REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

STALNA SLUŽBA U PREGRADI

Pregrada, Stjepana Radića 6

Poslovni broj: P-165/2025-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Pregradi, po sutkinji tog suda Sanji Leskovar-Hostić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ČR, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Romeu Hercegu, odvjetniku u Zaboku, protiv tuženice PR, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Iliji Boiću, odvjetniku u Zaboku, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave, zaključene 14. svibnja 2026. u nazočnosti tužitelja i punomoćnika tuženika, te presude javno objavljene 16. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženici PR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju ČR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 743,24 EUR (sedamstočetrdesettrieuradvadesetčetiricenta), uz zakonsku zateznu kamatu po stopi određenoj primjenom čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima i čl. 12a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, tekućom od dana 1. siječnja 2024. g. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže tuženici PR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da nadoknadi tužitelju ČR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], parnične troškove u iznosu od 977,32 EUR (devetstosedamdesetsedameuratridesetdvacenta) uz zakonsku zateznu kamatu po stopi određenoj primjenom čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima i čl. 12a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, tekućom od dana 16. lipnja 2026. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju ČR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženici PR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknadi parnični trošak u iznosu do 187,50 EUR (stoosamdesetsedameurapedesetcenti), u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da su on, kao zajmodavac, a tuženica kao zajmoprimac, zaključili u kolovozu 2017. g. usmeni ugovor o zajmu temeljem kojeg je tužitelj isplatio tuženici iznos zajma od 1.000,00 kn (132,72 €, prema službenom tečaju konverzije).U veljači 2019. da su tužitelj, kao zajmodavac, a tuženica kao zajmoprimac, zaključili ugovor o zajmu iznosa od 4.600,00 kn (610,52 €, prema službenom tečaju konverzije). U vrijeme davanja zajma ugovorne stranke da su bile u bliskom tazbinskom srodstvu. Naime, tuženica da je sestra prve supruge zajmodavca, BR, pa stoga rok povrata zajma stranke da nisu striktno odredile, već je između njih bilo dogovoreno da tuženica zajam vrati kad bude u mogućnosti, ili u primjerenom roku po pozivu tužitelja. Tuženica zajam nije vratila do kraja 2022. g., pa ju je tužitelj u ožujku ili travnju 2023. g. pozvao da mu zajam vrati. Naime, do tada su već njezine kćeri, a tužiteljeve nećakinje, završile srednju školu i zaposlile se, pa ih tuženica više nije trebala uzdržavati, te je od tada pa nadalje bila u mogućnosti zajam vratiti. Nakon zahtjeva tužitelja da mu zajam vrati, tuženica da se obvezala podmiriti dug do kraja godine, dakle, do 31. prosinca 2023. g., što je tužitelj prihvatio. Ovime da je između stranaka ugovoren i datum dospijeća obveze povrata zajma. Tuženica da nije vratila dug po dospijeću.

1.2. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da sud, na temelju odredbi čl. 499. Zakona o obveznim odnosima, donese presudu kao u izreci pod točkom I., te zahtijeva naknadu parničnog troška.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu navodi kako je utuženo dugovanje podmirila, a alternativno ističe i prigovor zastare obzirom da je rok vraćanja iznosa od 4.600,00 HRK bio dogovoren za nekoliko dana, odnosno dok tužena ne ishodi kredit kojim će vratiti sva dugovanja prema tužitelju. Naime, tužena je u veljači 2019. god. pronašla automobil koji joj je odgovarao, a nije imala likvidnih sredstava za momentalnu realizaciju kupnje. Kako se vozilo ne bi prodalo, tužena da je od tužitelja pozajmila iznos koji joj je nedostajao, uz dogovor da će to i ranije potraživanje tužitelja vratiti u vrlo kratkom roku, odnosno čim realizira gotovinski kredit. Tako da je tužena, sukladno navedenom dogovoru odmah u veljači 2019. god. realizirala kredit i vratila tužitelju novac.

2.1. S obzirom na naprijed iznijeto, tužena predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, te ga obvezati da joj naknaditi troškove postupka.

3. Tijekom postupka, sud je po prijedlogu stranaka, proveo dokaze saslušanjem svjedoka BR, ŽR, GR, FR, HR i stranaka u svrhu dokazivanja, te izvršio uvid u ispis korespondencije između stranaka putem Whats App poruka, na listovima 5-7 spisa, izvršio je uvid u presliku ugovora o kupoprodaji između OR iz [adresa], kao prodavatelja i tuženice, kao kupca od 29.1.2019. (list 32 spisa), ugovora o darovanju motornog vozila između tuženice AR i VR iz [adresa] od 29.1.2019. (list 33 spisa), presliku ugovora o kreditu broj 2360000 7109421820 od 5.2.2019., na listovima 37-40 spisa.

4. Između stranaka nije sporno da su tužitelj, kao zajmodavac i tuženica, kao zajmoprimac, u kolovozu 2017. zaključili usmeni ugovor o zajmu temeljem kojeg je tužitelj pozajmio tuženici iznos od 1.000,00 kuna, te u veljači 2019., zaključili usmeni ugovor o zajmu, temelj kojeg je tužitelj tuženici pozajmio iznos od 4.600,00 kuna.

5. Između stranaka je sporno je li nastupila zastara predmetnog potraživanja i je li tuženica tužitelju vratila zajam.

6. U odnosu na prigovor tuženice koji se odnosi na zastaru predmetnog potraživanja, na predmetno potraživanje primjenjuje se zastarni rok propisan odredbom čl. 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., dalje – ZOO), prema kojoj tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Između stranaka je sporna i činjenica koja se odnosi na datum dospijeća obveze tuženice da tužitelju vrati pozajmljeni iznos, a koja činjenica je bitna za donošenje odluke o tuženičinom prigovoru zastare predmetnog potraživanja.

7. U odnosu na navedenu sporne činjenice koje se tiču dospijeća tuženičine obveze povrata zajma, a time i nastupa zastare za predmetno potraživanje, iz iskaza tužitelja kao stranke proizlazi da tijekom 2017. kada je tuženici pozajmio iznos od 1.000,00 kuna nije bio ugovoren rok vraćanja kredita, već je bilo dogovoreno da će mu vratiti kada bude u financijskoj mogućnosti, a isto tako da nije bio ugovorne rok vraćanja zajma za iznos od 4.600,00 kuna kojeg joj je pozajmio početkom 2019. godine. Nadalje je iskazao da je on pozvao tuženicu da mu vrati cjelokupni navedeni pozajmljeni iznos u travnju 2023. kada se ona obvezala da će mu zajam vratiti do kraja 2023. Iskazuje da je pozvao tuženicu na vraćanje zajma na način kada se u travnju 2023. vozio u kada sam se vozio u automobilu sa svojim sinom IR te su razgovarali o kupnji staklene stijene u vezi čega mu je rekao kako nema novaca i neka to zaboravi, ali se sjetio kako mu je tuženica dužna te novce koje joj je pozajmio te je pomislio kako nije u redu da on nema novaca za nešto što mora kupiti, a njezina djeca su tada već završila školovanje i zaposlila se, a ona mu je bila dužna novce, te je dao svoj mobilni telefon svojem sinu GR i rekao neka ju pita kada će vratiti novce, što je ona obećala da će podmiriti dug do kraja 2023., a što nije učinila.

8. Iz iskaza svjedoka GR, sina tužitelja, proizlazi da kada se jednom prilikom sa svojim ocem vozio u automobilu te su vodili razgovor upravo o tome kako mu tužena treba vratiti taj novac, a bilo je to negdje u travnju 2023., otac mu je dao svoj telefon da joj pošalje SMS poruku i pita kada će vratiti novac, na što je ona odgovorila koliko bi to sada bilo novaca, a on joj je napisao da oko 800,00 EUR, na što je ona odgovorila da će vratiti do kraja godine 2023., a poznato mu je da to nije učinila.

9. U odnosu na naprijed navedene iskaze tužitelja i svjedoka GR, tuženica je u svojem iskazu navela da nije istina da ju je tužiteljev sin ĐR u travnju 2023. nazvao tužiteljevim mobitelom i pozvao ju na vraćanje novca, već da ju je u travnju 2023. jednom prilikom sa svojeg mobitela nazvao ĐR i rekao joj da ju nešto treba tužitelj, nakon čega mu je dao svoj mobitel, te joj je tužitelj rekao da je zainteresiran za posao skladištara u Krapinskim Toplicama te da li ona zna osobu koja je do tada bila na tom radnom mjestu i ide u mirovinu i da mu o tome da neke informacije, te da prilikom uopće nisu razgovarali u vezi zajma.

10. Iz Whats App poruke tužitelja tuženici iz prosinca 2024. koja prileži spisu, proizlazi da je tužitelj tuženici napisao da mu je "prošlu godinu rekla da će mu vratiti novaci do kraja prošle godine."

11. U odnosu na navedenu spornu činjenicu koja se odnosi na dospijeće tuženičine obveze na povrat zajma, a time i nastupa zastare predmetnog potraživanja, sud je povjerovao iskazima tužitelja i svjedoka GR jer su međusobno u suglasju, a u suglasju su i sa sadržajem naprijed navedene Whats App poruke tužitelja tuženici iz prosinca 2024., dok nije povjerovao iskazu tužiteljice u odnosu na navedenu okolnost s obzirom da iskaz tužiteljice u tom dijelu nije potvrđen niti jednim drugim provedenim dokazom.

12. Slijedom navedenog, na temelju naprijed navedenih dokaza, utvrđeno je da je rok povrata zajma bio ugovoren do 31. prosinca 2023., što znači da od tog datuma do dana podnošenja predmetne tužbe, koja je podnijeta 14. travnja 2025., nije protekao zastarni rok od 5 godina, te je stoga neosnovan prigovor zastare kojeg je istaknula tuženica.

13. Što se tiče druge sporne činjenice, a koja se odnosi na vraćanje zajma, iz iskaza svjedokinja HR i FR, koje su tužiteljičine kćeri, da im je poznato da je sav novac kojeg je tužitelj pozajmio tuženici ona njemu vratila kada je ishodila kredit od Banke početkom 2019. godine jer su obje tom prilikom išle s majkom u kuću tužitelja kada mu je ona tamo vratila taj novac, s time što su iskazale da ne znaju točno koliki je iznos novaca tužena tom prilikom tužitelju vratila, niti koji iznos kredita je tuženica bila podigla, kao što ne znaju točno niti koji novčani iznos je bio pozajmljen.

14. Iz iskaza svjedoka GR proizlazi da mu je poznato da je tuženica vratila tužitelju novac koji joj je on bio pozajmio za kupnju automobila te da se radilo o iznosu od 5.500,00 EUR, a što je bilo negdje prije nego što joj je on pozajmio daljnji iznos od 4.600,00 kn za kojeg misli da je tuženici bio potreban za plaćanje registracije automobila, te koji iznos mu nije vratila, a što mu je poznato iz pričanja njegovog oca.

15. Svjedok ŽR nema saznanja u svezi vraćanja zajma već jedino o činjenicama koje se tiču davanja zajma, te visine pozajmljenog novca, a koje činjenice između stranaka nisu sporne, tako da stoga njegov iskaz sud nije posebno analizirao.

16. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je tuženici 2017. godine pozajmio iznos od 1.000,00 kuna kojeg je trebala za kupnju školskog pribora za djecu koja su se tada još školovala, a koji mu tuženica nikad nije vratila. Nakon toga, negdje početkom 2019. tuženica i njezin bivši suprug htjeli su kupiti automobil marke Renault Megane od OR iz [adresa] koji je želio odmah taj automobil prodati, te da se taj automobil ne proda, tuženica je od njega zatražila iznos od 5.500,00 EUR, koji joj je on dao, te ubrzo nakon toga kada je tuženica dobila kredit u banci, taj iznos od 5.500,00 EUR mu je vratila. Kratko vrijeme iza toga tuženica ga je ponovno zamolila da joj pozajmi iznos od 4.600,00 kuna koji je bio potreban za registraciju automobila, a koji novac joj je on pozajmio. Tom prilikom nisu ugovorili fiksni rok vraćanja zajma jer on na tome nije inzistirao jer je tuženica u to vrijeme bila u teškoj financijskoj situaciji, već je tek u travnju 2023. kada se vozio u automobilu sa svojim sinom IR, dao mu svoj mobilni telefon te mu rekao neka pita tuženicu kada će mu vratiti novce, na što je ona obećala da će podmiriti dug do kraja 2023., a što nije učinila.

17. Iz iskaza tuženice proizlazi da joj je iznos od 1.000,00 kuna tužitelj pozajmio u vrijeme dok je još bio u braku s njezinom sestrom BR, a taj novac joj je trebao za kupnju školskog pribora za njezinu djecu. Tijekom 2019. pozajmio joj je i iznos od 4.600,00 kuna koji joj je bio potreban za registraciju automobila. Ubrzo nakon toga ishodila je kredit te kada je dobila novac iz tog kredita, u prisutnosti svojih kćeri FR i HR, otišla je tužitelju u njegovi kuću te mu je izbrojila novac i vratila taj pozajmljeni novac, i to, tih 4.600,00 kuna i onih prvobitnih 1.000,00 kuna. U odnosu na ispise WhatsApp poruka koje je tužitelj priložio uz tužbu, tuženica je iskazala odgovara da to jesu poruke koje su razmjenjivali ona i tužitelj, da se radi o korespondenciji koja se između njih vodila neposredno prije podnošenja tužbe u ovom postupku, te da između tih poruka nedostaje poruka koju je ona tom prilikom njemu poslala, a u kojoj je napisala da mu je novac vratila. Na posebno pitanje punomoćnika tužitelja od koga je kupljen taj automobil i za koju cijenu odgovorila je da u veljači 2019. od OR za 35.000,00 kuna, te da je za plaćanje tog automobila u Zagrebačkoj banci podigla kredit u iznosu iznos od 100.000,00 kuna. Kada je dobila taj kredit, od tog novca isplatila je tužitelju iznos 40.000,00 kuna. Također je pojasnila točno da je od tužitelja prije nego što je ishodila taj kredit od tuženika za kupnju tog automobila bila pozajmila i iznos od 35.000,00 kuna. te kada je dobila taj kredit tada mu je vratila i taj novac, kao i pozajmljeni novac od 4.600,00 kuna. Također je iskazala i da je iznos od 4.600,00 kuna pozajmila od tužitelja prije tog iznosa od 35.000,00 kuna, dakle, prije kupnje tog automobila, a koji joj je trebao za registraciju automobila marke Golf kojeg je njezin suprug imao već prije.

18. Iz ugovora o kupoprodaji motornog vozila između prodavatelja OR iz [adresa] i tuženice kao kupca od 29.1.2019. proizlazi da je tuženica kupila automobil marke Renault Megane za cijenu od 20.000,00 kuna, a iz ugovora o darovanju motornog vozila od 29.1.2019. proizlazi da je tuženica taj automobil darovala VR iz [adresa].

19. Uvidom u ugovor o kreditu između Zagrebačke banke d.d. i tuženice broj 2360000 7109421820 od 5.2.2019. utvrđeno je da je tuženici tim ugovorom odobren nenamjenski kredit u iznosu od 100.000,00 HRK .

20. U odnosu na vraćanje pozajmljenog novca od strane tuženice tužitelju sud je poklonio vjeru iskazu tužitelja u kojem je iskazao da mu tuženica nije vratila niti jedan dio pozajmljenog iznosa, a kojeg je pozajmila ugovorima o zajmu zaključenim u kolovozu 2017., kada je pozajmila iznos od 1.000,00 kuna te ugovorom zaključenim u veljačo 2019. kada je pozajmila iznos od 4.600,00 kuna, dok u odnosu na navedenu odlučnu činjenicu nije poklonio vjeru iskazu tuženice.

21. Naime, iskaz tužitelja u dijelu da mu tuženica nije vratila pozajmljeni iznos novca u suglasju je sa sadržajem korespondencije između stranaka putem Whats App poruka koja prileži spisu. U toj korespondenciji, koja se između stranaka vodila u studenom i prosincu 2024., dakle, neposredno prije podnošenja predmetne tužbe, tužitelj je tuženicu u više poruka pozivao tuženicu da mu vrati pozajmljeni iznos novca, na što mu je tuženica odgovorila da će "sve riješiti s njegovom pravnicom".

22. Pri tome valja navesti da tuženica u svojem iskazu na glavnoj raspravi nije osporila vjerodostojnost navedenih Whats App poruka, već je jedino iskazala da između tih poruka nedostaje i jedna njezina poruka u kojoj je ona tužitelju napisala da mu je vratila novac, a koji iskaz je sud ocijenio nevjerodostojnim jer poruka takvog sadržaja ne odgovara preostalim porukama iz te korespondencije u kojima je tuženica na poruku tužitelja da mu vrati novac odgovorila da će "ona to sve riješiti s njegovom pravnicom i da ne brine", te porukom tužitelja od 12. prosinca 2023. u kojoj je on napisao da "ga je zvala njegova pravnica i da mu je rekla da ju je zvao pravnik tužene i da je novac koji joj je pozajmio otišao u zastaru".

23. Što se tiče iskaza svjedokinja FR i HR, kćeri tuženice, valja navesti da iako iz njihovih iskaza proizlazi da je tuženica tužitelju nakon što je dobila novac od kredita u veljači 2019., vratila tužitelju cjelokupni zajam sud na temelju njihovih iskaza nije utvrdio dokazanom činjenicu da je tom prilikom tuženica tužitelju vratila cijeli pozajmljeni iznos novca koji je predmet ovog postupka jer navedene svjedokinje nemaju točno saznanja koliki iznos novca je tuženica pozajmila od tužitelja, niti koji točno iznos mu je vratila, a nesporna je činjenica da je tuženica tužitelju od sredstava ishođenih kreditom u veljači 2019. vratila i iznos kojeg joj je tužitelj pozajmio za kupnju automobila i koji iznos nije predmet ovog postupka.

24. Naime, između stranaka nije sporno da je tužitelj tuženici pozajmio novac za kupnju automobila marke Renault Megane kojeg je kupila kupoprodajnim ugovorom od 29.1.2019., pri čemu je tužitelj iskazao da joj je u tu svrhu pozajmio iznos od 5.500,00 EUR, dok je tuženica iskazala da se radilo o iznosu od 35.000,00 kuna, a koji iznos je tuženica tužitelju vratila odmah nakon realizacije kredita kojeg je zaključila 5.2.2019. i kojim joj je odobren iznos od 100.000,00 HRK, ali je sporno da li je tuženica tom prilikom, odnosno nakon realizacije tog kredita, tužitelju vratila samo pozajmljeni iznos za kupnju tog automobila ili i cjelokupni iznos zajma koji je predmet ovog spora.

25. Iako iz Ugovora o kreditu između Zagrebačke banke d.d. i tuženice od 5.2.2019. proizlazi da je tuženici odobren kredit u iznos od 100.000,00 HRK, te ugovora o kupoprodaji motornog vozila od 29.1.2019. da je tuženica kupila automobila marke Renault Megane za iznos od 20.000,00 HRK, navedene činjenice same po sebi ne dokazuju tvrdnju tuženice da je tim iznosom kredita od 100.000,00 HRK vratila tužitelju cjelokupni iznos zajma, a s obzirom na naprijed navedenu nespornu činjenicu da je pored iznosa koji je predmet spora tužitelj pozajmio tuženici i iznos za kupnju automobila kojeg je ista kupila na temelju kupoprodajnog ugovora od 29.1.2019. i za koji iznos je nesporno da je tuženica vratila tužitelju odmah po realizaciji kredita od 5.2.2019., s obzirom a niti iz jednog drugog provedenog dokaza, osim iz samog iskaza tužene ne proizlazi da je iz tog iznosa vratila tužitelju i pozajmljeni iznos koji je predmet ovog spora.

26. Neuvjerljivosti cjelokupnosti iskaza tužene doprinosi i dio njezinog iskaza u kojem je iskazala da joj je tužitelj iznos od 4.600,00 kuna pozajmio za potrebe registracije drugog automobila, a ne onog kupljenog Ugovorom o kupoprodaji od 29.1.2019. i da joj je taj novac pozajmio prije iznosa novca kojeg joj je pozajmio u svrhu kupnje tog automobila, s obzirom da je u prethodnom dijelu iskaza , a i u odgovoru na tužbu, izjavila da ne osporava da joj je tužitelj iznos od 4.600,00 kuna pozajmio u veljači 2019. godine.

27. Prema tome, uzevši u obzir da je iskaz tužitelja u odnosu na spornu činjenicu koja se odnosi na vraćanja zajma u suglasju s korespondencijom između stranaka putem Whats App poruka koja prileži spisu, u suglasju je s iskazom svjedoka ĆR, te je sam po sebi jasan i životno logičan, do iskaz tuženice dijelu da je tužitelju vratila zajam nije potvrđen niti jednim drugim dokazom, a iskaz tuženice je i sam po sebi kontradiktoran i životno neuvjerljiv, sud je u odnosu na odlučnu činjenicu koja se odnosi na vraćanje zajma koji je predmet ovog spora povjerovao iskazu tužitelja.

28. Slijedom navedenog, na temelju tako provedenih dokaza, sud je utvrdio da tuženica nije tužitelju vratila novčane iznose koje je pozajmila ugovorima o zajmu zaključenim u kolovozu 2017. u iznosu od 1.000,00 kuna, te ugovorom zaključenim u veljači 2019. u iznosu od 4.600,00 kuna, odnosno iznos od ukupno 5.600,00 kuna, što u protuvrijednosti eura kao važeće valute u RH prema iznosi ukupno 743,24 EUR, a koji mu se obvezala vratiti do 31. prosinca 2023., te je primjenom odredbe čl. 499. st. 1. ZOO-a, kojom je propisano da se ugovorom o zajmu zajmodavac obvezuje predati zajmoprimcu određeni iznos novca, a zajmoprimac se obvezuje taj mu iznos poslije stanovitog vremena vratiti, valjalo obvezati tuženicu da tužitelju navedeni iznos vrati.

29. Nadalje, s obzirom da je tužitelj dokazao i da je rok povrata novca bio ugovoren do 31. prosinca 2023. u smislu odredbe čl. 183. st 1 u svezi čl. 29. st. 1. ZOO-a tuženica je u obvezi tužitelju od navedenog datuma isplatiti i zakonske zatezne kamate na pozajmljeni novčani iznos, a iste su tužitelju dosuđene po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a, navedenoj u izreci.

30. Na osnovu navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude pod točkom I.

31. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka pod točkom II. izreke presude, temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 94/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 88/22, 114/22 i 155/23 dalje –ZPP), prema kojoj je tuženica u obvezi tužitelju u cijelosti nadoknadi prouzročeni parnični trošak, s obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu.

32. S obzirom da je tužitelja u ovom sporu zastupao punomoćnik koji je odvjetnik, prilikom izračuna njegovog parničnog troška valjalo je primijeniti važeću Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023, dalje-OT), a prema vrijednosti predmeta spora od 743,24 EUR. Tako je tužitelju na temelju Tbr. 7. st. 1. OT priznat trošak za sastav tužbe u iznosu od 150,00 EUR, temeljem Tbr. 8. st. 1. OT za sastav podneska od 24.3.2026. u iznosu od 150,00 EUR, na temelju Tbr. 9. st. 1. OT, trošak zastupanja na ročištima održanim 1.7.2025., 20.11.2025. i 14.5.2026. u iznosu od 150,00 EUR, za svaki, što ukupno iznosi 750,00 EUR. Na navedeni trošak priznat mu je PDV od 25%, tj. u iznosu od 187,50 EUR, te mu je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 EUR, te na presudu u iznosu od 26,55 EUR što ukupno iznosi 977,32 EUR.

33. Tužitelju nije dosuđen trošak sastav podneska od 13.2.2026. jer mu je taj trošak nastao isključivo njegovom krivnjom.

34. Na dosuđeni parnični trošak tužitelju su dosuđene su i zatezne kamate koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude (čl. 151. ZPP-a), po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.

35. Odluka pod točkom III. izreke presude kojom je sud obvezao tužitelja da tuženici nadoknadi trošak u iznosu od 187,50 EUR temelji se na odredbi čl. 156. st. 1. ZPP-a kojom je propisano da je stranka dužna neovisno o ishodu parnice nadoknaditi protivnoj stranci troškove koje je uzrokovala svojom krivnjom ili slučajem koji se njoj dogodio.

36. Naime, navedeni trošak odnosi se na zastupanje tuženice po punomoćniku na ročištu održanom 13. veljače 2026., na koje ročište nije pristupio uredno pozvani punomoćnik tužitelja te je nakon zaključenja glavne rasprave na tom ročištu zatražio preotvaranje glavne rasprave radi omogućavanja tužitelju da razmotri dokumentaciju koja mu je dostavljena na tom ročištu, a kojem zahtjevu je sud udovoljio, te rješenjem od 16. ožujka 2026. preotvorio glavnu raspravu. S obzirom da je sud preotvorio glavnu raspravu i odredio novo ročište isključivo zbog neopravdanog izostanka punomoćnika tužitelja s ročišta od 13. veljače 2026., trošak zastupanja tužene na tom ročištu uzrokovan je isključivo krivnjom tužitelja, pa je, u smislu naprijed citirane odredbe čl. 156. st. 1. ZPP-a, valjalo usvojiti zahtjev tuženice od 18.3.2026. kojim zahtijeva da joj tužitelj nadoknadi trošak zastupanja na ročištu od 13. veljače 2026., bez obzira na ishod spora.

37. Trošak tužene za zastupanje na ročištu od 13. veljače 2026. određen je također u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, prema kojoj je tuženoj, temeljem Tbr. 9. st. 1. OT, priznat trošak zastupanja na tom ročištu u iznosu od 150,00 EUR, uvećano za PDV 25%, odnosno ukupno 187,50 EUR.

U Pregradi, 16. lipnja 2026.

S u t k i n j a :

Sanja Leskovar – Hostić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba, u roku od 15 dana od dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovome sudu, pisano, a o njoj odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženice