REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8

52100 Pula

Poslovni broj Povrv-263/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sutkinji Ani Brgles Keser, u pravnoj tužitelja u pravnoj stvari tužitelja PULA HERCULANEA d.o.o. Pula, Trg I. istarske brigade 14, OIB 11294943436, kojeg zastupa punomoćnica Marina Pibernik, odvjetnica u Puli, protiv tuženice RE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], bez održavanja rasprave, 16. lipnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ivana Kukučke iz Pule, poslovni broj Ovrv- 674/2023 od 7. studenog 2024. te se nalaže tuženici da isplati tužitelju iznos od 632,53 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 17,49 EUR od 24.02.2021.

- na iznos od 17,49 EUR od 24.03.2021.

- na iznos od 17,49 EUR od 27.04.2021.

- na iznos od 17,49 EUR od 28.05.2021.

- na iznos od 17,49 EUR od 25.06.2021.

- na iznos od 17,49 EUR od 07.08.2021.

- na iznos od 17,49 EUR od 03.09.2021.

- na iznos od 17,49 EUR od 01.10.2021.

- na iznos od 17,49 EUR od 28.10.2021.

- na iznos od 17,49 EUR od 25.11.2021.

- na iznos od 17,49 EUR od 23.12.2021.

- na iznos od 17,49 EUR od 27.01.2022.

- na iznos od 17,49 EUR od 24.02.2022.

- na iznos od 17,49 EUR od 24.03.2022.

- na iznos od 17,49 EUR od 22.04.2022.

- na iznos od 17,49 EUR od 26.05.2022.

- na iznos od 17,49 EUR od 22.06.2022.

- na iznos od 17,49 EUR od 22.07.2022.

- na iznos od 22,27 EUR od 27.08.2022.

- na iznos od 22,27 EUR od 28.09.2022.

- na iznos od 21,82 EUR od 26.10.2022.

- na iznos od 22,27 EUR od 26.11.2022.

- na iznos od 22,27 EUR od 22.12.2022.

- na iznos od 22,27 EUR od 27.01.2023.

- na iznos od 22,31 EUR od 25.02.2023.

- na iznos od 22,31 EUR od 25.03.2023.

- na iznos od 22,31 EUR od 29.04.2023.

- na iznos od 22,31 EUR od 27.05.2023.

- na iznos od 22,31 EUR od 28.06.2023.

- na iznos od 22,31 EUR od 28.07.2023.

- na iznos od 22,31 EUR od 25.08.2023.

- na iznos od 28,37 EUR od 23.09.2023.

po stopi koja se određuje do 29. prosinca 2023. za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ivana Kukučke iz Pule, poslovni broj Ovrv- 674/2023 od 7. studenog 2024. i to u dijelu u kojem je naloženo tuženici da tužitelju naknadi nastale troškove ovršnog postupka.

III. Nalaže se tuženici RE, OIB [osobni identifikacijski broj] da tužitelju PULA HERCULANEA d.o.o. Pula, OIB 11294943436 naknadi troškove ovog postupka isplatom iznosu od 150,00 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 16. lipnja 2026. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku u od 15 dana.

IV. Odbija se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog postupka u cijelosti.

V. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova ovog postupka u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženice podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi naplate 632,53 EUR sa zateznim kamatama. Javni bilježnik donio je rješenje o ovrsi protiv kojeg je tuženica podnijela prigovor te je rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha i postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, sukladno članku 460. Zakona o parničnom postupku (NN 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, u nastavku: ZPP).

2. Tuženica je u prigovoru u bitnom navela da osporava potraživanje po osnovi i po visini, da nema s tužiteljem nikakav ugovor te da je vjerodostojna isprava tužitelja krivotvorena.

3. Tužitelj se u ostavljenom roku očitovao na prigovor podneskom od 2. siječnja 2026. u kojem je citirao relevantne zakonske i podzakonske odredbe. U bitnome tužitelj navodi da je relevantna činjenica da je tuženica vlasnica nekretnine opisane kao k.č. *102, u naravi kuća, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Nadalje ističe da je uvidom u potrošnju vode za predmetnu nekretninu nesporno da se ista koristi, a odredbom članka 9. stavka 3. Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada Pula-Pola (Službene novine Grada Pula-Pola 3/22, U daljnjem tekstu: Odluka) određeno je da se trajnim nekorištenjem nekretnine smatra ako je potrošnja struje manja od 6 kwh godišnje i potrošnja vode do 2 m3 (kubika) godišnje. Dakle, obveza je nastala ako se koristi nekretnina za koju se sakuplja otpad. Javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada je usluga od općeg interesa te nije komunalna djelatnost sukladno članku 64. Zakona o gospodarenju otpadom (Narodne novine" br. 84/21, 142/23 dalje u tekstu ZGO). Predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave donosi odluku o načinu pružanja javnih usluga sukladno članku 66. ZGO. Prema odredbi čl. 5. Odluke uslugu prikupljanja komunalnog otpada i uslugu povezanu s javnom uslugom odnosno odvojeno prikupljanje problematičnog otpada, otpadnog papira, metala, stakla, plastika i tekstila te glomaznog komunalnog otpada na području grada Pule obavlja tužitelj. Korisnik javne usluge sukladno članku 70. ZGO na području pružanja usluge (u daljnjem tekstu: korisnik usluge) je vlasnik nekretnine odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge ili stvarni korisnik nekretnine Između tužitelja i tužene je poseban odnos uspostavljen već samom činjenicom što je tuženica vlasnica nekretnine na području na kojem tužitelj pruža komunalne usluge (koju činjenicu tuženi u postupku nije posebno osporio). Kod takvog je odnosa riječ o posebnoj vrsti ugovora o pristupanju, kojeg uređuje odredba čl. 248 ZOO. Po istoj je tuženi mogao sklopiti sa tužiteljem zaseban pisani ugovor. Međutim, iako takav zaseban ugovor nije sklopljen, tuženica je morala poštivati sadržaj onoga što je propisano odlukom organa lokalne uprave i samouprave za istu djelatnost. Prenijeto na ovaj slučaj, tuženica je bila u obvezi koristiti tužiteljeve usluge (morao je pristupiti odnosu sa tužiteljem), a mora ih plaćati prema uvjetima koji su kod tužitelja važili i za sve druge korisnike. Odredbama ZGO-a člankom 74. st.6 točka, kao i Uredbom o gospodarenju otpadom (Narodne novine 50/17, 84/19) koja je važila do ukidanja propisano je kada se primjenjuje Izjava o načinu korištenja javne usluge kada se korisnik ne očituje. Pored navedenog tužitelj ističe kako je Općinski sud u Puli u predmetu koji se između istih stranaka vodio pod posl.br.: Povrv-174/2024, samo za različit vremenski period, već donio nepravomoćnu presudu u korist tužitelja. Odlukom je određeno kako se cijena javne usluge naplaćuje radi pokrića troškova obavljanja javne usluge. Cijena javne usluge sastoji se od cijene obvezne minimalne javne usluge i cijene javne usluge za količinu predanog miješanog komunalnog otpada. Cijena obvezne minimalne javne usluge je dio cijene javne usluge koju je korisnik dužan platiti davatelju usluge za obračunsko mjesto. Cijena obvezne minimalne javne usluge naplaćuje se za minimalnu javnu uslugu prikupljanja komunalnog otpada i odvojenog prikupljanja otpadnog papira, metala, stakla, plastike, tekstila te glomaznog otpada u okviru javne usluge, a obuhvaća troškove nabave i održavanja opreme za prikupljanje otpada, troškove prijevoza i obrade glomaznog otpada u okviru javne usluge, troškove vođenja propisanih evidencija i izvješćivanje u vezi sa javnom uslugom. Cijena obvezne minimalne javne usluge određuje se cjenikom davatelja usluge i mora biti zasebno iskazana na računu za pruženu javnu uslugu. Cijene javne usluge za količinu predanog miješanog komunalnog otpada predstavlja količinu otpada koji je proizveo korisnik sukladno evidenciji i zaduženju. Tuženik je kao korisnik dužan sukladno Zakonu plaćati uslugu odvoza otpada te je navedeno kako spada u kategoriju korisnika kućanstvo. Tuženiku je obračunata usluga za korisnika kućanstvo prema zaduženom zajedničkom spremniku. Obračun količine predanog otpada u skladu je sa cjenikom davatelja usluge.

4. Tuženica je nakon zaprimanja podneska tužitelja dostavila više podnesaka u kojima opetovano, kao i u prigovoru, ističe da su računi krivotvoreni i inzistira na navodu da s tužiteljem nije u ugovornom odnosu jer nije sklopila ugovor. Smatra da izvadak iz poslovnih knjiga ne može biti jedini dokaz tražbine tužitelja.

5. U postupku je pročitan ispis iz otvorenih stavaka, Cjenik javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada, Cjenik javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada, Cjenik javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada, Odluka o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Općine Fažana, Opći uvjeti ugovora o korištenju javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada, računi, Izjava o načinu korištenja javne usluge, izvadak iz matice rođenih za tuženicu te izvadak iz zemljišne knjige.

6. Tužbeni zahtjev tužitelja osnovan je u cijelosti.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženica isplati dugovani iznos s osnova dospjelog, a neplaćenog potraživanja za pruženu uslugu odvoza otpada. Sporna je osnova i visina potraživanja.

8. Odredbom članka 70. Zakona o gospodarenju otpadom (NN 84/21, u nastavku: ZGO) propisano je da je korisnik javne usluge na području pružanja usluge (u daljnjem tekstu: korisnik usluge) vlasnik nekretnine odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge ili stvarni korisnik nekretnine. Nadalje u članku 70. stavku 4. ZGO-a propisane su obveze korisnika, među kojima je i obveza koristiti javnu uslugu na području na kojem se nalazi nekretnina korisnika usluge na način da proizvedeni komunalni otpad predaje putem zaduženog spremnika. Korisnik usluge na isti je način definiram u članku 7. Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Općine Fažana (u nastavku: Odluka), dok je u članku 8. stavku 1. točki 1. Odluke propisana obveza korisnika na korištenje javne usluge i potom plaćanje iste, a u točki 5. propisano je da je o svakoj promjeni podataka iz Izjave o načinu korištenja javne usluge korisnik usluge dužan obavijestiti davatelja usluge u roku od 15 dana od dana kad je nastupila promjena.

9. Dakle, korištenje i plaćanje komunalnih usluga predstavlja zakonsku obvezu vlasnika odnosno korisnika nekretnine. Uvidom u zemljišnoknjižni izvadak za kč. br. [katastarska čestica]/ZGR. k. o. [katastarska općina], a koja se nekretnina nalazi na adresi [adresa], na koju i glase računi, utvrđeno je da je tuženica vlasnica predmetne nekretnine. Stoga se tuženica, sukladno citiranim odredbama, smatra korisnikom nekretnine na koju se nekretninu odnosi predmetni dug.

10. Što se tiče sklapanja ugovora o isporuci komunalnih usluga s pružateljem usluge, valja ukazati na odredbu članka 283. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, u nastavku: ZOO), kojom je propisano da ako je netko po zakonu obvezan sklopiti ugovor, zainteresirana osoba može zahtijevati da se takav ugovor bez odgađanja sklopi. Odredbe propisa kojima se, djelomično ili u cijelosti, određuje sadržaj ugovora sastavni su dijelovi tih ugovora te ih upotpunjuju ili stupaju na mjesto ugovornih odredbi koje nisu u skladu s njima. S time u vezi, člankom 18. Odluke propisano je da se Ugovor o korištenju javne usluge smatra sklopljenim kad korisnik usluge dostavi davatelju usluge Izjavu o načinu korištenja javne usluge ili prilikom prvog evidentiranog korištenja javne usluge ili zaprimanja na korištenje spremnika za primopredaju miješanog komunalnog otpada, u slučaju kada korisnik usluge ne dostavi davatelju usluge Izjavu o načinu korištenja javne usluge. Da tuženica u ovom slučaju nije dostavila ispunjenu Izjavu proizlazi iz same Izjave. Naime, uvidom u istu (list 173 do 174 spisa) utvrđeno je da se ista odnosi upravo na tuženicu i na nekretninu na predmetnoj adresi, ali nedostaje potpis tuženice, dok je istu ovlaštena osoba tužitelja potpisala. Sukladno navedenome, a kako u konkretnom slučaju tuženica nije tužitelju kao davatelju usluge dostavila Izjavu o načinu korištenja javne usluge (u nastavku: Izjava), ugovor se smatra sklopljenim prilikom prvog evidentiranog korištenja javne usluge.

10.1. Dakle, ovdje valja naglasiti da je zakonska obveza tuženice, u konkretnom slučaju, plaćanje predmetne usluge. Upravo iz razloga što je riječ o javnoj usluzi te zbog činjenice što se nikoga ne može prisiliti na sklapanje ugovora, postoje zakonski i podzakonski mehanizmi (iz citiranih propisa i odluka) kojima se definira tko se smatra korisnikom usluge te obveza tog korisnika da, neovisno o tome što ugovor nije sklopila, plaća korištenje usluge. Treba naglasiti da tuženica uopće ne osporava da bi bila vlasnicom predmetne nekretnine na koju se računi odnose niti osporava da istu koristi. Stoga njeni navodi usmjereni na to da ne postoji ugovorna osnova, nisu osnovani.

11. Nisu osnovani niti navodi tuženice da je jedini dokaz u ovom predmetu jednostrana isprava tužitelja i to izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja. Sasvim sigurno navedeno nije jedini dokaz u ovom predmetu, s obzirom da je sudu predočena iscrpna dokumentacija i to Izjava koju tuženica nije potpisala, zemljišnoknjižni izvadak kao dokaz vlasništva nekretnine na adresi za koju su računi izdani te sami računi. Iako tuženica pokušava minorizirati značaj isprava tužitelja i to izvatka iz poslovnih knjiga te računa, valja naglasiti da je riječ o ispravama koje se nazivaju vjerodostojne isprave sukladno odredbama članka 31. Ovršnog zakona. Iz samog naziva predmetnih isprava proizlazi da se smatra da je točno i istinito ono što iz tih isprava proizlazi, s time da je moguće dokazivati suprotno. Unatoč vrlo ozbiljnim optužbama i navodima o tome da predmetne isprave tužitelja nisu vjerodostojne i da su krivotvorene, tužena o tome sudu nije predočila niti jedan dokaz, a niti je takve svoje navode konkretno obrazložila. Stoga su isti ocijenjeni paušalnima i nedokazanima.

12. Slijedom navedenog, utvrđeno je da je tuženica neispunjenjem svojih zakonskih obveza (obveza sklapanja ugovora sukladno članku 283. ZOO-a i članku 70. stavku 4. ZGO-a) i ugovornih obveza (obveza plaćanja pruženih usluga prikupljanja i odvoza smeća), sama dovela do situacije u kojoj je propustila urediti obveznopravni odnos s tužiteljem kao pružateljem javne usluge te je posljedično odgovorna za nastalo dugovanje i dužna ga je podmiriti.

13. Odbijeni su preostali dokazni prijedlozi jer je sud relevantne činjenice utvrdio na temelju već provedenih i cijenjenih dokaza, stoga su drugi dokazni prijedlozi ocijenjeni nepotrebnim.

14. S obzirom na sve navedeno, odlučeno je kao u izreci, na temelju članka 451. stavka 3. ZPP-a i 461.a stavka 3. ZPP-a.

15. Odluka o zateznim kamatama temelji se na članku 29. stavku 1. ZOO-a, a visina stope zateznih kamata određena je sukladno članku 29. stavka 2. ZOO-a.

16. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a, a sukladno shvaćanju najvišeg suda iz točke 3.1. Zaključaka sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. broj: Su-IV-204/17., prema kojom se o trošku iz rješenja o ovrsi odlučuje posebno presudom ovisno o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude.

16.1. Budući da tuženica nije uspjela u ovom postupku, dužna je tužitelju naknaditi prouzročeni trošak i to trošak plaćene naknade javnom bilježniku u iznosu od 25,00 eura te trošak sastava podneska (po odvjetnici) od 2. siječnja 2026. u iznosu od 125,00 eura (Tbr.7.1., Tbr.46. i Tbr.54. Tarife), stoga je naloženo tuženici da tužitelju naknadi troškove postupka isplatom iznosa od 150,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja presude do isplate, na temelju članka 151. stavka 3. ZPP-a.

17. Odbijen je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava podneska od 2. siječnja 2026., jer je previsoko zatražen s obzirom da je prema vrijednosti ovoga spora od 632,53 eura puna nagrada po radnji 50 bodova.

18. Posljedično, odbijen je zahtjev tuženice za naknadu troškova ovog postupka u cijelosti.

U Puli 16. lipnja 2026.

Sutkinja

Ana Brgles Keser

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovom sudu, putem sustava e-komunikacije, a ako ju podnosi stranka koja nije obvezan sudionik e-komunikacije, dužna ju je podnijeti u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud. Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a. Žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu (članak 467.a ZPP-a).

Dna:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženici