Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Stalna služba u Gospiću
Gospić
Gž-546/2025-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, po sutkinji toga suda Kristini Pavelić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja NĆ pok. N, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] ili [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Vicko Dabelić, odvjetnik u Orebiću protiv tužene NĆP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja, izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, poslovni broj: Psp-39/2021 od 13.svibnja 2025., 16.lipnja 2026.
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba tužitelja, ukida se rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, poslovni broj: posl.br. Psp-39/2021 od 13.svibnja 2025. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
Obrazloženje
1.Rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, posl.br.
Psp-39/2021 od 13.svibnja 2025. riješeno je:
„ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„Tužena NĆP iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] smetala je tužitelja NĆ iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] u posljednjem i mirnom posjedu prava služnosti pješačkog prolaza i kolnog provoza puta koji ide po nekretnini tužene kčbr. [katastarska čestica] i [katastarska čestica]
– KO [katastarska općina], i to od ceste pa do obiteljske kuće tužitelja označene kao č. zgr. [katastarska čestica] KO [katastarska općina], pravcem koji je u Skici izmjere ing. geod. OĆ iz [adresa] od 24.02.2018. god. označen točkama: 7, 49, 51, 52, 38, 37, 36, 50, 8 i 7, na način što je u razdoblju od lipnja mjeseca 2021. pa do kolovoza mjeseca 2021 god. a što je tužitelj saznao dana 14.08. 2021.prilikom povratka iz [adresa] u [adresa], kod renoviranja svoje kuće znatno ostrmila služni put tako što je iskopala zemlju i spustila nivo puta od nule između toč.7-8 pa do 1,20 m između toč.49-50 i do toč.51, a uz dvor zgrade tužitelja između toč.38-37-36 napravila stepenicu visine 0,60 m, i sve to izbetoinirala, čime je promijenila dosadašnje posjedovno stanje i znatno otežala prolaz pješice a onemogućila provoz kolima u dvorište tužitelja, pa je dužna uspostaviti prijašnje posjedovno stanje tako što će ponovo nasuti prije opisani iskopani dio puta, te srušiti betonsku stepenicu na kraju puta do dvorišnih vrata zgrade tužitelja, tako da se može nesmetano prolaziti i provoziti kao i do sada, jer se u protivnom to ovlašćuje učiniti tužitelj na trošak tužene, te joj se ubuduće zabranjuje svako ovako ili slično smetanje, i ujedno nalaže da tužitelju naknadi i parnične troškove, a sve to u roku od 8 dana."
2. Protiv citiranog rješenja žalbu je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Naveo je da je počinjena bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354.st. 2. toč. 11. ZPP-a. Tužitelj predlaže da sud prihvati žalbu tužitelja i ukine pobijano rješenje, podredno da rješenje preinači i tuženu obveže na naknadu parničnog troška.
3. Žalba tužitelja je osnovana.
4. Na žalbu tužitelja nije odgovoreno.
5. Pobijano rješenje ovaj sud je ispitao u smislu čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Službeni list SFRJ br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025 – dalje ZPP) te iznijetih žalbenih razloga.
6. U ovoj parnici je sporno pripada li tužitelju pravo na zaštitu posjeda prava služnosti pješačkog prolaza i kolnog provoza puta koji ide po nekretnini tužene, a u skladu s odredbom čl. 21. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09 – dalje ZV). Tužitelj u tužbi navodi da je tužena promijenila dosadašnje posjedovno stanje i znatno otežala prolaz pješice, a onemogućila provoz kolima u dvorište tužitelja.
7. Sud prvog suda u bitnom utvrđuje da je tužitelj u ovoj parnici dokazao svoj zadnji mirni posjed prava služnosti prolaza preko nekretnina tužene , ali ne i prava služnosti provoza ( kolnika ), međutim sud prvog stupnja zaključuje da okolnost da je sada došlo do razlike u razinama susjednih nekretnina te da je tužiteljevo dvorište za cca 50 cm niže od susjednog zemljišta nije razlog zbog kojega bi tužitelju pripadalo pravo tražiti od tužene uspostavu ranijeg stanja, jer da neovisno o razlici u visini tužitelj može pristupiti pješice na svoju nekretninu te sa svoje strane poduzeti sve da takvu razliku visine ublaži i sebi olakša pristup.
8. Odredbom čl. 21. ZV-a je propisano da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. Odredbom čl. 10.st. 5. ZV-a je propisano da je s posjedom stvari izjednačeno faktično izvršavanje sadržaja prava stvarnih služnosti glede neke nekretnine (posjed prava), pa se na posjed prava primjenjuju na odgovarajući način odredbe o posjedu stvari, ako to nije suprotno naravi prava niti odredbama zakona.
9. S obzirom na citirane odredbe ZV-a, za sada se ne može prihvatiti utvrđenje suda prvog stupnja da zbog toga što je nakon izvođenja radova dvorište tužitelja niže za cca 50 cm od dvorišta tužene, da to nije razlog zbog kojeg bi tužitelj mogao tražiti uspostavu ranijeg stanja, jer da tužitelj i dalje može pristupiti pješice na svoju nekretninu kao i da sa svoje strane može poduzeti sve da takvu razliku ublaži i sebi olakša pristup.
10. Naime, upravo je smisao odredbe čl. 21. ZV-a zaštita od smetanja posjeda, a prema odredbi čl. 22. ZV-a, posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.
11. Čin smetanja posjeda, a kako to i propisuje čl. 21. ZV-a može se sastojati ili u uznemiravanju posjeda, ili oduzimanju posjeda. Nema spora da bi se u ovoj situaciji moglo raditi upravo i o uznemiravanju i oduzimanju posjeda, kada bi se utvrdilo da je deniveliranjem nekretnina stranaka tužitelju do te mjere otežano vršenje služnosti pješačkog prolaza, a onemogućen provoz, te bi tužitelju pripadalo pravo na zaštitu posjeda prava služnosti. Ukazuje se i da sud nije uzeo u obzir podnesak tužitelja od 15.siječnja 2024., kojim je isti zatražio da vještak dopuni vještački nalaz.
12. Osim toga, za sada se ne može niti prihvatiti utvrđenje suda pravog stupnja da tužitelj nije dokazao da je bio u posjedu prava služnosti provoza, a kada se uzme u obzir odredba čl. 190. ZV-a koja propisuje da vlasnik povlasne nekretnine koji ima pravo staze ovlašten je time hodati tom stazom te tako tuda k sebi puštati druge ljude; ima li pravo progoniti stoku, ovlašten je time i služiti se kolicima; a ima li pravo kolnika, ovlašten je voziti se po poslužnoj nekretnini jednom ili više zaprega, motornim vozilom i biciklom.
13. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a i 370. ZPP-a uvažiti žalbu tužitelja, ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak, radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja.
14. U ponovnom postupku sud će pravilno i potpuno utvrditi činjenično stanje, te potom donijeti zakonitu i pravilnu odluku o predmetu spora.
U Gospiću, 16. lipnja 2026.
Sutkinja
Kristina Pavelić
