REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

posl.br. P-10581/2021-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga Suda Ireni Šafar, u pravnoj stvari tužiteljice BI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Davor Jelić, odvjetnik, protiv 1. tužene EI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tužene GI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po punomoćniku Željka Filipčić, odvjetnik, 3. tuženika FI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Mladen Smoljan, odvjetnik i 4. tuženika Talon gradnja d.o.o. za usluge, Ulica Blaža Šoštarića 10, Zagreb, OIB: 73868026827, koga zastupa punomoćnik Petar Ćubela, odvjetnik, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 15. travnja 2026. godine u prisutnosti punomoćnika stranaka, temeljem čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/91, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP) dana 16. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

" I Utvrđuje se da je tužiteljica BI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isključiva vlasnica sljedećih nekretnina:

- 8. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-8) opisan kao poslovni prostor u prizemlju dvorišne zgrade površine 45,00 m2, [adresa]. neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, a neodvojivo povezan s cijelom nekretninom označenom kao ZGRADA MJEŠOVITE UPORABE BR. 61, VLAŠKA ULICA, ZAGREB, POSLOVNA ZGRAFA BR. 61/1, VLAŠKA ULICA, ZAGREB, STAMBENA ZGRADA BR. 61/2, VLAŠKA ULICA, ZAGREB, STAMBENA ZGRADA BR. 61/3, VLAŠKA ULICA, ZAGREB, POMOĆNA ZGRADA, DVORIŠTE, DVORIŠTE I DVORIŠTE, izgrađena na zk.č.br. 5798, upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb

- 9. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-9) opisan kao poslovni prostor u prizemlju dvorišne zgrade površine 8,00 m2, [adresa]. neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, a neodvojivo povezan s cijelom nekretninom označenom kao ZGRADA MJEŠOVITE UPORABE BR. 61, VLAŠKA ULICA, ZAGREB, POSLOVNA ZGRAFA BR. 61/1, VLAŠKA ULICA, ZAGREB,

STAMBENA ZGRADA BR. 61/2, VLAŠKA ULICA, ZAGREB, STAMBENA ZGRADA BR. 61/3, VLAŠKA ULICA, ZAGREB, POMOĆNA ZGRADA, DVORIŠTE, DVORIŠTE I DVORIŠTE, izgrađena na zk.č.br. 5798, upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb

II Nalaže se tuženicima, 1. EI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. GI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. FI, [adresa], 4. TALON GRADNJA d.o.o., Šoštarićeva 10, Zagreb, OIB: 73868026827, da tužiteljici izdaju ispravu podobnu za upis njenog prava vlasništva na nekretninama iz točke I. ove presude, koju će u slučaju neizdavanja zamijeniti ova presuda po pravomoćnosti.

III Nalaže se tuženicima solidarno naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u cijelosti.".

II Nalaže se tužiteljici BI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da 1. tuženoj EI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tuženoj GI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime parničnog troška solidarno isplati iznos od 1.650,00 eura u roku od 15 dana.

III Nalaže se tužiteljici BI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da 3. tuženiku FI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati na ime parničnog troška iznos od 1.000,00 eura u roku od 15 dana.

IV Nalaže se tužiteljici BI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da 4. tuženiku Talon gradnja d.o.o. za usluge, Ulica Blaža Šoštarića 10, Zagreb, OIB: 73868026827 isplati na ime parničnog troška iznos od 1.250,00 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da ima pravo vlasništva na nekretninama posebno opisanim pod I izreke ove presude te navodi da su te nekretnine 1955. godine nacionalizirane i postale društveno vlasništvo te da su dane na korištenje njenom pok. suprugu JI koji je imao pravo korištenja i bio zakupnik tih nekretnina, temeljem Ugovora o zakupu poslovnog prostora, a bio je posjednikom tih nekretnina još od 1959. godine sve do svoje smrti 2002. godine te su mu služile u svrhu ateljea, dok je tužiteljica stupila u posjed tih nekretnina 1973. godine te njen posjed traje do danas. Navodi da su te nekretnine bile predmetom upravnog postupka radi povrata oduzete imovine za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine te su 1., 2. i 3. tuženici iz ovog predmeta postali suvlasnici dok je II svoj suvlasnički dio prodala 4. tuženiku iz ovog predmeta. Tužiteljica navodi da su ona, a prethodno njen pok. suprug u neprekidnom i mirnom posjedu navedenih nekretnina više od 60 godina a taj posjed je zakonit, istinit i pošten. Predmetne nekretnine su zatečene u bitno drugačijem stanju te je u njima učinjeno više dogradnja, nadogradnja i adaptacija te je tužiteljica i dostavila nalaz vještaka dipl.ing. Mirko Hvala od 16. lipnja 2001., te je time kroz dugo razdoblje povećana vrijednost tih nekretnina. Tužiteljica smatra da je sukladno odredbi čl. 372 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 124/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 - dalje ZVDSP) stekla pravo vlasništva na nekretninama koje su predmet ovog postupka, nakon izvršenih adaptacija i nadogradnja iz 1967. godine sada je površina 120 m2 a ne 45 m2 kao što je bilo tada. Tvrdi da je odobrenje za adaptaciju zatražio pok. suprug 29. svibnja 1967. godine kada je zatražio i građevinsku dozvolu koju tužiteljica zbog proteka vremena ne posjeduje. Isto tako JI je zatražio od nadležnih vlasti izvršenje radova što je odbijeno, a zatražio je i dodjelu bespovratnih sredstava te je dobio iznos od tadašnjih 15.000,00 dinara. Tužiteljica smatra da ima pravo vlasništva na predmetnim nekretninama i temeljem odredbe čl. 49 Zakona o naknadi za imovinu oduzetu u vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine jer postoji razlika u vrijednosti nekretnine procijenjene u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja o utvrđivanju prava vlasništva prema stanju nekretnine u vrijeme kakva je bila u vrijeme oduzimanja. Slijedom navedenog predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu pobliže opisanu pod I izreke presude.

2. 1., 2. i 4. tuženici u odgovoru na tužbu prigovaraju istaknutom VPS u tužbi. Tuženici osporavaju tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti te se protive korištenju Procijenjenog elaborata koji je izradio dipl.ing. Mirko Hvala, osporava se aktivna legitimacija tužiteljice, navode da tužiteljica i njen pravni prednik JI nisu bili niti jesu pošteni, zakoniti niti istiniti posjednici predmetnih nekretnina. JI je predmetne nekretnine držao temeljem Ugovora o zakupu koji je zaključio s Gradom Zagrebom a što je sve i konstatirano u rješenjima iz postupka povrata imovine. Tužiteljica je znala za Ugovor o zakupu i za postupak povrata u kojem je sudjelovala i osobno te nije isticala zahtjeve vezane uz navedene nekretnine jer je u posjed tih nekretnina stupila kao pomoćnik u posjedu JI koji je te nekretnine držao temeljem Ugovora o zakupu. Tužiteljica i njen pravni prednik nisu izmijenili stanje nekretnina niti su predmetne nekretnine nadogradili te nije osnovan zahtjev u smislu odredbe čl. 49 Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine. Tuženici ističu prigovor prekluzije imajući u vidu odredbu čl. 49 st. 4 tog Zakona kojim je propisan zastarni rok kao i činjenicu da je predmetno rješenje o povratu pravomoćno 1. lipnja 2014. 4. tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije jer je suvlasnički udio kupio od ranijeg vlasnika pa nije legitimiran u smislu odredbe čl. 49 tog Zakona. Tužiteljica i njen prednik nisu nikad ishodili odobrenje nadležne vlasti za promjenu bilo kakvog prostora te nemaju osobni preduvjet za stjecanje vlasništva u smislu odredbe čl. 372 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Tuženici predlažu da sud tužbeni zahtjev tužiteljice odbije uz naknadu parničnog troška.

3. 3. tuženik u odgovoru na tužbu prigovara naznačenoj vrijednosti predmeta spora. Osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, osporava aktivnu legitimaciju tužiteljice jer nije dostavila dokaz uz tužbu da je zakonska ili oporučna nasljednica iza pok. JI te nema nikakva prava na predmetnim nekretninama jer ih nije imao niti JI. 3. tuženik osporava Procijenjeni elaborat koji je tužiteljica priložila uz tužbu te se protivi korištenju tog elaborata u ovom postupku, osporava i navodna ulaganja u predmetne nekretnine i dokumentacije sačinjenu po SI krovopokrivač, limar i građevinski radovi. U konkretnom slučaju ne postoji pravni temelj za stjecanje prava vlasništva prema odredbi čl. 372 ZVDSP-a jer ne postoji odobrenje nadležne vlasti u svrhu prenamjene zajedničkih prostorija u zgradi u društveno vlasništvo niti se to može zaključivati temeljem dopisa od 29. svibnja 1967. Ne postoji ni pravni temeljem stjecanja vlasništva temeljem čl. 49 Zakona o naknadi za imovinu oduzete za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine jer tužiteljica ni pok. JI nisu bili nositelji prava korištenja i raspolaganja na nekretninama koje su predmet ovog postupka. Tužiteljica se obraćala 3. tuženiku sa zahtjevom da od njega po tržišnim uvjetima otkupi njegov suvlasnički dio na predmetnim nekretninama. 3. tuženik osporava navode tužbe koje se tiču navodnog posjeda predmetnih nekretnina i njegove kvalitete iako sam posjed u konkretnom slučaju ne može biti pretpostavka stjecanja bilo kakvih prava na predmetnim nekretninama. Predlaže da sud tužiteljicu s tužbom i tužbenim zahtjevom odbije uz naknadu parničnog troška.

3. U provedenom postupku sud je izvršio uvid i pročitao je ZK izvadak (list 6 spisa), rješenje RH, Ministarstvo pravosuđa, Uprava za graditeljstvo, trgovačko i upravno pravo Klasa: UP/II-942-01/14-01/61 ur.br. 514-04-02-14-02 od 21.3.2014. (list 10 do 25 spisa), Procijenjeni elaborat (list 26 do 69 spisa), rješenje SFRJ Republičkog sekretarijata za prosvjetu, kulturu i fizičku kulturu broj 2118/1 1969 od 24.6.1969. (list 70 spisa), očitovanje Skupštine grada Zagreba od 29.5.1967. (list 71 spisa), oporuka (list 90 do 94 spisa), rješenje OGS br. O-9169/2002 (list 91 do 98 spisa), uplatnice, računi, troškovnik (list 99 do 137 spisa), Ugovor o zakupu od 19.10.1963. (list 144 do 145 spisa), rješenje Općine Medvešćak od 24.11.1964. (list 146 do 149 spisa), rješenje Skupštine grada Zagreba od 31.8.1967. (list 150 spisa), obavijesti suvlasnika GSK i odgovori GSK (list 153 do 159 spisa), ponuda tužiteljice (list 160 spisa), spis Gradskog ureda za opću upravu i imovinsko pravne poslove Klasa: UP/I-942-01/07-006/9 ur.br. 251-04-51-2/002-25-10 u prilogu spisa.

4. Cijeneći rezultate provedenog postupka prema čl. 8 ZPP, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

5. Među strankama u ovoj pravnoj stvari je sporan VPS, aktivna legitimacija, te osnov tužbenog zahtjeva.

6. Nije osnovan prigovor vrijednosti predmeta spora koji ističu tuženici u ovoj pravnoj stvari. Tužiteljica je podnijela tužbu radi utvrđenja prava vlasništva. Prema odredbi čl. 40 st. 2 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/91, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP) propisano je da kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj naznačio u tužbi što je u ovom predmetu i naznačeno.

7. Nije osnovan prigovor aktivne legitimacije tužiteljice koju ističu tuženici u ovom predmetu iz razloga što iz rješenja ovog suda br. O-9169/2002 proizlazi da je tužiteljica zakonska nasljednica pok. JI.

8. Da bi utvrdio osnovanost tužbenog zahtjeva sud je izvršio uvid u dokumentaciju u spisu. Iz Ugovora o zakupu Općine Medvešćak, Odjel za stambene poslove sud je utvrdio da je [adresa] sa JI zaključila Ugovor o zakupu prostorije u dvorišnoj zgradi dana 19. listopada 1963. godine.

9. Dana 24. studenog 1964. godine Općina Medvešćak donosi i rješenje temeljem kojeg je utvrđena i zakupnina predmetnog prostora.

10. Iz rješenja Skupštine grada Zagreba od 31. kolovoza 1967. proizlazi da se JI zabranjuju svaki daljnji radovi na adaptaciji koju je započeo u predmetnoj dvorišnoj zgradi na adresi u [adresa], a iz obrazloženja tog rješenja proizlazi da je zakupnik predmetnog prostora JI u dvorišnoj zgradi u kojoj se nalazi njegova kiparska radionica započeo određene građevinske radove.

11. Iz obrazloženja SFRJ Republičkog sekretarijata za prosvjetu, kulturu i fizički kulturu od 24. lipnja 1969. proizlazi da je Fond dodijelio sredstva Udruženja likovnih umjetnika Hrvatske a za dovršenje adaptacije ateljea (žbukanje zidova, plafona, instalacije ) za JI u iznosu od tadašnjih 15.000,00 dinara.

12. Dakle, pok. JI, suprug tužiteljice iz ovog predmeta predmetni prostor koristio je temeljem Ugovora o zakupu koji je sklopljen s Općinom Medvešćak 19. listopada 1963. godine te je za predmetni prostor plaćao zakupninu. Iz čl. 8 citiranog Ugovora proizlazi da zakupodavac snosi troškove redovnih popravaka i održavanja koji su potrebni a da bi se prostorija mogla koristiti u svrhu određenu Ugovorom te da se ti popravci mogu vršiti samo po odobrenju zakupodavca i pod uvjetima posebnog Ugovora. Kako je JI započeo određenu adaptaciju u predmetnom prostoru Skupština grada Zagreba donijela je dana 31. kolovoza 1967. godine rješenje kojim se JI zabranjuju daljnji radovi adaptacije iz razloga što se one vrše bez građevinske dozvole.

13. Tužiteljica je uz tužbu dostavila i zahtjev upućen Skupštini grada Zagreba dana 29. svibnja 1967. u kojem JI zahtjev izdavanje građevinske dozvole za adaptaciju tavana u dvorišnoj zgradi [adresa], ali nije dostavila niti jedan dokaz da je građevinska dozvola izdana a teret dokaza prema odredbi čl. 219 ZPP-a je na strani tužiteljice. Tužiteljica je isto tako dostavila uz tužbu rješenje Republičkog Sekretarijata za prosvjetu, kulturu i fizičku kulturu od 24. lipnja 1969. temeljem kojeg se Udruženju likovnih umjetnika dodjeljuju novčana sredstva od tadašnjih 15.000,00 dinara za dovršenje adaptacije ateljea JI u [adresa] ali tužiteljica isto tako ne dostavlja dokaz da je Udruženje likovnih umjetnika tim sredstvima i izvršilo adaptaciju, a razlog je nepostojanje građevinske dozvole za izvođenje tih radova. Dakle, tužiteljica netočno navodi da su sredstva dodijeljena JI, iz naprijed navedene dokumentacije proizlazio da su ona dodijeljena Udruženju likovnih umjetnika a u svrhu adaptacije ateljea JI.

14. Tužiteljica neosnovano zahtjeva predmetni prostor temeljem čl. 79 Zakona o naknadi za imovinu oduzetu u vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine. Iz spisa Grada Zagreba, UP/I-942-01/07-06/3 koji se nalazi u prilogu ovog spisa proizlazi da je tužiteljica sudjelovala u postupku povrata predmetne nekretnine te nije isticala nikakve zahtjeve vezane za navedene nekretnine iz razloga što je u posjedu predmetnih nekretnina bila kao pomoćnik u posjedu JI koji ih je koristio temeljem Ugovora o zakupu. Iz dokumentacije koja se nalazi u spisu proizlazi da tužiteljica i njen pravni prednik JI u smislu odredbe čl. 49 Zakona o naknadi za imovinu oduzetu u vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine nisu nikada povećali vrijednost predmetnih nekretnina niti su izmijenili stanje nekretnina u konstrukcijskom smislu, niti su predmetne nekretnine nadogradili. Treba ukazati i na činjenicu da je predmetno rješenje o povratu pravomoćno s danom 1. lipnja 2014. godine te ukoliko tužiteljica i smatra da odredbi čl. 49 tog Zakona ima neka prava prekludirana je u podnošenju tužbe po toj odredbi.

15. Ne postoji osnov za stjecanje prava vlasništva predmetnih nekretnina prema odredbi čl. 372 ZVDSP jer kao što je naprijed i navedeno ne postoji odobrenje nadležnog organa koje je dano JI ili tužiteljici za prenamjenu zajedničkih prostorija u zgradi u društvenom vlasništvu u drugu samostalnu prostoriju niti se to može utvrditi temeljem dopisa od 29. svibnja 1967. kojim JI traži izdavanje građevinske dozvole za adaptaciju.

16. Treba navesti da iz dokumentacije koja se nalazi u spisu a to je dopis Grada Zagreba Klasa: 372-01/2010-001/1557 ur.br. 251-14-22/103-10-5 od 9. veljače 2011. proizlazi da je tužiteljici stavljeno na znanje da predmetni poslovni prostor koristi bez pravne osnove. Tužiteljica se isto tako obraćala 3. tuženiku još u ožujku 2018. godine i to putem punomoćnika s ponudom za kupoprodaju suvlasničkog dijela nekretnine koja je predmet ovog postupka.

17. Dakle, u ovom postupku tužiteljica nije dokazala da postoji pravni temelj za stjecanje prava vlasništva predmetnih nekretnina temeljem odredbe čl. 49 Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, niti temeljem čl. 372 ZVDSP. Tužiteljica je bila pomoćnik u posjedu predmetne nekretnine do smrti supruga Stevana Luketića 2002. godine (čl. 12 ZVDSP) koji je taj prostor koristio do smrti temeljem Ugovora o zakupu od 19. listopada 1963. godine. Nakon smrti supruga tužiteljica je predmetni prostor koristila bespravno, te nije bila zakonit, istinit niti pošten posjednik u smislu odredbe čl. 18 ZVDSP što je tužiteljica dobro znala jer se primjerice obraćala 3. tuženiku iz ovog predmeta sa zahtjevom da od njega otkupi prema tržišnim uvjetima njegov suvlasnički dio, a isto tako je imala saznanja predstavnik suvlasnika se obraća Gradskom stambenom i komunalnom gospodarstvu vezano uz bespravno korištenje predmetnog prostora od strane tužiteljice. Slijedom navedenog sud je odbio tužiteljicu s tužbom i tužbenim zahtjevom te odlučio kao pod I izreke presude.

18. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i odredbi čl. 155 ZPP, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja i svih tuženika po punomoćnicima odvjetnicima prema OT, VPS te uspjehu stranaka u sporu.

19. Sud je 1. i 2. tuženima priznao trošak za sastav odgovora na tužbu prema Tbr. 8 točka 1 – 200,00 eura, za sastav podneska 10.2.2023. i 17.3.2026. prema tbr. 8 točka 1 po 200,00 eura, za zastupanje na ročištu 15.2.2023., 6.11.2024. i 15.4.2026. prema tbr. 9 točka 1 po 200,00 eura, što ukupno iznosi 1.200,00 eura koje treba uvećati za 25% PDV ili 300,00 eura te 10 % prema Tbr. 40 - 150,00 eura, pa je sud 1. i 2. tuženoj priznao trošak u ukupnom iznosu od 1.650,00 eura, te je odlučeno kao u izreci pod II.

20. Sud je 3. tuženiku priznao trošak za sastav odgovora na tužbu prema Tbr. 8 točka 1 – 200,00 eura, za zastupanje na ročištu 15.2.2023., 6.11.2024. i 15.4.2026. prema tbr. 9 točka 1 po 200,00 eura, što ukupno iznosi 800,00 eura koje treba uvećati za 25% PDV ili 200,00 eura pa je sud 3. tuženiku priznao trošak u ukupnom iznosu od 1.000,00 eura, te je odlučeno kao u izreci pod III.

21. Sud je 4. tuženiku priznao trošak za sastav odgovora na tužbu prema Tbr. 8 točka 1 – 200,00 eura, za sastav podneska 10.2.2023. prema tbr. 8 točka 1 200,00 eura, za zastupanje na ročištu 15.2.2023., 6.11.2024. i 15.4.2026. prema tbr. 9 točka 1 po 200,00 eura, što ukupno iznosi 1.000,00 eura koje treba uvećati za 25% PDV ili 250,00 eura pa je sud 3. tuženiku priznao trošak u ukupnom iznosu od 1.250,00 eura, te je odlučeno kao u izreci pod IV.

U Zagrebu, 16. lipnja 2026. godine

Sudac:

Irena Šafar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo na žalbu u roku od 15 dana od dana zaprimanja prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog Suda na Županijski sud.

DNA:

1.pun. tužitelja

2. pun. tuženika