Poslovni broj: Us I-799/2026-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja PJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnjeg ureda, OIB: 91547293790, sa sjedištem u [adresa], zastupanog po opunomoćenici RJ, diplomiranoj pravnici i zaposlenici tuženika, radi isplate novčane naknade u jednokratnom iznosu, nakon javne i usmene rasprave zaključene 11. lipnja 2026. u prisutnosti tužitelja i opunomoćenice tuženika, objavljene 16. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnjeg ureda, KLASA: UP/II-102- 05/26-01/104, URBROJ: 344-116/7-26-02 od 13. ožujka 2026., te da se predmet vrati tuženiku na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužitelja zaprimljenoj kod ovog suda 8. travnja 2026. podnesenoj protiv rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnjeg ureda, KLASA: UP/II-102-05/26-01/104, URBROJ: 344-116/7-26-02 od 13. ožujka 2026., tužitelj u bitnom navodi kako podnosi tužbu protiv osporenog rješenja tuženika kojim je odbijena njegova žalba izjavljena protiv rješenja Područne službe Split, a kojim pak rješenjem je odbijen njegov zahtjev za isplatu novčane naknade u jednokratnom iznosu radi samozapošljavanja. Smatra da je osporavano rješenje nezakonito i nepravilno te da je doneseno protivno načelima pravne sigurnosti, legitimnih očekivanja stranaka i načelu postupanja u dobroj vjeri. Ranijim rješenjem Hrvatskog zavoda za zapošljavanje priznato mu je pravo na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti u trajanju od 390 dana. Tijekom savjetovanja u Hrvatskom zavodu za zapošljavanje informiran je da navedeno pravo može ostvariti i u obliku jednokratne isplate u slučaju pokretanja vlastite djelatnosti. Postupajući u dobroj vjeri i oslanjajući se na informacije i upute nadležnog tijela, otvorio je obrt [obrt] - obrt za usluge, te je u pokretanje djelatnosti uložio vlastita financijska sredstva, uključujući nabavu strojeva i opreme te pripremu poslovnog prostora. Nakon što je ispunio navedene uvjete i podnio zahtjev za isplatu novčane naknade u jednokratnom iznosu, njegov zahtjev je odbijen uz obrazloženje da financijska sredstva za tu svrhu nisu osigurana. Smatra da takvo obrazloženje nije zakonito niti opravdano, budući je pravo na novčanu naknadu već prethodno priznato, a tužitelj je postupao u dobroj vjeri i oslanjajući se na informacije i postupanje javnog tijela. Nedostatak financijskih sredstava unutar nadležnog tijela ne može i ne smije ići na štetu građanina koji je već poduzeo konkretne poslovne i financijske obveze. Ovakvim postupanjem tuženog tijela povrijeđeno je načelo pravne sigurnosti i legitimnih očekivanja stranaka u upravnom postupku, kao i načelo zaštite stečenih prava. Također ističe da se nakon dugogodišnjeg rada u inozemstvu vratio u Republiku Hrvatsku te je, potaknut javnim pozivima i mjerama poticanja samozapošljavanja, odlučio pokrenuti vlastitu djelatnost i time osigurati egzistenciju za sebe i svoju obitelj. Slijedom izloženog, tužitelj tužbenim zahtjevom predlaže sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporeno rješenje tuženika i predmet mu vratiti na ponovno odlučivanje.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu, u bitnom osporio sve tužbene navode tužitelja pri čemu u pretežitom dijelu ponavlja navode obrazloženja osporenog rješenja, slijedom čega ističe da je očito kako je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, da su primijenjene pravilne odredbe materijalnog i procesnog prava, pa je predložio sudu tužbeni zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan.

3.U sporu je održana rasprava 11. lipnja 2026. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju su pristupili tužitelj i opunomoćenica tuženika.

4.U dokaznom postupku sud je pročitao cjelokupan spis upravnog spora zajedno sa svom priležećom dokumentacijom, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

5.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

6.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

8.Naime, rješenjem prvostupanjskog tijela Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područne službe Split, KLASA: UP/I-102-05/25-01/1428, URBROJ: 2181-34-103/14- 26-08 od 8. siječnja 2026. odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu novčane naknade u jednokratnom iznosu, to u bitnom iz razloga što je u provedenom postupku utvrđeno da nisu osigurana financijska sredstva u svrhu isplate novčane naknade u jednokratnom iznosu, te je predmetno rješenje doneseno pozivom na odredbu članka 2. stavka 1. Pravilnika o uvjetima i načinu isplate novčane naknade u jednokratnom iznosu („Narodne novine", br. 28/19).

9.Potom, osporenim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnjeg ureda, KLASA: UP/II-102-05/26-01/104, URBROJ: 344-116/7-26-02 od 13. ožujka 2026., postupajući po žalbi tužitelja iz ovog spora, njegova žalba je odbijena, čime je potvrđeno naprijed citirano prvostupanjsko rješenje, to u bitnom iz identičnih razloga na koje se pozvalo tijelo prvog stupnja u svom rješenju, odnosno što je i tuženik smatrao da u konkretnoj upravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke da se tužitelju isplati novčana naknada u jednokratnom iznosu, slijedom čega je tuženik isto ocijenio pravilnim i zakonitim.

10.Među strankama ovog spora ukazuje se prijepornim jesu li u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke da se tužitelju isplati novčana naknada u jednokratnom iznosu, u svezi s čim je li u tom smislu činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno i na isto potom pravilno primijenilo mjerodavno materijalno pravo, kod kojeg stanja stvari je sporna zakonitost osporenog rješenja tuženika u cijelosti.

11.Odredbom članka 55. stavak 1. Zakona o tržištu rada („Narodne novine", br. 118/18, 32/20, 18/22, 156/23 i 154/24), propisano je da nezaposlenoj osobi koja ima pravo na novčanu naknadu može se, na njezin zahtjev, isplatiti naknada u jednokratnom iznosu ovisno o utvrđenom trajanju prava na naknadu prema članku 54. stavku 1. ovoga Zakona, radi zapošljavanja i samozapošljavanja.

Stavkom 6. istog članka citiranog Zakona propisano je da uvjete i način isplate naknade iz stavka 1. ovoga članka propisat će pravilnikom ministar nadležan za rad. Člankom 2. stavkom 1. Pravilnika o uvjetima i načinu isplate novčane naknade u jednokratnom iznosu („Narodne novine", br. 28/19) propisano je da nezaposlenoj osobi može se, pod uvjetom da su u tu svrhu osigurana financijska sredstva, na njezin zahtjev isplatiti naknada u jednokratnom iznosu.

Sukladno članku 5. stavku 1. istog Pravilnika, o zahtjevu iz članka 4. Pravilnika odlučuje rješenjem regionalna odnosno područna ustrojstvena jedinica Zavoda. Člankom 6. stavak 1. istog Pravilnika propisano je da prije donošenja rješenja iz članka 5. stavka 1. ovoga Pravilnika zatražit će se suglasnost središnje ustrojstvene jedinice Zavoda o osiguranju financijskih sredstava za ovu namjenu.

Prema članku 3. točki 1. istog Pravilnika isplata novčane naknade u jednokratnom iznosu može se odobriti nezaposlenoj osobi za registraciju obrta odnosno samostalne djelatnosti.

12.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je osporenim rješenjem postupajući po žalbi tužitelja iz ovog spora istu odbio, te potvrdio prvostupanjsko rješenje naprijed citirane izreke, a ovo stoga što i ovaj sud nalazi da u konkretnoj upravnoj stvari nisu bile ispunjene pretpostavke da se tužitelju isplati novčana naknada u jednokratnom iznosu, kod kojeg stanja stvari je prvostupanjsko tijelo svoje rješenje donijelo pravilnom primjenom mjerodavnih odredbi Pravilnika o uvjetima i načinu isplate novčane naknade u jednokratnom iznosu, te je stoga i tuženik pravilno postupio kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv tog rješenja, pa ovaj sud cijeni osporeno rješenje tuženika u cijelosti pravilnim i zakonitim, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

13.Sud nalazi potrebnim prije svega navesti kako iz podataka upravnog spisa kojeg je tuženik dostavio u privitku odgovora na tužbu proizlazi da je tužitelju rješenjem Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područne službe Split, KLASA: UP/I-102-05/25- 01/1428, URBROJ: 2181-34-103/14-25-06 od 30 listopada 2025. priznato pravo na novčanu naknadu u trajanju od 390 dana, počevši od 1. rujna 2025. do zaključno 25. rujna 2026., ukoliko prije isteka navedenog roka ne nastupi neki od zakonom propisanih razloga za obustavu isplate ili prestanak prava na novčanu naknadu. Iz upravnog spisa je nadalje razvidno kako je tužitelj 4. prosinca 2025. prvostupanjskom tijelu podnio zahtjev za isplatu novčane naknade u jednokratnom iznosu radi registracije obrta. Također, iz rješenja Upravnog odjela za gospodarstvo, EU fondove i poljoprivredu, KLASA, UP/I-311-03/25-0601/0716, URBROJ: 2181/1-05-01/21-25- 0002 od 8. prosinca 2025. proizlazi da je tužitelj naznačenog datuma osnovao obrt „ [obrt], obrt za usluge. Iz podataka spisa potom proizlazi da je povodom predmetnog zahtjeva tužitelja prvostupanjsko tijelo zatražilo suglasnost Središnjeg ureda Hrvatskog zavoda za zapošljavanje radi osiguranja financijskih sredstava za tu namjenu, no s obzirom da financijska sredstva za isplatu novčane naknade u jednokratnom iznosu nisu bila osigurana, prvostupanjsko tijelo donijelo je svoje rješenje od 8. siječnja 2026. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznavanje prava na isplatu navedene naknade u jednokratnom iznosu, protiv kojeg rješenja je tužitelj izjavio žalbu, koja je odbijena osporenim rješenjem tuženika od 13. ožujka 2026., u odnosu na koje rješenje je tužitelj pokrenuo predmetni upravni spor.

14.Glede temeljenih, a zapravo i jednih tužbenih prigovora u kojima tužitelj ističe kako smatra da je osporeno rješenje nezakonito i nepravilno jer da je doneseno protivno načelima pravne sigurnosti, legitimnih očekivanja stranaka i načelu postupanja u dobroj vjeri, kao i da nedostatak financijskih sredstava unutar nadležnog tijela ne može i ne smije ići na štetu građanina koji je već poduzeo konkretne poslovne i financijske obveze, slijedom čega ovakvim postupanjem tuženika da su povrijeđena prethodno navedena načela te načelo zaštite stečenih prava, za kazat je kako ovakvi navodi nisu od utjecaja na zakonitost rješenja čija ocjena zakonitosti je predmet ovog spora.

15.Naime, s prethodnim u vezi najprije je za navesti kako sud zaključuje da u provedenom upravnom postupku nije došlo do povrede niti jednog od načela upravnog postupka kakva u vidu ima mjerodavni Zakon o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) na štetu tužitelja, pa tako niti onih koje tužitelj apostrofira u tužbi. U tom smislu, za kazati je kako iz podataka upravnog spisa nedvojbeno proizlazi da je prvostupanjsko tijelo povodom predmetnog zahtjeva tužitelja za isplatu novčane naknade u jednokratnom iznosu radi zapošljavanja i samozapošljavanja, prije donošenja svog rješenja, zatražilo suglasnost središnje ustrojstvene jedinice Zavoda za zapošljavanje o osiguranju financijskih sredstava za takvu namjenu, čime je nedvojbeno postupljeno sukladno članku 6. stavku 1. Pravilnika o uvjetima i načinu isplate novčane naknade u jednokratnom iznosu, a koja suglasnost nije dana s obzirom da financijska sredstva za tu svrhu nisu bila osigurana, kod kojeg neprijepornog stanja stvari prvostupanjsko tijelo je jedino i moglo donijeti rješenje kojim se odbija zahtjev tužitelja jer se u smislu odredbe članka 2. stavka 1. istog Pravilnika nezaposlenoj osobi može, ali samo pod uvjetom da su u tu svrhu osigurana financijska sredstva, na njezin zahtjev isplatiti naknada u jednokratnom iznosu, što znači da u konkretnom slučaju nije bio zadovoljen ključan uvjet da bi se tužitelju isplatiti naknada u jednokratnom iznosu i to da su u tu svrhu osigurana financijska sredstva, međutim kako u tu svrhu financijska sredstva nesporno nisu osigurana, potpuno je jasno da je prvostupanjsko tijelo pravilno postupilo kada je na temelju odredbe čl. 2. stavka 1. Pravilnika odbilo zahtjev tužitelja, te je ujedno i tuženik zakonito postupio kada je osporenim rješenjem odbio njegovu žalbu izjavljenu protiv tog rješenja, na koji način nije došlo do povrede zakona na štetu tužitelja.

16.Stoga, kod izloženog stanja stvari nedvojbeno je da u konkretnom slučaju nije došlo do povrede načela pravne sigurnosti, legitimnih očekivanja stranke i načela postupanja u dobroj vjeri, a kako to tužitelj neutemeljeno tvrdi, s čim u vezi je posebice za apostrofirati tužitelju kako on nije mogao imati legitimna očekivanja da će se njegov zahtjev usvojiti, to pak iz razloga što je u smislu članka 55. stavka 1. Zakona o tržištu rada te članka 2. stavka 1. Pravilnika o uvjetima i načinu isplate novčane naknade u jednokratnom iznosu, isplata novčane naknade u jednokratnom iznosu kakvu je tužitelj u konkretnom slučaju zatražio propisana isključivo kao mogućnost, dakle fakultativno, ali ne i kao obveza koja bi morala biti ispunjena, s tim da je isplata novčane naknade u jednokratnom iznosu moguća jedino pod uvjetom da su za tu svrhu osigurana financijska sredstva, pa kako ista nesporno nisu osigurana, imajući u vidu fakultativnost citiranih odredbi, potpuno je jasno da tužitelj sasvim sigurno nije mogao imati legitimna očekivanja da će njegov zahtjev biti usvojen.

17.Također, neutemeljeno tužitelj tvrdi i da je došlo do povrede načela zaštite stečenih prava, to pak iz razloga što tužitelj nikada nije stekao pravo na isplatu novčane naknade u jednokratnom iznosu jer se to pravo može ostvariti samo uz ispunjenje uvjeta kakve definiraju naprijed citirane odredbe Zakona o tržištu rada i Pravilnika o uvjetima i načinu isplate novčane naknade u jednokratnom iznosu, a koji uvjeti uslijed prethodno obrazloženih razloga u ovoj upravnoj stvari nisu bili ispunjeni, s čim u vezi je dodatno za navesti kako je jedino pravo koje je tužitelj stekao ono definirano rješenjem Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područne službe Split, KLASA: UP/I- 102-05/25-01/1428, URBROJ: 2181-34-103/14-25-06 od 30 listopada 2025. kojim mu je priznato pravo na novčanu naknadu u trajanju od 390 dana, počevši od 1. rujna 2025. do zaključno 25. rujna 2026., ukoliko prije isteka navedenog roka ne nastupi neki od zakonom propisanih razloga za obustavu isplate ili prestanak prava na novčanu naknadu, slijedom čega je nedvojbeno da tužitelj nikada nije stekao pravo na isplatu novčane naknade u jednokratnom iznosu, pa su takvi navodi u cijelosti neosnovani.

18.Slijedom navedenog, s obzirom na odredbe mjerodavnih materijalnih i procesnih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje kako osporenim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa kako tužitelj u ovom sporu ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari sud nije našao osnove za usvajanje njegove tužbe.

19.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

U Splitu, 16. lipnja 2026.

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju PJ, iz [adresa], uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, Središnjem uredu, sa sjedištem u [adresa], uz zapisnik o objavi,

- u spis.