Poslovni broj: Us I-869/2026-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice RC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po opunomoćenici Viktoriji Knežević, odvjetnici iz Dubrovnika, Ulica Dr. Ante Starčevića 45, protiv tuženika Državne geodetske uprave Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski postupak, OIB: 84891127540, Zagreb, Gruška 20, radi odbačaja žalbe, nakon javne i usmene rasprave zaključene 11. lipnja 2026. u odsutnosti uredno pozvanih tužiteljice i tuženika, objavljene 16. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika Državne geodetske uprave Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski postupak, Klasa: UP/II- 932-07/25-07/235, Urbroj: 541-11/4-26-2 od 9. ožujka 2026.

II. Poništava se rješenje Državne geodetske uprave Republike Hrvatske, Područnog ureda za katastar Dubrovnik, Klasa: UP/I-932-07/2025-02/157, Urbroj: 541-30-02/8-24-7 od 10. ožujka 2025., te se predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak u kojem je obvezno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove presude.

III. O troškovima spora sud će odlučiti naknadno posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužiteljice podnesenoj 16. travnja 2026. protiv rješenja tuženika Državne geodetske uprave Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski postupak, Klasa: UP/II-932-07/25-07/235, Urbroj: 541-11/4-26-2 od 9. ožujka 2026., tužiteljica u bitnom najprije reproducira izreke osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela, nakon čega navodi kako su osporena rješenja nezakonita zbog pogrešne primjene materijalnog prava, bitne povrede pravila postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tuženik prihvaća pogrešan stav prvostupanjskog tijela da je žalba tužiteljice nedopuštena odnosno nepravodobna zato što je rješenje od 24. veljače 2025. navodno postalo pravomoćno 26. veljače 2025. zbog odricanja od prava na žalbu. Takvo shvaćanje je nezakonito. Tužiteljici rješenje od 24. veljače 2025. nikada nije osobno dostavljeno, iako je kao nositeljica stvarnih prava na susjednoj nekretnini, odnosno osoba s pravnim interesom, morala imati mogućnost sudjelovanja u postupku. Rok za žalbu prema osobi kojoj rješenje nije dostavljeno ne može ni početi teći. Stoga se žalba tužiteljice nije smjela odbaciti pozivanjem na pravomoćnost koja je nastupila isključivo prema osobi kojoj je svojstvo stranke bilo priznato. Nadalje, sukladno članku 106. stavku 2. ZUP-a, u višestranačkim stvarima odricanje od prava na žalbu ima učinak samo ako su se sve stranke odrekle prava na žalbu. Tužiteljica se prava na žalbu nije odrekla. Štoviše, nije joj bilo omogućeno ni sudjelovanje u postupku, niti joj je rješenje dostavljeno. Tijelo ne može vlastiti propust da uključi osobu koja je trebala sudjelovati u postupku koristiti kao temelj za zaključak da je rješenje prema toj osobi postalo pravomoćno. Takvim postupanjem tuženik je izveo nevjerojatnu “kružnu pravnu akrobaciju” koja je potpuno pravno nedopuštena: tužiteljici se osporava pravo na žalbu jer rješenje navodno jest pravomoćno, a pravomoćnost se izvodi iz okolnosti da tužiteljica uopće nije bila uključena u postupak i da se od prava na žalbu odrekao samo podnositelj zahtjeva. To nije zakonita primjena ZUP-a. Tužiteljica je imala pravni interes sudjelovati u postupku. Predmetno rješenje o parcelaciji ne odnosi se samo na tehničku promjenu u katastarskom operatu bez učinka na treće osobe. Njime je stvoreno novo katastarsko stanje koje neposredno utječe na položaj susjednih nekretnina i na daljnje upravne postupke, osobito postupak izdavanja građevinske dozvole. Tužiteljica je nositeljica stvarnih prava na nekretnini koja se nalazi u neposrednom susjedstvu predmetne parcelacije. Upravo zato imala je pravni interes sudjelovati u postupku, izjasniti se o činjenicama i okolnostima važnima za donošenje rješenja te koristiti pravna sredstva protiv rješenja koje utječe na njezin pravni položaj. Zakon o državnoj izmjeri i katastru nekretnina ne štiti samo formalnog podnositelja zahtjeva za izradu i provedbu geodetskog elaborata, nego predviđa sudjelovanje osoba upisanih za predmetne i susjedne katastarske čestice te osoba koje imaju pravni interes. Stoga je tuženik morao ozbiljno ispitati je li tužiteljica osoba koja je morala sudjelovati u postupku, umjesto da njezinu žalbu mehanički odbije pozivanjem na formalno evidentiranu pravomoćnost. Tuženik se u osporenom rješenju nije stvarno očitovao o odlučnim navodima žalbe. Nije obrazložio zašto tužiteljica, kao nositeljica prava na susjednoj nekretnini, ne bi imala položaj stranke ili barem osobe s pravnim interesom. Nije obrazložio zašto bi odricanje od prava na žalbu jedne osobe moglo proizvoditi učinak prema tužiteljici. Nije obrazložio ni kako rok za žalbu može isteći prema osobi kojoj rješenje nikada nije dostavljeno. S obzirom na “kružnu pravnu akrobaciju” razumljivo je da drugostupanjsko tijelo u obrazloženju svog rješenja nije sve bitne činjenične i pravne okolnosti navelo jer bi navođenje svega potrebnog opisanog u prethodnom pasusu pokazalo neodrživost zaključka iz pobijanog rješenja, čime je neovisno o meritumu spora počinjena bitna povreda odredbi upravnog postupka jer pobijano rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Puko pozivanje na to da je rješenje postalo pravomoćno 26. veljače 2025. ne predstavlja obrazloženje o odlučnim pravnim pitanjima. Upravo je zakonitost takve pravomoćnosti bila sporna. Tuženik je morao odgovoriti na pitanje je li pravomoćnost uopće mogla nastupiti prema tužiteljici, a ne polaziti od nje kao od neupitne činjenice. Tužiteljica posebno ističe da predmetna parcelacija nije provedena u neutralnom i izoliranom katastarskom stanju. Ona je provedena u okolnostima koje upućuju na zlouporabu instituta parcelacije radi stvaranja formalne procesne konstrukcije kojom bi se tužiteljicu isključilo iz daljnjih postupaka, osobito iz postupka izdavanja građevinske dozvole. Formiranje novih čestica, uključujući tzv. tampon-česticu, imalo je praktičan učinak promjene procesnog položaja stvarnih susjeda. Tužiteljica raspolaže pisanom komunikacijom koja je već dostavljena u postupku iz koje proizlazi da je zainteresirana osoba unaprijed najavljivala provedbu parcelacije upravo radi isključenja tužiteljice iz daljnjeg postupka izdavanja građevinske dozvole. Ove okolnosti potvrđuju da pravni interes tužiteljice nije apstraktan ni šikanozan, nego konkretan, neposredan i pravno zaštićen. Stoga smatra da se žalba tužiteljice nije se smjela odbaciti odnosno odbiti samo zato što je tijelo prethodno stavilo klauzulu pravomoćnosti na rješenje koje tužiteljici nikada nije dostavljeno. Prije takvog zaključka tijelo je moralo pravilno utvrditi je li tužiteljica imala pravo sudjelovati u postupku i je li prema njoj uopće mogao početi teći rok za žalbu. Budući da to nije učinjeno, osporeno rješenje je nezakonito te ga treba poništiti. Slijedom izloženog, tužiteljica tužbenim zahtjevom predlaže donijeti presudu kojom će sud poništiti osporena rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela, te pored toga predlaže da sud naloži tuženiku naknaditi joj trošak spora.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu, u bitnom istaknuo kako u cijelosti ostaje kod navoda iznijetih u obrazloženju osporenog rješenja, slijedom čega je predložio sudu odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice.

3.U sporu je održana rasprava 11. lipnja 2026. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS), izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju nisu pristupili uredno pozvani tužiteljica i tuženik, pa je rasprava održana u njihovoj odsutnosti.

4.U dokaznom postupku sud je pročitao cjelokupan spis upravnog spora zajedno sa svom priležećom dokumentacijom, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

5.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

6.Tužbeni zahtjev je osnovan.

7.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela.

8.Naime, prvostupanjskim rješenjem Državne geodetske uprave Republike Hrvatske, Područnog ureda za katastar Dubrovnik, Klasa: UP/I-932-07/2025-02/157, Urbroj: 541-30-02/8-24-7 od 10. ožujka 2025. odbačena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja istog tijela, Klasa: UP/I-932-07/25-02/157, URBROJ: 541-30-02/8-25-2 od 24. veljače 2025., to u bitnom iz razloga što je prvostupanjsko tijelo zaključilo da je žalba izjavljena od strane neovlaštene osobe, te je predmetno rješenje doneseno pozivom na odredbu čl. 113. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", br. 47/09 i 110/21.).

9. Potom, osporenim rješenjem tuženika Državne geodetske uprave Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski postupak, Klasa: UP/II-932-07/25- 07/235, Urbroj: 541-11/4-26-2 od 9. ožujka 2026. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja, to u bitnom iz istih razloga na koje se pozvalo i prvostupanjsko tijelo u svom rješenju, odnosno što je i tuženik bio stajališta da je žalba tužiteljice izjavljena od strane neovlaštene osobe, uslijed čega je tuženik to rješenje ocijenio pravilnim i zakonitim.

10.Među strankama ovog spora prijepornim se ukazuje je li tužiteljica bila ovlaštena na podnošenje žalbe protiv rješenja prvostupanjskog tijela Klasa: UP/I-932- 07/25-02/157, URBROJ: 541-30-02/8-25-2 od 24. veljače 2025., u svezi s čim je li prvostupanjsko tijelo pravilno postupilo kada je svojim rješenjem odbacilo njezinu žalbu kao izjavljenu od strane neovlaštene osobe, kao i tuženik kada je osporenim rješenjem odbio njenu žalbu izjavljenu protiv tog rješenja, u svezi s čim je li u tom pogledu činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno i potom na isto primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, kod kojeg stanja stvari je sporna zakonitost osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela u cijelosti.

11.Odredbom čl. 106. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", br. 47/09 i 110/21.) propisano je da stranka se može odreći prava na žalbu u pisanom obliku ili usmeno na zapisnik, od dana primitka prvostupanjskog rješenja do dana isteka roka za izjavljivanje žalbe.

Stavkom 2. da odricanje od prava na žalbu u višestranačkim stvarima ima pravni učinak samo ako se sve stranke odreknu prava na žalbu.

Stavkom 3. da stranka može odustati od žalbe sve do otpreme rješenja o žalbi. Stavkom 4. da kad stranka odustane od izjavljene žalbe, postupak u povodu žalbe obustavit će se rješenjem.

Stavkom 5. da odricanje ili odustanak od žalbe ne mogu se opozvati. Odredbom čl. 113. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", br. 47/09 i 110/21.) propisano je da prvostupanjsko tijelo ispitat će je li žalba dopuštena, pravodobna i izjavljena od ovlaštene osobe. Ako žalba nije dopuštena ili pravodobna ili izjavljena od ovlaštene osobe, odbacit će je rješenjem.

Stavkom 2. da kad prvostupanjsko tijelo utvrdi da je žalba dopuštena, pravodobna i izjavljena od ovlaštene osobe, navodi žalbe razmotrit će se te ispitati zakonitost, odnosno ocijeniti svrhovitost rješenja koje se žalbom osporava. Stavkom 3. da kad je rješenje doneseno u postupku neposrednog rješavanja, a stranka u žalbi zahtijeva da joj se omogući izjašnjavanje o činjenicama i okolnostima koje su važne za rješavanje stvari ili da se provede ispitni postupak, prvostupanjsko tijelo dužno je postupiti po zahtjevu stranke.

Stavkom 4. da kad u postupku sudjeluju dvije stranke ili više njih s protivnim interesima, žalba se dostavlja na odgovor svim strankama te im se određuje primjeren rok za odgovor na žalbu.

Stavkom 5. da kad prvostupanjsko tijelo ocijeni da je žalba osnovana u cijelosti ili djelomično, zamijenit će pobijano rješenje novim ako se ne dira u prava trećih osoba. Stavkom 6. da ako prvostupanjsko tijelo ne odbaci žalbu ili ne zamijeni pobijano rješenje novim, bez odgode će dostaviti žalbu sa spisom predmeta drugostupanjskom tijelu.

Odredbom čl. 4. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", br. 47/09 i 110/21.) propisano je da je stranka u upravnom postupku fizička ili pravna osoba na zahtjev koje je pokrenut postupak, protiv koje se vodi postupak ili koja radi zaštite svojih prava ili pravnih interesa ima pravo sudjelovati u postupku.

12.Ocjenjujući zakonitost osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela, te dovodeći ista u svezu s naprijed citiranom odredbom članka 4. Zakona o općem upravnom postupku, ovaj sud zaključuje da je tužiteljica svojim tužbenim navodima dovela u sumnju zaključak upravnih tijela da ona ne bi bila ovlaštena na podnošenje žalbe izjavljene protiv rješenja prvostupanjskog tijela, Klasa: UP/I-932-07/25-02/157, URBROJ: 541-30-02/8-25-2 od 24. veljače 2025., odnosno da ona radi zaštite svojih prava ili pravnih interesa nije imala pravo sudjelovati u postupku u kojem je doneseno citirano rješenje, pa da je iz razloga što je žalba izjavljena protiv tog rješenja ista bila podnesena od strane neovlaštene osobe trebalo odbaciti njezinu žalbu, uslijed čega sud zaključuje kako osporena rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela za sada uz obrazloženja kakva su u njima dana, nije moguće ocijeniti pravilnima, niti zakonitima, zbog čega ih je trebalo poništiti.

13.Sud nalazi potrebnim prije svega istaknuti kako prema obrazloženju osporenog rješenja i podacima upravnog spisa kojeg je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu, proizlazi se tuženik u obrazloženju svog akta poziva na odredbe čl. 72. st. 1. i 2., čl. 80. st. 2., čl. 81. st. 1. i 2., čl. 109. i čl. 113. Zakona o općem upravnom, te utvrđuje kako je prvostupanjsko tijelo rješenjem od 10. ožujka 2025. odbacio žalbu tužiteljice, izjavljenu protiv rješenja toga tijela KLASA: UP/I 932-07/25-02/157, URBROJ: 541-30-02/8-25-2 od 24. veljače 2025., kao izjavljenu od neovlaštene osobe, uz obrazloženje i poziv na odredbe čl. 113. ZUP-a po kojoj je dužno postupati u ovakvim situacijama, zatim uz poziv na čl. 106. st. 5. ZUP-a s obzirom na okolnost spisa o odricanja od prava na žalbu predlagatelja promjene te uz poziv na čl. 105. ZUP-a koji uređuje izjavljivanje žalbe, koje rješenje tuženik nalazi zakonitim, pri čemu naglašava kako je žalba, koja je prvostupanjskim rješenjem odbačena, izjavljena nakon stupanja na snagu pravomoćnosti rješenja protiv kojega je izjavljena. Naime, potonje rješenje prvostupanjskog tijela, od 24. veljače 2025., postalo je pravomoćno 26. veljače 2025. uslijed okolnosti spisa o odricanju prava na žalbu. Žalbu je potpisala punomoćnica tužiteljice s nadnevkom 3. ožujka 2025. te je isti dan 3. ožujka 2025. zaprimljena pri prvostupanjskom tijelu (prijamni štambilj). Kada rješenje postane opskrbljeno klauzulom pravomoćnosti, protiv istoga se ne može izjavljivati žalba što je ZUP-om uređeno kroz načelo zaštite stečenih prava stranaka (čl. 13. ZUP-a). Dakle, žalba izjavljena nakon pravomoćnosti rješenja se ne može smatrati pravodobnom kako se to u ovopredmetnoj žalbi ističe. U slučaju izjavljivanja žalbe pod takvim okolnostima prvostupanjsko tijelo nema osnove meritorno odlučivati po žalbi, kao niti ovo tijelo, već je prvostupanjsko tijelo u obvezi primijeniti odredbu čl. 113. st. 1. ZUP-a, što je isto ispravno i učinilo u pobijanom rješenju. Stoga se ovopredmetna žalba izjavljena protiv rješenja o odbacivanju žalbe može ukloniti kao neosnovana. S obzirom na sve izneseno u odlučujućem za rješavanje ove upravne stvari, neće se ovdje dalje osvrtati na pojedinačne žalbene navode niti priloge ovopredmetnoj žalbi. Navedeno je u skladu s upravnosudskom praksom glede koje se tuženik poziv na presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-1688/23-3 od 29. veljače 2024., prema kojoj: „obveza obrazlaganja odluka se ne može shvatiti kao zahtjev za detaljnim odgovorom na svaki navod, već opseg obrazlaganja odluke ovisi o prirodi iste te se utvrđuje prema okolnosti konkretnog slučaja i prirodi stvari, s tim da u obrazloženju moraju biti navedeni pravnoodlučni razlozi na kojima je donesena odluka utemeljena". Shodno svemu navedenom, tuženik zaključuje kako je prvostupanjsko tijelo ispravno postupilo kada je donijelo prvostupanjsko rješenje i istim rješenjem nije povrijedilo zakon na štetu tužiteljice, pa ne nalazi osnovan razlog da to rješenje izmijeni, te tuženik svoje rješenje donosi pozivom na odredbu čl. 116. Zakona o općem upravnom postupku.

14.Kod izloženog stanja stvari, nedvojbeno je da tuženik kao temeljni razlog zbog kojeg odbija žalbu tužiteljice izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja kojim je odbačena žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog tijela, Klasa: UP/I- 932-07/25-02/157, URBROJ: 541-30-02/8-25-2 od 24. veljače 2025., uzima činjenicu da je to rješenje opskrbljeno klauzulom pravomoćnosti, koja okolnost po stajalištu tuženika žalbu tužiteljice čini nedopuštenom, odnosno podnesenom od strane neovlaštene osobe, iz čega proizlazi zaključak kako tuženik smatra da se ovdje radi o jednostranačkoj upravnoj stvari, a ne o višestranačkoj upravnoj stvari.

15.Međutim, tuženik u obrazloženju svog rješenja, kao niti prvostupanjsko tijelo u obrazloženju svog rješenja, ne daju nikakvo obrazloženje u pogledu toga zbog čega tužiteljica ne bi imala status stranke u postupku u kojem je doneseno rješenje Klasa:

UP/I-932-07/25-02/157, URBROJ: 541-30-02/8-25-2 od 24. veljače 2025., odnosno je li ona trebala biti stranka tog postupka, kao i je li ona radi zaštite svojih prava ili pravnih interesa imala pravo sudjelovati u postupku u kojem je doneseno to rješenje, kod kojeg stanja stvari sud nalazi proturječnost između izreke i obrazloženja osporenog rješenja tuženika, odnosno nalazi i da obrazloženje osporenog akta tuženika nije u suglasju s mjerodavnom odredbom čl. 98. st. 5. Zakona o općem upravnom postupku prema kojoj odredbi obrazloženje mora sadržavati između ostalog i razloge donošenja takvog zaključka, što je u ovoj upravnoj stvari izostalo i što osporeno rješenje tuženika, kao i prvostupanjsko rješenje čini nezakonitima.

16.Također, ovakvo stajalište tuženika iz obrazloženja osporenog rješenja moglo bi biti utemeljeno isključivo u okolnostima kada bi se ovdje radilo o jednostranačkoj upravnoj stvari, jer u takvoj situaciji odricanjem prava na žalbu prvostupanjsko rješenje postaje pravomoćno, međutim s obzirom da tuženik u obrazloženju svog rješenja nije dao razloge zbog čega tužiteljica ne bi imala status stranke u postupku u kojem je doneseno rješenje Klasa: UP/I-932-07/25-02/157, URBROJ: 541-30-02/8-25-2 od 24. veljače 2025., odnosno je li ona trebala biti stranka tog postupka, kao i je li ona radi zaštite svojih prava ili pravnih interesa imala pravo sudjelovati u postupku u kojem je doneseno to rješenje, to pak znači da sud za sada osporeni akt tuženika uz manjkavost obrazloženja u pogledu ove odlučne činjenice ne može ocijeniti zakonitim jer ako bi se ovdje radilo o višestranačkoj upravnoj stvari odricanje od prava na žalbu ima pravni učinak samo ako se sve stranke odreknu prava na žalbu, pa u situaciji ukoliko je tužiteljica trebala biti stranka u postupku u kojem je doneseno citirano rješenje, odricanje od prava na žalbu od strane podnositelja zahtjeva ne utječe na pravo tužiteljice da podnese žalbu, posebice u situaciji kada njoj predmetno rješenje nije ni dostavljeno.

17.Konačno, posebice je za nadodati kako uslijed prethodno navedenog, obrazloženja osporavanih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela ne udovoljavaju zahtjevima koje pred javnopravna tijela postavlja Ustav, a koji, između ostalog jamči zaštitu od arbitrarnosti u odlučivanju javnopravnih tijela. Obrazloženja nadležnih tijela koja ne sadrže ozbiljne, relevantne i dostatne razloge za ocjenu kakva je odlukom dana, upućuju na zaključak o arbitrarnosti u postupovnom i/ili materijalno pravnom smislu, to pak stoga što bez navođenja konkretnih činjenica i okolnosti koje potkrjepljuju donošenje osporenih akata, sudu nije ni omogućeno preispitivanje pravilnosti primjene navedenih zakonskih odredaba, te pored toga takva obrazloženja ne udovoljavaju zahtjevu valjanog obrazloženja odluke, odnosno ustavnim zahtjevima koji se pred javnopravna tijela postavljaju radi zaštite stranaka od arbitrarnosti u odlučivanju.

18.Uslijed prethodno izloženog, na temelju odredbe članka 117. st. 1., u svezi s odredbom čl. 47. st. 1. ZUS-a valjalo je odlučujući u granicama tužbenog zahtjeva poništiti osporena rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela te predmet vratiti tijelu prvog stupnja na ponovni postupak, pri čemu je prvostupanjsko tijelo vezano pravnim shvaćanjem i primjedbama ovoga suda (čl. 119. st. 4. ZUS-a), u kojem će donijeti novu zakonitu i pravilnu odluku, uslijed čega je presuđeno kao pod točkama I. i II. u izreci presude.

19.U ponovnom postupku koji će uslijediti nakon ove presude, prvostupanjsko tijelo dužno je utvrditi je li tužiteljica trebala biti stranka u postupku u kojem je doneseno rješenje prvostupanjskog tijela Klasa: UP/I-932-07/25-02/157, URBROJ: 541-30-02/8- 25-2 od 24. veljače 2025., odnosno je li ona radi zaštite svojih prava ili pravnih interesa imala pravo sudjelovati u postupku u kojem je doneseno to rješenje, pa ukoliko utvrdi da tužiteljica nije trebala biti stranka tog postupka, primjenom odredbe čl. 113. st. 1. ZUP-a će odbaciti njezinu žalbu, u kojem slučaju je to tijelo obvezno obrazložiti razloge zbog kojih tužiteljica nije trebala biti stranka tog postupka, odnosno dati razloge zbog čega ona radi zaštite svojih prava ili pravnih interesa nije imala pravo sudjelovati u tom postupku, dok u protivnom, dakle ukoliko utvrdi da je tužiteljica trebala biti stranka tog postupka, tada će postupiti na način kako to propisuje naprijed citirana odredba čl. 113. od stavka 2. do stavka 6. ZUP-a, pri čemu će ukoliko utvrdi da je tužiteljica trebala biti stranka tog postupka dotičnoj omogućiti izjašnjavanje o svim činjeničnim i pravnim pitanjima važnim za rješavanje konkretne upravne stvari, posebice da se očituje o predloženoj promjeni katastarskog upisa, te će prilikom donošenja novog akta isti donijeti ocjenom svih izvedenih dokaza i to svakog posebno, kao i svih zajedno, kako to nalaže odredba čl. 9. Zakona o općem upravnom postupku koji je potrebno adekvatno obrazložiti pritom pazeći da obrazloženje treba imati sadržaj propisan odredbom čl. 98. st. 5. ZUP-a, a izreka biti u skladu s odredbom čl. 98. st. 3. istog Zakona.

20.Naposljetku, s obzirom da je odredbom čl. 148. st. 4. ZUS-a propisano da o troškovima spora sud može odlučiti zajedno s odlukom o glavnoj stvari ili posebnim rješenjem u roku od 15 dana od dana objave presude ili postavljanja zahtjeva iz stavka 3. ovoga članka, sud je u smislu citirane odredbe odlučio da će o troškovima spora naknadno odlučiti posebnim rješenjem, zbog čega je odlučeno kao pod točkom III. u izreci ove presude.

U Splitu, 16. lipnja 2026.

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude žalba nije dopuštena, na temelju odredbe članka 127. st. 1. ZUS-a.

DNA:

- opunomoćenici tužiteljice Viktoriji Knežević, odvjetnici iz Dubrovnika, Ulica Dr. Ante Starčevića 45, uz zapisnik od 11. lipnja 2026. i zapisnik o objavi,

- tuženiku Državnoj geodetskoj upravi Republike Hrvatske, Samostalnoj službi za drugostupanjski postupak, Zagreb, Gruška 20, uz zapisnik od 11. lipnja 2026., zapisnik o objavi i povrat spisa,

- u spis.