Posl. br. P-562/2025-10

Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Stalna služba u Županji

Veliki kraj 48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, OIB: 77561654785, po sucu Anici Pastović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice OŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Ante Buriću, odvjetniku u Šibeniku, protiv tuženika MŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 7. svibnja 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja a u odsutnosti tuženika, te nakon ročišta na kojem je donesena i objavljena presuda 16. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku MŽ (nom. MŽ), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju OŽ (nom. OŽ), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 25.000,00 eura (dvadeset i pet tisuća eura i nula centi), zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 2. listopada 2023. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku MŽ (nom. MŽ), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužitelju OŽ (nom. OŽ), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog

postupka

u

iznosu

od

2.083,23

eura

(dvijetisućeosamdesettrieuraivadesettricenta) zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 16. lipnja 2026. kao dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužitelj s zatraženim troškom s osnova pristupa njegovog punomoćnika na ročište za objavu i uručenje presude.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je tuženiku pozajmio iznos od 25.000,00 EUR-a, što je tuženik učinio nespornim budući da je potpisao Izjavu o priznanju duga te svoj potpis ovjerio kod javnog bilježnika Nevena Nakića iz [adresa], Broj: OV- 3965/2023 od 5. lipnja 2023. (dalje u tekstu: Izjava o priznanju duga), a Izjavom o priznanju duga se obvezao da će navedeni iznos isplatiti tužitelju najkasnije do 1. listopada 2023., te da je Izjavom o priznanju duga ovlastio tužitelja da zatraži isplatu dugovanog iznosa putem suda ako u navedenom roku ne podmiri navedeno dugovanje u cijelosti.

1.1. Uzimajući u obzir gore navedeno, a naročito protek vremena od davanja Izjave o priznanju duga te datuma do kojeg se obvezao ispuniti svoju obvezu, odnosno podmiriti dugovanje tužitelju, tužitelj navodi da je 25. kolovoza 2025. poslao dopis / Opomenu pred tužbu tuženiku, uz poziv da u roku od 8 dana od zaprimanja predmetnog dopisa tužitelju podmiri dugovanje u iznosu 25.000,00 EUR-a, na što se tuženik nije očitovao niti namirio dug.

1.2. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže sudu da donese presudu kojom će naložiti tuženiku da isplati tužitelju iznos od 25.000,00 eura s kamatom od 2. listopada 2023. do isplate, u roku od 15 dana, kao i da obveže tuženika da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka s kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od navodi da ne priznaje navedeni iznos duga od 25.000,00 eura, jer je stvarni iznos duga 10.000,00 eura, a ostali potraživani iznos su kamate od 25% kao i ostvareni iznos od 5.000,00 eura na prevaru kod javnog bilježnika. Obrazlažući navedeno tuženik navodi da je s tužiteljem imao dogovor o posudbi novca za izvođenje građevinskih radova uz interese tužitelja od oko 25% na mjesečnoj razini, dalje tuženik navodi da mu je tužitelj kod javnog bilježnika rekao da mu treba više novaca i ako tuženik to prihvati da će mu tužitelj tada pomoći da kupi jednu staru kuću koju će tužitelj moći obnoviti i na tome zaraditi, a na koji način bi tuženik od ostvarene zarade mogao vratiti tužitelju stari dug od cca 10.000,00 eura.

2.1. Nadalje tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je nakon potpisivanja Izjave o priznanju duga i to otprilike mjesec dana kasnije pitao tužitelja kada će njih dvojica realizirati usmeni dogovor a u koje vrijeme je tuženik pronašao jednu kuću za kupiti, tužitelj mu je tada rekao "ništa od toga meni treba novac", na što je tuženik rekao tužitelju da će mu dati novac onda kada realiziraju dogovoreno, tako da s obzirom na navedeno smatra da ga je tužitelj prevario te da pokušava ostvariti dvostruku pa čak i veću dobit.

3. Tužitelj u podnesku od 23. prosinca 2025. očitujući se na navode iz odgovora na tužbu navodi da osporava navode tuženika iz odgovora na tužbu u pogledu usmenog dogovora te s obzirom na sadržaj odgovora na tužbu ističe da je tuženik priznao postojanje duga, ali ostaje sporna visina pozajmljenog iznosa, navode tuženika o visini duga smatra paušalnim te navodi da su neistiniti, te ukazuje da tuženik za svoje navode ne prilaže nikakve dokaze niti ih na bilo koji način čini vjerojatnima, pri tom tužitelj navodi da se tuženik neosnovano poziva na navodni interni dogovor stranaka te na navodno prekomjerno visoku kamatnu stopu, za što nije priložio nikakve dokaze a s druge strane, tužitelj je već u tužbi priložio ovjerenu Izjavu o priznanju duga, a za koju tuženik ni ne osporava njeno potpisivanje, već neargumentirano te bez ikakva dokaza iznosi ozbiljne optužbe na račun ovdje tužitelja da je isti postupao prijevarno prema tuženiku.

3.1. Podredno, i to opreza radi, tužitelj ističe da i u slučaju kada bi se prihvatila tvrdnja tuženika da stvarni dug iznosi 10.000,00 eura, a ne 25.000,00 eura kako je to naznačeno u Izjavi o priznanju duga, tužitelj ukazuje da tuženik niti taj iznos nije vratio, iako je bio dužan to učiniti najkasnije dana 1. listopada 2023., tako da je nesporno da dug nije vraćen u ugovorenom roku.

4. Nesporno je da tuženik nije pristupio na ročište od 7. svibnja 2026. te da je dostavio podnesak zaprimljen u sudu 6. svibnja 2025. u kojem navodi da nije u mogućnosti prisustvovati ročištu zbog zdravstvenih razloga za koje tvrdnje nije priložio nikakvu medicinsku dokumentaciju te je ročište održano u odsutnosti tuženika.

5. Provedeni su dokazi uvidom u Izjavu o priznanju duga s stranice 4-5 sudskog spisa i uvidom u opomenu pred tužbu s dostavnicom s stranice 6-7 sudskog spisa.

6. Na temelju ovako provedenih dokaza i utvrđenog činjeničnog stanja sud tužbu smatra osnovanom, radi čega je presuđeno kao u izreci.

7. Nesporno je da je tuženik potpisao Izjavu o priznanju duga kod vršitelja dužnosti javnog bilježnika Nevena Nakića iz [adresa] pod brojem Ov-3965/2023 5. lipnja 2023. kojom priznaje da je dužan tužitelju 25.000,00 eura što se obvezuje vratiti najkasnije do 1. listopada 2023. te da Izjavom o priznanju duga daje ovlast tužitelju da temeljem Izjave o priznanju duga može zatražiti isplatu dugovanog iznosa putem suda ukoliko tuženik u navedenom rok u ne vrati u cijelosti opisani dug.

8. Nesporno je da dug navedene u Izjavi o priznanju duga nije niti u jednom dijelu namiren.

9. Sporna je visina duga preko iznosa od 10.000,00 eura.

10. Temeljem odredbe čl. 499. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/2005, 41/2008, 63/2008, 134/2008, 78/2015 – u daljem tekstu ZOO/05) Ugovorom o zajmu obvezuje se zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.

11. Budući da je tuženik kod javnog bilježnika potpisao 5. lipnja 2023. Izjavu o priznanju duga kojom je priznao svoj dug prema tužitelju u iznos ud o 25.000,00 eura što se obvezao vratiti najkasnije do 1. listopada 2023. a koju obvezu nije ispunio, dužan je tužitelju temeljem odredbe čl. 499. st. 1. ZOO/05 vratiti pozajmljeni iznos novca.

12. Sud nije mogao prihvatiti ničim dokazane navode tuženika da nije pozajmio od tužitelja iznos od 25.000,00 eura te da duguje tužitelju 10.000,00 eura kao niti njegove navode da je prevaren od strane tužitelja jer tuženik nije kupio kuću za renoviranje koju bi nakon renoviranja prodao i tako ostvario zaradu, naime tuženik u odgovoru na tužbu niti tijekom postupka nije predložio provođenje niti jednog dokaza kojima bi dokazao svoje tvrdnje te nije pristupio na ročište navodeći da zbog zdravstvenog stanja ne može prisustvovati raspravi za što također nije priložio nikakve dokaze u vidu medicinske dokumentacije.

13. Odluka o kamati temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. i 2. te na odredbi čl. 183. st. 1. ZOO/05 po kojem je tuženik kao dužnik došao u zakašnjenje s ispunjenjem obveze, radi čega je pored ispunjenja obveze dužan tužitelju zbog kašnjenja platiti kamatu od zakašnjenja a to je 2. listopada 2023. budući da je zajam trebao vratiti najkasnije do 1. listopada 2023.

14. Radi svega izloženog presuđeno je kao u izreci.

15. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 26/1991, 34/1991, 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 78/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019 – u daljem tekstu ZPP) tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ime sastava tužbe, za što se temeljem Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/23 u daljnjem tekstu Tarifa) mogao priznati iznos od 250 bodova, sastava podneska od 23. prosinca 2025. u kojem se očitovao na odgovor na tužbu za što se temeljem Tbr. toč. 1. Tarife mogao priznati iznos od 250 bodova, trošak zastupanja na ročištu od 7. svibnja 2026. za što se temeljem Tbr. 9. toč. 1. Tarife mogao priznati iznos od 250 bodova, što ukupno s uključenim PDV-om iznosi 1.750,00 eura, dok mu se nije mogao priznati zatraženi trošak pristupa njegovog punomoćnika na ročište za objavu i uručenje presude budući da njegov punomoćnik na navedeno ročište nije pristupio.

15.1. Tužitelju je nadalje priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u plaćenom iznosu od 148,23 eura temeljem Tar. br. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine 37/23 u daljem tekstu Uredba), a u svezi s odredbom čl. 7. toč. 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" 117/18 i 51/23 u daljem tekstu ZSP) i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 185,00 eura temeljem Tar. br. 2. toč. 1. Uredbe a u svezi s odredbom čl. 7. toč. 3. ZSP-a, što daje ukupni parnični trošak u iznosu od 2.083,23 eura.

U Županji, 16. lipnja 2026.

Sudac

Anica Pastović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana, od dana primitka iste.

Žalba se predaje putem ovog suda pisana u tri primjerka.

Obavijest:

1. Ante Burić, odvjetnik u Šibeniku,

2. MŽ, iz [adresa].