REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U ZLATARU
STALNA SLUŽBA U PREGRADI
Pregrada, Ulica Stjepana Radića 6
Poslovni broj: Povrv-82/2026-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Pregradi, po sutkinji tog suda Sanji Leskovar-Hostić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatske radiotelevizije, javne ustanove, sa sjedištem u [adresa], OIB 68419124305, zastupanog po punomoćnici Nataši Owens, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika BC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, bez održavanja rasprave, dana 16. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Konstantina Dike iz Krapine od 18.02.2026.g., broj UPP/OS-Ovrv-46/2026, u dijelu u kojem je tuženiku BC naloženo da tužitelju Hrvatskoj radioteleviziji plati iznos od 106,20 EUR (stošesteuradvadesetcenti) sa zakonskom zateznom kamatom koja:
-na iznos od 10,62 EUR teče od 01.02.2025.
-na iznos od 10,62 EUR teče od 01.03.2025.
-na iznos od 10,62 EUR teče od 01.04.2025.
-na iznos od 10,62 EUR teče od 01.05.2025.
-na iznos od 10,62 EUR teče od 01.06.2025.
-na iznos od 10,62 EUR teče od 01.07.2025.
-na iznos od 10,62 EUR teče od 01.08.2025.
-na iznos od 10,62 EUR teče od 01.09.2025.
-na iznos od 10,62 EUR teče od 01.10.2025.
-na iznos od 10,62 EUR teče od 01.11.2025.
pa do isplate po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima za ostale odnose, odnosno po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 8 dana.
II. Ukida se platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika, citiranog pod točkom I. izreke, u dijelu u kojem je tuženiku naloženo platiti nastale troškove postupka u iznosu od 87,50 EUR.
III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 13,27 EUR (trinaesteuradvadesetsedamcenti), sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. lipnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 8 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je u svojstvu ovrhovoditelja, protiv tuženika, kao ovršenika, dana 23. siječnja 2026. podnio javnom bilježniku prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, u kojem navodi da mu tuženik, s osnove neplaćenih RTV pristojbi, a temeljem izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, duguje iznos glavnice od 106,20 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa, kako je navedeno u izreci presude pod točkom I.
2. Javni bilježnik je donio rješenje o ovrsi, citirano pod točkama I. i II. izreke presude, u kojem je tuženiku naloženo platiti navedeni iznos, te nastale troškove ovrhe u iznosu od 87,50 EUR.
3. Protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika tuženik je pravovremeno podnio prigovor, u kojem je naveo da nikad nije živio na adresi [adresa] za koju lokaciju se potražuje RTV pristojba, niti je bio najmoprimac, korisnik prostora ili posjednik radijskog ili televizijskog prijemnika. Navodi da je predmetni stan bio u najmu njegove bivše partnerice, a najmodavac je bio Osnovna škola Tuhelj. Prijava pretplatnika da e izvršena od strane inkasatora bez utvrđivanja stvarnog korisnika prostora, čime je došlo do pogrešne identifikacije obveznika pristojbe. Sama činjenica da je tuženik zatečen u predmetnom prostoru prilikom dolaska inkasatora da ne predstavlja pravnu osnovu za naplatu RTV pristojbe i utvrđivanje statusa obveznika plaćanja. Također navodi da on ima stalno prijavljeno prebivalište na adresi [adresa], a za koje kućanstvo je uredno prijavljen pretplatnik RTV pristojbe njegov otac i da se pristojba za to kućanstvo redovito plaća. Slijedom navedenog, tuženi da ne može imati status obveznika plaćanja pristojbe za drugu adresu s kojom nije povezan, ni pravno, ni faktički, te da stoga ne postoji nikakva pravna osnova za naplatu pristojbe u odnosu na njega. Također ističe da su eventualne ranije uplate RTV pristojbi isključivo radi izbjegavanja daljnjih troškova i blokade računa, te da se iste ne mogu smatrati priznanjem duga niti dokazom postojanja njegove obveze.
3.1. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovanog.
4. Povodom prigovora tuženika, ovaj sud je, rješenjem od 29. travnja 2026., pobijano rješenje o ovrsi stavio izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha i postupak nastavio kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
5. Sud je, u smislu odredbe čl. 461. a. st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011. 148/2011., 25/2013., 89/2014.,70/2019. i 80/2022 – dalje ZPP), utvrdio da je odluku u ovom sporu moguće donijeti na temelju pisanih dokaza i činjenica koje su stranke iznijele, bez održavanja ročišta, a niti jedna od stranaka nije predložila održavanje rasprave.
6. Tijekom postupka sud je, po prijedlogu stranaka, proveo dokaze uvidom u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja od 17.1.2026. (list 47 spisa), u izvadak iz evidencije pretplatnika tužitelja (list 68 spisa), u presliku prijave prijamnika od 20.9.2023. (list 73 spisa), u saldokonti karticu tužitelja (listovi 71-72 spisa), u potvrdu o prebivalištu tuženika MUP-a RH (list 78 spisa), u presliku uplatnice (list 79 spisa), te potvrde FINA-e o blokadi računa i novčanih sredstava ovršenika (listovi 82 i 83 spisa).
7. Uvidom u izvadak iz evidencije pretplatnika obveznika plaćanja RTV pristojbe (list 68 spisa) utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 20.9.2023. do 1.4.2026. bio prijavljen kao obveznik plaćanja RTV pristojbe na adresi [adresa], kat I.
8. Uvidom u zahtjev za prijavu prijamnika od 20.9.2023. utvrđeno je da je tuženi izvršio prijavu prijamnika na adresi [adresa] (kod [adresa]) na temelju kojeg zahtjeva je kod tužitelja izvršena prijava tuženika kao obveznika plaćanja RTV pristojbe.
9. Uvidom u potvrdu prijave prebivališta MUP-a RH utvrđeno je da tuženik ima prijavljeno prebivalište na adresi [adresa] neprekidno od 12.9.1988. do danas.
10. Sve naprijed navedene činjenice koje proizlaze i citiranih isprava, između stranaka niti nisu sporne.
11. Tuženik osporava svoju obvezu plaćana RTV pristojbi koja je predmet ovog spora navodeći da sama činjenica njegove prijave kao pretplatnika RTV pristojbi od 20.9.2023. na adresi [adresa], ne može biti valjana pravna osnova za njegovu obvezu plaćanja RTV pristojbi, budući da nikad nije imao prijavljeno prebivalište na toj adresi, a na adresi njegovog prijavljenog prebivališta u [adresa] kao obveznik plaćana RTV pristojbi da je prijavljen njegov otac koji tu obvezu redovito i izvršava.
12. Naprijed navedena tvrdnja tuženika nije osnovana s obzirom da je uvidom u zahtjev za prijavu prijamnika tuženika od 20.9.2023. utvrđeno je da je tuženik prijavio vlasništvo prijamnika upravo na adresi na kojoj je u evidenciji tužitelja prijavljen kao obveznik plaćanja RTV pristojbi, tj. na adresi [adresa]. u razdoblju od 20.9.2023. do 1.4.2026., a sam činjenica da je u tom razdoblju imao prijavljeno prebivalište na drugoj adresi, ne oslobađa ga obveze plaćanja RTV pristojbe za utuženo razdoblje iz razloga što je predmetna zakonska obveza tužitelja plaćanja RTV pristojbe utvrđena samom činjenicom posjedovanja, odnosno vlasništva prijamnika, budući da je temeljem Zakona o hrvatskoj radioteleviziji propisano da je svaki vlasnik RTV prijamnika u obvezi plaćati RTV pristojbu, a tužitelj je vlasništvo RTV prijamnika prijavio naprijed citiranim zahtjevom.
13. Uvidom u evidenciju pretplatnika plaćanja RTV pristojbe još je utvrđeno da je tuženik odjavljen dana 1.4.2026., a u skladu s odredbom čl. 36. st. 1. ZHRT-a, propisano je da prestanak obveze plaćana RTV pristojbi prestaje valjanom odjavom prijamnika, na koji način je u konkretnom slučaju navedenog dana i prestala obveza tuženika.
14. Na temelju tako provedenih dokaza i utvrđenih činjenica, sud je utvrdio da je tuženica za utuženo razdoblje u obvezi platiti tužitelju HRT pristojbu.
15. Što se tiče visine potraživanja, ista je utvrđena uvidom u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja sa stanjem na dan 17.1.2026., te u saldo- konti karticu tužitelja iz kojih isprava proizlazi da tuženik duguje tužitelju iznos od glavnice od 106,20 EUR, za razdoblje od 1.2.2025. do 1.11.2025. u mjesečnim iznosima od po 10,62 EUR, te s datumima dospijeća kako je navedeno u izreci presude.
16. S obzorom na navedeno, tuženik je u obvezi platiti tužitelju iznos glavnice od 106,20 EUR, a tužitelju su, na temelju odredbe čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, dosuđene i zakonske zatezne kamate od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa RTV pristojbe, a po stopi određenoj primjenom čl. 29. st. 2. ZOO- a, sve kako je navedeno u izreci presude.
17. Na osnovu navedenog, primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a, u tom dijelu valjalo je u cijelosti održati na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika, te odlučiti kao u izreci presude pod točkom I.
18. Sud je ukinuo platni nalog iz rješenja javnog bilježnika koji se odnosi na platež troškova ovršnog postupka, s obzirom da su troškovi ovršnog postupka, donošenjem rješenja kojim je ovršni postupak nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga, postali dio parničnog troška.
19. Međutim, iako je tužitelj u cijelosti uspio u sporu te bi, sukladno odredbi članka 154. st. 1. ZPP-a imao pravo na naknadu cjelokupnog prouzročenog parničnog troška, sud mu nije istog nije dosudio u cijelosti iz razloga što nije specificirao za koje radnje i u kojem iznosu zahtijeva naknadu parničnog troška.
20. Naime, tužitelj u svojem zahtjevu za naknadu parničnog troška u podnesku od 14. svibnja 2026., zahtijeva jednokratnu nagradu za cijeli prvostupanjski postupak u iznosu od 100,00 EUR, uvećano za PDV 25%, tj. ukupno 125,00 EUR, te pristojbu na presudu u iznosu od 13,27 EUR, odnosno sveukupno iznos do 138,27 EUR. Međutim, vrijednost predmeta spora u ovom postupku iznosi 106,20 EUR, a odredbom Tbr. 7. toč. 9. Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023, dalje: OT), propisano je da odvjetniku pripada jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 50 bodova za zastupanje u parničnom postupku u kojem je vrijednost predmeta spora manja od 100,00 EUR, što nije slučaj u ovom postupku. U ovom postupku VPS je veća od 100,00 EUR tužitelj nema pravo na navedenu jednokratnu nagradu jer je v.p.s. viša od 100,00 EUR, tj. iznosi 106,20 EUR, te stoga tužitelj nema pravo na jednokratnu nagradu u smislu Tbr.7.toč. 9. OT , a tužitelj nije u svojem zahtjevu za naknadu troška parničnog postupka precizirao za koje pojedinačne radnje provedene tijekom postupka zahtijeva naknadu parničnog troška u skladu s važećom Tarifom, što je u suprotnosti s odredbom čl. 164. st. 2. ZPP-a kojom je propisano da je stranka dužna u zahtjevu za naknadu troškova određeno navesti troškove za koje traži naknadu.
21. S obzirom na navedeno, sud nije usvojio zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška kojeg je postavio u visini jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak u iznosu od 125,00 EUR, te mu je dosudio jedino trošak koji se odnosi na trošak sudske pristojbu na presudu u iznosu od 13,27 EUR, koji trošak je jedino pojedinačno specificirao.
22. Tužitelju su, na temelju odredbe čl. 151. ZPP-a, na dosuđeni parnični trošak dosuđene i zatražene zakonske zatezne kamate, a koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.
23. Na osnovu navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude pod točkom II.
U Pregradi, 16. lipnja 2026.
S u t k i n j a :
Sanja Leskovar – Hostić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave pismenog otpravka iste, ovome sudu, u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati zbog apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
Dostaviti:
1. Odvjetnica Nataša Owens, Zagreb, Dalmatinska 5
2. BC, [adresa]
