Republika Hrvatska
Općinski sud u Pazinu
Stalna služba u Poreču - Parenzo
Turistička 2, 52440 Poreč-Parenzo
Posl. br. P-255/2025-61
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču – Parenzo, po sucu toga suda Sanji Oroz, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice UCT, iz [adresa], zastupane po punomoćnicima odvjetnicima OD Rački i kolege, protiv tuženika: 1. UC, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. ZC, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], zastupani po punomoćnici Metki Hrga, odvjetnici u Poreču, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 27. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 16. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I a) Nalaže se tuženicima solidarno isplatiti tužiteljici novčani iznos u visini 20.200,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje: ZOO), a koje na pojedine iznose teku kako slijedi:
- na iznos od 15.000,00 eura od 30. rujna 2016. pa do isplate,
- na iznos od 5.200,00 eura od 27. kolovoza 2018. pa do isplate, u roku 15 dana. b) Odbija se zahtjev tužiteljice da joj tuženici solidarno isplate zakonske zatezne kamate po stopi koja se određuje sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, a koje teku kako slijedi:
- na iznos od 15.000,00 eura od 28. rujna 2015. do 29. rujna 2016.,
- na iznos od 5.200,00 eura od 28. rujna 2015. do 27. kolovoza 2018., u roku 15 dana.
c) Odbija se zahtjev tužiteljice da joj tuženici solidarno isplate novčani iznos u visini 2.359,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, a koje teku kako slijedi:
- na iznos od 379,00 eura od 01. siječnja 2019. do isplate,
- na iznos od 380,00 eura od 01. siječnja 2019. do isplate,
- na iznos od 600,00 eura od 01. siječnja 2019. do isplate,
- na iznos od 1.000,00 eura od 01. siječnja 2019. do isplate, u roku 15 dana II Nalaže se tuženicima solidarno tužiteljici naknaditi trošak ovog parničnog postupka u iznosu 5.036,24 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na dosuđeni iznos teče počevši od dana presuđenja pa sve do isplate po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO, u roku 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za nadoknadu troškova postupka obija.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da je zajedno sa svojom obitelji po pozivu tuženice ad2 ZC kupila 07. rujna 2013. kamp kućicu s predšatorom pa da su se preselili iz apartmana u tu kućicu koja je bila smještena u dvorištu tuženika na adresi [adresa], uz stambeni objekt tuženika na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u vlasništvu tuženika ad 1 UC, a kasnije da je ta nekretnina darovanjem prešla u vlasništvo tuženice ad2 ZC. Tužiteljica da ima teško bolesnu kćer, pa da im je bilo neophodno imati mir u kamp kućici kada dođu na ljetovanje u Poreč. Tuženici da su tužiteljici ponudili uslugu smještaja kamp kućice na ranije opisanom zemljištu bez naknade, pa da se ta kućica uz odobrenje tuženika spojila na struju i vodu tuženika, radi čega da im je tužiteljica svaki tjedan plaćala na ime tih troškova gotovinom na ruke 150,00 eura, i to bez priznanice. Osim toga, iz zahvalnosti obitelj tužiteljice da je tuženicima kupila perilicu za rublje marke "Gorenje", motornu pilu za drva za 380,00 eura u Kopru, 2 gume za kamion tuženika ad1 UC vrijednosti 600,00 eura, te da su dali 300,00 eura za šljunak za dvorište kao i još i 1.000,00 eura poklona kada su tuženici bili kod obitelji tužiteljice u gostima u [adresa]. Tuženici da stoga netočno tvrde da bi usluga smještaja kamp kućice u njihovom dvorištu bila besplatna. Tužiteljica da je na zahtjev tuženika ad1 UC **.**.2013. istom pozajmila 15.000,00 eura na rok od 2 godine, a tu pozajmicu da ju je on tražio kako bi mogao platiti dug poreznoj upravi. Taj novac da je tužiteljica podigla sa svoje štednje u Austriji, te ga osobno na ruke predala tuženiku ad1 UC. Taj novčani iznos da mu je pozajmila u dobroj vjeri, u prijateljskim odnosima, bez ugovorene kamate i bez da joj je izdao ikakvu priznanicu, odnosno bez da su sklopili ugovor u pisanoj formi. Iako je bilo dogovoreno da će se to učiniti, tuženik ad1 UC da je uvijek imao razlog da se to ne učini, ali da im je nudio navodno njegovu nekretninu k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], pa da se tužiteljica za taj njegov dug namiri - prodajom te nekretnine. Na to da tužiteljica nije pristala iz razloga jer to nije bilo dogovoreno kod davanja, odnosno primanja zajma, a također tuženik ad1 UC da joj nije dao nikakav dokaz o vlasništvu nekretnine niti ju je htio pokazati tužiteljici. Kako je tuženik ad1 UC prenio vlasništvo svojih nekretnina na tuženicu ad2 ZC i otišao raditi u Njemačku, a tuženici nisu godinama vraćali opisani dug, da je došlo do prekida poslovnog i privatnog odnosa između tužiteljice i tuženika, a tužiteljica da je na zahtjev tuženice ad2 ZC morala odvesti svoju kamp kućicu iz dvorišta tuženika 24. lipnja 2018. Neposredno nakon prve pozajmice tuženik ad1 UC da je 15. listopada 2013. zatražio da mu tužiteljica pozajmi daljnjih 4.800,00 eura za materijal (šljunak, ploče i dr.) za uređenje dvorišta i okoliša oko kamp prikolice tužiteljice koja je već bila postavljena i u funkciji, jer se stvaralo blato, pa da je tužiteljica otišla u Austriju, podigla taj novac i uručila ga tuženiku ad1 UC, i to opet u dobroj vjeri i bez ikakve priznanice, a od tog je novca tuženik ad1 UC da je obavio dio radova u svom dvorištu. Početkom srpnja 2014. kada je tužiteljica s obitelji bila na godišnjem odmoru u svojoj kamp kućici, tuženik ad1Ilija UC da je 21. srpnja 2014. od nje zatražio daljnju pozajmicu u visini od 5.200,00 eura da bi napravio prilaznu cestu od javne ceste kroz dvorište do kamp kućice tužiteljice kako bi njezina obitelj automobilom mogla doći do kamp kućice obzirom da je kćer tužiteljice teški invalid i to joj je bilo neophodno. Od tog novca tuženik ad1 UC da je ugradio i kapiju na dvorište, te sagradio zid prema dvorištu susjeda i jedan dvorišni objekt -paviljon. Od tog novca tuženici da su kupili sebi i novi namještaj za dnevni boravak. Tužiteljica da je više puta tražila od tuženika da joj daju pisane potvrde o svim pozajmica, ali to da nije dobila. U to vrijeme tuženica ad2 ZC da je radila kao radnica u trgovačkom centru s nevelikim primanjima, govoreći da prima plaću 3.500,00 kuna mjesečno, a tuženik ad1 UC da se bavio prijevozom radi čega da je otišao na rad u Njemačku, gdje i danas boravi. Dakle, u vrijeme radova u dvorištu koji su opisani, tuženici da nisu imali velika primanja, pa da su te radove izvršili novcima tužiteljice. Kada je tužiteljica više puta u ljeto 2017. tražila od tuženice ad2 ZC da joj izda pisanu potvrdu o pozajmicama, jer joj tuženik ad1 UC rekao da nije vlasnik kuće i dvorišta u kojoj se nalazi kamp kućica, nego da je to tuženica ad2 ZC, pa da od nje traži potvrdu jer da je sve uloženo u njezinu kuću - odnosi među strankama da su se potpuno poremetili, radi čega da je na zahtjev tuženice ad2 ZC tužiteljica odvezla svoju kamp kućicu 24. lipnja 2018., a tuženica ad2 ZC da joj je rekla kako nikakvog povrata pozajmice neće dobiti jer da su tim novcem platili što je njihova kamp kućica bila u njezinom dvorištu. Tužiteljica da se obratila 03. kolovoza 2018. tuženicima pisanom opomenom i pozivom da joj vrate pozajmicu u iznosu 25.000,00 eura, ali tuženici da su joj odgovorili dopisom od 27. kolovoza 2018. da priznaju dug u visini 15.000,00 eura i da se može namiriti iz nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Ta nekretnina da ne postoji u zemljišnim knjigama. Kako je očito da tuženici nemaju namjeru vratiti navedene pozajmice koje ukupno iznose 25.000,00 eura, a tužiteljica im je pozajmila svu svoju ušteđevinu iz razloga što su joj tuženici lažno prikazivali činjenice, na temelju usmenih ugovora o pozajmicama, tužiteljica predlaže donošenje presude kojom će se tuženicima naložiti da joj solidarno isplate novčani iznos protuvrijednosti 25.000,00 eura po prodajnom tečaju Zagrebačke banke d.d. na dan isplate sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 28. rujna 2015. do isplate. Tužbeni zahtjev je preciziran na pripremnom ročištu od 18. rujna 2019. (str. 139).
1.1. U svom podnesku od 18. prosinca 2018. (str. 137-138) tužiteljica navodi okolnosti koje su dovele do toga da kamp kućica tužiteljice bude smještena u dvorište tuženika. Poriče tvrdnje tuženika da bi razlog tome bili loši odnosi tužiteljice s vlasnicom apartmana gdje je ranije obitelj tužiteljice bila smještena. Odmah nakon postavljanja kamp kućice tuženik ad1 UC da je zatražio novac od tužiteljice za radove koji se navode u tužbi. Osporava da bi ikada obitelj tužiteljice živjela u kući tuženika, a samo spavala u kamp kućici, jer da je kamp kućica odmah spojena na vodu i struju u kući tuženika, za što da je tužiteljica, kako je navedeno u tužbi, plaćala trošak vode i struje. Posebno stoga što nije bilo uvjeta da bi kćerka tužiteljice mogla boraviti u kući tuženika s obzirom na to da je ona stalno u kolicima. Tuženici da žele sada obračunati tužiteljici držanje kampera u dvorištu po cijeni najskupljeg kampa u Poreču i to za cijelu godinu. Cijena takve usluge u depou u Poreču da iznosi maksimalno 500,00 kuna godišnje, pa da je to tužiteljica voljna priznati. Datumi koje tuženici navode da su kupovali građevinski materijal preko kartice da potvrđuju tvrdnje tužiteljice da im je ona u to vrijeme pozajmljivala novčane iznose, pa da je stoga tuženik ad1 UC taj pozajmljeni novac od tužiteljice mogao koristiti na način kako je želio pa i za polog za kredite tuženice ad2 ZC ali i za plaćanje računa za materijal koji je plaćan karticom. Tuženici da nikada nisu htjeli pokazati tužiteljici nekretninu koju su nudili kao osiguranje, niti joj reći radi li se o građevinskoj ili poljoprivrednoj čestici, koliko ona vrijedi, a niti su htjeli izdati priznanicu o pozajmicama, kao ni sačiniti ugovor o zajmu, pa da je to u konačnici rezultiralo prekidom suradnje i odlaskom tužiteljice s kamp kućicom iz dvorišta tuženika. Tužiteljica da nema razloga bilo što izmišljati da je nešto kupovala tuženicima ili im pozajmljivala ili davala, a da je neprihvatljiva tvrdnja tuženika da 15.000,00 eura nisu pozajmili nego da im je tužiteljica taj iznos dobrovoljo ponudila da tuženik ad1 UC vrati dug Poreznoj upravi, iako bi kasnije priznali da taj iznos duguju tužiteljici. Tužiteljica i njezina obitelj da nisu ljudi koji imaju bogatstvo već da žive od mirovina i malo ušteđevine koju su imali da su u cijelosti pozajmili tuženicima kako se navodi u tužbi. Jesu li tuženici od koga drugog pozajmili novac i primili kakav novac na ime prodaje kombija tuženika ad 1 UC, tužiteljici da nije poznato. Isto tako niti ništa vezano za prodaju kakve nekretnine tuženika ad1 UC. S druge strane tuženicima da je novac od pozajmica tužiteljice bio više nego potreban jer su živjeli skromno u okolnostima da je tuženik ad1 UC radio povremeno pružajući usluge prijevoza malim kamionom dok nije otišao na rad u inozemstvo, a tuženica ad2 ZC da je imala malu plaću radeći u Kauflandu, da su imali dvoje djece koje s morali uzdržavati, kuću koju su završavali i parnice koje su vodili sa susjedima. Tužiteljica predlaže da ukoliko tuženici inzistiraju da im ona plati na ime ležarine godišnju naknadu da im je to ona voljna priznati u visini 500,00 eura godišnje, pa da za taj ukupni iznos bude smanjeno njezino potraživanje prema tuženicima.
1.2. U svom podnesku od 17. prosinca 2021. (str. 217) tužiteljica je povukla dio tužbenog zahtjeva na isplatu iznosa 4.800,00 eura, za koji je postavila na ime pozajmice tuženiku ad1 UC za nabavu i postavu šljunka i betonskih ploča u dvorištu tuženika od ulaza u dvorište do postavljene kamp kućice tužiteljice jer da je veći dio šljunka i tih ploča odvezla zajedno s kamp kućicom na novo mjesto. Istim je podneskom tužiteljica preinačila svoj tužbeni zahtjev te potražuje da joj tuženici isplate:
- na ime plaćanja perlice Gorenje iznos 379,00 eura,
- na ime plaćanja motorne pile iznos 380,00 eura,
- na ime plaćanja dvije gume za kamiončić tuženika ad1 Ilije Pranjića 600,00 eura,
- na ime pozajmice u Linzu 1000,00 eura, odnosno sveukupno 2.359,00 eura, što da uvećano za raniju tražbinu iznosi ukupno 22.559,00 eura (25.000,00 eura – 4.800,00 eura = 20.200,00 eura + 2.359,00 eura = 22.559,00 eura).
2. U svom odgovoru na tužbu tuženici se protive tužbi i tužbenom zahtjevu. Nastavno na navode iz tužbe ističu kako je tuženica ad2 ZC upoznala tužiteljicu na svom radnom mjestu blagajnika u trgovačkom društvu Kaufland, pa da joj se tužiteljica požalila na odnose s najmodavcem apartmana u kojem je tužiteljica s obitelji ljetovala, a kako su tuženica ad2 ZC i tužiteljica postale dobre poznanice da su se čule telefonom pa da joj je tužiteljica jednom prilikom rekla da namjerava kupiti kamper, ali da ga nema gdje smjestiti i zamolila tuženicu ad2 ZC da ga smjesti nakon kupnje na nekretninu koja je tada bila u vlasništvu tuženika ad1 UC, njezinog supruga. Tuženica ad2 ZC da je na to pristala pa da je tada tuženik ad1 UC uz pomoć supruga tužiteljice kamper smjestio u dvorište svoje kuće i uz rub kuće kako bi kamper imao priključak za vodu i struju. Za vrijeme dok je kamper bio u postupku osposobljavanja (2013., te dio 2014.), odnosno dok su tužiteljica i njezina obitelj dovozili namještaj za kamper, tužiteljica, njezin izvanbračni suprug i kćerka, da su živjeli u kući tuženika, a spavali u kamperu. Ne osporavaju da je nekretnina gdje je kamper bio smješten tada bila vlasništvo tuženika ad1 UC, a kasnije da je darovanjem prešla u vlasništvo tuženice ad 2 ZC. Isto tako da je točno kako tuženici nisu nikad tražili nikakvu naknadu za korištenje dijela njihove nekretnine na kojoj je tužiteljica postavila kamper, ali osporavaju u cijelosti da bi im tužiteljica tjedno plaćala trošak struje i vode u iznosu 150,00 eura. Tužiteljica da nije nikada ništa platila na ime troškova boravka u kamperu na nekretnini tuženice ad2 ZC, a prije toga tuženika ad1 UC. Isto tako, da je netočno da bi im tužiteljica kupila perilicu rublja "Gorenje", već da je istu kupila sebi; motornu pilu za drva, jer da su si je tuženici kupili sami 14. rujna 2013.; niti im dala 600,00 eura za 2 gume za kamion niti 300,00 eura za šljunak za dvorište, a kamoli 1.000,00 eura poklona u [adresa]. Tuženici tvrde da nisu primili nikakav novčani iznos niti darove tužiteljice na ime boravka u kamperu na njihovom dvorištu. Sve što je tuženica ad2 ZC tijekom 4 godine naručila od tužiteljice da donese iz Austrije, to da joj je i platila. U cijelosti osporavaju tvrdnju tužiteljice da je ista na traženje tuženika ad1 UC **.**.2013. istom pozajmila 15.000,00 eura, na rok od 2 godine, a da bi mogao vratiti dug poreznoj upravi. Naime, da je nedvojbeno kako je tuženik ad1 UC imao u to vrijeme dugovanje prema poreznoj upravi, ali da mu je tužiteljica sama ponudila dati novac, te mu svojevoljno i dala narečeni iznos kojim je on podmirio dugovanje poreznoj upravi. Odmah po zaprimanju tog novčanog iznosa tuženik ad1 UC da je predložio tužiteljici prepisati joj pravo vlasništva nekretnine koja je bila u njegovom vlasništvu, ali da je to tužiteljica odbila iz njoj poznatih razloga, radi čega da je tuženik ad1 UC kod javnog bilježnika ovjerio izjavu od 04. listopada 2013. da bez suglasnosti tužiteljice ne smije otuđiti nekretninu u njegovom vlasništvu, ali da je omaškom krivo naznačio oznaku k.č.br. pa da je umjesto broja čestice upisao broj kvadrata predmetne čestice, jer da je riječ o čestici k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] koja ima 1236 m2. Međutim, da nije bila riječ o namjeri tuženika ad1 UC da prevari tužiteljicu, već da se dogodila omaška u pisanju. Naglašava da je tuženik ad1 UC to učinio prije nego je isplatio dugovanje poreznoj upravi 09. listopada 2013. Kada je tuženik ad1 UC prenio pravo vlasništva nekretnine na svoju suprugu, ovdje tuženicu ad2 ZC i ona da se obvezala da predmetnu nekretninu neće otuđiti bez suglasnosti tužiteljice, te tu svoju izjavu ovjerila kod javnog bilježnika na način da je raniju izjavu tuženika ad1 UC samo prepisala, pa tako i ovu opisanu omašku. Tuženici tvrde da je tužiteljica sa svojom obitelji besplatno boravila na njihovoj nekretnine pune 4 godine i 10 mjeseci, odnosno svako ljeto po 9 do 10 tjedana bez da bi za to išta platila tuženicima. 24. lipnja 2017. kod Carinskog nadzora tužiteljica da je imala prilike reći nadležnim tijelima da je prevarena, budući da se taj nadzor obavljao u prostorijama kampera u vlasništvu tužiteljice kojom prilikom da je ona izjavila kako besplatno boravi na nekretnini sada tuženice ad2 ZC. Navode i to da s tužiteljicom nisu nikada bili u poslovnom već u prijateljskom odnosu koji je narušen 2018. kada je tužiteljica optužila tuženicu ad2 ZC da je namjerno oštetila patentni zatvarač na predšatoru ulaza u kamper. Nikada da tužiteljica nije tražila od tuženika ad1 UC priznanicu, jer ga od 2015., kada je otišao na rad u inozemstvo - nije vidjela više vremena odnosno zadnji put 24. lipnja 2017. kada je došao na krizmu sinu, a tužiteljica i njezina obitelj da su u kamperu boravili uvijek kada tuženik ad1 UC ne bi bio prisutan. Svi zajmovi navedeni u tužbi da se osporavaju u cijelosti. Fotografije koje je tužiteljica priložila spisu da ne odgovaraju stvarnim datumima kada su one doista i nastale. Tuženici da su započeli sa uređenjem okućnice krajem 2013. odnosno početkom 2014. i sav materijal za izvođenje tih radova da su platili PBZ American karticom na rate. Osim toga, tijekom 2014., da su podigli dva kredita u iznosu od 3.250,00 eura i u iznosu od 22.000,00 kuna, pa da su sredstvima dobivenim od tih kredita zatvarali dugovanja po PBZ American kartici kako bi ista dospijevala na naplatu, a dio da su plaćali od redovitih primanja tuženika. Osim toga, tuženik ad1 UC da je 2014. prodao svoje kombi vozilo za iznos 5.000,00 eura kako bi mogao obaviti sve radove, a od svojih prijatelja da je 07. siječnja 2014. pozajmio 3.000,00 eura, te zatim još od drugih prijatelja 09. veljače 2014. još 2.000,00 eura, sve u protuvrijednosti u kunama. Dana 08. svibnja 2015. tuženik ad1 UC da je prodao nekretninu koju je imao u vlasništvu te kao avans primio 5.000,00 eura u protuvrijednosti u kunama. Dana 26. rujna 2015. tuženica ad2 ZC da je podigla novi kredit u iznosu 12. 600,00 eura kako bi zatvorila podignute kredite tijekom 2014., a ostatak u visini 7.891,18 eura da joj je isplaćen na račun. Tuženica ad2 ZC da je na ime naknade štete primila dvije uplate iz inozemstva u iznosu od ukupno 1.515,00 eura na ime poklona. Tuženici da su namještaj u svojoj kući kupili tijekom 2018. putem American kartice, a televizor i građevinski materijal da su kupovali tijekom 2015. Osporavaju navode tužiteljice da je tužiteljica tijekom 2017. tražila od tuženice ad2 ZC priznanice jer da je tužiteljica već 2015. znala da je nekretnina prepisana na tuženicu ad2 ZC koja je imala izjavu da neće prodavati nekretninu i koju se obvezala dati tužiteljici. Da je netočno da bi tuženica ad2 ZC tražila od tužiteljice da se iseli 2017. kad se nedvojbeno iselila tek 24. lipnja 2018. Do narušenih odnosa da nije došlo zbog pozajmice jer su stranke bile u dogovoru vezano za istu, već zbog zatvarača kako je ranije navedeno. Osim toga, 17. svibnja 2018. tužiteljica da je optužila tuženicu ad2 ZC da nema njezinih kvačica za robu, te da nema nekakvog stolnjaka koje da je kasnije tužiteljica doista i pronašla. Zbog svega toga tuženica ad2 ZC da je rekla tužiteljici da se više ne može brinuti o kamperu jer da se nju za sve okrivljuje, što je u konačnici rezultiralo odlaskom tužiteljice i kampera iz dvorišta tuženika 24. lipnja 2018., kojom prilikom da su skinuti i pločnici, da je odvezen šljunak i kocke. Nakon odlaska tužiteljice da je tuženica ad2 ZC primila opomenu pred utuženje. Dakle, tužiteljica da nikada nije dala novac u visini od 10.000, eura jer tuženicima nije bio potreban, a iznos od 15.000,00 eura da je tuženik ad1 UC zaista primio, ali njime da je u cijelosti podmiren boravak tužiteljice na nekretnini tuženika. Predlažu odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.
3. Na pripremnom ročištu koje je održano dana 18. rujna 2019. tuženici su istaknuli i prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na tuženicu ad2 ZC jer da ista nije nikada primila nikakav novac od tužiteljice. Nadalje, tužiteljica tužbenim zahtjevom da traži solidarnu isplatu novčanog iznosa, a riječ je o novčanoj obvezi pa ista ne može biti solidarna i u tom dijelu se predlaže tužbu odbaciti.
4. U ranijem tijeku postupka donesena je presuda posl.br. 30 P-647/2021-42 od 19. svibnja 2022. koja je međutim po žalbi tuženika i tužiteljice ukinuta rješenjem Županijskog suda u Rijeci posl.br. Gž-1070/2022-8 od 19. ožujka 2025. i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
5. U daljnjem tijeku postupka na ročištu od 10. veljače 2026. tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev pa predlaže donošenje presude kojom će se naložiti tuženicima da tužiteljici solidarno isplate novčani iznos u visini 22.559,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na pojedine iznose teče kako slijedi:
- na iznos od 15.000,00 eura od dana 28. rujna 2015. pa do isplate,
- na iznos od 5.200,00 eura od dana 28. rujna 2015. pa do isplate,
- na iznos od 379,00 eura od dana 01. siječnja 2019. pa do isplate,
- na iznos od 380,00 eura od dana 01. siječnja 2019. pa do isplate,
- na iznos od 600,00 eura od dana 01. siječnja 2019. pa do isplate,
- na iznos od 1.000,00 eura od dana 01. siječnja 2019. pa do isplate, sve u roku 15 dana. Potražuje i parnični trošak. Tužiteljica je na tom ročištu pojasnila dodatno da zakonske zatezne kamate potražuje od dana kada je pozajmica dospjela vezano za iznos 15.000,00 eura i 5.200,00 eura, a vezano za preostale iznose od 01. siječnja 2019. iz razloga što su isti traženi tijekom 2018., ali tužiteljici nije poznato točno kojeg dana. Na tom su ročištu tuženici pristali na povlačenje dijela tužbenog zahtjeva u iznosu od 4.800,00 eura, međutim usprotivili su se povećanju tužbenog zahtjeva za iznos od 2.359,00 eura. Također su naveli da je tužiteljica tuženiku ad1 UC darovala iznos u visini 15.000,00 eura, a u zahvalu za tako darovani iznos tuženici da su tužiteljici i njezinoj obitelji dozvolili da na njihovoj nekretnini borave više od 5 godina kadgod žele, da postave kamp kućicu, da urede dvorište, te da kroz cijelu godinu mogu dolaziti u navedenu kamp kućicu. Tužiteljica i njezina obitelj da su niz godina koristili navedenu kamp kućicu u razdobljima kroz cijele ljetne mjesece, pa i više. Tuženica ad2 ZC da nije nikada od tužiteljice primila novčani iznos u visini 5.200,00 eura, također tužiteljica da nije kupila perilicu za rublje, motornu pilu te ostalo što navodi već da je to učinila tuženica ad2 ZC. Obzirom na navode tuženika da je tužiteljica darovala 15.000,00 eura tuženiku ad1 UC, te da je kao zahvalu za to darovanje joj dozvoljeno koristiti kamp kućicu kako su naveli, tuženici da nisu podnosili prigovor radi prebijanja, međutim ukoliko sud utvrdi drugačije tuženici postavljaju prigovor radi prebijanja tražbine tužiteljice s tražbinom tuženika na ime korištenja njihove nekretnine u razdoblju od pet godina, odnosno u razdoblju od 2013. do 2018., sve sukladno cjeniku najamnog prostora koji je dostavljen u spis. U odnosu na taj istaknuti prigovor radi prebijanja tužiteljica je istaknula prigovor zastare za potraživanje na ime najamnine. Na tom je ročištu sud dopustio preinaku tužbe jer je stajališta da je isto svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.
5.1. Na ročištu koje je održano dana 27. ožujka 2026. tuženici su istaknuli prigovor zastre jer da je od dana darovanja novca koji tužiteljica potražuje do dana kad je tužba podnesena proteklo više od pet godina. Naime tužiteljica da je tuženiku ad1 UC darovala 15.000,00 eura 29. rujna 2013., a tužba je podnesena 18. listopada 2018. S obzirom na utvrđenje iz obrazloženja prvostupanjske presude da je riječ o pravnoj osnovi stjecanja bez osnove tuženici također ističu prigovor zastare. Tužiteljica je istaknula da je pravni osnov tužbe zajam pa da zastarni rok počinje teći danom dospijeća, a ne danom pozajmice radi čega istaknute prigovore zastare smatra neosnovanim.
6. U ponovljenom postupku u dokaznom postupku je pročitano: dopis od 03. kolovoza 2018. (str. 4-5), dopis (str. 6-8), izvadci iz zemljišne knjige (str. 9-12), priznanice (str. 13-20), izjave (str. 21-22), potvrda o prijavi i odjavi turista turističkoj zajednici (str. 23), bilješke uz fotografije (str. 31-74), ugovor o radu na neodređeno vrijeme (str. 85), nalozi za plaćanje (str. 88-89), izjava (str. 30), izvadak iz zemljišne knjige (str. 91), izjava (str. 92), otpremnica – račun broj 13943/0022/9410 (str. 93), otpremnica – račun broj 13939/0022/9410 (str. 94), otpremnica – račun broj 508/0022/9410 (str. 95), otpremnica
– račun broj 505/0022/9410 (str. 96), promet po računu (str. 94-115), ugovor o brzom gotovinskom kreditu broj 9018079682 od 12. veljače 2014. (str. 116), ugovor o brzom gotovinskom kreditu broj 9018133059 od 11. ožujka 2014. (str. 117), otplatna tablica (str. 118-119), ugovor o kreditu broj 901949810 od 29. lipnja 2015. (str. 120-123), informacija o platnoj transakciji (str. 124), detalji prometa računa (str. 125-127), račun (str. 128), specifikacija prometa (str. 129), računi (str. 130), izlist poziva (str. 144-157), uvjerenje od 25. rujna 2019. (str. 166-170), dopis Porezne uprave, Ispostava Poreč od 11. studenog 2019. s prilozima (str. 179-189), zapisnik od 04. lipnja 2017. (str. 214), cjenik najamnog prostora (str. 217), kupoprodajni ugovor za rabljeno vozilo (str. 220-221), potvrda o podizanju novca (str. 219), raniji iskazi svjedoka JC i OC na zapisniku od 04. travnja 2022. (str. 222-226), raniji iskazi stranaka na zapisniku od 08. prosinca 2021. (str. 209-213).
7. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
8. Među strankama nije sporno da su tužiteljica i njezina obitelj 07. rujna 2013. kupili kamp kućicu s pred šatorom te je ista po uputi i uz pomoć tuženika smještena u dvorište tuženika u selu [adresa], uz stambeni objekt tuženika izgrađen na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], koja je u tom momentu bila uknjižena na ime tuženika ad1 UC, a kasnije je darovanjem prešla u vlasništvo tuženice ad2 ZC. Nije sporno niti to da tužiteljica ima teško bolesno žensko dijete sada u dobi od 59 godina, koja je u kolicima i teško kontaktira s okolinom.
8.1. Među strankama nije sporno da je smještaj kamp kućice bio na predmetnoj nekretnini bez naknade od strane tužiteljice tuženicima, te da je kućica bila spojena na struju i vodu.
8.2. Među strankama nije sporno da su tuženici bili u gostima kod tužiteljice u [adresa].
8.3. Među strankama nije sporno da je tuženik ad1 UC primio osobno na ruke od tužiteljice 15.000,00 eura, u koje vrijeme je već imao porezni dug.
8.4. Među stranka nije sporno da je tuženik ad1 UC nakon što je novac primljen otišao raditi u Njemačku.
8.5. Među strankama nije sporno da je 2014. tuženik ad1 UC napravio prilaznu cestu od javne ceste kroz dvorište do kamp kućice tužiteljice da bi tužiteljica automobilom mogla doći do kamp kućice jer ima kćerku koja je invalid.
8.6. Također nije sporno da su tada napravljena velika ulazna vrata (kapija) za ulaz u dvorište, te da je sagrađen još dio zida dvorišta kuće tuženika prema susjedima i jedan dvorišni objekt.
8.7. Među strankama nije sporno da je u to vrijeme tuženica ad2 ZC radila kao radnica u Kauflandu.
8.8. Nije sporno niti to da se tužiteljica obratila tuženicima 03. kolovoza 2018. s pisanom opomenom i pozivom da joj vrate pozajmicu u visini 25.000,00 eura i da su joj oni odgovorili dopisom od 27. kolovoza 2018. preko punomoćnice Metke Hrga.
8.9. Nesporno je da su se tužiteljica i tuženica ad2 ZC upoznale u Kauflandu gdje je tuženica ad2 ZC radila na radnom mjestu blagajnika.
8.10. Nije sporno niti to da je tuženik ad1 UC s izvanbračnim suprugom tužiteljice otišao u Rovinj i dovezao kamper u dvorište kuće tuženika, pa da je tužiteljica sa svojom obitelji besplatno boravila na nekretnini tuženika na način da je boravila u kamp kućici koja je bila u njihovom dvorištu pune 4 godine i 10 mjeseci, odnosno svako ljeto po 9-10 tjedana.
9. Sporno, a odlučno u ovom postupku jest je li tužiteljica s tuženicima sklopila ugovore o zajmu i/ili ugovore o darovanju i što su stranke zapravo ugovorile. Sporno je i je li nastupila zastara tražbine tužiteljice, ako ona postoji i odgovaraju li tuženici solidarno, kao i to imaju li tuženici kakvu dospjelu tražbinu s osnova zakupa zemljišta prema tužiteljici i je li za tu njihovu tražbinu, ako ona postoji nastupila zastara.
10. Prije svega valja ukazati na odredbu čl. 44. st. 1. Obiteljskog zakona (NN 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023) kojom je propisano da za obveze koje je jedan bračni drug preuzeo radi namirenja tekućih potreba bračne i obiteljske zajednice, kao i za obveze koje su bračni drugovi preuzeli zajednički u vezi s bračnom stečevinom, odgovaraju oba bračna druga solidarno bračnom stečevinom i vlastitom imovinom.
11. Među strankama nije sporno da su tuženici bračni drugovi, te da je tužiteljica predala novčani iznos u visini 15.000 eura tuženiku ad1 UC, da bi isti podmirio dug prema poreznoj upravi.
11.1. Tužiteljica tvrdi da mu je taj novčani iznos pozajmila, dok tuženik ad1 UC tvrdi da mu je taj novčani iznos "dala".
12. Ugovorom o zajmu obvezuje se zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće (čl. 499. st. 1. ZOO-a).
12.1. Ugovor o darovanju nastaje kad se darovatelj obveže prepustiti obdareniku bez protučinidbe stvar ili imovinsko pravo, a obdarenik to prihvati (čl. 479. st. 1. ZOO-a).
13. Čitanjem dopisa od 03. kolovoza 2018. (str. 4-5), utvrđeno je da se punomoćnik tužiteljice obratio tuženicima 03. kolovoza 2018. sa zahtjevom za povrat pozajmice u iznosu ukupno 25.000,00 eura najkasnije do 17. kolovoza 2018., a u kojem tvrdi da je novčani iznos u visini 15.000,00 eura tuženicima pozajmljen 29. rujna 2013. na rok od 2 godine; da je novčani iznos u visini 4.800,00 eura pozajmljen tuženicima 15. listopada 2013. za uređenje dvorišta i okoliša oko kamp prikolice tuženika; da je 21. srpnja 2014. tuženicima pozajmljen iznos 5.200,00 eura kako bi se sagradila prilazna cesta od javne ceste do kampera tuženika.
13.1. Čitanjem dopisa odvjetnice Metke Hrga (str. 6-8) od 27. kolovoza 2018. (koji datum među strankama nuje sporan), utvrđeno je da se tim dopisom punomoćnica tuženika obratila punomoćniku tužiteljice nastavno na gore navedeni dopis, pa da u istom potvrđuje kako je tuženik ad1 UC primio od tužiteljice 29. rujna 2013. 15.000,00 eura kako bi vratio porezni dug, međutim taj iznos da mu je tužiteljica ponudila kako bi platio porezni dug, i to bez bilo kakvih daljnjih uvjeta vraćanja i bez bilo kakvih ugovorenih rokova, pa da je stoga tuženik ad1 UC ponudio tužiteljici da joj daruje nekretninu oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja da predstavlja ekvivalent vrijednosti tog novčanog iznosa. Kako je to tužiteljica odbila, tuženik ad1 UC da je ovjerio kod bilježnika izjavu kako neće prodavati niti otuđiti predmetnu nekretninu kako bi se ostavila mogućnost prodaje iste za namirenje dobivenog novčanog iznosa od tužiteljice. Primitak preostalih novčanih iznosa u tom dopisu tuženici osporavaju.
13.2. Čitanjem izvadaka iz zemljišne knjige (str. 9-12) utvrđeno je da su tuženici na dan 03. lipnja 2015. bili upisani kao suvlasnici nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u 8/18 dijela te da je na suvlasničkom dijelu tuženika ad1 UC bio upisan zalog radi osiguranja novčane tražbine Republike Hrvatske u ukupnom iznosu 94.231,27 kn (cca 12.500,00 eura – op.a.) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te da bi na dan 25. lipnja 2018. na tom suvlasničkom dijelu 8/18 dijela bila upisana kao suvlasnica samo tuženica ad2 ZC i njezin je suvlasnički dio bio bez tereta.
13.3. Čitanjem priznanice (str. 13-20) nisu utvrđene odlučne činjenice u ovom postupku budući je iz istih nejasno kada je tužiteljica podigla predmetne novčane iznose i koje novčane iznose, a riječ je o obračunima štednog računa tužiteljice od 30. studenog 2012., iz koje se jedino da zaključiti da je tužiteljica raspolagala novcem koji je predmetom ovog postupka međutim to tuženici u postupku niti ne osporavaju.
13.4. Čitanjem izjava (str. 21-22, 90, 92) utvrđeno je da je tuženica ad2 ZC **.**.2015. dala izjavu da bez suglasnosti tužiteljice i OC (izvanbračnog supruga tužiteljice-op.a.) ne može otuđiti zemljište k.č.br. 1236/7 k.o. Frata
– 1236m[2] , te da je istu takvu izjavu 04. listopada 2013. bio dao i tuženik ad1 UC.
13.5. Čitanjem i potvrde o prijavi i odjavi turista (str. 23) nisu utvrđene odlučne činjenice vezano za sporne činjenice u ovom postupku jer je iz predmetne potvrde razvidno da je tužiteljica bila prijavljena kao turist u Turističkoj zajednici u razdoblju od 03. kolovoza 2013. do 24. kolovoza 2013. na adresi [adresa], međutim isto i nije sporno u ovom postupku.
13.6. Čitanjem bilježaka uz fotografije (str. 31-74) nisu utvrđene odlučne činjenice u ovom postupku vezano za sporne činjenice jer predmetnim fotografijama tužiteljica želi prikazati da je u dvorištu tuženika postavila svoju kamp kućicu te da je dvorište tuženika nakon dolaska predmetne kamp kućice s predšatorom uređeno na način da je uređen okoliš oko kamp kućice tužiteljice da se ne stvara blato te da se napravio pristupni put s javne ceste kroz dvorište tuženika do kamp kućice tužiteljice kako bi tužiteljica automobilom mogla doći do iste obzirom na to da je tužiteljičina kćerka invalid pa da je tuženik ad1 UC ugradio velika metalna ulazna vrata na dvorište te dogradio još ogradnog zida predmetnog dvorište i jedan paviljon, a što je sve doista razvidno iz predmetnih priloženih fotografija i bilježaka uz te fotografije, međutim to tuženici u postupku niti ne osporavaju.
13.7. Čitanjem ugovora o radu na neodređeno vrijeme (str. 85) utvrđeno je da je tuženica ad2 ZC bila u radnom odnosu u Kaufland Hrvatska k.d. od 01. veljače 2012. na neodređeno vrijeme.
13.8. Čitanjem naloga za plaćanje (str. 88-89) utvrđeno je da je tuženik ad1 UC predmetnim nalozima podmirio određena dugovanja u ukupnom iznosu 90.867,42 kn (cca12.000,00 eura – op.a.), iz čega sud zaključuje da je riječ o iznosu koji je nešto manji od iznosa tražbine vezano za koju je bio upisan zalog na nekretnini u suvlasništvu tuženika kako je utvrđeno ad13.2. obrazloženja. Plaćanja po tim nalozima su izvršeni slijedeći opisi plaćanja: HOK paušal – po kartici, MIO 2. stup – po kartici, zdravstvo – po kartici, ozljeda na radu – po kartici, te troškovi prisebne naplate. Nastavno na ove naloge, a kako je riječ o plaćanjima izvršenim u listopadu 2013. obzirom na navod tužiteljice iz tužbe da je iznos u visini 15.000,00 eura pozajmila tuženiku ad1 UC **.**.2013., a kako bi isti mogao vratiti dug Poreznoj upravi Poreč jer bi mu u protivnom Porezna uprava Poreč plijenila i prodala kuću u [adresa] (uz dvorište u kojoj je bila smještena kamp kućica tužiteljice, a sve u suvalsništvu tuženika – op.a.), što tuženici u postupku ne osporavaju (osporavaju samo da je riječ o zajmu) - sud zaključuje da je riječ o obvezi koju je tuženik ad1 UC imao u vezi sa svojim radom, a koju su obvezu nastavnu na to tuženici zajednički preuzeli u vezi sa svojom bračnom stečevinom.
13.9. Čitanjem z.k. izvatka (str. 91), utvrđeno je da je tuženica ad2 ZC vlasnica nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 1236 m[2] .
13.10. Čitanjem računa (str. 93-96) i izvatka iz American Express kartice (str. 97- 114), utvrđeno je da je tuženik ad1 UC kupovao građevinske alate i materijale (brusilica, bušilica – čekić, rezna ploča, ključ, fotokopirni papir, cement, vapno, pijesak, izolacija, građevinska kolica, gipsane ploče) tijekom 2013. na 2014. godinu, te da su ti računi plaćeni putem American Express kartice u vlasništvu tuženice ad2 ZC. Naime, tuženici u postupku tvrde da im tužiteljica nije dala novaca za uređenje dvorišta kako to tvrdi u tužbi za pristup od javnog puta do njezinog kampera te za uređenje prostora oko kampera već da su troškove uređenja plaćali American karticom, a dugovanja po toj kartici da su zatvarali podignutim kreditima, međutim kada se ima u vidu stanje American Express kartice na dan 12. prosinca 2014. iz kojeg je razvidno da na taj dan tuženica ad2 ZC ima ukupnih troškova 5.016,24 kn (cca 660,00 eura – op.a.) te da je uplatila 4.480,84 kn (cca 590,00 eura – op.a.), a da je iz priloženih ugovora o brzom gotovinskom kreditu od 12. veljače 2014. i 11. ožujka 2014. (str. 116-119) razvidno da je tuženica ad2 ZC podigla kredit u iznosu 3.782,71 eura i 30.366,20 kn (cca 4.000,20 eura), iz istog nedvojbeno proizlazi da unatoč tim novčanim sredstvima koje je primila po kreditima u veljači i ožujku nije uspjela zatvoriti do 12. prosinca 2014. dug po American Express kartici, pa je stajalište suda da su ovi navodi tuženika da bi troškove uređenja dvorišta oni u cijelosti platili svojim novčanim sredstvima nedokazani, a na njima je bio teret tog dokaza. Tome u prilog i ugovor o kreditu koji je tuženica ad2 ZC sklopila s PBZ d.d. 26. lipnja 2015.(str. 120-122), a iz kojeg je razvidno da je predmetnim kreditom zatvarala svoje ranije kreditne obveze i to u iznosu ukupno 10.037,65 eura i 19.424,34 kn (cca 2.500,00 eura), kako to proizlazi iz najave korištenja kredita (str. 123) iz čega samo sud zaključuje da je tuženica ad2 ZC i u vrijeme sredinom 2015. bila zadužena, odnosno imala relativno visoke dugove po raznim osnovama. Također u prilog tome i informacija o platnoj transakciji (str. 124) iz koje je razvidno da je tuženica ad2 ZC platila Amex tuženika ad1 UC u iznosu 9.553,10kn (cca 1.200,00 eura – op.a.) dana 12. rujna 2013. iz čega valja zaključiti da je i tuženik ad1 UC u vrijeme kada je imao "porezni dug" bio opterećen i drugim dugovanjima, iz čega dalje proizlazi da su oba tuženika u razdoblju od rujna 2013. do dana podnošenja tužbe 19. listopada 2018. bili opterećeni raznim dugovanjima s raznih osnova. Suprotno navodima tuženika da su troškove uređenja dvorišta financirali vlastitim sredstvima, te da im za to nije trebao novac tužiteljice proizlazi iz priloženog detalja prometa računa (str. 125) iz kojeg je razvidno da je 14. veljače 2014. kako to i tvrde tuženici HC uplatila tuženici ad1 ZC 400,00 eura jer je stajalište suda da su tuženicima bila potrebna novčana sredstva za podmirivanje tekućih obveza po raznim dugovanjima koja su imali. Isto tako i novac dobiven s osnova doznaka iz Austrije u srpnju i kolovozu 2014. u iznosu ukupno 1.115,00 eura, a koji je uplaćen tuženici ad1 ZC (str. 126). Dalje u odgovoru na tužbu tuženici tvrde da je dana 08. svibnja 2015. tuženik ad1 UC na ime avansa za prodanu nekretninu primio 5.000,00 eura od kupca i to doista korespondira s detaljima prometa računa (str. 127), međutim isto ne korespondira s vremenom uređenja dvorišta pa je stajalište suda da je taj novac utrošen na dugove tuženika, a da u postupku nisu dokazali da bi upravo tim novcem u cijelosti samostalno financirali uređenje dvorišta kada je iz priloženih fotografija uz tužbu (str. 31-74) zapravo razvidno da je riječ o velikom građevinskom zahvatu obzirom da se uređivao pristupni put, ogradni zid dvorišta te ulaz u dvorište. Isto tako niti detaljima prometa računa i računima (str. 128-130).
13.11. Čitanjem izlista poziva (str. 144-157) nisu utvrđene odlučne činjenice u ovom postupku. Naime, prema navodima tuženika s ročišta 18. rujna 2019. da bi iz istih sud trebao zaključiti da su u vremenu 2017. -2018. stranke bile u dobrim odnosima stajalište je suda da se isto iz predmetnog izlista poziva ne može utvrditi već da je jedino razvidno da su u tom razdoblju stranke međusobno komunicirale, a što tužiteljica u postupku niti ne osporava. Isto tako tužiteljica ne osporava da je s parcele tuženika odnijela kamp kućicu i materijal pa je stoga i podneskom od 04. svibnja 2022. smanjila tužbeni zahtjev koji se odnosi na isplatu iznosa 4.800,00 eura za nabavu i postavu šljunka i betonskih ploča jer navodi da je doista dio šljunka i tih ploča odvezla zajedno sa svojim kamperom na novo mjesto gdje je kamp kućicu sada postavila.
13.12. Čitanjem dopisa PP Poreč (str. 165) i uvjerenja PP Poreč (str. 166) utvrđeno je da je vozilo reg. oznake [registarska oznaka] tuženik ad1 UC (kao punomoćnik tuženice ad2 ZC) **.**.2014. prodao za iznosu 38.000,00kn (cca. 5.000,00 eura) kako to i navodi u svom odgovoru na tužbu, međutim stajalište je suda iz razloga navedenih ad13.10. obrazloženja da predmetna činjenica ne isključuje primitak novčanog iznosa u visini 5.200,00 eura za gradnju prilazne ceste od javne ceste kroz dvorište tuženika do kamp kućice tužiteljice u srpnju 2014., ako se ima u vidu tvrdnja tužiteljice da su u vrijeme postavljanja kamp kućice i boravka tužiteljice u dvorisštu tuženika – tuženici imali nedovršenu kuću, da su uzdržavali dvoje djece, a da je u prvo vrijeme samo tuženica ad2 ZC bila zaposlena kao blagajnica u trgovačkom lancu, dok je tuženik ad1 UC zarađivao povremeno od prijevoza malim kamionom, što tuženici u postupku ne osporavaju.
13.13. Tome u prilog i dopis Porezne uprave s prilozima (str. 179-189) čitanjem kojeg je utvrđeno je da je ovdje tuženik ad1 UC kao porezni obveznik, hrvatski rezident u Poreznoj upravi bio evidentiran da ostvaruje inozemni dohodak u Republici Njemačkoj, a da za to nije dostavio podatke za 2015., 2016. i 2017., a da u Republici Hrvatskoj nije imao dohotka u razdoblju od 2013. do 2017., dok je tuženica ad2 ZC u razdoblju od 2014. imala ukupni dohodak 39.079,71 kn, 2015. 41.344,46 kn, 2016. 38.968,48 kn i 2017. 40.121,70 kn (prosječno cca. 5.300,00 eura godišnje – op.a.).
13.14. Čitanjem zapisnika od 24. lipnja 2017. (str. 214) utvrđeno je da je doista na nekretnini tuženika na adresi [adresa], 24. lipnja 2017. proveden inspekcijski nadzor po Carinskoj upravi na temelju prijave o smještaju gostiju te da su carinski službenici utvrdili da su na nekretnini tuženika zatečeni prijatelji koji su izjavili da ne plaćaju za uslugu smještaja u njihovoj kamp prikolici, međutim tužiteljica u postupku niti ne tvrdi da je plaćala uslugu smještaja za svoju kamp prikolicu na nekretnini tuženika.
13.15. Čitanjem cjenika najma prostora u određenom vremenskom razdoblju 2013.
– 2018. (str. 215) nisu utvrđene relevantne činjenice u ovom postupku jer je riječ o izračunu sačinjenom po tuženicima, a također cijena najma prostora kako to u predmetnom cjeniku opisuju tuženici nije relevantna s obzirom na obrazloženje koje slijedi nastavno.
13.16. Čitanjem računa (str. 216) nisu utvrđene relevantne činjenice u ovom postupku. Ovdje valja istaknuti da se sukladno odredbi čl. 6. Zakona o parničnom postupku ((Sl. list SFRJ 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, NN 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje: ZPP) parnični postupak vodi na hrvatskom jeziku te da uz ispravu sastavljenu na stranom jeziku se ima podnijeti i njezin ovjereni prijevod (čl. 232. st. 2. ZPP) pa sud isprave priložene na stranom jeziku, a uz koje nije bio dostavljen ovjereni prijevod nije uzimao u obzir. Iz predmetnog je računa utvrđeno da je kupljena grijalica za iznos 290,00 kn 13. rujna 2013., međutim ista nije predmetom ovog postupka.
13.17. Čitanjem kupoprodajnog ugovora za rabljeno vozilo (str. 220-221) utvrđeno je da je tužiteljica kupila kamp kućicu 07. rujna 2013.
13.18. Čitanjem potvrde o podizanju novca (str. 219) utvrđeno je da je na dan 30. studenog 2012. tužiteljica sa svog računa podigla ukupno 50.485,57 eura iz čega sud zaključuje da je doista tužiteljica krajem 2012. imala taj novčani iznos.
14. Iz iskaza svjedoka JC nisu utvrđene odlučne činjenice u ovom postupku, iz razloga što je stajalište suda, a budući da ne iskazuje ni okolnosno ni decidirano vezano za odlučne činjenice u ovom postupku koje bi se odnosile na sklapanje ugovora o zajmu i/ili ugovora o darovanju među strankama ovog postupka - da je iskaz usmjeren isključivo na uspjeh tuženika u postupku.
14.1. Vezano za odlučne činjenice, a koje sud u postupku drži spornima i odnose se na okolnosti u kojima je tuženik ad1 UC primio novac od tužiteljice - iz iskaza svjedoka OC utvrđeno je da je novčani iznos u visini 15.000,00 eura predan tuženicima i to konkretno tuženiku ad1 UC, na ime poreznog duga tuženika ad1 UC koji je po primitku tog novca zahvaljivao i rekao da će novac vratiti u naredne dvije do tri godine. Svjedok da je bio pripremio priznanicu međutim upravo u trenutku kada je priznanicu trebalo potpisati tuženici ad2 ZC da je pozlilo pa da je tuženik ad1 UC rekao da će priznanicu potpisati sutradan. Drugi dan te nakon toga tuženici da nisu htjeli potpisati priznanicu već da su govorili da će ići kod bilježnika dati jamstvo za novac, međutim niti to da se nije dogodilo nego su im dali komadić papira na kojem je navodno nekakvo poljoprivredno zemljište kao garancija da će novac biti vraćen (stajalište je suda da je riječ o izjavi na str. 22 spisa). Novac tuženici da su uzeli i pratili porezni dug, ali ga nikada nisu vratili tužiteljici pa da su svjedok i tužiteljica po proteku tri godine pitali tužiteljicu ad2 ZC kada će vratiti novac i ona da je na to odgovorila: "da novac nećemo dobiti nikada, da je UC svu svoju imovinu prepisao na nju, a ona da novac nije primila". Kako je svjedoku kao sudskom službeniku u Austriji "palo na pamet" da po proteku pet godina više neće imati pravo na povrat novca da su otišli kod odvjetnika. Potvrđuje i to da je tužiteljica tuženicima, a budući da je bila "dovedena pred gotov čin" dala 5.700,00 eura (riječ je zapravo o iznosu 5.200,00 eura – op.a., što među strankama i nije sporno) za pristupni put koji zapravo tužiteljica nije željela i za koji svjedok izjavljuje da ga nije ni trebao međutim da je tuženik ad 1 UC tražio da mu oni to plate kada je to već napravio pa mu je novac za to dan, isto tako i za šljunak i kamene ploče od koje je napravljen plato za kamenu kućicu 4.800,00 eura, ali da su kasnije to uzeli sa sobom. Tuženik ad1 UC da je također od tužiteljice uzeo 600,00 eura za gume za kamion jer da je svjedoku rekao da ne može dovesti šljunak jer su mu se pokvarile gume pa da mu je taj novčani iznos predan, ali da mu je svjedok izričito rekao da mu taj novac ima vratiti. Također da mu je posuđeno i 380,00 eura za kupnju sjekača za drva u Obiju u Kopru te da su također bili kupili perilicu rublja da bi mogli neograničeno prati rublje kada su u kamp kućici u [adresa] jer im je tuženica ad2 ZC bila rekla u veljači 2014. da se perilica rublja tuženika pokvarila. Jednom prigodom kada su tuženici bili kod njih u Austriji, a na proputovanju tuženika za Njemačku također da je tuženik ad1 UC pitao zajam da bi mogao otići kod rodbine u Njemačku da bi mu i oni pozajmili veći novčani iznos pa da mu je tom prigodom pozajmljeno 1.000,00 eura.
15. Iskaz ovog svjedoka sud cijeni okolnosnim i decidiranim neovisno o tome što je riječ o suprugu tužiteljice, a to stoga što je njegov iskaz sukladan nespornim činjenicama u ovom postupku te je i životno logičan, te kao takav i uvjerljiv, pa ga sud cijeni istinitim i vjerodostojnim. Također iskaz ovog svjedoka sukladan je ispravama priloženim spisu koje su cijenjene vrijednosno pozitivne u prilog tvrdnjama tužiteljice, a o čemu još i nastavno. Nije cjenjen vjerodostojnim iskaz ovog svjedoka u dijelu koji je protivan navodima iz tužbe.
15.1. Iskaze stranaka koji su u suprotnosti s iskazom svjedoka OC sud ne prihvaća, dok dijelove iskaza stranaka koji su sukladni iskazu ovog svjedoka također cijeni istinitim i vjerodostojnima.
16. U svom iskazu tužiteljica tvrdi da je platila 4.800,00 eura tuženiku ad1 UC za postavljanje ploča i šljunka u dvorište tuženika, zatim 5.200,00 eura za pristupni put, da mu je pozajmila 1.000,00 eura da bi otišao do svoje rodbine u Njemačku te 15.000,00 eura u rujnu 2013. Također tvrdi da je, iz razloga kako to navodi i svjedok OC kupila perilicu rublja za iznos 379,00 eura koja je predana tuženicima krajem veljače 2014., zatim da im je kupila pilu u Obiju u Kopru, da je za gume za kamion tuženika ad1 UC mu dala 600,00 eura, pa kad se ovaj iskaz podvede pod kontekst iskaza svjedoka OC te činjenicu da su tuženici predali tužiteljici izjave na stranici 21–22 spisa stajalište je suda da su tuženici od tužiteljice dobili novčane iznose kako to i tvrdi tužiteljica, odnosno da je tužiteljica kupila stvari koje su predmetom postupka. Isto je tako utvrđeno da tužiteljica nije postavila rok za povrat zajma, ali da se tuženik ad1 UC obvezao vratiti iznos u visini 15.000,00 eura u određenom roku, i sve to u kontekstu odnosa koji su stranke imale, a riječ je o prijateljskom odnosu koji su gradili, a koji se u konačnici raspao, irelevantno iz kojih razloga. Ovdje se također ističe da je doista novčani iznos 15.000,00 eura preuzeo tuženik ad1 UC i obvezao se pritom isti vratiti u roku od najkasnije 3 godine, kako to tvrdi svjedok OC, a kako to korespondira s dopisom od 03. kolovoza 2018. (str. 4-5), u kojem dopisu je naveden rok od 2 godine, međutim svjedok OC govori o razdoblju 2-3 godine. Osim toga u svom iskazu tužiteljica tvrdi da ju je tuženik ad1 UC izričito pitao da mu pozajmi novac za plaćanje poreznog duga pa da je nakon toga ona, a nakon dogovora sa suprugom odlučila pozajmiti mu taj novac. I tužiteljica potvrđuje da se tuženik ad1 UC taj novac obvezao vratiti u roku 3 godine, a kao jamstvo tuženici da su rekli da imaju neko zemljište u taru pa da će ga prodati i namiriti dug, a vezano za to zemljište da su im dali nekakve izjave. I tužiteljica i svjedok OC iskazuju da je tužiteljica plaćala 150,00 eura tjedno tuženici ad2 ZC na ime potrošnje vode i struje kada bi tužiteljica i njezina obitelj boravili u kamperu u [adresa].
16.1. U svom iskazu tuženik ad1 UC iskazuje da je točno da je imao porezni dug od oko 105.000,00 kn (cca 13.900,00 eura – op.a.) i da mu je tužiteljica pomogla, ali da mu je rekla da će mu novac dati, da će mu pomoći, ne zna da bi tužiteljica kupila perilicu, poriče da bi mu kupila motornu pilu ili dala neki drugi novčani iznos, niti da bi ju on to tražio. Poriče da bi mu dala novac za gume za kamion, za šljunak, betonske ploče, niti kapiju. Tvrdi da je prodao kombi za 5.000,00 eura i od tih novaca da je to financirao, jer da su pristupni put i kapija koštali ukupno 2.500,00 eura, a on da je to napravio kao zahvalnost što mu je pomogla da riješi porezni dug. U to vrijeme da je bio zatvorio dućan u kojem je prodavao suvenire, maslinovo ulje i vino, pa da je imao robe u vrijednosti stotinjak tisuća kuna, međutim to da nije mogao prodati da zatvori porezni dug, pa da je tu robu na kraju poklanjao. Tužiteljica da ga nikada nije nazvala od kad je otišao u Njemačku da joj vrati novac. Izjave koje su priložene spisu da su on i tuženica ad2 ZC potpisali za slučaj ako dođe do konflikta između njegove obitelji i obitelji tužiteljice. Tužiteljica da nije nikada ništa plaćala za boravak na njihovoj parceli, isto tako ni troškove, ni režije, a niti da su je tuženici to tražili. Poriče da bi ga tužiteljica tražila da potpiše kakvu priznanicu da je primio 15.000,00 eura.
16.2. U svom iskazu tuženica ad2 ZC tvrdi da je tužiteljica njezinom suprugu darovala novac vezano za vraćanje njegovog poreznog duga i to na način da mu je novac dala u 9. mjesecu dok je tuženica ad2 ZC bila na poslu, ona tome da nije prisustvovala. Nikada da ju tužiteljica nije pitala priznanicu da je primila novac.
17. Sud uklanja u cijelosti iskaze tuženika koji su protivni iskazu tužiteljice i svjedoka OC iz razloga što su iskaz tužiteljice i ovog svjedoka cijenjeni kao vjerodostojni i istiniti, budući su sukladni drugim u postupku provedenim dokazima kako je ranije obrazloženo, pa je stajalište suda da su iskazi tuženika isključivo usmjereni na uspjeh tuženika u postupku.
18. Odredbom čl. 173. st.1. ZOO-a propisano je da je dužnik dužan ispuniti obvezu u roku koji je predviđen ugovorom, a ako rok ispunjenja nije predviđen ugovorom, tada da ju je dužan ispuniti u roku koji je predviđen zakonom, a ako rok nije određen ni ugovorom ni zakonom, a cilj posla, narav obveze i ostale okolnosti ne zahtijevaju stanovit rok za ispunjenje, vjerovnik može zahtijevati odmah ispunjenje obveze, a dužnik sa svoje strane može zahtijevati od vjerovnika da odmah primi ispunjenje.
18.1. Nastavno na ovu odredbu zakona, a u kontekstu iskaza tužiteljice i svjedoka OC, stajalište je suda da je ugovoreni rok za povrat zajma iznosa 15.000,00 eura bio tri godine, odnosno da je taj dug dospio 29. rujna 2016., pa kako je tužba u predmetu podnesena 19. listopada 2018., stajalište je suda da nije protekao zastarni rok iz odredbe čl. 227. st. 1. ZOO-a. Isto tako ni vezano za zahtjev tužiteljice da joj tuženici vrate novčane iznose koje je ona utrošila na radove za uređenje pristupnog puta, odnosno dvorišta tuženika, kupnju perilice Gorenje, te sjekača/pile za drva, odnosno guma za kombi, jer se dvorište uređivalo neposredno po dolasku tužiteljičina kampera u dvorište tuženika, dakle u rujnu 2013., a novac za kupnju perilice, sjekača/pile i guma, tužiteljica je tuženicima pozajmila početkom 2014. Vezano za odlazak tuženika ad1 UC u [adresa] kada mu je pozajmila 1.000,00 eura, isti se zbio također početkom 2014.
18.2. Obzirom na ovako utvrđeno, tužiteljici ne pripadaju zakonske zatezne kamate na tražene iznose povrata pozajmice za vraćanje poreznog duga tuženiku ad1 UC za razdoblje od 28. rujna 2015. do 28. rujna 2016., kao ni za pozajmicu za uređenje dvorišta u visini 5.200,00 eura. Štoviše povrat pozajmice ovog novčanog iznosa u visini 5.200,00 eura tužiteljica je, kako to proizlazi iz dokaza provedenih u ovom postupku, ali i iz navoda same tužiteljice, zatražila tek dopisom od 03. kolovoza 2018. (str. 4-5), a o čemu su tuženici stekli saznanja tek 27. kolovoza 2018. kada su odbili predmetni povrat kako to proizlazi iz njihovog dopisa na str. 6-7, pa tužiteljici pripadaju zakonske zatezne kamate tek od toga dana.
18.3. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u točki Ia) i Ib) izreke presude.
18.4. Vezano za preostale novčane iznose u visini ukupno 2.359,00 eura koje tužiteljica potražuje i u kojem je smislu tužba bila preinačena, a odnose se na plaćanje perilice rublja u visini 379,00 eura, sjekač za drva u visini 380,00 eura, gume u visini 600,00 eura, te novčani iznos u visini 1.000,00 eura sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na te iznose teku od 01. siječnja 2019. valja primijetiti da tužiteljica u tužbi tvrdi …osim toga, iz zahvalnosti obitelj tužiteljice da je tuženicima kupila perilicu za rublje marke "Gorenje", motornu pilu za drva za 380,00 eura u Kopru, 2 gume za kamion tuženika ad1 UC vrijednosti 600,00 eura, te da su dali 300,00 eura za šljunak za dvorište kao i još i 1.000,00 eura poklona kada su tuženici bili kod obitelji tužiteljice u gostima u [adresa], da bi kasnije tijekom postupka počela tvrditi da je zapravo bilo riječi o zajmu. U kontekstu svega utvrđenog u postupku, te posebno da je sud stava da su stranke u svoj prijateljski odnos krenule s namjerom međusobne pomoći i prijateljstva, stajalište je suda da je riječ upravo o tome da je tužiteljica imala namjeru predmetne stvari i novac darovati tuženicima u znak zahvalnosti zauzvrat besplatnom smještaju njezine kamp kućice u njihovom dvorištu, ali da je s obzirom na konflikt koji je među njima uslijedio promijenila mišljenje i sada traži i povrat tih sredstava. Obzirom na ovako utvrđeno, iskaz svjedoka IC i tužiteljice je u tom dijelu cijenjen prilagođenim, te je u tom dijelu otklonjen kao nevjerodostojan.
18.5. Slijedom toga, odlučeno je kao u točki I c) izreke presude.
19. Iz provedenih dokaza je, a nastavno i na nesporne činjenice, nedvojbeno utvrđeno da među strankama nije ugovoreno da bi tužiteljica plaćala zakupninu za korištenje zemljišta za smještaj svoje kamp prikolice u dvorištu tuženika, a također nedvojbeno je iz iskaza tužiteljice i svjedoka OC utvrđeno da je ista plaćala troškove režija u visini od oko 150,00 eura tjedno, slijedom čega se prigovor prijeboja istaknut po tuženicima ukazuje neosnovanim.
20. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u točki I izreke presude.
21. Odluka o parničnom trošku iz točke II izreke presude temelji se na odredbi čl. 154. st. 2., u vezi s čl. 161. st. 3. ZPP koje propisuju da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Suparničari koji su solidarno odgovorni u glavnoj stvari odgovaraju solidarno i za troškove dosuđene protivnoj strani. Vps. prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu iznosi ukupno 22.559,00 eura.
21.1. Uspjeh je tužiteljice u postupku 89,54%, a tuženika 10,46%, iz čega proizlazi da tužiteljici pripada 79,08% priznatog parničnog troška.
21.2. Tužiteljici su priznati troškovi sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023, dalje: Tarifa) i to za zastupanje po punomoćniku odvjetniku za: sastav odgovora na tužbu u iznosu 625,00 eura (tbr. 8/1 i 46 Tarife), trošak zastupanja na ročištima 18. rujna 2019., 08. prosinca 2021., 04. travnja 2022., 10. veljače 2026. i 27. ožujka 2026. u iznosu ukupno 3.125,00 eura (tbr. 9/1 i 46 Tarife), te sastav podnesaka od 31. prosinca 2018. i 17. prosinca 2021. u iznosu ukupno 1.250,00 eura (tbr. 8/1 i 46 Tarife), sastav žalbe protiv presude od 03. lipnja 2022. u iznosu 781,25 eura (tbr. 10/1 i 46 Tarife), odnosno ukupno 5.781,25 eura, sve uvećano za zatražene sudske pristojbe na tužbu i žalbu protiv presude u iznosu ukupno 587,30 eura, dakle sveukupno 6.368,55 eura, od čega 79,08% iznosi 5.036,24 eura.
21.3. Tužiteljici nije priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku za sastav dodatnog podneska od 17. prosinca 2021., jer joj je priznat trošak zastupanja za sastav jednog takvog podneska koji i prileži spisu. Također nije joj priznat trošak prevođenja po sudskom tumaču u iznosu 132,72 eura, budući da spisu nije priložila dokaz o toj isplati neposredno sudskom tumaču.
U Poreču, 16. lipnja 2026.
Sudac:
Sanja Oroz
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu, a podnosi se putem ovog suda, u roku 15 dana od dana dostave.
Dna:
1. Tužiteljica p.p.,
2. Tuženici p.p.
