Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: Povrv-346/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Andreji Žigante, u pravnoj stvari tužitelja Poslovni sustavi d.o.o., iz Rijeke, Školjić 15, OIB: 50327992893, zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Arsen Stipinović i Dušan Miočić, odvjetnicima u Rijeci, protiv tuženika CR, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Petru Baniću, odvjetniku iz Rijeke, radi isplate, nakon održane glavne rasprave, zaključene 14. svibnja 2026. u nazočnosti punomoćnice tužitelja, tuženika i punomoćnika tuženika te objavljene 16. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Marina Belavića iz Rijeke posl.br. Ovrv-1873/2024, UPP/OS-Ovrv-69/2024 od 12. travnja 2024. održava se na snazi u dijelu u kojem je tuženiku naloženo tužitelju podmiriti iznos od 227,58 EUR s propisanom zakonskom zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 18,93 EUR od 26. veljače 2023. godine pa do isplate,

- na iznos od 18,93 EUR od 28. ožujka 2023. godine pa do isplate,

- na iznos od 18,93 EUR od 26. travnja 2023. godine pa do isplate,

- na iznos od 19,35 EUR od 26. svibnja 2023. godine pa do isplate,

- na iznos od 18,93 EUR od 27. lipnja 2023. godine pa do isplate,

- na iznos od 18,93 EUR od 26. srpnja 2023. godine pa do isplate,

- na iznos od 18,93 EUR od 26. kolovoza 2023. godine pa do isplate,

- na iznos od 18,93 EUR od 26. rujna 2023. godine pa do isplate,

- na iznos od 18,93 EUR od 26. listopada 2023. godine pa do isplate,

- na iznos od 18,93 EUR od 28. studenog 2023. godine pa do isplate,

- na iznos od 18,93 EUR od 28. prosinca 2023. godine pa do isplate

- na iznos od 18,93 EUR od 26. siječnja 2024. godine pa do isplate,

po kamatnoj stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 250,00 EUR uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja presude pa do isplate po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj 16. veljače 2024. podnio protiv tuženika kao ovršenika, prijedlog za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave, radi isplate iznosa od 266,19 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

2. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika javnog bilježnika Marina Belavića iz Rijeke posl.br. Ovrv-1873/2024, UPP/OS-Ovrv-69/2024 od 12. travnja 2024. usvojen je ovršni prijedlog u cijelosti.

3. Tuženik u prigovoru navodi da je on zaštićenim najmoprimcem stana u

Rijeci, na adresi [adresa], oznake:

k. č. br. [katastarska čestica], Bulevard, površine 849 m2, upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] – Nova i to: 6. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-6) Stan broj 5 na mansardi zgrade koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, izbe, predsoblja, kupaone sa wc-om, balkona, ukupne površine 93.84 m2, zajedno sa odgovarajućim suvlasničkim dijelovima cijele nekretnine.

Tuženik ne spori da je svojedobno, 20.05,2014., sklopio Ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom broj 20/Stross/prijenos/2014, sve obzirom da je na isto bio prinuđen, a kako bi očuvao svoja osnovna egzistencijalna prava.

U prije spomenutom Ugovoru kao jedan od najmodavaca pojavljuje se i Grad Rijeka, premda je taj status istog za tuženika oduvijek bio sporan, što se u međuvremenu i pokazalo ispravnim.

Člankom 3. Ugovora predviđeno je da se zaštićena najamnina koja se odnosi na Grad Rijeku plaća putem trgovačkog društva Ri-stan d.o.o., a koje poslove je sada preuzelo trgovačko društvo Poslovni sustavi d.o.o., ovdje tužitelj.

Tijekom postupka preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] (ranije: Trsat- Sušak) posve opravdano je ustanovljeno da je knjižni upis koji se ranije odnosio na Grad Rijeku bez ikakvog pravnog osnova, pa je slijedom istog, još 2022. konstatirano da se Republiku Hrvatsku ima evidentirati kao suvlasnika, između ostalog, i stana koji koristi tuženik.

Ovo da potvrđuje i sam Grad Rijeka, u dopisu upućenom FR od 08. studenog 2022., gdje navodi da je pogrešno upisano vlasništvo Grada Rijeke te da je izvjesno da će 2/12 idealnih dijelova stanova pripasti u suvlasništvo Republici Hrvatskoj, sukladno čl. 77. Zakona o naknadi.

Tuženik ukazuje i na činjenicu da se u više navrata obraćao Gradu Rijeci kako bi se reguliralo pitanje nezakonitog naplaćivanja zaštićene najamnine od strane Grada Rijeke, gdje je argumentirano iznosio razloge zbog kojih bilo kakva potraživanja Grada Rijeke s naslova zaštićene najamnine drži neosnovanim.

Zaključno navodi da uredno izvršava svoje obveze prema Republici Hrvatskoj, točnije trgovačkom društvu Državne nekretnine d.o.o., s naslova plaćanja dijela zaštićene najamnine, u odnosu na suvlasnički udio stana koji pripada Repubiici Hrvatskoj, a ne Gradu Rijeci.

Predlaže ukidanje platnog naloga u cijelosti.

4. Sud je rješenjem od 10. prosinca 2025. stavio izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika Marina Belavića iz Rijeke posl.br. Ovrv-1873/2024, UPP/OS-Ovrv- 69/2024 od 12. travnja 2024. u dijelu u kojem je određena ovrha te ukinuo provedene radnje, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. Sud je u tijeku dokaznog postupka izvršio uvid u dokumentaciju priležeću spisu, saslušao tuženika te ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP), utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

6. Očitujući se na navode iz prigovora tuženika, tužitelj ističe da je prijedlog za ovrhu podnesen je zbog neplaćenih računa objedinjene naplate troškova stanovanja za razdoblje od siječnja do prosinca 2023. u ukupnom iznosu od 266,19 EUR za stan broj 5 na adresi [adresa] i to u najvećem dijelu zbog neplaćene najamnine za stambeni prostor, nadalje zbog neplaćene naknade za vodne usluge koja obuhvaća fiksni dio (koji ne ovisi o samoj potrošnji vode) i varijabilni dio, naknade za javnu uslugu prikupljanja komunalnog otpada koja obuhvaća cijenu obvezne minimalne javne usluge (OMJU) i cijenu za količinu predanog komunalnog otpada te komunalne i vodne naknadu.

Tužitelj da je nakon pokretanja ovršnog postupka, djelomično platio glavnicu duga u iznosu od 38,61 EUR odnosno djelomično je podmirio račun za prosinac 2023. u iznosu od 38,61 EUR.

Stoga tužitelj potražuje ostatak glavnice u iznosu od 227,58 EUR te ovršne troškove u iznosu od 25,00 EUR.

Sukladno Ugovoru o najmu stana sa zaštićenom najamninom broj 20/Stross/prijenos/2014 kojeg tuženik i sam dostavlja uz prigovor razvidno je da je tuženik u obvezi plaćati zaštićenu najamninu Gradu Rijeci u 6/12 putem Ri-stana d.o.o. sukladno članku 3. Ugovora.

Nadalje tuženik ne spori da je poslove objedinjene naplate troškova stanovanja preuzelo obavljati trgovačko društvo Poslovni sustavi d.o.o. koje je prethodno obavljala tvrtka Ri-stan d.o.o. pa je tako tužitelj ovlašten naplaćivati najamninu za račun Grada Rijeke.

Tužitelj se kao izvršitelj obvezao pružiti uslugu objedinjene naplate troškova stanovanja [adresa] kao naručitelju, a koja usluga obuhvaća i naplatu najamnine za račun Grada Rijeke, stoga je tužitelj ovlašten pokretati ovršne, a potom i parnične postupke za slučaj da pojedina usluga objedinjene naplate troškova stanovanja, u konkretnom slučaju najamnina, ostane neplaćena.

Tužitelj da nema saznanja glede raskida Ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom broj 20/Stross/prijenos/2014, već je Grad Rijeka u lipnju 2024. obavijestio tužitelja da se za stan na adresi [adresa] kojeg koristi tuženik više ne zadužuje zaštićena najamnina za račun Grada Rijeke, stoga tužitelj od lipnja 2024. u računima objedinjene naplate troškova stanovanja ne potražuje najamninu.

Međutim, za utuženo razdoblje tuženik je u obvezi tužitelju isplatiti ostatak glavnice na ime neplaćene najamnine za stambeni prostor na adresi [adresa] kojeg koristi.

Tužitelj navodi da potvrda o plaćanju Državnim nekretninama d.o.o. koje tuženik dostavlja ne dokazuje da je isti podmirio iznose najamnine koji se potražuju.

7. Tuženik iskazuje da je njegova golgota započela 90-ih godina kada se Grad Rijeka kao što je kasnije i priznao mislim 2021. ili 2022. greškom upisao u zemljišne knjige kao vlasnik. Do tog trenutka on da je uredno podmirivao zaštićenu najamninu Gradu Rijeci dok oni nisu i formalno priznali, kako to piše u podnesku koji prileži spisu, da oni nisu vlasnici, da je to Republika Hrvatska. Stoga da on plaća zaštićenu najamninu Republici Hrvatskoj odnosno Državnim nekretninama i upisanim suvlasnicima. Također da vodi i niz sporova u svezi utvrđivanja prava vlasništva. Navodi da se Gradu Rijeci obraćao sa zahtjevom da prestane naplaćivati tu nezakonitu zaštićenu najamninu budući je nevlasnik, ali da Grad Rijeka nikada nije povratno odgovorio. Nadalje navodi da jedino par stanara plaća vodu, a ostali koji koriste ne plaćaju ništa iako se u jednom stanu nalazi Zaklada dr. Viktor Ružić i oni se jednom tjedno nalaze i ne plaćaju uopće vodu, dok se u drugim stanovima nalaze strani radnici koji troše vodu, ali isto ju ne podmiruju, a što je bilo razvidno iz podataka bivše ovlaštene osobe suvlasnika C F.

8. Među strankama nema spora o činjenicama, već je sporna primjena prava, odnosno pravno pitanje da li je Grad Rijeka kao nevlasnik nekretnine (od 2022.) putem tužitelja ovlašten naplaćivati iznose s naslova najamnine, bilo ona slobodno ugovorena ili zaštićena, kako je to u konkretnom slučaju.

Odredba čl. 31. st. 1. Zakona o najmu stanova (NN 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18, 105/20) propisuje da vlasnik stana i osoba iz čl. 30. koja ispunjava uvjete najmoprimca sklapaju, sukladno odredbama ovog Zakona, ugovor o najmu stana na neodređeno vrijeme, s time da najmoprimac za to vrijeme ima pravo ugovoriti zaštićenu najamninu.

Odredba čl. 24. st.1. istog Zakona propisuje da u slučaju smrti ili promjene najmodavca, odnosno prestanka najmodavca kao pravne osobe, prava i dužnosti najmodavca iz ugovora o najmu stana prelaze na njegova nasljednika ili pravnog sljednika.

U konkretnom slučaju, na mjesto ranijeg najmodavca, stupio je novi najmodavac, suvlasnik, a što je sud utvrdio uvidom u priložene dokaze, odnosno Republika Hrvatska.

Činjenicu da Grad Rijeka nije najmodavac potvrđuje i sam tužitelj kada se poziva na Očitovanje Grada Rijeke iz 2024., a nesporno je da tuženik ne može biti u obvezi plaćati iznos zaštićene najamnine i stvarnom vlasniku i nevlasniku koji bi na taj način stjecao iste bez pravne osnove.

Po mišljenju ovog suda, činjenica da se Grad Rijeka, iako je zaprimio zahtjev tuženika u kojem predlaže raskid ugovora i uređivanje međusobnih odnosa, na isti oglušio, ne može ići na štetu tuženika jer je naručitelj usluga Grad Rijeka unatoč saznanju da od 2022. nije suvlasnikom nekretnine koju koristi tuženik i dalje istom ispostavljao račune, koje postupanje sud drži suprotno načelu savjesnosti i poštenja.

Slijedom navedenog, valjalo je ukinuti platni nalog u cijelosti i odlučiti kao u toč. I. izreke ove presude.

9. Odluka suda o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. te je tuženiku priznat trošak zastupanja po punomoćniku u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav prigovora u iznosu od 50,00 EUR, sastav podneska od 10. veljače 2026. u iznosu od 50,00 EUR, pristup ročištima 13. veljače 2026. i 14. travnja 2026. svaki u iznosu od 25,00 EUR, pristup ročištu 14. svibnja 2026. u iznosu od 50,00 EUR sve uz pripadajući PDV od 25% u iznosu od 50,00 EUR tj. ukupan parnični trošak u iznosu od 250,00 EUR.

U Rijeci, 16. lipnja 2026.

Sudac

Andreja Žigante

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana, od dana primitka ovjerenog prijepisa iste.

Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika