Poslovni broj P Ob-391/2024-36

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sutkinji Valeriji Baričević Frković, kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužiteljice tužitelja VU, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku Saši Jelušiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Vukić & partneri d.o.o., Rijeka, protiv tužene VUG, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupana po punomoćnici Senki Pilepić, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Senke Pilepić i Irene Lerner iz Rijeke, radi utvrđenja bračne stečevine, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 12. svibnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, te odsutnosti stranaka, te objave od 16. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužba i tužbeni zahtjev tužitelja:

I. Utvrđuje se da je tužitelj VU, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] vlasnik nekretnine koja u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci ZEMLJIŠNOKNJIŽNI ODJEL OPATIJA dolazi upisana u k. o. [katastarska općina], z. k. ul. [broj ZK uloška] kčbr. [katastarska čestica] – 2. suvlasnički dio: 333/1000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2), stan (2) na I katu zgrade koji se sastoji od dva hodnika, kuhinje s blagovaonicom, dnevnog boravka, četiri sobe, kupaonice, WC-a, garderobe, spremišta i terase ukupne površine 139,35 m2, u 3/5 dijela, te je tuženik VUG, [adresa], 51211 Matulji, OIB [osobni identifikacijski broj] dužna trpjeti upis prava vlasništva na navedenoj nekretnini, s imena tuženika VUG, [adresa], 51211 Matulji, OIB [osobni identifikacijski broj] na ime i u korist tužitelja VU, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], u 3/5 dijela, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku VUG, [adresa], 51211 Matulji, OIB [osobni identifikacijski broj] da tužitelju VU [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom po stopi sukladno čl. 29. st. 2 ZOO-a, a teče od dana presuđenja, a sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju VU, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da tuženoj VUG, [adresa], 51211 Matulji, OIB [osobni identifikacijski broj] nadoknadi prouzročeni parnični trošak sa propisanom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, u iznosu od 14.696,25 eura

(četrnaesttisućašestodevedesetišest eura i dvadesetipetcenti), od pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troškova odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio ovom sudu tužbu 17. rujna 2024. u kojoj navodi da su parnične su stranke bivši bračni drugovi, brak kojih je razveden presudom naslovnog suda posl. broja P Ob - 328/2023. U trenutku podnošenja ove tužbe parnične stranke dolaze upisane kao suvlasnici, svaki u ½ nekretnine koja u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci ZEMLJIŠNOKNJIŽNI ODJEL OPATIJA dolazi upisana u z.k.u. 1154 kčbr. [katastarska čestica]. suvlasnički dio: 33/1000 ETAŽNO VLASNIŠTO (E1), stan (2) na I katu zgrade koji se sastoji od dva hodnika, kuhinje s blagovaonicom, dnevnog boravka, četiri sobe, kupaonice, WC a, garderobe, spremišta i terase ukupne površine 139,35 m2, a koja je nekretnina opterećena založnim pravom u korist ERSTE & STEIERMARKISCHE BANK d.d., temeljem UGOVORA O KREDITU broj 2402006 1031262160/51400607 5104776336 na iznos od 160.000,00 EUR.

1.1. Pravo vlasništva na navedenoj su nekretnini parnične stranke stekle temeljem UGOVORA O KUPOPRODAJI NEKRETNINE od 23. ožujka 2010.g., kojeg su sklopili kao kupci s prodavateljem MONTNIK d.o.o., a u navedenom je pravnom poslu kao ugovorena kupoprodajna cijena upisan iznos od 160.000,00 EUR, koji je iznos kuporodajne cijene trebao biti plaćen iz kredita koji se navodi pod toč. I ove tužbe. Navedeni je UGOVOR O KUPOPRODAJI NEKRETNINA u ime prodavatelja potpisao njegov tadašnji direktor ŽU.

1.2. Stvarna kupoprodajna cijena koja je u ožujku 2010.g. isplaćena prodavatelju MONTNIK d.o.o. bila je 215.000,00 EUR, budući su parnične stranke dio kuporodajne cijene zakonskom zastupniku prodavatelja, u iznosu od 55.000,00 EUR predali osobno u gotovini, na način koji se kolokvijalno naziva “na ruke”. Do iznosa kupoprodajne cijene od 215.000,00 EUR koji do iznosa kupoprodajne cijene od 215.000,00 EUR koji je stvarno plaćen prodavatelju, parnične su stranke došle došle na slijedeći način:

- dio kupoprodajne cijene u iznosu od 160.000,00 EUR plaćen je iz kredita koji se navodi pod toč. I ove tužbe;

- preostali dio kupoprodajne cijene u iznosu od 55.000,00 EUR plaćen je iz novčanog iznosa kojeg je tužitelj uprihodavao temeljem UGOVORA O KUPOPRODAJI NEKRETNINE od 26. travnja 2010.g., a kojim je za iznos od 100.000,00 EUR prodao stan u [adresa], koji je stan predstavljao posebnu imovinu tužitelja;

1.3. Od ukupnog iznosa zaprimljene kupoprodajne cijene u iznosu od 100.000,00 EUR tužitelj je dio od 55.000,00 EUR platio kao dio kupoprodajne cijene za stan koji je predmet ovog parničnog postupka “na ruke” zakonskom zastupniku prodavatelja, dok je preostalih 45.000,00 Eur, utrošio na na uređenje i opremanje opremanje iz toč. I ove tužbe.

1.4. Iz gore je navedenog potpuno jasno da je dio kupoprodajne cijene za stan iz toč. I ove tužbe (cca ¼ dijela) plaćen iz iznosa kojeg je tužitelj ostvario prodajom svoje posebne imovine, te stoga parniče stranke ne mogu biti suvlasnici predmetne nekretnine svaki u ½ dijela, već tužitelj drži da je vlasnik iste nekretnine u 3/5 dijela.

1.5. Slijedom svega iznijetog, tužitelj naslovnom sudu podnosi predmetnu tužbu, predlaže da sud provede u istoj predložene dokaze, te po provedenom dokaznom postupku donese slijedeću presudu kao iz izreke koju je precizirao podneskom od 20. rujna 2024., uz naknadu parničnih troškova.

2. Tužena u odgovoru na tužbu osporava navode iz tužbe koji su u suprotnosti s navodima tuženika i tužbeni zahtjev u cijelosti.

2.1. Nesporno je da su stranke bivši bračni supružnici te da je brak razveden presudom ovog suda posl. br. P Ob-328/2023 od dana 19. srpnja 2024. godine. Stranke su sklopile brak dana 3. rujna 2008. godine.

2.2. Nesporno je da su stranke predmetnu nekretninu stekle tijekom trajanja bračne zajednice i to temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine zaključenim dana 23. ožujka 2010. godine s prodavateljem Montnik d.o.o. [adresa]. Nesporno je da su stranke zemljišnoknjižni suvlasnici u jednakim omjerima sukladno njihovim valjanim raspolaganjima i postignutim sporazumima među supružnicima u trenutku stjecanja nekretnine, obzirom su stranke prilikom kupoprodaje sudjelovali u kupoprodajnoj cijeni ostvarenim novčanim sredstvima realizacijom stambenog kredita kojeg su stranke tijekom trajanja bračne zajednice nastavili zajednički otplaćivati.

2.3. Kupoprodajna cijena sporne nekretnine iznosi 160.000,00 € koja je tada obračunata i iskazana u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate. Ugovor o kreditu s Erste&Steiermarkische bank d.d. stranke su zaključile dana 24. ožujka 2010. godine i to tužitelj kao korisnik kredita i tužena kao sudužnik radi zajma u visini 160.000,00 € koji iznos je tada obračunat i iskazan u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate u visini kupovnine radi kupovine nekretnine (namjenski kredit), a koji iznos je u cijelosti isplaćen prodavatelju i drugih iznosa nije se plaćalo jer bi u suprotnom stranke vršile više protupravnih djela.

2.4. Neistiniti su navodi da bi stranke predavale bilo kakve iznose „na ruke“ odnosno tužena nije isplaćivala novčane iznose u gotovini trećim osobama pa tako niti JU, a izjavu koja prileži spisu dostavit će se nadležnom općinskom državnom odvjetništvu te poreznoj upravi na daljnje postupanje i utvrđivanja postojanja osnovane sumnja na strani tužitelja i ŽU.

2.5. Stranke su i prije pokretanja ovog postupka pokušale postići sporazum oko podjele bračne stečevine, ali bezuspješno te nije postojao spor u odnosu na utvrđenje bračne stečevine, već je sporan način podjele odnosno hoće li stranke prodati nekretninu i podijeliti preostali iznos vrijednosti ostvaren prodajom predmetne nekretnine ili će tužitelj isplatiti tuženu u vrijednosti polovine vrijednosti nekretnine prema tržišnoj cijeni. Ukoliko i suprotna strana smatra svrsishodnim, predlaže se stranke uputiti u postupak sudske medijacije pred suca izmiritelja Dariju Knez Grbčić.

2.6. Tuženik predlaže da Naslovni sud nakon provedenog dokaznog postupka odbije tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti kao neosnovanim te obveže istog na naknadu prouzročenog parničnog troška tuženoj.

3. Sukladno dokaznim prijedlozima stranaka u ovoj pravnoj stvari provedeni su dokazi kako slijedi: sud je izvršio uvid u presudu i rješenje ovog suda poslovni broj P Ob-328/2023-21 od 19. srpnja 2024. (stranica 6-11 spisa), zk izvadak br.1154 k. o. [katastarska općina] (stranica 18-19 spisa), Ugovor o kupoprodaji nekretnine između Montnika d.o.o. i PU i ŽUG od 23. ožujka 2010. (stranica 20-23 spisa), izvršen je uvid u tabularnu izjavu od 1. travnja 2010. (stranica 24-25 spisa), punomoć od 3. veljače 2010. (stranica 269-28 spisa), Ugovor o kupoprodaji nekretnine između PU i V KU od 26. travnja 2010. (stranica 29-32 spisa), specijalnu punomoć od 3. veljače 2010. (stranica 34-35 spisa), Ugovor o kreditu od 24. ožujka 2010. (stranica 36-45 spisa), anekse 1. i . 2. istog ugovora (stranica 46- 49 spisa), izjavu FU od 18. srpnja 2024. (stranica 50-51 spisa), izvršio je uvid u spis ovog suda, Stalne službe Opatija, poslovni broj P-1180/2024, saslušani su tužitelj i tužena kao stranke (stranica 72-75 spisa), te svjedoci ŽU (stranica 80- 81 spisa), izvršen je uvid u dopis porezne uprave od 24. listopada 2025. (stranica 88- 92 spisa), dopis Erste &Steiermarkische bank d.d. od 23. listopada 2025. (stranica 93 spisa), kaznene prijave od 8. listopada 2025. (stranica 96-102 spisa), saslušani su svjedoci SU i GU (stranica 112-114 spisa), OU (stranica 126-127 spisa) i ĐU (stranica 151-152 spisa), izvršen je uvid rješenja ODO u Rijeci, poslovni broj KP-DO-25/2026 od 26. veljače 2026. i poslovni broj KP-DO-1861/2025 od 19. veljače 2026. (stranica 132-139 spisa).

3.1. Tužitelj je na ročištu od 24. ožujka 2025. odustao od prijedloga radi osiguranja dokaza od 19. prosinca 2024., dok je pak tužena na ročištu od 12. svibnja 2026. odustala od provođenja dokaza saslušanjem svjedoka EU.

4. Sud je, sukladno odredbi članku 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23.; dalje; ZPP-a) na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, utvrdio da je tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Među strankama nije sporno da su tužitelj i tužena bili u braku od 3. rujna 2008., te da je isti brak razveden presudom ovog suda poslovni broj P Ob-328/2023 od 19. srpnja 2024., da su suvlasništvo na nekretnini koja je predmet spora ostvarili temeljem ugovora o kupoprodaji od 23. ožujka 2010. sa prodavateljam Montnik d.o.o., te da su na predmetnoj nekretnini kao suvlasnici upisani svaki u ½ dijela.

6. Predmet spora je vrijednost nekretnine u trenutku sklapanja kupopodajnog ugovora za predmetnu nekretninu, isplata kupoprodajne cijene te analogno tome i suvlasnički omjer stranaka. Odnosno sporno je da li je tužitelj na ime kupoprodajne cijene predmetne nekretnine za koju tvrdi da je iznosila 215.000,00 eura, te da li je na ruke prodavatelju odnosno, direktoru istog ŽU isplatio iznos od 55.000,00 eura na rujke i to iz vlastite imovine pored iznosa od 160.000,00 eura koji je isplaćen putem kredita.

7. Uvidom u vlasnički list za nekretninu upisanu u zk. uk. broj 1154 k. o [katastarska općina] koji čini k. č. br. [katastarska čestica] broj D.L. 8 na adresi [adresa] – dvorište stambena zgrada u ukupnoj površini 944 m2, a koja se odnosi na– 2. suvlasnički dio: 333/1000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2), stan (2) na I katu zgrade koji se sastoji od dva hodnika, kuhinje s blagovaonicom, dnevnog boravka, četiri sobe, kupaonice, WC-a, garderobe, spremišta i terase ukupne površine 139,35 m2,-kao suvlasnici su upisani tužitelj i tužena svaki u ½ dijela.

7.1. Iz lista C pod upisom 1.1. na suvlasnički dio:2 (333/1000) temeljem zapisnika Z-500/2010/1154 zaprimljen 25. ožujka 2010 broj Z-1287/10, temeljem ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-514776336 od 24. ožujka 2010. koji ima snagu izvršnog javnobilježničkog akta broj OV-333/1000 dijela u iznosu od 160.000,00 eura (stošesdesettisuća EUR) protuvrijednost u kunama, s ugovornim naknadam i troškovima promjenjivom kamatnom stopom za korist Erste&Steiermarkische bank d.d.

8. Iz ugovora o kupoprodaji predmetne nekretnine od 23. ožujka 2010. proizlazi da je isti zaključen između Montnika d.o.o., zastupanom po direktoru ŽUkao prodavatelja te PU po punomoći ŽUGudio u ½ te ŽUG udio u ½-u daljnjem tekstu kupci.

8.1. Člankom 2. predmetnog ugovora određeno je da stranke suglasno utvrđuju da kupoprodajna cijena predmetne nekretnine iznosi 160.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate, koju se kupci obvezuju isplatiti prodavatelju putem kredita najkasnije do 2. travnja 2010. na depozitni račun prodavatelja sukladno pismu namjene. Prodavatelj se obvezuje po isplati cjelokupne kupoprodajne cijene kupcima izdati račun sa sadržani PDV-om.

8.2. Člankom 3. predmetnog ugovora određeno je da su kupci u trenutku potpisa ugovora dobili pismo namjere od strane Erste banke da će u trenutku isplate cjelokupne kupoprodajne cijene Erste banka kupcima izdati brisovno očitovanje za predmetnu nekretninu.

8.4. Člankom 4. predmetnog ugovora određeno da u posjed i vlasništvo kupljene nekretnine kupci stupaju s danom isplate cjelokupne cijene, a što će im prodavatelj potvrditi izdavanjem tabularne isprave. Istim člankom je određeno da će po isplati cjelokupne kupoprodajne cijene nekretnine prodavatelj kupcima izdati valjanu tabularnu ispravu za prijenos prava vlasništva sa imena prodavatelja na ime kupaca.

8.5. Člankom 6. je određeno da porez na promet nekretnine kao i sve troškove vezane za prijenos prava vlasništva na kupca te trošak javnobilježničke ovjere snose kupci.

8.6. Člankom 8. je određeno da ugovorne strane primaju prava i obveze iz ugovora te ga vlastoručno potpisuju, da isti stupa na snagu danom potpisa i ovjere. Ugovorne strane suglasno utvrđuju da će izmjene tog ugovora biti isključivo u obliku pismenih aneksa ugovora i da svaka druga izmjena ugovora koja nije sačinjena na prije opisan način ne polučuje pravosnažnost istih.

8.7. Predmetni ugovor je ovjeren kod javnog bilježnika Krešimira Kezle sa sjedištem u [adresa] broj OV-1867/2010 od 23. ožujka 2010.

9. Uvidom u tabularnu izjavu od 1. travnja 2010. ovjerenu kod javnog bilježnika Nataše Šuran iz [adresa] broj:OV-2141/201 od 2. travnja 2010. sud je utvrdio da je MONTNIK d.o.o. iz [adresa] zastupan po direktoru ŽU izjavio da je primio od kupaca PU udio ½ i ŽUG iz [adresa] udio ½ dijela cjelokupni iznos kupoprodajne cijene u visini od 160.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate za predmetnu nekretninu, te da dozvoljava prijenos prava vlasništva i uknjižbe u zemljišnim i drugim knjigama bez daljnjih pitanja s njegova imena na ima kupaca.

10. Uvidom u punomoć od 3. veljače 2010. koja je ovjerena kod javnog bilježnika Krešimira Kuzle iz [adresa], broj OV-567/2010 od 3. veljače 2010. proizlazi da je tužitelj u svojstvu korisnika kredita opunomoćio tuženu da u njegovo ime i za njegov račun potpiše, sklopi i podnese na solemnizaciju javnom bilježniku ugovor o kreditu, sporazum o osiguranju tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini s ovršnom klauzulom koji se sklapa između Erste banke d.d., kao predlagatelja osiguranja, te Tužitelja kao dužnika, tužene kao sudužnika i Montnika d.o.o. zastupanog po direktoru ŽU kao protivnika osiguranja, a kojim se zasniva založno pravo na predmetnoj nekretnini za iznos od 160.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate uvećano za zakonske zatezne kamate.

10.1. Na dalje: da tužena za tužitelja na temelju iste punomoći potpiše nalog za isplatu kredita koji je sastavni dio ugovora o kreditu u visini od 160.000,00 eura kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate, da potpiše i ovjeri predugovor o kupnji nekretnine, ugovor o kupnji nekretnine, anekse istih, a vezano za kupoprodaju suvlasničkog dijela nekretnine, te u konačnici da isplati prodavatelju ukupnu kupoprodajnu cijenu, podnese prijedlog za uknjižbu prava vlasništva na ime kupca, te ostale eventualne prijedloge nadležnom sudu, prijavi porez nadležnom tijelu, pravo da isplati ukupnu kupoprodajnu cijenu na depozitni račun prodavatelja, te da izvrši ostale poslove u svezi navedenog pravnog posla.

11. Iz ugovora o kupoprodaji nekretnine od 26. travnja 2010., ovjerenog kod javnog bilježnika Nataše Šuran iz [adresa], 26. travnja 2010. broj Ov-2729/10. proizlazi da je isti zaključen između tužitelja kao prodavatelja i to po specijalnoj punomoći dane tuženoj- ovjerenoj od javnog bilježnika Krešimira Kuzle iz [adresa] od 3.veljače 2010. broj Ov-569/2010. i KU kao kupca, da je isti imao ukupno netto površinu 69,88 m2 sagrađen na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisan u zk. ul. [broj ZK uloška], [broj poduloška] iste k.o. i da je prodan za 100.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate. Iz članka 2. ugovora proizlazi da stranke suglasno utvđuju da će kupoprodajna cijena biti isplaćena na slijedeći način i to:-na ime isplate kapare iznos od 10.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate.Kupac je prodavatelju isplatio na dan potpisa predugovora o kupoprodaji-čime potpisom i ovjerom tog ugovora prodavatelj to potvrđuje i neće izdavati posebnu priznanicu.Preostali dio kupoprodajne cijene od 90.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate kupac je isplati prodavatelju prilikom sklapanja ovog ugovora, čiji primitak isti potvrđuje potpisom i ovjerom istoga.

12. Uvidom u Ugovor o kreditu od 24. ožujka 2010. proizlazi da je isti zaključen između Erste banke, tužitelja kao korisnika kredita, tužene kao sudužnika i Montnika d.o.o. kao založnog dužnika za iznos od 160.000,00 eura na rok od 240 mjeseci, te mjesečni iznos iznosi 1.073,41 eur. Isti je ovjeren od javnog bilježnika Krešimira Kuzle iz [adresa], 24. ožujka 2010. broj Ov-1921/10.

12. Iz izjave od 18. srpnja 2024 . dane od ŽU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koji je punom materijalnom i kaznenom odgovornošću izjavio kako slijedi. Dana 03. veljače 2010.g., kao zakonski zastupnik prodavatelja MONTNIK d.o.o. [adresa], s kupcima BU i VUG, oboje iz [adresa], sklopio UGOVOR O KUPOPRODAJI NEKRETNINE, a predmetnom kojeg je pravnog posla bila prodaja nekretnine pobliže naznačena u čl. 1 istog, UGOVORA, u naravi stan na adresi [adresa]. U. članku 2 istog UGOVORA O KUPOPRODAJI NEKRETNINE je da je kupoprodajna cijena za gore navedenu nekretninu određena u iznosu od 160.000,00 EUR (stotinušesdesettisućaeura). Taj podatak nije točan. Stvarna kupoprodajna cijena za istu nekretninu bila te 215.000,00 (dvijestotinepetnaestisućaeura), te sam ja razliku u cijeni od 55.000,00 (pedsetpetisućaeura) primio od strane kupca g. RU osobno gotovini, „na ruke”.

13. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je prvi stan kupio u [adresa] na adresi [adresa], 2006./2007. i to od svoje ušteđevine koju je ostvario svojim radom s obzirom da je pomorac i ima dobra primanja i pritom ga i opremio. Godinu dana prije sklapanja braka, počeo je živjeti s tuženom, a po rođenju blizanaca dogovorili su se za kupnju većeg stana. Manji stan su prodali za 100.000,00 eura te su prilikom dogovora cijene za ovaj stan bili prisutni tužena, on i gospodin ŽU koji je ujedno bio i prvotni vlasnik sporne nekretnine te su dogovorili kupoprodajnu cijenu u iznosu od 215.000,00 eura, a tužena i on su podigli kredit u iznosu od 160.000,00 eura, a iznos od 55.000,00 eura koji je ostvario prodajom manjeg stana dao je gospodinu ŽU na ruke. A preostali iznos od 45.000,00 eura išao je na opremu ovog novog stana.

13.1. Zajedno je s tuženom sudjelovao u opremanju prvog, ovog manjeg stana na način da je isti sve platio, a tužena je birala namještaj, pločice i sve što je bilo potrebno za opremanje tog stana. Ona je bila zaposlena u to vrijeme u Primi i njezina primanja su bila mala u odnosu na njegova i on ne zna što je ona radila sa svojom plaćom. Oni su taj stan izabrali jer im se on svidio, a preko agencije Smart invest došli su do gospodina ŽU koji je ujedno i vlasnik Montnika d.o.o., a koji je prodavao predmetni stan. Ideja da se smanji cijena u kupoprodajnom ugovoru bila je njegova i Ivanina, a sve kako bi plaćali manje rate kredita. Iznos od 160.000,00 eura je isplaćen putem kredita, a 55.000,00 eura su dali na ruke gospodinu ŽU u njegovoj kući na adresi [adresa] u [adresa]. Prvotna cijena je bila 225.000,00 eura, ali prilikom pregovora im je spustio cijenu na iznos od 215.000,00 eura i on je na to pristao. Kad su riješili kredit i papirologiju za stan, dali su mu ranije navedeni iznos od 55.000,00 eura. On plaća kredit i ostalo mu je još 5 godina. Izjava o primitku iznos od 55.000,00 eura koje su dali gospodinu ŽU na ruke je potpisana od istoga jer se on na taj način želio osigurati odnosno imati potvrdu da su mu predali navedeni iznos. Za to su znali svi, pritom misli na obitelj i prijatelje jer su bili upoznati o načinu na koji su kupili i opremili stan. Iznos od 45.000,00 eura utrošen je na opremanje stana, pritom misli na kupnju namještaja, kuhinje, dnevne sobe i ostalog, zatim na porez i proviziju Smart Investu. Financijski nisu sudjelovali niti prilikom kupnje niti prilikom opreme iste OU i ĐU i EU. Koliko se sjeća porezno rješenje za predmetnu nekretninu je bilo određeno po osnovici 215.000,00 eura, a prilikom dogovora s gospodinom ŽU nisu razgovarali o tome da varaju državu s obzirom na način isplate kupoprodajne cijene. Ne sjeća se kolika je bila procjena vrijednosti sporne nekretnine po elaboratu procjene vrijednosti sporne nekretnine od strane Erste banke. Navodi da je platio porez na promet predmetne nekretnine, no ne sjeća se u kojem iznosu, ali pretpostavlja da je to bilo za iznos od 215.000,00 eura. Ne zna zašto u ugovoru o kupoprodaji nije naveden i taj dio od 55.000,00 eura. Ne sjeća se točno kada je platio gospodinu ŽU taj iznos od 55.000,00 eura na ruke. Odnosno da li je to bilo po potpisivanju ugovora o kupoprodaji, samo zna da je bilo nakon rješavanja kredita i papirologije. Ugovor o kupoprodaji kao i ugovor o kreditu potpisala je JUG po punomoći jer on u to vrijeme bio najvjerojatnije na brodu. Pun. tuženika navodi da ju zanima kako je mogao isplatiti iznos od 55.000,00 eura ako je u to vrijeme bio na brodu, na što tužitelj odgovara da misli da je navedeni iznos najvjerojatnije platio prije odlaska na brod. Na upit pun. tužene tko je odlučio tko će na kupoprodajnom ugovoru pisati kao kupac i u kojem će omjerima biti upisani kao suvlasnici, tužitelj navodi da se tako dogovorio s tuženom, da svaki bude u ½ dijela. Istina je da pred ovim sudom je u tijeku postupak gdje potražuje isplatu ½ dospjele rate kredita za predmetni stan s obzirom da nije u to vrijeme znao da će podnijeti tužbu radi utvrđivanja bračne stečevine u omjerima kako je to navedeno u petitu iste.

14. Tužena VUG je iskazala da su se ona i tužitelj upoznali 2006. i tada joj je tužitelj dao punomoć za kupnju ovog manjeg stana na adresi [adresa] u [adresa], a počeli su živjeti zajedno 2007. kad su kupili taj stan. Istina je da je stan kupljen od njegove ušteđevine, no ona je također sudjelovala u opremi istoga jer je radila u Prima namještaju pa im je osigurala i dobar popust prilikom kupnje namještaja u Primi za navedeni stan. 2009. rođeni su blizanci i odlučili su 2010. kupiti veći stan jer ima i kćer iz prvog braka. Preko agencije Smart Invest došli su do informacije da oni prodaju ovaj stan i bila je dogovorena kupoprodajna cijena u iznos od 160.000,00 eura s Ž čiji je vlasnik bio gospodin ŽU i to je iznos koji su platili za navedeni stan. Manji stan je prodan za 100.000,00 eura. I dio je uložen na opremanje novog stana, a dio su ostavili kao ušteđevinu, a radilo se iznosu od 50.000,00 eura. Taj iznos je pokupio tužitelj kad je podnijela tužbu za razvod braka. Prilikom opremanja stanova, a više novog stana pomogli su im i njeni roditelji na način da je njen tata pofarbao stan, montirao namještaj, čuvali su djecu, a pomogli su i oko selidbe. Porez na navedeni stan nisu morali platiti. Prema elaboratu Erste banke ne zna na koliko je procijenjena nekretnina. Poznaje gospodina ŽU i sudjelovala je u razgovorima za kupoprodaju stana i pritom su bili prisutni tužitelj, ona i gospodin ŽU i dogovorena kupoprodajna cijena je bila 160.000,00 eura. Porez na istu nisu plaćali zato što je nekretnina kupljena od firme. Zajedno su odlučili u kojim omjerima će biti upisani na predmetnu nekretninu i upisani su svako u ½ dijela. Suvlasnički omjer postao je upitan kada je podnijela zahtjev za razvod braka.

15. U svom iskazu svjedok ŽU je iskazao da je bio direktor Montnika d.o.o. koji je sa strankama ovog postupka sklopio ugovor o kupoprodaji nekretnine, a radi se o stanu od cca 140 m2 na adresi [adresa] i cijena koja je bila dogovorena za stan je tada iznosila 215.000,00 eura. Gospodin PU i gospođa ĆU su mu iznos od 160.000,00 eura isplatili putem kredita, a razliku od 55.000,00 eura mi je na ruke dao gospodin VU i ne sjeća se da li je gospođa JUG tada bila prisutna. Razlog isplate dijela kupoprodajne cijene na ruke bio je taj kako bi JUG i PU imali manje rate kredita. Ne zna zašto ugovorom o kupoprodaji predmetnog stana nije navedena i isplata iznosa od 55.000,00 eura. Istina je da je potpisao izjavu datiranu 18. srpnja 2024. u kojoj je naveo da je razliku u cijeni od 55.000,00 eura primio od strane kupca gospodina VU osobno u gotovini na ruke. Na upit suda zašto je navedena izjava potpisana skoro 14 godina nakon sklapanja ugovora o kupoprodaji navedenog stana, isti navodi da je to bilo zato što su njih dvoje završili na sudu. Njegovi stanovi su bili velike površine i prvotno je za njih tražio 260.000,00 eura po stanu, no kako je za izgradnju istih bio kreditno zadužen to mu je banka sjedala radi isplate istih te mi je prijetila i ovrha na nekretnini u kojoj živi te je iz navedenog razloga bio prisiljen spustiti cijenu te je sa PU i JUG tada dogovorio ukupnu kupoprodajnu cijenu u iznosu od 215.000,00 eura i kao što je ranije naveo 160.000,00 eura su mu isplatili putem kredita, a 55.000,00 eura je dobio na ruke. Prvotno im je stan ponudio za iznos od 220.000,00 eura no u daljnjem tijeku pregovora isti je spušten na 215.000,00 eura i gospođa JUG je bila upoznata da će iznos od 55.000,00 eura njemu biti predan na ruke i taj iznos mu je predan u njegovoj kući u [adresa]. Po njegovu saznanju misli da porez na predmetnu nekretninu nitko nije platio. Za ovaj postupak je saznao od strane tužitelja koji mu je rekao da je pozvan za svjedoka u ovom postupku te da je on ovdje došao svjedočiti pravu istinu jer je tužitelj 55.000,00 eura koji su mu dani na ruke ostvario prodajom stana koji je bio njegov, a za to zna jer smo jedan i drugi prodavali stanove putem agencije Smart Invest. 20 godina bavio se građevinom i to za vrijeme dok je bio direktor Montnika, a prije toga je imao obrt. Tih 55.000,00 eura koje je dobio na ruke nije uplatio na račun već je navedeni iznos dao izvođačima za uređenje okoliša te za popločenje dvorišta tlakavcima te za postavljanje određenih instalacija. To je bio jedini put da je s novcem postupio na takav način. Novac je dobio kad je prodao stan, a to je bilo 2010. Ne sjeća se da li je gospodin PU bio sam prilikom primitka tog iznosa s obzirom na protek vremena. Tada nije sačinjena nikakva potvrda o primitku iznosa od 55.000,00 eura jer su išli na povjerenje. Zna da je gospođa JUG došla pogledati stan i rekla je da joj se sviđa, no ona nije bila prisutna svaki put pri pregovorima za kupnju istog jer su oni u to vrijeme imali dvoje male djece o kojima je ona vodila brigu, ali zna da je imala i ispomoć. Nije platio PDV na primljeni iznos od 55.000,00 eura, a s tuženom je u susjedskim odnosima koji se sad samo svode na pristojno pozdravljanje i to otkad je saznala da je pozvan kao svjedok u ovom postupku, a prije toga su znali zajedno i grillati. Smatra da je PU oštećen iz razloga što je on pomorac i on je u većini doprinosio u njihovoj zajednici, a JUG kako je imala punomoć na njegovim računima ona ga je tako opeljušila. To mu je rekao J prilikom zajedničkih druženja da mu je ona počistila sve s računa i da je iz tog razloga smanjio limit potrošnje, a kasnije da joj je i skroz zatvorio pristup istima. Prije zaključenja kupoprodajnog ugovora gospodina PU je znao samo iz viđenja s obzirom da je on i onaj prvi stan imao na adresi [adresa]. Kad je rekao da je primio iznos od 55.000,00 eura na temelju povjerenja pod tim je mislio da ima dobru procjenu kad je netko dobar i pošten što je u ovom slučaju procijenio za PU, a ta procjena se temeljila na tome što je PU taj stan gledao u više navrata, prvi put ga je gledao sam pa je otišao na brod te po povratku s istog ga je pogledao s gospođom i rekao da ga zanima jer mu se tad proširila obitelj odnosno dobili su blizanke.

16. U svom iskazu svjedok SU, otac tužitelja je naveo da je njegov sin je prije vjenčanja s JUG kupio manji stan na adresi [adresa] i za taj stan je prilikom njegove prodaje dobio nešto više od 100.000,00 eura. Ne sjeća se točno kada je prodan taj manji stan. Zna da je nakon što su se vjenčali kupljen ovaj drugi veći stan također na adresi [adresa] i zna da je dio kupoprodajne cijene u iznosu od 160.000,00 eura plaćen putem kredita, a da je iznos od 55.000,00 eura sin dao prodavatelju na ruke kako bi imao manju ratu kredita. To zna jer mu je u to vrijeme kad je on kupovao stan, ali ne može se izjasniti o kojoj godini se radi, trebao novac pa ga je pitao ako mu može posuditi, a on mu je rekao da je bez novaca jer je upravo taj navedeni iznos od 55.000,00 eura dao u gotovini za kupnju predmetnog stana. A razliku novca koja mu je preostala od prodaje manjeg stana je uložio za namještanje ovog drugog stana. Ne zna tko je, pritom misli da li je sin ili njegova bivša supruga, izvršio predaju navedenog iznosa od 55.000,00 eura prodavatelju, ali zna da je taj iznos isplaćen odjednom. Nije mu poznato gdje je izvršena isplata navedenog novca. Misli da se prodavatelj zvao ŽU ili P, prezime ne zna, ali zna da im je susjed. Za ranije navedeno zna od sina jer je sa sinom pričao o svemu tome u to vrijeme kada se to događalo. Misli da je JUG sudjelovala u svemu, ali to je samo njegov zaključak i o tome nema neposrednih saznanja. Do kupoprodajne predmetnog stana došlo u vremenskom periodu između 2010. i 2011., da pretpostavlja da su se tužitelj i tužena upisali na istoj kao suvlasnici u ½ dijela, jer on nije vidio kupoprodajni ugovor, a niti vlasnički list za predmetnu nekretninu.

17. Svjedok GU, sestra tužitelja je u svom iskazu navela da je prije vjenčanja s JUG njen brat imao stan za koji joj je rekao da će ga prodati za cca 110.000,00 eura i za tu cijenu ga je i prodao. Rekao joj je da će kupiti veći stan na način da će za iznos od 160.000,00 eura podići kredit, a da će iznos od 55.000,00 eura dobiven od prodaje ranije spomenutog stana u gotovini dati na ruke vlasniku toga stana kojeg je on zvao barba ŽU, a razliku novca od dobivenih 110.000,00 eura da će uložiti na opremanje tog novog stana. To joj je sve rekao brat za vrijeme kupoprodaje navedenih nekretnina. Misli da je to bilo u vremenskom periodu u 2010. i 2011. S JUG o tome nije nikad osobno razgovarala.

17.1. Njezin brat kupio predmetni stan od pravne osobe, a barba ŽU je bio direktor. JUG je znala da je iznos od 55.000,00 eura predan u gotovini jer joj je to brat rekao. Ne zna gdje je izvršena primopredaja novca od 55.000,00 eura ni ne zna tko je predao taj iznos od 55.000,00 eura direktoru pravne osobe. Ne zna u kojim suvlasničkim omjerima su se tužitelj i tužiteljica upisali na predmetnu nekretninu.

18. Svjedok OU majka tužene, navela je da su njena kćer i bivši zet imali manji stan koji im je bio premalen te su htjeli kupiti veći stan jer su na putu bili blizanci. Gazda većeg stana tražio je višu cijenu, ali su se oni na kraju s njim dogovorili za iznos od 160.000,00 eura i to putem kredita na 20 godina. Manji stan je financirao zet, ali su u njemu skupa živjeli i nije joj poznato koliko je dobiveno novca od prodaje tog manjeg stana, ali zna da je taj novac moj bivši zet stavio na štednju. Novi stan je bilo potrebno opremiti te su u opremi istog sudjelovali suprug i ona fizički i materijalno. Primjerice kćer je rekla da im treba frižider, dnevna soba i kuhinja i onda su suprug i ona uzeli novce iz ušteđevine i to im kupili. Stan je kupljen 2010. Suprug je 90-ih godina otišao u mirovinu i dobio je otpremninu, a ja ona je bila trgovac. Nije joj poznato da li su neki novčani iznos mimo ovog od 160.000,00 eura kćer i bivši zet dali gazdi većeg stana na ruke. Fizičko pomaganje pri opremi stana sastojalo od pomaganja u farbanju pojedinih prostorija u stanu jer su sve bile u bijeloj boji, da je suprug montirao rasvjetna tijela jer je bio električar po struci, da je pomogao otpakirati električne aparate i staviti ih na mjesto na koji su bili predviđeni, da je pomagao i u montaži dijela namještaja, a dio namještaj je montiran i od strane osoblja iz trgovine iz koje je namještaj bio kupljen. Njoj nitko ništa nije govorio o kapari pa se po tom pitanju ne može niti izjašnjavati.

19. Izvršen je uvid u spis ovog suda poslovnog broja P-915/2025 koji se vodi pred Stalnom službom u Opatiji, ranije poslovnog broja P-1180/2024, i to radi isplate po osnovi ugovora o kreditu broj: 2402006-1031262160/51400607-5104776336 te da je isti postupak još uvijek u tijeku i to između tužitelja VU i tužene VUG.

20. Svjedok ĐU, brat tužene je naveo da su tužitelj i tužena predmetnu nekretninu kupili putem kredita. Zna da je prvotna cijena iste iznosila 190.000,00-200.000,00 eura, no tužitelj je uspio spustiti tu cijenu na 160.000,00 eura, a to mu je poznato jer je to bila super cijena za tako veliki stan i zna da je bio blizu njihovom ranijem stanu. Stan su plaćali putem kredita i nije mu poznato da li je išta dano na ruke, a taj manji stan je bio u vlasništvu J. Prodavatelj predmetnog stana bio neki susjed koji je imao firmu, to pretpostavlja s obzirom da je isti napravio zgradu, no on ga nije osobno upoznao.

21. Uvidom rješenja ODO u Rijeci, poslovni broj KP-DO-25/2026 od 26. veljače 2026. sud je utvrdio da je općinsko državno odvjetništvo u Rijeci odbacilo kaznenu prijavu protiv I. osum. VU i II. osum. JU zbog kaznenih dijela protiv imovine, prijevarom iz članka 224. stavak 1. i2. Kaznenog zakona/97 te kaznenog djela protiv gospodarstva, utajom poreza i drugih davanja iz članka 286. stavak 1. Kaznenog zakona/97 te na temelju članka 206. stavak 1. točka 1. Zakona o kaznenom postupku i zbog kaznenog djela protiv godpodarsva, prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 293. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona/97.

21.1. Sud je uvidom u rješenje ODO RI poslovni broj KP-DO-1861/2025 od 19. veljače 2026. u kaznenom predmetu protiv osum. VU utvdio da je odbačena kaznena prijava zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece, nasiljem u obitelji iz članka 179 a Kaznenog zakona.

22. Uvidom u dopis Erste banke d.d. od 23. listopada 2025. u svezi dostave elaborata procjene vrijednosti nekretnine za predmet poslovni broj : P Ob - 391/2024/13 , tužitelj VU OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženik JUG, OIB: [osobni identifikacijski broj] proizlazi da procjena vrijednosti nekretnine nije izrađena u obliku zasebnog elaborata. Naime, vrijednost predmetne nekretnine u konkretnom slučaju utvrđena je odgovarajućom metodom, temeljem iskazane cijene iz kupoprodajnog ugovora zaključenog između stranaka. S obzirom na navedeno, elaborat procjene ne postoji u spisu predmeta.

23. Prilikom odlučivanja o bračnoj stečevini stranaka sud je vodio računa da su stranke zaključile brak koji je trajao od 3. rujna 2008. do 19. srpnja 2024., a da je do stjecanja imovine tijekom trajanja bračne zajednice došlo u razdoblju primjene Obiteljska zakona (Narodne novine broj 116/2003.) valjalo je, vodeći računa o vremenu stjecanja imovine, prilikom odlučivanja primijeniti tada važeći zakon.

24. Prema odredbi 36. st. 1. ObZ/03. bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Prema odredbi čl. 253. ObZ/03 imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka, ostaje njegova vlastita imovina, a da je vlastita imovina i imovinu koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od navedenog u čl. 248. ObZ-a (nasljeđivanjem, darovanjem i sl.) Nadalje, prema odredbi čl. 249. st. 1. ObZ/03 bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drugačije ugovorili.

25. Sukladno citiranim zakonskim odredbama na bračnu stečevinu se primjenjuje presumpcija suvlasništva bračnih drugova svakog u ½ dijela, pa je teret dokaza na onom bračnom drugu koji tvrdi da se radi o vlastitoj imovini ili imovini koja je stečena na pravnom temelju različitom od onog za bračnu stečevinu.

26. Slijedom navedenog, s obzirom da tužitelj nije dokazao da je dio sredstava odnosno iznos od 55.000,00 eura za koje je tvrdio da je direktoru prodavatelja ŽU na ime kupoprodajne cijene za predmetnu nekretninu, a koja bi po njegovim tvrdnjama iznosila 215.000,00 eura na način da je navedeni iznos isplatio iz prodaje stana od 69,88 m 2, odnosno nije dokazao da bi se u tom dijelu radilo o njegovoj vlastitoj imovini, a niti da je di isplate upoće došlo. Naime iz ugovora o kupoprodaji stana od 23. ožujka 2010. za stan površine 139, 35 m2 – pobliže opisan u izreci presude, iz ugovora o kreditu o kreditu od 24. ožujka 2010., te tabularne izjave sa str. 24-25 spisa od 1. travnja 2010. proizlazi da je cjelokupan iznos kupoprodajne cijene za navedenu nekretninu iznosio 160.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti na dan isplate. Naime upravo izdavanje tabularne izjave od strane K, kao prodavatelja, zastupanog po direktoru ŽU proizlazi da 1./2. travnja 2010. je isti primio cjelokupan iznos na ime kupoprodajne cijene, a koja je navedena u iznosu od 160.000,00 eura dana 2. travnja 2010. Sud nije poklonio vjeru iskazu tužitelja u djelu u kojem je iskazao da je ŽU dao iznos od 55.000,00 eura na ruke po rješevanju papirologije i kredita – koji je sklopljen 24. ožujka 2010., s obzirom da je kredit dignut za iznos od upravo 160.000,00 eura. Nadalje tužitelj nije dokazao da je navedeni iznos isplaćen niti iz iznosa koji je dobiven prodajom stana od 69,88 m2 s obzirom da je ugovor o prodaji te nekretnine zaključen tek 26. travnja 2010., dakle neživotno je i nelogično da je tužitelj raspolagao s iznosom mjesec dana ranije kada je ŽU isplaćena kuprodajna cijena stana odnosno tužiteljeva tvrdnja kako je taj iznos pribavljen prodajom manjeg stana u suprotnosti s datumima isprava u spisu, budući da je manji stan prodan tek krajem travnja 2010. godine, dakle nakon kupnje predmetnog stana, a koji je kupljen u ožujku, odnosno cijena je isplaćena 1./2. travnja 2010. Tužitelj nije dokazao ni odlučnu činjenicu da spornih 55.000,00 EUR potječe iz njegove posebne imovine, a još manje da je taj iznos bio uložen u kupnju predmetne nekretnine na način koji bi opravdao drukčiju raspodjelu vlasničkih dijelova.

27. Sud nije prihvatio istinitim iskaz tužitelja i svjedoka ŽU u dijelu u kojem su iskazali da je ideja da se smanji cijena u kupoprodajnom ugovoru bila je tužiteljava i Ivanina, a sve kako bi plaćali manje rate kredita s obzirom da su u ugovoru o kupoprodaji predmetne nekretnine mogli navesti da se dio kupoprodajne cijene za predmetnu nekretninu ima isplatiti u gotovini u npr. iznosu od 55.000,00 eura, razlika od 160.000,00 eura iplatit će se putem kredita što nije učinjeno, a niti da je ne bi bilo od utjecaja na rate kredita kako oni iskazuju. Također valja ukazati na odredbu Članka 8. – ugovora o kupoprodaji nekretnine od 24. ožujka 2010. je određeno da ugovorne strane primaju prava i obveze iz ugovora te ga vlastoručno potpisuju, da isti stupa na snagu danom potpisa i ovjere. Ugovorne strane suglasno utvrđuju da će izmjene tog ugovora biti isključivo u obliku pismenih aneksa ugovora i da svaka druga izmjena ugovora koja nije sačinjena na prije opisan način ne polučuje pravosnažnost istih. Pa bi slijedom navedenog bilo logično i životno da su stranke ugovora svaku izmjenu ugovora bilo da se tiče cjelokupnog iznosa kupoprodajne cijene ili pak načina i dinamike plaćanja iste bile dužne regulirati odnosno urediti na način kako su to ugovorile člankom 8. navedenog ugovora o kupoprodaji. Niti u dijelu u kojem su suglasni iskazivali da je cijena predmetne nekretnine iznosila 215.000,00 eura, a posebno je sumnjivo da isti o tome u vrijeme zaključenja kupoprodjnog ugovora nisu o tome, ako ni o predaji iznosa od 55.000,00 eura sastavili aneks ugovora na što su se obvezali člankom 8. ugovora. U vrijeme navodnog primitka iznosa od 55.000,00 eura ŽU je naveo da u to vrijeme nije bilo potrebe o tome sačiniti pisani trag je da je postojao odnos povjerenja, da bi 14 godina kasnije dao izjavu datiranu 18. srpnja 2024. da je to učinio zato što su njih dvoje završili na sudu te da smatra da je PU oštećen iz razloga što je on pomorac i on je u većini doprinosio u njihovoj zajednici, a JUG kako je imala punomoć na njegovim računima ona ga je tako opeljušila. To mu je rekao J prilikom zajedničkih druženja da mu je ona počistila sve s računa i da je iz tog razloga smanjio limit potrošnje, a kasnije da joj je i skroz zatvorio pristup istima.

28. Sud nije prihvatio istinitim iskaze SU, oca tužitelja i GU, sestre tužitelja u dijelu koji se odnosi na visinu kupoprodajne cijene spornog stana te predaju iznosa od 55.000,00 eura na ruke ŽU s obzirom da isti nemaju neposredna saznanja o predaji navedenog iznosa istome, već im je to rekao tužitelj, te su njigovi iskazi u suprotnosti s iskazom tužene i priležećoj materijalnoj dokumentaciji u spisu. Odnosno nisu imali neposredna saznanja o samoj predaji novca, vremenu i mjestu isplate, niti o točnom pravnom i činjeničnom slijedu pribavljanja tog iznosa.

29. Utvrđeno je da je predmetna nekretnina kupljena novcima - kreditom koji su stranke stekle tijekom trajanja braka i predstavljaju njihovu bračnu stečevinu za koju vrijedi presumpcija suvlasništva bračnih drugova u ½ dijela ako nije drugačije dogovoreno.

30. Odluka o troškovima temelji se na odredbi Odluka o troškovima temelji se na čl. 154. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine broj 53./1991., 91./1992., 112./1999., 88./2001., 117./2003., 88./2005., 2./2007., 84./2008., 123./2008., 57./2011., 148./2011., 25./2013., 89./2014, 70./2019., 80./2022.,114./2022. i 155./2023.,146/2025.; dalje: ZPP).

31.Tuženoj su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to kako slijedi: za sastav odgovora na tužbu, sastav podneska od 2. travnja 2024., 17. lipnja 2025., u iznosu 1.206,00 eura,( 3X 1.206,00 eura)- 3.618,00 eura. Te trošak za sastava podnesaka od 31. listopada, 12. studenoga 2025. i 25. veljače 2026. od 301,5 eura svaki (Tbr. 8. toč.3.). Što s PDV-om ukupno iznosi 5.651,25 eura.

32. Priznat je i trošak zastupanje na ročištima 10. lipnja, 17. rujna, 24. ožujka 21. studenoga 2025., 25. veljače i 12. svibnja 2026. svaka radnja po 1.206,00 eura što ukupno iznosi 7.236,00 eura (6x1.206,00 eura). s pripadajućim PDV-om u iznosu od 25 %-iznosi 9.045,00 eura.

33.Nije joj priznat tošak pristupa na ročište od 14. travnja 2026. jer isto nije održano.

34. Slijedom navedenog tuženoj je priznat trošak u ukupnom iznosu od 14.696,25 eura, dok ju je sud odbio u dijelu zatraženog preko dosuđenog iznosa.

Rijeka, 16. lipnja 2026.

Sutkinja

Valerija Baričević Frković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranka kojoj je dostavljen ovjeren prijepis presude prema čl. 335. st. 11. ZPP-a može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženoj po pun.