REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: PR-17020/2021-60

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Luciji Miše, u pravnoj stvari tužitelja ČR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Andrej Tödtling, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Tödtling & Partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice, [adresa], OIB: 84924656517, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 21. travnja 2026., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja MR, odvjetničke vježbenice i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 16. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice sa sjedištem u [adresa], OIB: 84924656517, isplatiti tužitelju, i to ČR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike manje isplaćenih plaća bruto iznos od 136,24 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama obračunatim od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa, osim kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanog u navedenom iznosu, po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima, i to do 31.07.2015. godine (Narodne Novine 35/05, 41/08, 125/11) po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine (Narodne Novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18) po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. godine do 31.12.2023. godine (Narodne Novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22) po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01.01.2024. godine do isplate (Narodne Novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja teče kako slijedi:

- na iznos od 34,36 EUR od dana 16. rujna 2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 62,74 EUR od dana 16. siječnja 2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 39,14 EUR od dana 16. rujna 2015. godine pa do isplate, i to sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice sa sjedištem u [adresa], OIB: 84924656517, isplatiti tužitelju, i to ČR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike manje isplaćenih naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora bruto iznos od 1.037,97 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama obračunatim od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa, osim kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanog u navedenom iznosu, po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima, i to do 31.07.2015. godine (Narodne Novine 35/05, 41/08, 125/11) po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine (Narodne Novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18) po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. godine do 31.12.2023. godine (Narodne Novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22) po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01.01.2024. godine do isplate (Narodne Novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja teče kako slijedi:

- na iznos od 7,38 EUR od dana 16. veljače 2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 1,92 EUR od dana 16. srpnja 2014. godine pa do isplate

- na iznos od 38,77 EUR od dana 16. kolovoza 2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 30,95 EUR od dana 16. veljače 2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 73,44 EUR od dana 16. lipnja 2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 146,59 EUR od dana 16. kolovoza 2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 28,14 EUR od dana 16. travnja 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 67,10 EUR od dana 16. lipnja 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 126,29 EUR od dana 16. kolovoza 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 118,97 EUR od dana 16. svibnja 2017 godine pa do isplate,

- na iznos od 129,18 EUR od dana 16. kolovoza 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 93,64 EUR od dana 16. lipnja 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 140,63 EUR od dana 16. kolovoza 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 34,97 EUR od dana 16. prosinca 2018. godine pa do isplate, i to sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.720,13 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 16. lipnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je kod tuženika zaposlen na radnom mjestu liječnika specijaliste internist – gastroenterolog na Odjelu za hepatologiju Klinike za unutarnje bolesti te da mu je rad organiziran na način da povremeno radi i prekovremeno. Plaća i ostala prava regulirana su mu Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13, dalje: KU) i Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 141/12, dalje: TKU). Kako mu tuženik nije isplatio sve sate prekovremenog rada i na plaću koja mu je isplaćena za prekovremeni rad nije obračunao dodatak s osnova otežanih uvjeta rada, iznimne odgovornosti za život i zdravlje pacijenata te naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, to tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom potražuje s osnova razlike plaće bruto iznos kao u izreci sa zateznom kamatom koja na pojedine mjesečne iznose teče od dospijeća do isplate te trošak parničnog postupka sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava pravnu osnovu tužbenog zahtjeva. Tijekom postupka čini nespornim matematički izračun visine potraživanja. Smatra da je plaću ispravno obračunao sukladno odredbama Kolektivnog ugovora te da se dodaci na plaću isplaćuju isključivo od osnovne plaće i da prekovremeni sati nisu dio osnovne plaće pa tužitelj nema pravo na dodatke na plaću za rad koji je ostvaren u prekovremenim satima. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška u vidu sudskih pristojbi tuženiku.

3. U ovoj pravnoj stvari Općinski radni sud u Zagrebu je donio Presudu poslovni broj: Pr-6094/2018 od 25.6.2020. kojom je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev tužitelja, a koju Presudu je Županijski sud u Osijeku djelomično potvrdio i djelomično ukinuo pa je u nastavku postupka valjalo odlučiti o razlici plaće s osnova prekovremenog rada i godišnjeg odmora primjenom Zaključka 153.

4. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u CD i dokumentaciju koja prileži spisu te proveo financijsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o.

5. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao radnika tuženika za isplatu svih odrađenih prekovremenih sati i dodataka na plaću, i to dodatka zbog otežanih uvjeta rada i dodatka zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi na sve odrađene sate rada u utuženom razdoblju.

7. Među strankama nije sporno da je tužitelj kod tuženika radio na radnom mjestu doktora medicine, liječnika specijaliste, da je radio prekovremeno i da ostvaruje pravo na isplatu dodataka.

8. Među strankama je sporno pripadaju li tužitelju i u kojem iznosu dodaci na plaću i za odrađeni prekovremeni rad, a koji se dodaci po visini obračunavaju u odnosu na osnovnu plaću, a zavisno od tog utvrđenja, je li tuženik pravilno obračunao i isplatio tužitelju naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i za vrijeme privremene nesposobnosti za rad.

9. Sukladno odredbi čl. 7. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje: ZR) poslodavac je obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni posao isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama poslodavca danim u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao.

10. Člankom 8. st. 1. ZR-a propisano je da su se poslodavac i radnik u radnom odnosu dužni pridržavati odredbi Zakona o radu i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu.

11. Člankom 94. ZR-a propisano je pravo na povećanu plaću, a prema kojem za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad, te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

12. Citiranim odredbama propisane su okolnosti koje radniku koji radi u takvim okolnostima daju pravo na ostvarivanje povećane plaće. Iz dikcije citiranih odredbi ne proizlazi da se prava na povećanu plaću ostvarena pod više od jednom od okolnosti navedenih u toj odredbi međusobno isključuju, već naprotiv da se mogu međusobno kumulirati.

13. Prema odredbi čl. 48. st. 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 29/2018, 35/2019, 78/2019 i 92/2019, dalje u tekstu: KU), plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža (čl. 48. st. 2.) Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Prema odredbi čl. 49. st. 1. KU osnovna plaća uvećava se za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50%, te za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima.

14. Prema odredbi čl. 55. st. 1. i 2. KU radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, a u stavku 2. tog članka navedena su radna mjesta s posebnim uvjetima rada za koja se uvećava osnovna plaća radnicima koji rade na tim radnim mjestima, a među tim radnim mjestima je i radno mjesto tužitelja.

15. Nadalje, sukladno odredbi čl. 58. KU-a tužitelj ima pravo na dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi u iznosu od 12% za razdoblje od 1.10.2015. do 31.8.2019., a nadalje u iznosu od 16% od osnovne plaće.

16. KU ne isključuje mogućnost kumuliranja uvećanja plaće za prekovremeni rad s dodatkom odnosno uvećanjem plaće s osnova posebnih uvjeta rada i dodatkom odnosno uvećanjem plaće s osnova iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi. Očito je zajednička namjera ugovornih stranaka da se navedena uvećanja plaće mogu kumulirati. U protivnom, stranke bi u KU izrijekom odredile nemogućnost takve kumulacije (kao u slučaju odredbe u kojoj su stranke odredile da se položajni dodatak ne može kumulirati s uvećanjem plaće s osnova posebnih uvjeta rada).

17. Već se po samoj prirodi stvari kriterij uvećanja plaće za prekovremeni rad, kriterij uvećanja plaće za posebne uvjete rada i kriterij uvećanja plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, međusobno ne isključuju. Naime, ukoliko radnik u redovnom radnom vremenu radi u posebnim uvjetima rada i s iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi te ukoliko u istim okolnostima obavlja i prekovremeni rad, onda se i kao razumno ukazuje da radnik uz pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad ima i pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada i na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi (i za sate prekovremenog rada). Ovo posebno imajući u vidu da uvećanje plaće s osnova posebnih uvjeta rada i s osnova odgovornosti za život i zdravlje ljudi, ne ulaze u osnovicu za obračun uvećanja plaće s osnova prekovremenog rada (osnovica za uvećanje plaće s osnova prekovremenog rada je tek osnovna plaća – čl. 49. st. 1. KU).

18. Prema odredbi čl. 48. KU definirana je plaća tužitelja koju čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Iz navedene odredbe ne proizlazi da bi plaća koja se odnosi na prekovremeni rad bila obračunavana na neki drugi način izuzev onog koji je propisan čl. 48. KU. To znači da plaću tužitelja i za prekovremeni rad čini osnovna plaća i dodaci u odnosu na osnovnu plaću, naravno uz uvećanje koje se primjenjuje za svaki sat prekovremenog rada.

19. Prema tome, radi se o uvećanju plaće, odnosno isplati dodataka na plaću, koji se uvijek računaju u odnosu na osnovnu plaću, ali se obračunavaju tužitelju za cjelokupno radno vrijeme koje je ostvario prethodnog mjeseca. U pravu je tužitelj kada ističe da su se ispunili uvjeti za isplatu dodataka na plaću i u razdoblju prekovremenog rada, s obzirom da je tužitelj i u tom razdoblju bio izložen otežanim uvjetima, odnosno imao je iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata.

20. Stav ovog suda potvrđen je i pravnim shvaćanjem zauzetim na Osmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj u 9. prosinca 2019. koje glasi: "Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu."

21. Tužitelj osnovano potražuje i razliku plaće s osnove naknade za godišnji odmor po čl. 81. ZR-a i čl. 34. KU, te s osnove privremene nesposobnosti za rad temeljem čl. 95. st. 1. ZR-a. S obzirom da tuženik tužitelju nije obračunao plaću na sve sate prekovremenog rada i dodatke na plaću za sve efektivno odrađene sate, kako je to gore utvrđeno, to posljedično nije pravilno obračunao ni naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i za vrijeme nesposobnosti za rad.

22. U odnosu na potraživanje tužitelja s osnova prekovremenog rada, valja navesti da je čl. 51. st. 9. i 10. KU određeno da je prekovremeni rad svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, a redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu, odnosno na bazi 40-satnog radnog tjedna, s time da mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati. Dakle, redovni mjesečni fond sati predstavlja umnožak radnih dana u mjesecu sa 8, iz čega slijedi da se u taj fond sati ne ubrajaju dani blagdana, jer to nisu radni dani u smislu odredbe čl. 1. st. 2. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj (“Narodne novine” br. 33/96, 96/01, 13/02, 112/05, 59/06, 55/08, 74/11, 130/11, - dalje: Zakon o blagdanima) pa prekovremeni rad tužitelja predstavlja rad ostvaren iznad redovnog mjesečnog fonda radnih sati u koji ne ulaze dani blagdana. Prema tome, u mjesecima u kojima je blagdan ili drugi neradni dan "padao" na "standardni" radni dan (od ponedjeljka do petka) radniku pripada naknada plaće za prekovremeni rad.

23. Iz citiranih odredbi čl. 51. KU-a i Zaključka broj 148. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja proizlazi da se u mjesečni fond radnih sati ne ubrajaju dani blagdana koji padaju u vremenu od ponedjeljka do petka, slijedom čega tužitelju pripada naknada za prekovremeni rad ukoliko ti sati prelaze redovni mjesečni fond sati.

24. Prema odredbi čl. 51. st. 13. KU za rad u dane blagdana i neradne dane utvrđene Zakonom o blagdanima radnik ima pravo na plaću uvećanu za 150%, te dodatnih 10% ako radi u smjenskom radu u drugoj smjeni odnosno dodatnih 40% ako radi noću. Dakle, sukladno navedenim odredbama tužitelju za rad na dane blagdana i neradne dane odnosno Uskrs pripada uvećanje za 150% na osnovnu plaću, tj. ukupno 250% uz eventualno uvećanje za daljnjih 10% odnosno 40% za rad u drugoj smjeni odnosno noću.

25. S obzirom da tuženik tužitelju nije obračunao plaću na sve sate prekovremenog rada u utuženom razdoblju do 21.12.2015., kako je to gore utvrđeno, valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja.

26. Visina potraživanja tužitelja utvrđena je nalazom i mišljenjem financijske vještakinje Petre Blašković.

27. Iz nalaza i mišljenja proizlazi da tuženik tužitelju nije obračunao razliku plaće za prekovremeni rad u iznosu od 136,24 EUR i da mu je obračunao manji iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad u iznosu od 1.033,22 EUR i 4,75 EUR (1.037,97 EUR).

28. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje, s obzirom da je isti dan po stručnoj osobi nakon izvršenog uvida u dokumentaciju te je valjano obrazložen, a stranke nisu imale prigovora na isti. Osim toga, visina nije sporna među strankama, već samo osnov o čemu je sud iznio stav prethodno u presudi.

29. Tužitelju na svaki pojedini mjesečni iznos pripada i zatezna kamata od dospijeća do isplate temeljem čl. 92. st. 3. ZR-a i čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, dalje: ZOO) koja teče od 16. u mjesecu za prethodni mjesec, po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a. Iz dosuđenih kamata izuzete su zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće jer prema odredbi čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04) porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijeva tek s isplatom neto iznosa plaće što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate jer do trenutka isplate u potpunosti nije dospjela na naplatu bruto razlika.

30. Tužitelju je temeljem čl. 154. st. 5. i 155. ZPP-a priznat trošak parničnog postupka, a koji trošak se sastoji od troška zastupanja po punomoćniku u osobi odvjetnika, te je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika prema VPS u vrijeme poduzimanja svake pojedine parnične radnje.

31. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe – 200,00 EUR (Tbr. 7/1), sastava podnesaka od 7.2.2019. i 5.3.2020. – svaki po 200,00 EUR (Tbr. 8/1), sastava podneska od 8.4.2019. – 50,00 EUR (Tbr. 8/4), pristupa na ročišta 4.4.2019. i 1.6.2020. – svako po 200,00 EUR (Tbr. 9/1) i pristupa na ročište za objavu – 100,00 EUR (Tbr. 9/3), što uz 25% PDV-a (287,50 EUR) te trošak vještačenja u iznosu od 292,00 EUR ukupno iznosi 1.679,50 EUR.

32. Nakon Odluke Županijskog suda u Osijeku tužitelju je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a priznat trošak sastava podneska od 22.2.2022. – 37,50 EUR (Tbr. 8/4), sastav podneska od 8.4.2022. – 75,00 EUR (Tbr. 8/3), pristupa na ročišta 3.12.2024. i 21.4.2026. – svako po 150,00 EUR (Tbr. 9/1), sastava podnesaka od 19.2.2025. i 18.6.2025. – svaki po 150,00 EUR (Tbr. 8/1), što uz 25% PDV-a (178,13 EUR) te trošak vještačenja u iznosu od 150,00 EUR ukupno iznosi 1.040,63 EUR.

Ukupni parnični trošak tužitelja iznosi 2.720,13 EUR.

33. Tužitelju je na dosuđeni parnični trošak priznata i kamata koja teče od presuđenja do isplate temeljem čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12, 93/14 i 73/17) po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a.

34. Zahtjev tužitelja za troškom sastava podnesaka od 10.4.2019., 26.11.2019. i 18.3.2025. nije priznat jer je bilo dovoljno dostaviti potvrde o uplati predujma, pa trošak sastava podnesaka nije potreban radi vođenja spora (čl. 155. st. 1. ZPP-a). Zahtjev za troškom sastava podneska od 14.5.2020. nije priznat jer njime ispravlja grešku koju je sam napravio u prethodnom podnesku trošak kojeg mu je priznat (čl. 155. st. 1. ZPP-a). Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 25.6.2024. jer isti ne prileži spisu (čl. 155. st. 1. ZPP-a). Trošak sastava podneska od 6.6.2025. nije priznat je se radi o požurnici pa kako su po službenoj dužnosti postupa u svakom predmetu, to taj trošak nije bio potreban radi vođenja spora (čl. 155. st. 1. ZPP-a). Trošak sastava podneska od 11.3.2026. nije priznat jer je tužitelj mogao i trebao postaviti konačan tužbeni zahtjev u podnesku od 18.6.2025. trošak kojeg mu je priznat (čl. 155. st. 1. ZPP-a), kao ni trošak pristupa na ročište 3.3.2026. koje je odgođeno jer tužitelj nije konačno postavio tužbeni zahtjev nakon što je vještak dopunio nalaz i mišljenje pa taj trošak nije bio potreban odnosno nastao je krivnjom/propustom tužitelja pa tuženik ne može snositi taj trošak (čl. 155. st. 1. ZPP-a). Tužiteljev zahtjev za naknadom troška pristupa na ročište za objavu odbijen je jer u smislu čl. 335. ZPP-a otpravak presude može preuzeti u pisarnici suda ili putem e-Oglasne ploče, pa taj trošak nije bio potreban za vođenje spora (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

35. Zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška odbijen je jer tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva (čl. 154. st. 5. ZPP- a), dok je nakon odluke Županijskog suda u cijelosti uspio u sporu (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 16. lipnja 2026.

Sutkinja:

Lucija Miše

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Tuženiku