REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U METKOVIĆU
Ulica Andrije Hebranga 9, Metković
Poslovni broj Pp-632/2026-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Metkoviću, po sutkinji Jeleni Ćelić, na prijedlog sudske savjetnice Karle Jurković, uz sudjelovanje Sonje Rešetine kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ĆČ, zbog prekršaja iz čl. 53. st. 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pokrenutom po prigovoru okrivljenika protiv Obaveznog prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova, PU Splitsko - dalmatinske, Postaje granične policije Vrgorac, Klasa: 211-07/26-4/25344, Urbroj: 511-12-35-26-2 od 16. ožujka 2026., nakon provedenog žurnog postupka, dana 16. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Na temelju odredbe čl. 183. Prekršajnog zakona (NN 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 70/2017, 118/2018, 114/22 – dalje PZ)
OKRIVLJENIK: ĆČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.1985. u
[adresa], s prebivalištem u [adresa], prekršajno nekažnjavan
k r i v j e
što je dana 22.02.2026. godine u 15:47 sati u mjestu Vrgorac, ulica Šetalište Mate Raosa kućni broj 7 kao vozač vozila M1 marke Alfa Romeo registarske oznake [registarska oznaka], upravljao navedenim vozilom kroz naseljeno mjesto gdje je na tom dijelu naselja postavljenim prometnim znakom brzina ograničena na 40 km/h i kretao se brzinom od 82 km/h, koja je utvrđena korištenjem uređaja GATSO T-SERIES RT4, a umanjena za 10 km/h sigurnosne razlike iznosi 72 km/h, dakle kretao se vozilom u naselju brzinom koja za 32 km/h veća od prometnim znakom ograničene brzine,
čime je počinio prekršaj iz članka 53. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19 , 42/20 85/22, 114/22, 133/23, 145/24 – dalje: ZSPC), kažnjiv po članku 53. st. 4. ZSPC-a,
pa mu sud na temelju članka 53. st. 4. ZSPC-a, uz primjenu odredbe čl. 37. PZ-a
i z r i č e
novčanu kaznu u iznosu od 200,00 eura (dvjesto eura).
II. Okrivljenik je novčanu kaznu obvezan platiti u roku od 30 (trideset) dana po primitku presude. Ukoliko okrivljenik u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, na temelju čl. 152. st. 3. PZ-a smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.
III. Na temelju odredbe čl. 139. st. 3. PZ-a, okrivljenik je dužan naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu od 15,00 eura (petnaest eura) u roku od 30 (trideset) dana po primitku presude, jer će se isti u protivnom, na temelju odredbe čl. 152. st. 4. i st. 11. PZ-a, naplatiti prisilno.
Obrazloženje
1. Ministarstvo unutarnjih poslova, PU Splitske-dalmatinske, Postaja granične policije Vrgorac pod gore navedenim brojem izdala je obavezni prekršajni nalog protiv okrivljenika ĆČ, zbog počinjenja prekršaja iz čl. 53. st. 1. i 4. ZSPC-a, kojim je istom izrečena novčana kazna u iznosu od 390,00 eura, zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 1 (jednog) mjeseca te je obavezan na plaćanje troškova postupka u iznosu od 13,27 eura.
2. Protiv citiranog obaveznog prekršajnog naloga okrivljenik je u zakonskom roku izjavio prigovor.
3. Postupajući po prigovoru na obavezni prekršajni nalog, Sud je utvrdio da je prigovor izjavljen u zakonskom roku te je obavezni prekršajni nalog stavio van pravne snage i proveo prekršajni postupak.
4. Okrivljenik je pozvan na ročište pred ovim Sudom radi iznošenja obrane na koje nije pristupio, ali je dostavio pisanu obranu u kojoj je naveo da je upravljao vozilom i vjerojatno prekoračio brzinu na tom djelu ceste jer nema razloga sumnjati u ispravnost korištenog uređaja, ali zbog uvjeta u vrijeme vožnje (ravan kolnik, dobra preglednost i vidljivost, rijedak promet) doista nije imao osjećaj da je prekoračio brzinu, a posebno ne 30 km/h. Ograničenje na navedenom dijelu ceste je 40 km/h i uvijek pazi na brzinu jer zna da tu postoji uređaj ali zbog ranije navedenog nije imao osjećaj da je toliko brzo vozio. Žao mu je zbog ove situacije jer je odgovoran vozač, što se može utvrditi u službenim evidencijama, radi čega moli Sud da u ovoj situaciji sukladno svojim zakonskim ovlastima ublaži novčanu kaznu koliko je moguće, a posebno moli da se ne izriče mjera zabrane vožnje jer mu je vozilo potrebno za obavljanje posla od kojeg se uzdržava njegova obitelj. Zaposlen je u privatnoj tvrtki na poslovima pribavljanja i dostave potrebnih materijala za rad firme te mu je vozačka dozvola neophodna za svakodnevni rad. Zbog svega naprijed navedenog još jednom zamolio za razumijevanje, a u ubuduće će paziti da ne ponovi slično ponašanje u prometu.
5. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u potvrdu Ministarstva pravosuđa, Uprave za kazneno pravo, Sektora za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Službe za evidencije i pomilovanja, Odjela za prekršajne evidencije od 29. travnja 2026. iz koje je razvidno kako okrivljenik ranije nije osuđivan.
6. Nakon ovako provedenog postupka, Sud nalazi nedvojbeno utvrđenim da je okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret optužnim aktom, jer je okrivljenikovo priznanje u cijelosti potkrijepljeno materijalnom dokumentacijom u spisu.
7. Stoga je Sud okrivljenika proglasio krivim za prekršajno djelo iz čl. 53. st. 1. ZSPC-a te mu na temelju članka čl. 53. st. 4. ZSPC-a uz primjenu čl. 37. PZ-a izrekao novčanu kaznu u iznosu od 200,00 eura koju smatra primjerenom težini počinjenog prekršaja, stupnju njegove odgovornosti i stupnju povrijeđenosti zaštićenog dobra, te Sud smatra da će se ovakvom novčanom kaznom ostvariti opća svrha prekršajnih sankcija, kao i svrha kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. PZ-a
8. Okolnosti počinjenog prekršaja i osobe okrivljenika ne upućuju na potrebu i nužnost izricanja zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom, imajući u vidu da inkriminiranim ponašanjem nisu izazvane štetne posljedice. Dodatno, sud smatra da će se i bez izricanja zaštitne mjere ostvariti svrha prekršajno pravnog sankcioniranja te dovoljno utjecati na okrivljenika da ubuduće svoje ponašanje uskladi s prometnim propisima.
9. Prilikom odmjeravanja kazne Sud je okrivljeniku kao olakotnu okolnost uzeo priznanje i izraženo kajanje, raniju neosuđivanost te činjenicu da počinjenim prekršajem nisu nastupile štetne posljedice, dok otegotnih okolnosti na strani okrivljenika nije našao, pa je imajući u vidu navedene olakotne okolnosti primijenio odredbe o ublažavanju kazne.
10. Ukoliko okrivljenik plati dvije trećine novčane kazne u roku od 30 dana po primitku ove presude, na temelju čl. 152. st. 3. PZ-a smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cjelini.
11. Odluka o troškovima prekršajnog postupka temelji se na čl. 138. st. 2. i 3. PZ-a, a visina paušala određena je prema duljini i složenosti postupka, u skladu s Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za trošak prekršajnog postupka (NN 18/13), kojom je paušalni iznos određen u rasponu od 100,00 kuna do 5.000,00 kuna.
12. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Metković, 16. lipnja 2026.
Zapisničarka:
Sutkinja:
Sonja Rešetina, v.r.
Jelena Ćelić, v.r.
Sudska savjetnica:
Karla Jurković, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Sukladno odredbi čl. 244. st. 3. PZ-a, protiv ove Presude nije dopuštena žalba.
DNA:
1. Tužitelj: Postaja granične policije Vrgorac
2. Okrivljenik: ĆČ, [adresa]
