalaže se tuženicima solidarno naknaditi troškove ovoga postupka tužiteljima zajedno sa pripadajućom kamatom tekućom od dana presuđenja pa sve do isplate, a sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.".

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je suvlasnik nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, a označene kao čest. zem. [katastarska čestica] u naravi Stambena zgrada i dvorište u Badovinčevoj ulici br. 4, površine 77,8 čhv, 280 m2, a upisane u Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] (u daljnjem tekstu: Predmetna nekretnina) i to: ŠĆ, tužitelj, za 21/288 plus 21/288 dijela = 42/288 suvlasnička dijela predmetne nekretnine, a drugu polovinu stana su suvlasnice GĆ, SĆ i IĆ, da navedeni suvlasnički dijelovi 42/288 + 14/288 + 14/288 + 14/288 = 84/288 u naravi predstavljaju stan - posebni dio zgrade u prizemlju površine 59.58 m2, koji se sastoji od jedne sobe od 18,33 m2 i zajedničkih prostorija u dijelu od polovice površine od 9,01 m2 i spremište u dvorištu, a koji se nalazi na adresi [adresa] Zagreb, da su isti suvlasnici predmetnog stana u suvlasničkim omjerima na način da je: ŠĆ suvlasnik 2/4 suvlasničkog dijela predmetnog stana , KĆ suvlasnica 1/6 suvlasničkog dijela predmetnog stana, SĆ, suvlasnica 1/6 suvlasničkog dijela predmetnog stana i IĆ suvlasnica 1/6 suvlasničkog dijela predmetnog stana. Nadalje navodi da su 2., 3. i 4. tuženici također suvlasnici stanova na prvoj i drugoj etaži te potkrovlju navedene zgrade , da su K - INDEX d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 03334333643, s jedne strane kao upravitelj i Suvlasnici zgrade u [adresa] zastupani po ovlaštenom suvlasniku DĆ zaključili 24. ožujka 2023. Ugovor o upravljanju zgradom [adresa], da za zaključenje navedenog Ugovora ovlašteni predstavnik suvlasnika zgrade u [adresa], nije imao zakonom propisanu suglasnost, odnosno tužitelji su bili protiv toga iz razloga što je izabran najskuplji upravitelj po najskupljoj cijeni i jer nisu ispravno utvrđeni suvlasnički udjeli na predmetnoj nekretnini, da je sukladno čl. 44 st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96 i dr.) odlučivanje o postavljaju i djelokrugu upravitelja posao izvanredne uprave, ali ako se suvlasnici ne mogu o tome suglasiti, svaki od njih može zahtijevati da umjesto njih o tome odluči sud u izvanparničnom postupku, da je za poslove izvanredne uprave potrebna suglasnost svih suvlasnika. Tužitelj nadalje navodi da on i suvlasnici GĆ, SĆ i IĆ nisu bili suglasni sa zaključenjem naprijed navedenog Ugovora, a iz razloga što je AĆ iz nepoznatoga razloga izabrao nepovoljniju od dvije ponude, da je o svemu navedenom gospodin AĆ bio upoznat i očito je da se radi o sprezi tuženika pod 1 . i upravitelja zgrade tuženika pod 2. Tužitelj napominje kako između suvlasnika navedene zgrade postoji i spor oko visine suvlasničkih udjela, a što je bio razlog radi kojega je obustavljen izvanparnični postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice uspostave etažnim vlasništvom (R1 576/2021) tako da je temeljem te razlike ispalo da tužitelj i suvlasnici GĆ, SĆ i IĆ plaćaju više za stvarno manji suvlasnički udio čime su oni osiromašeni, a tuženici obogaćeni bez pravnog osnova, da unatoč navedenom gospodin AĆ protivno pozitivnim pravnim propisima, svjestan postojanja spora oko visine suvlasničkih udjela nekretnine, zaključuje sporni Ugovor o upravljanju zgradom i to bez suglasnosti suvlasnika, a s obzirom kako navedeni nije imao suglasnost svih suvlasnika isti nije imao ovlaštenje za zaključenje ovoga Ugovora pa se isti ima smatrati pravno nevaljanim odnosno ne postojećim, da je uvidom u Ugovor jasno kako se radi o adhezijskom ugovoru, a koji vrvi pravnim nepravilnostima protivnim Zakonu. Tužitelj nadalje napominje kako je predstavnik stanara gospodin AĆ birajući od dvije ponude koje je imao tj. od dvije tvrtke koje su se nudile kao upravitelji zgrade izabrao nepovoljniju ponudu za suvlasnike, da razlog navedenom tužitelju nije poznat, da s navedenim tuženik ad 2. čini štetu svim suvlasnicima zgrade, da je tužitelj pitao ostale stanare u Zagrebu i dobio je obavijesti da je npr. u dijelu zgrada uredski prostor plaća 2,1 kn pričuve, u stanu 3,4 kn, a u ovrsi broj Ovrv-31569/2023 sve to je tuženik istaknuo s tim da su samo tužili HĆ , a ne i ostale stanare. Nadalje navodi da među strankama postoji spor oko površine posebnih dijelova navedene zgrade tj. spor oko suvlasničkih udjela, te spor oko površine koju bi svatko trebao plaćati, da navedeno proizlazi iz rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl. br. R1-576/2021 od 22. prosinca 2022., a u kojem postupku su AĆ i CĆ radi navedenog upućeni u parnicu , da je navedeni postupak okončan iz razloga što primjedbe tužitelja nisu bile uvažene, a dotični su zajedničke dijelove zgrade željeli podvesti pod njihovo privatno vlasništvo tj. htjeli su zajedničke dijelove etažirati kao zasebne etažne cjeline, također napominje kako je uvidom u zk izvadak jasno kako su uži članovi obitelji gospodina AĆ suvlasnici predmetne zgrade, što nije protivno Zakonu, ali je njihovo šikaniranje drugih suvlasnika koje isti provode već neko vrijeme . S obzirom na navedeno, tužitelj ističe kako ima nesporno pravni interes za pokretanje ovoga postupka jer ga tuženici cijelo vrijeme pozivaju na ispunjenje obaveza iz Ugovora koji je sklopljen protivno Zakonu. Zaključno tužitelj navodi da je Ugovor u cijelosti ništetan ili podredno barem u dijelu površine stanova i suvlasničkih dijelova i previsoke cijene pričuve zbog čega predlaže donijeti presudu sadržaja izreke kako je to pobliže navedeno pod točkom I., II., III. izreke ove presude pod navodnim znacima, te u izreci rješenja.

2. I.-tuženik u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev (glavni i sve podredne), da je cjelokupna činjenično-pravna konstrukcija tužitelja iznesena u tužbu od 23.10.2024. u potpunosti neutemeljena i bez ikakvog pravnog i činjeničnog osnova. Prvenstveno I.-tuženik ukazuje kako su u predmetnom slučaju sukladno članku 375. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, suvlasnici stambene zgrade u [adresa], sklopili dana 23.03.2023. Međuvlasnički ugovor, da je sukladno odredbi 375 st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima jasno propisano da „Odluke koje proizlaze iz međuvlasničkoga ugovora obvezuju sve suvlasnike ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine“, a obzirom na nespornu činjenicu da su predmetni Međuvlasnički ugovor potpisali većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine, da jasno proizlazi da je predmetni Međuvlasnički ugovor pravno valjan odnosno potpisan od većine kako to predmetni zakon propisuje, kao i što sve odluke koje proizlaze iz predmetnog Međuvlasničkog ugovora obvezuju sve suvlasnike. Nadalje, da uvidom u predmetni Međuvlasnički ugovor od 23.10.2023. kao i u Prilog II istom ugovoru jasno proizlazi da je donesena Odluka da je upravitelj K-INDEX d.o.o. i da je predstavnik suvlasnika AĆ, da su dakle predmetne odluke donesene sukladno odredbi članka 375 st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima od strane većine suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine. Nadalje navodi da je sukladno naprijed navedenim odlukama suvlasnika sklopljen Ugovor o upravljanju zgradom Nikole [adresa] 4, Zagreb dana 24.03.2023. između tvrtke K INDEX d.o.o. i Suvlasnika stambene zgrade [adresa] A 4, zastupane po ovlaštenom predstavniku suvlasnika AĆ, da uvidom u predmetni Ugovor o upravljanju zgradom Nikole [adresa] 4, Zagreb od 24.03.2023. jasno proizlazi da upravitelj u ime i za račun suvlasnika obavlja poslove redovitog upravljanja. Sukladno svemu naprijed navedenom jasno proizlazi da su Međuvlasnički ugovor od 23.10.2023. i Ugovor o upravljanju zgradom Nikole [adresa] 4, Zagreb od 24.03.2023. u potpunosti pravno valjani i sklopljeni u cijelosti sukladno odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koji se kao materijalno pravo primjenjuje u ovoj pravnoj stvar. Slijedom naprijed navedenog I.- tuženik predlaže u cijelosti odbiti tužbu i tužbeni zahtjev ( glavni i sve podredne) te naložiti tužitelju da I.-tuženiku naknaditi prouzročeni parnični trošak.

3. II.-IV. tuženici u odgovoru na tužbu navode da osporavaju tužbu i tužbene zahtjeve u cijelosti, da su isti u potpunosti bespredmetni i neosnovani, ne osporavaju tužbu u dijelu navedenih i određenih suvlasničkih omjera kako to proizlazi iz zemljišnoknjižnog izvatka za predmetnu nekretninu upisanu u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] , a pravne ispravnosti radi, napominju da je nakon podnošenja tužbe došlo do promjene u vlasništvu na predmetnoj nekretnini i to na način da je gospodin ĐĆ , OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kupio suvlasničke dijelove od suvlasnika GĆ, SĆ i IĆ, čime je isti sada suvlasnik predmetne nekretnine u 42/288 suvlasničkog dijela, odnosno isti je sada, uz tužitelja, suvlasnik u ½ dijela stana u prizemlju. Nadalje navode da je točno da su Suvlasnici stambene zgrade u [adresa], zastupani po II. tuženiku, kao izabranom i ovlaštenom predstavniku suvlasnika, sa I. tuženikom, kao Upraviteljem stambene zgrade, dana 23.03.2023. zaključili Ugovor o upravljanju zgradom Nikole [adresa] 4, Zagreb (dalje: Ugovor o upravljanju), no da je potpuno neosnovano i pravno neutemeljeno shvaćanje tužitelja da II. tuženik, kao predstavnik suvlasnika, nije imao zakonom propisanu suglasnost ostalih suvlasnika za sklapanje Ugovora o upravljanju sa I. tuženikom, da je nesporno kako su suvlasnici nekretnine dužni urediti svoje međusobne odnose, imenovati upravitelja, ustanoviti zajedničku pričuvu radi održavanja zajedničkih dijelova nekretnine, te iste zajedničke dijelove osigurati, sve u skladu s primjenjujućim odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014 – dalje ZV), da je notorno i da suvlasnici svoje uzajamne odnose u svezi s upravljanjem i korištenjem nekretnine uređuju sklapanjem Međuvlasničkog ugovora u smislu odredbe čl. 375. ZV, i to natpolovičnom većinom suvlasničkih udjela, odnosno suvlasničkih dijelova koji čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine, da odredba čl. 375. st. 3. jasno propisuje da odluke koje proizlaze iz međuvlasničkoga ugovora obvezuju sve suvlasnike ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine, da su slijedom navedenog, a u skladu sa svojim zakonskim obvezama, suvlasnici predmetne nekretnine dana 23.03.2023. sklopili Međuvlasnički ugovor kojim su uredili svoje međusobne odnose u vezi upravljanja i korištenja predmetne nekretnine, te su donijeli, zakonom propisanom većinom suvlasničkih dijelova, odluke o izboru II. tuženika kao predstavnika suvlasnika, visini zajedničke pričuve te izboru I. tuženika kao upravitelja predmetne zgrade , da je temeljem navedene odluke suvlasnika, II. tuženik kao predstavnik suvlasnika zaključio i Ugovor o upravljanju sa I. tuženikom, valjanost kojega je i predmetom ovog postupka. Tuženici posebno ističu kako tužitelj i tadašnji suvlasnici stana u prizemlju predmetne nekretnine, svojevoljno nisu sudjelovali u donošenju odluka suvlasnika u svezi upravljanja i održavanja nekretnine, odnosno zajedničkih dijelova iste, niti su nakon toga plaćali zajedničku pričuvu, da su štoviše, tužitelj i drugi suvlasnici njegovog posebnog dijela na sve moguće načine opstruirali i odugovlačili donošenje odluka u vezi održavanja zajedničkih dijelova nekretnine , ali i uređenja svih drugih međusobnih odnosa među suvlasnicima, a sve u svrhu izbjegavanja bilo kakvih financijskih obveza i pod izlikom da je stan tužitelja u posjedu zaštićenog najmoprimca, s kojim tužitelj ima nerazriješene pravne odnose. Tuženici također ističu da se, a kako to i sam tužitelj navodi u svojoj tužbi, predmetna nekretnina sastoji od tri stambene jedinice (stana), a tužitelj je suvlasnik posebnog dijela predmetne stambene zgrade, stana u prizemlju, kao i da je između suvlasnika vođen postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice uspostavom etažnog vlasništva , te da suvlasnici nisu uspjeli suglasno odrediti površinu posebnih i zajedničkih dijelova nekretnine, da se dakle, iako to formalno ne proizlazi iz upisanih podataka u javnim registrima, faktično radi o stambenoj zgradi sa tri stana, odnosno tri posebna dijela nekretnine, koja su bila predmetima stjecanja od pravn ih prednika pa do današnjih (su)vlasnika, a ti posebni dijelovi su u svemu samostalni, a imaju i posebna brojila za obračun potrošnje energenata, pa da je stoga očito da suvlasnici nisu ovlašteni izvršavati svoje ovlasti glede cijele stvari kako bi to proizlazilo iz općih odredbi o suvlasništvu ZV-a. Nadalje navode da odredba čl. 86. st. 1. ZV izričito i jasno propisuje koji su to poslovi redovite uprave kao i da je posao redovite uprave između ostalog i „- izbor i opoziv zajedničkog upravitelja“, da je o navedenom jasan i ujednačen stav zauzela i sudska praksa koja brojnim odlukama potvrđuje kako sklapanje Međuvlasničkog ugovora, izbor predstavnika suvlasnika te izbor upravitelja zgrade spadaju u poslove redovite uprave o kojem odlučuju suvlasnici većinom glasova (po suvlasničkim dijelovima) u smislu odredbi čl. 375. st. 3. i čl. 40. st. 1. i 2. u vezi čl. 86. ZV (vidi presudu Županijskog suda u Varaždinu posl. br. Gž 1307/2016 od 22. svibnja 2018.). U odnosu na navod iz tužbe kako prilikom sklapanja Međuvlasničkog ugovora i Ugovora o upravljanju nisu na ispravan način bili utvrđeni suvlasnički omjeri suvlasnika, tuženici ističu kako je navedeni argument potpuno promašen i kontradiktoran sadržaju tužbe jer, kako je već navedeno, među suvlasnicima nije sporno kako postoji intencija da se uspostavi vlasništva posebnih dijelova nekretnine (etažno vlasništvo) na postojeća tri stambena prostora , te da je u tu svrhu izrađen i etažni elaborat potvrđen od strane nadležnog tijela Grada Zagreba, potvrdom od 23.04.2018. KLASA: 361-08/17-003/569, da je etažni elaborat izrađen na temelju građevinskih nacrta i dokumenta iz 1930. po kojima je nekretnina građena na temelju Građevinske i Uporabne dozvole za adaptaciju potkrovlja i na temelju uvida u stvarno stanje korištenja ostalih površina, te je isto bilo usuglašeno između svih suvlasnika predmetne nekretnine, te su isto prihvatili i pravni prednici tužitelja od kojih je isti i naslijedio suvlasništvo nad dijelom svog stana u prizemlju. Nadalje navode da je točno kako je u ovosudnom predmetu broj R1-576/2021, rješenjem od 22.12.2022 obustavljen izvanparnični postupak pokrenut po prijedlogu radi razvrgnuća suvlasničke zajednice uspostavom etažnog vlasništva, i to iz razloga što se protustranke (suvlasnici stana br. 1, u prizemlju) nisu usuglasili s predloženim jer su smatrali da im pripada veća površina suvlasničkog dijela, konkretno, tužitelj je osporavao ispravnost etažnog elaborata temeljem kojeg je predloženo etažiranje nekretnine, a II. – IV. tužitelji su predložili tužitelju da ispravnost utvrđenja povjeri i osobi od povjerenja, što tužitelj do dana pisanja odgovora na tužbu nije učinio. Neovisno o navedenom, a sve i da se u nekom hipotetskom slučaju i utvrde drugačiji suvlasnički omjeri od postojećih, tuženici ističu kako je nesporno da isti u bitnome neće izmijeniti činjenicu da bi suvlasnici stana br. 2. i br. 3, odnosno II. - IV. tužitelji, i nadalje imali više nego potrebnu natpolovičnu većinu suvlasničkih dijelova za donošenje svih odluka u vezi poslova redovite uprave, i to upravo onih čija se valjanost utvrđuje u ovom postupku. U odnosu na navode tužbe u kojima tužitelj spori i da su suvlasnici izabrali upravitelja za upravljanje nekretninom, I. – tuženika, iako se radilo o nepovoljnijoj od dvije ponude, tuženici navode kako je navedeno potpuno lažno i netočno, da je istina kako su zaprimljene dvije ponude, društva Lind-grad d.o.o. i I.-tuženika, ali da je ona sadašnjeg upravitelja K-INDEKS d.o.o. bila daleko povoljnija. U odnosu na druge navode tužbe koji nisu obuhvaćeni odgovorom na tužbu tuženici navode kako se neće posebno očitovati budući su isti pravno irelevantni za svrsishodno donošenje odluke u ovom predmetu. Zaključno smatra ju bitnim navesti i kako su tuženi II. – IV. spremni i voljni surađivati sa tužiteljem radi uređenja suvlasničkih odnosa u predmetnoj nekretnini, no tužitelj to konstantno opstruira i onemogućuje iz razloga što se njegova nekretnina nalazi u posjedu zaštićenog najmoprimca, da tužitelj tako od stjecanja suvlasništva nad svojim stanom pa do dana pisanja odgovora na tužbu, nije ni jednom kunom, niti jednim eurom sudjelovao niti u redovnom održavanju zgrade, a niti u popravcima koji su od životne važnosti za sve osobe koje žive u zgradi ili u nju dolaze, da je o svim popravcima tužitelj bio upoznat pisanim putem, telefonom i fotografijama i sve troškove su snosili upravo ovdje II. – IV. tuženi, da je stoga zaista neprimjereno govoriti da bi II. – IV. tuženi „šikanirali“ ili „provodili samovolju“ nad drugim suvlasnicima, već upravo suprotno. Slijedom navedenog, a budući tužitelj nije niti jednom riječju obrazložio u čemu bi se točno ogledala nepravilnost predmetnog Ugovora o upravljanju kojima isti navodno „vrvi“, već je ova tužba u cijelosti paušalna i bespredmetna, kako u svom činjeničnom tako i u pravnom dijelu, tuženici predlažu tužitelja odbiti sa tužbom i tužbenim zahtjevom, kao i svim alternativno postavljenim zahtjevima u cijelosti kao neosnovanima i obvezati ga na plaćanje troškova tuženima u ovom postupku.

4. U postupku izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u Ugovor o upravljanju zgradom od 24.03.2023. (list 7-10 spisa), dopis II.-tuženika tužitelju od 03.05.2023. (list 11 spisa), dopis I.-tuženika suvlasnicima (list 12 spisa), preslike uplatnica (list 13 spisa), dopis II.-tuženika tužitelju od 25.04.2023. (list 14 spisa), dopis tužitelja II. - tuženiku od 18.04.2023. (list 15-18 spisa), prigovor ovršenika, ovdje tužitelja, iz postupka posl br. UPP/OS – Ovrv - 549/2023 (list 19-21 spisa), rješenje Općinskog suda u Splitu posl. br. Ovrv-31569/23 od 09.08.2024. (list 22-24 spisa), Rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. R1-576/2021 od 22.12.2022. (list 25-28 spisa), rješenje o ovrsi javnog bilježnika Matijane Paradžik poslovni broj: UPP/OS - Ovrv – 549/2023 od 26.03.2024. (list 32-44 spisa), rješenje Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-1904/2023-2 od 04.05.2023. (list 51-53 spisa), dopis – dostava obrasca za unos stana u registar stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci s popratnom dokumentacijom (list 54-65 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (list 92-95 spisa), Međuvlasnički ugovor s Prilogom I. i Prilogom II. (list 96 -101 spisa), Potvrdu od 23.04.2018. (list 102 spisa), informativnu ponudu za upravljanje stambenom zgradom od Lind-grad d.o.o. od 01.02.2023. (list 103-104 spisa), Međuvlasnički ugovor (list 111-116 spisa), Ugovor o upravljanju zgradom (list 117- 120 spisa), Ugovor o kupoprodaji nekretnine (list 127-130 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (list 131-135 spisa), saslušani su: tužitelj (list 136-137 spisa), Zakonski zastupnik I.-tuženika (list 137-138 spisa), II.-tuženika (list 138 spisa), III. -tuženik (list 138-139 spisa).

5. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći sve dokaze, kako svakog zasebno tako i u njihovoj ukupnosti, a u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 (pročišćeni tekst), 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP) sud je ocijenio prvotni (glavni) tužbeni zahtjev i eventualne tužbene zahtjeve (eventualna kumulacija- alternativne tužbene zahtjeve) pod točkom II.-III. izreke presude neosnovanima u cijelosti, te eventualni tužbeni zahtjev naveden u izreci ovog rješenja nedopuštenim .

6. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnim Ugovora o upravljanju zgradom Nikole [adresa] 4, Zagreb, zaključen 24. ožujka 2023. između tvrtke K - INDEX d.o.o. [adresa], OIB: 03334333643, i suvlasnika zgrade u [adresa], podredno poništenje naprijed navedenog Ugovora o upravljanju te podredno utvrđenje da je naprijed navedeni Ugovor o upravljanju nepostojeći, a koji zahtjev tužitelj obrazlaže tvrdnjom da ovlašteni predstavnik suvlasnika za zaključenje navedenog Ugovora nije imao zakonom propisanu suglasnost svih suvlasnika, tvrdnjom da je odlučivanje o postavljanju i djelokrugu upravitelja posao izvanredne uprave, te tvrdnjom da predstavnik suvlasnika nije imao ovlaštenje za zaključenje ovog Ugovora.

7. Između stranaka je sporna osnovanost glavnog i svih alternativnih tužbenih zahtjeva.

8. Tužitelj u svom iskazu navodi da je predmetnu tužbu podnio jer suvlasnički dijelovi nisu točno izračunati, da iznosi koje mu je ovdje I. tuženi poslao od 1.6.2024. iznose 63,60 eura, a račun je trebao biti izdan na ½, a druga polovica računa je trebala biti izdana na gđu. GĆ do 1.11.2024. , da je od 1.6.2025. trebalo dostaviti račune na ½ njemu, a ½ na MĆ koji je kupio stan od GĆ, da su dana 7.12.2025. poslani računi na njegovo ime u iznosu od 21,20 eura, a trebalo je poslati 50% od tog iznosa, a druga polovica je trebala biti poslana MĆ, da su mu od 1.6.2025. poslani računi na iznos 21,20 eura, a trebali su biti poslani na polovicu iznosa, a druga polovica je trebala biti poslana na MĆ. Nadalje navodi da pretpostavlja da je K-INDEX usvojio njihov zahtjev o minimalnoj pričuvi od 0,26 po m[2] , te napominje da nije dobio godišnje izvješće od upravljanju zgradom od I. tuženika. Tužitelj navodi da mu je dostavljen ugovor o upravljanju zgradom, ali on i njegova rodica GĆ to nisu potpisali jer se nisu mogli usuglasiti da li cijena pričuve po m[2] iznosi 0,36 eura ili 1,20 eura, da u predmetnoj zgradi postoje 3 stana i potkrovlje koje je pretvoreno u stan, a svi stanovi površinom su identični, da je on suvlasnik ½ stana u prizemlju, da je on obaviješten o tome da će se odrediti upravitelj stambene zgrade i da će se provesti izbor predstavnika suvlasnika, gospodin AĆ i gđa ŠĆZ su u rodu i htjeli su postaviti gospodina AĆ za predstavnika zgrade, a gospodin AĆ je htio da upravitelj zgrade bude K-INDEX, da je gospodin AĆ uzeo 2 ponude, od LIND GRADA i K-INDEX-a, a pritom je ponuda od LIND GRAD-a bila znatno povoljnija, da je AĆ s obzirom na stanje zgrade htio uvesti veću pričuvu, a isti je u potkrovlju krivo stavio odvode i curila je voda po fasadi na pravila štetnu u prizemlju , da su mu predočene ponude LIND GRAD-a i K-INDEX-a, da on ne živi u predmetnom stanu u [adresa] kojeg je suvlasnik.

8.1. Iz iskaza tužitelja sud je u bitnom utvrdio da je isti nezadovoljan što su mu računi za sredstva zajedničke pričuve za nekretninu koje je on suvlasnik – stana u prizemlju površine 59,58 m2 ispostavljeni u punom iznosu umjesto u ½ iznosa koliko iznosi njegov suvlasnički udio na predmetnom stanu, da mu je dostavljen Ugovor o upravljanju zagradom, ali da ga on i njegova rodica nisu htjeli potpisati jer se nisu mogli usuglasiti oko visine pričuve po m2, da je obaviješten o tome da će se odrediti upravitelj stambene zgrade i da će se provesti izbor predstavnika suvlasnika, da on ne živi u stanu u [adresa] kojeg je suvlasnik.

9. Zakonski zastupnik I.-tuženika FĆ u svom iskazu navodi da je početkom 2023. dobio mailom upit za ponudu od gospodina AĆ, on mu je poslao ponudu uz koju je priložio primjere Međuvlasničkog ugovora, Ugovora o upravljanju, zapisnika o stanju zgrade, te mu se nakon nekog vremena javio gospodin AĆ koji ga je pitao kako treba izgledati potpisna lista, odnosno prilog 2 Međuvlasničkom ugovoru, on mu je to predao i on mu je nakon nekog vremena dostavio potpisanu listu sa suvlasnicima, odnosno sa dva suvlasnika. Napominje da je predmetni Ugovor o upravljanju usvojen i sklopljen temeljem ZVDSP-a iz 1996. a koji predviđa da odluku o izboru predstavnika suvlasnika i upravitelja zgrade, mjesečni iznos pričuve i redovito održavanje zgrade usvajaju vlasnici s više od 50% suvlasničkog udjela ili površine ako zgrada nije etažirana, a ta odluka obvezuje sve suvlasnike. Nadalje navodi da je zakon propisao minimalnu zakonsku pričuvu, ali u većini zgrada pričuva iznosi više, a ista se određuje prema potrebama zgrada za tekućim održavanjem i planiranim budućim održavanjem, a obzirom da predmetna zgrada ima malu površinu, a stara je 100 godina, određena je pričuva koja je viša od minimalne zakonske.

9.1. Iz iskaza zakonskog zastupnika I.-tuženika sud je u bitnom utvrdio kako je došlo do sklapanja Međuvlasničkog ugovora i predmetnog Ugovora o upravljanju zgradom, da je predmetni Ugovor o upravljanju usvojen i sklopljen temeljem ZVDSP- a iz 1996. a koji predviđa da odluku o izboru predstavnika suvlasnika i upravitelja zgrade, mjesečni iznos pričuve i redovito održavanje zgrade usvajaju vlasnici s više od 50% suvlasničkog udjela ili površine ako zgrada nije etažirana, a ta odluka obvezuje sve suvlasnike, da je pričuva za predmetnu zgradu određena viša od minimalne zakonske obzirom da predmetna zgrada ima malu površinu, a stara je 100 godina.

10. II.-tuženik u svom iskazu navodi da je osnovni razlog zbog kojeg su sklopili predmetni Ugovor o upravljaju zgradom s I.-tuženikom bio da dođu do novaca za održavanje zajedničkih dijelova zgrade koja je stara, da je tako pribavio ponude za plaćanje troškova i upravljanje zgrade od K-INDEX-a i LIND GRAD-a te je ponuda od K-INDEX-a iznosila 18,00 eura mjesečno u paušalu, a od LIND GRAD-a 32,00 eura ili 36,00 eura, ne sjeća se točno, isto tako u paušalu, dakle ponuda od K -INDEX-a je bila gotovo polovicu jeftinija, da su nakon prikupljanja ponuda na temelju naprijed navedenog on, njegova supruga, i gđa. ŠĆZ potpisali listu i predali K-INDEX-u na upravljanje obzirom su oni za to stručni. Nadalje navodi da je njegov i suprugin stan proširen na potkrovlje, a za navedeno ima ju i građevinsku i uporabnu dozvolu i to sve prije nego su tužitelj i njegov sestre nasljeđivanjem postali suvlasnici stana u prizemlju, da su se promjene u iznosima računa dogodile nakon godinu dana i nešto obzirom da neki troškovi na zgradi nisu izvršeni iz pričuve već je on svojim radom i sredstvima smanjio troškove pričuve, da najveća stavka pričuve otpada na osiguranje zajedničkih dijelova zgrade i po toj polici su imali neke troškove i to zbog puknuća cijevi, štete na susjednoj zgradi, a sve navedeno je plaćeno iz police. U odnosu na površinu njegovog stana koja je drugačije navedena u Ugovoru o upravljanju zgradom u odnosu na površinu koja je utvrđena u postupku etažiranja II.-tuženik navodi kako je zbog nedavanja suglasnosti za etažni elaborat od strane tužitelja i njegove sestre navedeni postupak etažiranja obustavljen, tako da površina kakva god ona tamo bila više nije relevantna, da ona površina koja je relevantna je površina po kojoj se plaća komunalna naknada i koju je uzeo u obzir Grad Zagreb koju je on dostavio i na temelju koje plaća naknadu za stan od 81 m[2] , da je on osobno potpisao Ugovor o upravljanju sa I.-tuženikom.

11. III.-tužena u svom iskazu navodi da je slušala u cijelosti kazivanje II.- tuženika te da je sa istim u potpunosti suglasna i nema ništa posebno za dodati, da je ona, kao jedan od suvlasnika zgrade dala svoj potpis za izbor predstavnika suvlasnika zgrade, odnosno potpis na Međuvlasnički ugovor.

12. Iz iskaza II.-tuženika i III.-tužene, koja se u cijelosti suglasila sa iskazom II.-tuženika, sud je u bitnom utvrdio da je predmetni Ugovor o upravljanju sklopljen s I.-tuženikom bio da dođu do novaca za održavanje zajedničkih dijelova zgrade koja je stara, da su za upravitelja prikupljene dvije ponude te da je ponuda od K-INDEX-a je bila gotovo polovicu jeftinija i kao takva izabrana i potpisana od strane suvlasnika, da je II.-tuženik osobno potpisao Ugovor o upravljanju sa I.-tuženikom, a da je III.-tužena kao jedan od suvlasnika zgrade dala svoj potpis za izbor predstavnika suvlasnika zgrade, odnosno potpis na Međuvlasnički ugovor.

13. Odredbom čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje u tekstu ZOO), propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

14. Odredbom čl. 375. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, 81/15 i 94/17 dalje: ZVDSP) propisano je da se uzajamni odnosi suvlasnika u svezi s upravljanjem i korištenjem nekretnine utvrđuju Ugovorom koji mora biti sklopljen u pisanom obliku (Međuvlasnički ugovor), a odredbom st. 3 navedenog članka propisano je da odluke koje proizlaze iz Međuvlasničkog ugovora obvezuju sve suvlasnike ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji dijelovi čine više polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine.

15. Odredbom članka 377. ZVDSP-a propisano je ako se u jednoj nekretnini nalaze zajednički dijelovi i uređaji koji koriste i drugim nekretninama (krov, oluci, fasada, kotlovnica), odnosno nadstojnički stan koji pripada i drugim nekretninama, suvlasnici tih nekretnina dužni su sklopiti ugovor o upravljanju i korištenju tih zajedničkih dijelova i uređaja, odnosno nadstojničkoga stana.

16. Nadalje, odredbom članka 378. st. 1 ZVDSP-a propisano je da su suvlasnici nekretnine dužni poslove upravljanja nekretninom povjeriti upravitelju u skladu s ugovorom kojega s tim upraviteljem sklapaju.

17. Uvidom u Međuvlasnički ugovor utvrđeno je da su isti sklopili suvlasnici stambene zgrade u [adresa] dana 23.03.2023., sukladno odredbi čl. 375. st. 1. i st. 3. ZVDSP-a, a predmet tog ugovora je uređenje međusobnih odnosa suvlasnika u svezi s upravljanjem i korištenjem te zgrade i izvršavanjem prava i obveza koji u svezi s tim nastaju. Člankom 4. navedenog ugovora propisano je da u okviru redovitog upravljanja suvlasnici donose, između ostalog, odluke o određivanju ovlaštenog predstavnika suvlasnika, kao i o izboru upravitelja zgrade, da se odluke iz prethodnog stavka smatraju donesenim kada se za njih izjasne suvlasnici čiji vlasnički dijelovi prelaze 50% ukupne vrijednosti vlasničkih dijelova nekretnine i iste obvezuju sve suvlasnike, da se o pitanjima o kojima odlučuju suvlasnici mogu očitovati i pisanim putem. Člankom 6. navedenog ugovora je propisano da suvlasnici utvrđuju da je upravitelj nekretnine tvrtka K- INDEX d.o.o. iz [adresa], ured Jakova Gotovca 1A, da isti upravlja nekretninom i zajedničkom pričuvom u ime svih suvlasnika i umjesto njih, da je čl. 7 navedenog ugovora propisano da suvlasnici pisanom odlukom izabiru predstavnika suvlasnika, kojeg ovlašćuju, između ostalog, za sklapanje ugovora s upraviteljem u skladu s ovim ugovorom i Zakonom, kao i da je predstavnik suvlasnika AĆ. Nadalje člankom 16. navedenog ugovora propisano je da prava i obveze ovog ugovora stupaju na snagu kada ga potpiše većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi prelaze više od polovine vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine, a odredbe navedenog ugovora imaju učinak i prema suvlasnicima koji ga nisu potpisali, kao prema suvlasnicima koji su pravo vlasništva stekli nakon sklapanja ugovora. Iz Piloga II – popisa suvlasnika (list 115 spisa) utvrđeno je da je isti potpisan natpolovičnom većinom svih suvlasnika predmetne zgrade.

18. Nadalje, iz Ugovora o upravljanju stambenom zgradom u [adresa], Nikole [adresa] od 24.03.2023. utvrđeno je da su suvlasnici iste, po svom predstavniku AĆ, temeljem Međuvlasničkog ugovora zaključenog 23.03.2023. zaključili navedeni Ugovor sa tvrtkom K – INDEX d.o.o., [adresa], ured Jakova Gotovca 1A, Zagreb, sukladno odredbi čl. 4., 6. i 7. Međuvlasničkog ugovora te čl. 377. i čl. 378 st. 1. ZVDSP-a, kojim ugovorom su povjerili poslove redovitog upravljanja svojom zgradom navedenom upravitelju, tvrtki koja je registrirana za poslove upravljanja zgradom, a koji su detaljno navedeni u čl. 2 navedenog ugovora, da je člankom 3. propisano da o poslovima redovitog upravljanja odluku donose vlasnici većine posebnih dijelova nekretnine i takva odluka obvezuje sve suvlasnike, da upravitelj može na zahtjev suvlasnika obavljati poslove izvanrednog upravljanja, a obveze i naknada upravitelju u takvim slučajevima će se regulirati posebnim ugovorom.

19. Tužitelj se u tužbi poziva na odredbu čl. 44. st. 4. ZVDSP -a odnosno ističe kako je posao odlučivanja o postavljanju i djelokrugu upravitelja posao izvanredne uprave. No za istaknuti je da je isto tako odredbom čl. 86. st. 1 ZVDSP -a izričito propisano da su poslovi redovite uprave cijelom nekretninom osobito, između ostalih, i imenovanje i opoziv zajedničkoga upravitelja te je za navedeno potrebna suglasnost većine suvlasnika čiji dijelovi čine više polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine. (tako i ŽS Varaždin posl. br. Gž-1307/2016 od 22. svibnja 2018.)

20. Slijedom navedenog, ovaj sud utvrđuje da je predmetni Ugovor o upravljanju zgradom Nikole [adresa] 4, Zagreb od 24. ožujka 2023. u cijelosti sklopljen u skladu sa Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, te Međuvlasničkim ugovorom sklopljenim između suvlasnika predmetne zgrade većinom suvlasnika čiji dijelovi čine više polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine, da je ovlašteni predstavnik suvlasnika za zaključenje navedenog Ugovora imao zakonom propisanu suglasnost i ovlaštenje suvlasnika u vidu natpolovične većine svih suvlasnika, da je posao postavljanja i djelokruga rada upravitelja posao redovite uprave, te da isti nije protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva. Nadalje, sukladno čl. 327. st. 1. ZOO-a sud pazi na ništetnost ugovora po službenoj dužnosti, međutim, nije ovlašten ocjenjivati ništetnost ugovora iz razloga na koji se stranke tijekom postupka nisu pozivale niti su ga isticale odnosno sud ne može odlučivati o ništetnosti ugovora izvan okvira činjenica iznesenih od strane stranke koja se poziva na ništetnost (tako i VSRH Rev 785/2023 od 30. siječnja 2024.). Polazeći od navedenog, sud ocjenjuje da je navedeni Ugovor o upravljanju valjan u cijelosti, odnosno nije protivan prisilnim propisima i moralu društva. Kako nisu ispunjeni uvjeti iz odredbe čl. 322 st. 1. ZOO-a valjalo je tužbeni zahtjev odbiti te odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

21. Budući da je odluka o glavnoj stvari odbijena temeljem odredbe iz čl. 188. ZPP-a sud je odlučivao o eventualno kumuliranom zahtjevu za utvrđenje pobojnosti – poništenjem predmetnog Ugovora o upravljanju zgradom. Odredbom čl. 330. ZOO-a propisano je da je ugovor pobojan kad ga je sklopila strana ograničeno poslovno sposobna, kad je pri njegovu sklapanju bilo mana volje te kad je to ovim Zakonom ili posebnim propisom određeno. Kako tužitelj niti u tužbi, a niti tijekom postupka ne tvrdi niti dokazuje razloge zbog koji bi predmetni Ugovor o upravljanju bio pobojan, ovaj sud je primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a navedenu činjenicu smatra nedokazanom, a samim tim i neosnovanom, te je stoga odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

22. Nadalje, sud je temeljem odredbe iz čl. 188. ZPP-a odlučivao o eventualno kumuliranom zahtjevu za utvrđenje da je predmetni Ugovor o upravljanju zgradom nepostojeći koji zahtjev tužitelj temelji na tvrdnji da predstavnik suvlasnika nije imao suglasnost svih suvlasnika čime nije imao ovlaštenje za zaključenje predmetnog ugovora. U hrvatskom obveznom pravu pod pojmom nepostojećeg ugovora obično se misli na situaciju kada pravni posao uopće nije nastao jer nedostaje neki od njegovih bitnih elemenata, a takav ugovor nije ni valjan ni ništetan jer on jednostavno ne postoji. Kako je sud pod točkom 20. obrazloženja ove presude utvrdio da je predstavnik suvlasnika imao valjano ovlaštenje za sklapanje predmetnog Ugovora o upravljanju zgradom, da je pobuda suvlasnika za sklapanje predmetnog Ugovora o upravljaju zgradom s I.-tuženikom bila da dođu do novaca za održavanje zajedničkih dijelova zgrade koja je stara, da je navedeni Ugovor u upravljanju zaključen u skladu sa odredbama ZVDSP-a i Međuvlasničkim ugovorom, odnosno da isti sadrži sve bitne elemente ugovora, za utvrditi je da je zahtjev za utvrđenje da je predmetni Ugovor o upravljanju zgradom nepostojeći neosnovan u cijelosti, te je stoga odlučeno kao pod točkom III. izreke ove presude.

23. Tužitelj je tužbenim zahtjevom kao eventualno kumulirani tužbeni zahtjev stavio i zahtjev da se utvrdi ništetnim Ugovor o upravljanju zgradom koji je identičan glavnom tužbenom zahtjevu. Ovaj sud nije odlučivao o navedenom eventualno kumuliranom zahtjevu obzirom da je o utvrđenju ništenosti već odlučio pod točkom I. izreke ove presude, a pritom raspravljanje o identičnom tužbenom zahtjevu nije dozvoljeno niti u dva odvojena sudska postupka, a kamoli u istom postupku. Slijedom navedenog, valjalo je navedeni eventualno kumulirani tužbeni zahtjev odbaciti kao nedopušten i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

24. Odluka o trošku I.-IV. tuženika temelji se na članku 154. stavak 1. ZPP- a. i čl. 155. ZPP-a. Tuženicima je obračunat trošak sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23; dalje u tekstu: Tarifa) i prema vrijednosti predmeta spora (1.000,00 eur).

25. I.-tuženiku je kao potreban priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 75 bodova (Tbr. 8/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištima 19.11.2025. i 06.05.2026. u iznosu od po 75 bodova svako (Tbr. 9/1 Tarife), odnosno ukupno 225 bodova, što uz vrijednost jednog boda od 2,00 eur (Tbr. 54) daje iznos od 450,00 eura, te sve uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 46 Tarife) daje iznos od 562,50 eura, te je stoga odlučeno kao pod točkom IV. izreke ove presude.

26. II.-IV. tuženiku je kao potreban priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 90 bodova (Tbr. 8/1 Tarife u svezi s Tbr. 40/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištima 19.11.2025. i 06.05.2026. u iznosu od po 90 bodova svako (Tbr. 9/1 Tarife u svezi s Tbr. 40/1 Tarife), odnosno ukupno 270 bodova, što uz vrijednost jednog boda od 2,00 eur (Tbr. 54) daje iznos od 540,00 eura, te sve uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 46 Tarife) daje iznos od 675,00 eura, te je stoga odlučeno kao pod točkom V. izreke ove presude.

U Zagrebu, 16. lipnja 2026.

Sudac:

Nevenka Božinović Čupin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

- pun. tužitelja uz nalog za plaćanje sudske pristojbe na tužbu i na presudu u iznosu od po 39,82 EUR svaka

- pun. I.-tuženika

- pun. II.-IV. tuženika