REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31 000 Osijek

Poslovni broj: P Ob-120/2025-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Jadranki Oroz, u parničnom predmetu tužiteljice-protutuženice OČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlt. EČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], oboje zastupani po opun. Saši Pufler, odvjetnici u Osijeku, a mlt. dijete zastupano po posebnoj skrbnici ŽČ, dipl. iur. Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Osijek, protiv tuženika-protutužitelja JČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po opun. Jurici Barbariću, odvjetniku u Vinkovcima, radi izmjene odluke o roditeljskoj skrbi, nakon održane i zaključene glavne rasprave 2. lipnja 2026., sa koje je javnost isključena, u nazočnosti tužiteljice, opun. tužiteljice, tuženika, opun. tuženika i posebne skrbnice, objavljene dana 16. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Mijenja se rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: R1 Ob-21/2020-5 od 24. veljače 2020., kojim je odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, na način da će:

- mlt. CČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođ. **.**.2017. i dalje stanovati s majkom na njezinoj adresi stanovanja u [adresa], te će roditelji i dalje zajednički ostvarivati roditeljsku skrb nad mlt. djetetom,

- mlt. CČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], će ostvarivati osobne odnose s ocem JČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], svaki drugi vikend i to od petka nakon škole od 17 :00 sati do nedjelje do 18:00 sati na način da će otac preuzeti dijete na adresi majke u [adresa], i vratiti ga na adresu majke, kao i tijekom tjedna svake srijede od 17:00 -19:00 sati ili neki drugi dan, a sukladno mogućnostima i obvezama djeteta i oca, a o čemu su roditelji dužni pravovremeno jedno drugoga obavijestiti dva dana unaprijed, kao i blagdane i to ove 2026. godine mlt. dijete će s ocem provesti Božić, a Badnjak s majkom i dalje naizmjenično, a slijedeći Uskrs sa majkom, a s ocem Uskrsni ponedjeljak i dalje naizmjenično, a ostale praznike, neradne dane u RH, rođendane djeteta naizmjenično kod jednog i drugog roditelja, kao i ljetne školske praznike i to 15 dana u kontinuitetu u mjesecu srpnju i 15 dana u kontinuitetu u mjesecu kolovozu, a o čemu su se roditelji dužni dogovoriti i unaprijed jedno drugo obavijestiti, te pola zimskih školskih praznika kod oca, a pola kod majke, a sve sukladno prethodnom dogovoru roditelja,

- roditelji će informacije vezano za dijete razmjenjivati usmeno i pismeno putem sms-a.

II. Nalaže se ocu JČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], da za uzdržavanje mlt. EČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], doprinosi svakomjesečni iznos od 264,00 eura (slovima: dvijestotinešezdesetčetirieura), počev od 1. lipnja 2026., pa ubuduće sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, a koji pojedini iznosi dospijevaju do posljednjeg dana u mjesecu za tekući mjesec, sa zateznom kamatom koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom od dospijeća pa do isplate, s time da dospjele iznose plati odjednom u roku od 15 dana, a dospijevajuće po dospijeću, sve na tekući račun majke OČ, broj računa: HR 1025000093206388909, otvoren kod Addiko banke d.d..

III. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica-protutuženica (dalje: tužiteljica) je dana 10. ožujka 2025. podnijela tužbu ovome sudu radi izmjene odluke o roditeljskoj skrbi, koji je uredila podneskom od 15.5.2026. Navodi da brak I- tužiteljice i tuženika razveden je rješenjem Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: R1 Ob-21/2020-5 od dana 24. veljače 2020 godine. Navedenom odlukom je potvrđen i Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi kojim je određeno je da će mlt. CČ OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.2017. nastaviti živjeti s majkom, da će s ocem održavati osobne odnose, da će otac doprinositi za uzdržavanje, te da će roditelji ostvarivati zajedničku roditeljsku skrb nad maloljetnim djetetom. Tužiteljica i tuženik u odnosu na zajedničku roditeljsku skrb imaju otežanu afirmativnu komunikaciju, koja je dodatno opstruirana od strane tuženika, te daljnje ostvarivanje roditeljske skrbi, kao i osobnih i obiteljskih odnosa na način na koji je to moguće. Stranke su provele postupak obveznog savjetovanja prije pokretanja sudskih postupaka u vezi s djetetom pred Hrvatskim zavodom za socijalni rad, Područni ured Osijek, te su ishodile izvješće o provedenom postupku obveznog savjetovanja prije pokretanja sudskih postupka u vezi s djetetom od 31. siječnja 2025. Tijekom obveznog savjetovanja stranke nisu uspjele potpisati plan zajedničke roditeljske skrbi, odnosno nisu u mogućnosti postići sporazum oko uređenja spornih pitanja u vezi s ostvarivanjem roditeljske skrbi i osobnih odnosa u vezi s djetetom zbog čega tužiteljica podnosi ovu tužbu radi izmjene Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi. I - Tužiteljica smatra da je u najboljem interesu zajedničkog ma loljetnog djeteta da i dalje stanuje s njom, a da sa tuženikom, kao ocem, ostvaruje osobne odnose. Tužiteljica također smatra da bi otac trebao biti obvezan na plaćanje uzdržavanja djeteta, s obzirom na odgovornost koju kao roditelj ima prema djetetovim po trebama. Međutim, zbog otežanog ostvarivanja afirmativne komunikacije i suradnje u pogledu zajedničkog maloljetnog djeteta, tužiteljica smatra da bi bilo u najboljem interesu djeteta da joj se dodijeli samostalna roditeljska skrb. Naime, primjer tuženikove nesuradnje očituje se u činjenici da tuženik nije vidio maloljetno dijete tijekom posljednje dvije godine, te da je dijete svakih 2-3 mjeseca posjećivalo baku i djeda po ocu, koji su odbijali dati bilo kakve informacije o tuženiku. Kao rezultat toga, tužiteljica nije u mogućnosti saznati osnovne informacije o tome gdje se tuženik nalazi, što radi ili kako zarađuje, odnosno viđa li zajedničko mlt. dijete te kako provodi vrijeme s njim. Osim toga, može se zaključiti da tuženik nije zainteresiran za dobrobit maloljetnog djeteta, budući da nije bio informiran o važnim životnim događajima djeteta, poput toga koji vrtić dijete pohađa, kao ni školu koju je dijete upisalo. I - Tužiteljica je bila jedina koja je poduzimala potrebne korake vezane uz obrazovanje djeteta, uključujući upis u vrtić i školu. Također, tužiteljica je bila jedina koja je donosila odluke u vezi sa zdravstvenim pitanjima djeteta, što je osobito važno u svjetlu činjenice da je maloljetno dijete u lipnju 2024. godine imalo operaciju testisa i operaciju kile, a za koje medicinske zahvate tuženik nije dao potrebnu suglasnost, jer nije bio dostupan, čime je dodatno pokazao svoju nesuradnju i neangažiranost u važnim pitanjima vezanim za dobrobit njihovog zajedničkog maloljetnog djeteta. S obzirom na sve navedeno I - tužiteljica smatra kako bi trebala ostvarivati samostalnu roditeljsku skrb u svim bitnim pitanjima. U pogledu ostvarivanja osobnih odnosa ista predlaže da se oni odvijaju pod nadzorom I-tužiteljice jednom tjedno po 2 sata vikendom uz obvezu najave majci 2 dana ranije, s obzirom da tužiteljica ne zna gdje tuženik rad i kakav mu je radni raspored, dok se prema ranijoj odluci osobni odnosi nisu odvijali, odnosno navedena odluka u pogledu održavanja osobnih odnosa nije funkcionirala. U pogledu uzdržavanja, shodno tome da tuženik do sada nije plaćao uzdržavanje, a u odnosu na sklopljen Plan o roditeljskoj skrbi, vezano uz doprinos tuženika za uzdržavanje mlt. tužitelja, u međuvremenu su se značajno promijenile okolnosti na strani mlt. tužitelja. Njegove su potrebe u proteklih pet godina značajno porasle, s obzirom da je mlt. CČ sada u dobi od 7 godina. Zbog povećanih potreba maloljetnog tužitelja iznos uzdržavanja od 1.000,00 kn odnosno 134,57 EUR mjesečno ukazuje se nedovoljnim da bi pokrio njegove sada povećane potrebe. Naime, ukupne mjesečne potrebe mlt. tužitelja iznose oko 250,00 EUR, te dodatan trošak za: - izdatak za dioptrijske naočale u iznosu od 300,00 EUR s obzirom da mlljt. tužitelj ima astigmatizam te su mu potrebna posebna stakla - izdatak za produženi boravak u mjesečnom iznosu od 90,00 EUR.

2. Tuženik-protutužitelj (dalje: tuženik) je u odgovoru na tužbu po opun. od 15.4.2026. naveo da tužiteljičina tužba je neosnovana. Tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, te poziva tužitelja da pravilno označi tko je tužitelj u ovoj parnici. Činjenica razvoda braka je nesporna. Brak parničnih stranaka suglasno i sporazumno je razveden. Među parničnim strankama je postignut plan da će njihovo zajedničko, mlt. dijete CČ živjeti s majkom, a da će tuženik doprinositi za uzdržavanje u visini od 1.000,00 kuna. Tuženik uredno plaća uzdržavanje za mlt. CČ. Međutim, u posljednje dvije godine od podnošenja tužbe, te nadalje, tužiteljica ne dopušta tuženiku ostvarivanje osobnih odnosa, odnosno susrete i viđanja s mlt. djetetom, zbog čega isključivo zabranom i krivnjom tužiteljice, tuženik svoje dijete viđa jedino kada ga k njemu dovedu njegovi roditelji. Tužiteljica je po mišljenju tuženika inicirala vođenje ovoga postupka isključivo radi ostvarenja samostalne roditeljske skrbi kako bi mogla otputovati u Njemačku i ondje nastaviti živjeti s mlt. djetetom, čemu se tuženik protivi, jer će mu na taj način biti onemogućeni osobni odnosi s njegovim djetetom, na što kao otac ima jednaka prava. Tuženik ističe da nema saznanja o tome gdje je tužiteljica danas zaposlena, no kako ista još uvijek studira na Pravnom fakultetu u Osijeku, Socijalnu skrb, te nije redovan student, a tuženik joj snosi troškove studiranja. Tužiteljica trenutno živi u [adresa] s mamom. Istina je da tužiteljica i tuženik u odnosu na zajedničku roditeljsku skrb imaju otežanu afirmativnu komunikaciji, no ovo isključivo krivnjom tužiteljice. Tuženik ističe da tužiteljica navodima i dokazima priloženim uz tužbu ničim ne dokazuje da zajednička roditeljska skrb nije za dobrobit djeteta, a navodi u kojima ističe da tuženik istu u ostvarenju roditeljske skrbi i drugim osobnim pitanjima od interesa za dijete su u cijelosti neistiniti, neosnovani i usmjereni ka difamaciji tuženika kao roditelja. Bilo koje pitanje koje se tiče dobrobiti djeteta tuženik je suradljiv i afirmativan, a činjenica da je isti djelatna vojna osoba i često na terenu, ne znači da time šteti interesima i dobrobiti djeteta. Upravo suprotno, tužiteljica se stalno ponaša kao da već ostvaruje samostalnu roditeljsku skrb i tuženika o stvarima bitnim za dijete uopće ne informira, nego o svemu mimo znanja i volje tuženika odlučuje samostalno, što je protivno odluci suda. Tuženik se protivi povišenju uzdržavanja jer nije u mogućnosti doprinositi traženi iznos, te jer za to nema uporišta u zakonu, odnosno propisanim Minimalnim novčanim uvjetima. Slijedom navedenog, tuženik predlaže da Naslovni sud odbije tužbu tužiteljice kao neosnovanu, te istu obveže da tuženiku naknadi prouzročene parnične troškove.

3. Mlt. djetetu EČ je rješenjem ovog suda broj P Ob-120/2025-4 od 16. travnja 2025. imenovan poseban skrbnik u osobi ŽČ, dipl. iur., Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Osijek, a radi zaštite prava i interesa maloljetnog djeteta u ovosudnom postupku.

4. Podneskom od 21.5.2025. tužiteljica se očitovana na odgovor na tužbu te navela da U prvom redu I.-tužiteljica na poziv tužitelja da pravilno označi tko je tužitelj u ovoj parnici, napominje kako je I. -tužiteljica OČ, označena kao tužitelj iz razloga što ista traži izmjenu plana o roditeljskoj skrbi, dok mlt. II. -tužitelj je mlt. CČ, u dijelu koji se odnosi na izmjenu odluke o visini uzdržavanja, sukladno čl. 424. st. Obiteljskog zakona, a u kojem jasno stoji da su stranke u postupku radi uzd ržavanja dijete i osoba koja ga je zakonski obvezna uzdržavati. Nadalje, navode tuženika da tuženik redovno plaća uzdržavanje, I. -tužiteljica osporava u cijelosti. S obzirom na to, ponovno ističe kako tuženik nije redovno plaćao uzdržavanje, već je svega par dana prije podnošenja odgovora na tužbu uplatio dana 1. i 2. travnja 2025., i to putem izravne naplate preko Financijske agencije. Isto tako, u točki 4. odgovora na tužbu, a u kojoj tuženik spominje kako I.- tužiteljica brani tuženiku ostvarivanje osobnih odnosa, odnosno susrete i viđanja s mlt. djetetom, te da je navedeno isključivo zabranom i krivnjom tužiteljice, to I.- tužiteljica smatra paušalno navedenim u svrhu diskreditiranja I.- tužiteljice. Također ističe, kako ju u posljednje dvije godine tužitelj nije kontaktirao u vezi s mlt. djetetom, da su njegovi roditelji odbijali dati bilo kakve informacije o tuženiku I.-tužiteljici, a da je I.-tužiteljica pokušala u nekoliko navrata saznati informacije u vezi s tuženikom kako bi isti bio informiran o bitnim događajima vezanim uz mlt. dijete, no isto nije bilo moguće. Shodno tome, I. -tužiteljica navodi, kako je spremna svoj osobni telefon ostaviti na vještačenju, kao i priložiti ispis telefonskih poziva, kako bi O sud imao uvid u zaprimljene poruke i pozive. S obzirom na navode tuženika da po njegovim saznanjima tužiteljica još uvijek studira na Pravnom fakultetu u Osijeku, a da joj tuženik snosi troškove studiranja, I. -tužiteljica prilaže diplomu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Pravni fakultet Osijek, a u kojoj jasno stoji da je I. - tužiteljica 13. listopada 2023. godine završila Sveučilišni diplomski studij Socijalni rad i stekla akademski naziv sveučilišna magistra socijalnog rada. Stoga, svojevoljna izostanak komunikacije tuženika s I. - tužiteljicom, očituje se u činjenici da isti ne zna da je I.-tužiteljica završila Sveučilišni diplomski studij Socijalnog rada u još listopadu 2023. godine, te se po navedenom dade zaključiti da tuženik ne snosi troškove njena studiranja, kao i činjenica da ne zna što se događalo u životu njihova mlt. djeteta, s obzirom da je za isto nezainteresiran, stoga se ne može reći da je isti suradljiv i afirmativan. Na navode tuženika kako nije u mogućnosti doprinositi traženi iznos, a s obzirom da isti ranije navodi kako je djelatna vojna osoba, te da po neformalnim saznanjima I.-tužiteljice, prosječna neto plaća vojnika u Republici Hrvatskoj iznosi oko 1.200,00 EUR, obveznik uzdržavanja po tablici o prosječnim potrebama mlt. djeteta, dužan je doprinositi iznos od 250,00 EUR.

5. Tuženik je po opun. dana 12.6.2025. podnio protutužbu u kojoj navodi da se po punomoćniku ovim putem očituje na podnesak tužiteljice od 20.5.2025., uz prijedlog da sud, temeljem članka 299.a stavka 2. Zakona o parničnom postupku tužiteljica u svom podnesku iznosi niz neistinitih navoda koji ne odgovaraju činjeničnom stanju, a kojima se pokušava prikazati tuženika kao roditelja koji ne pokazuje interes za dijete, ne kontaktira, ne surađuje i ne pridonosi uzdržavanju maloljetnog sina EČ. Tuženik ovim putem izričito osporava takve navode i ističe da upravo tužiteljica već dulje vrijeme onemogućava komunikaciju oca s djetetom i izbjegava kontakt, a sve s ciljem da se otac isključi iz života vlastitog djeteta, a njeni navodi su u potpunosti neosnovani i iskonstruirani za potrebe ovog postupka, Tuženik želi skrenuti sudu pozornost na to da se tuženik prije pokretanja ovog sudskog postupka putem punomoćnika obratio tužiteljici opomenom pred tužbu, kojom ju je upozorio da već dulje vrijeme postupa protivno Planu o zajedničkoj roditeljskoj skrbi i onemogućuje ostvarivanje osobnih odnosa njega i sina. Za zaključiti je da je upravo ta opomena neposredan povod pokretanja ovog postupka od strane tužiteljice, jer umjesto suradnje, tužiteljica je reagirala podnošenjem ove tužbe, u kojoj traži drastično ograničenje prava oca da viđa vlastito dijete isključivo dva sata tjedno, vikendom, pod nadzorom nje same, i to uz obvezu prethodne najave. Ovakav prijedlog nije samo pravno neodrživ, već je i duboko štetan za dijete i njegov odnos s ocem, jer se temelji na jednostranim i neprovjerenim tvrdnjama tužiteljice, koje očito imaju isključivo za cilj udaljavanje djeteta od oca. Tužiteljica i dalje sustavno sprječava susrete djeteta s ocem, inicira postupke u svrhu dobivanja samostalne roditeljske skrbi, te konstantno krši postojeći dogovor u Planu o zajedničkoj roditeljskoj skrbi. Tuženik dalje ističe da su tvrdnje tužiteljice u odnosu na ostvarivanje odnosa tuženika s mlt. EČ u suprotnosti s njegovim stvarnim ponašanjem i odnosom prema djetetu. Naime, tuženik je u više navrata pokušavao ostvariti kontakt s djetetom, međutim nailazio je na potpuni izostanak komunikacije od strane tužiteljice. Unatoč tome, uspio je povremeno ostvariti susrete s djetetom i to „skrivečki“, putem svojim roditelja, a prilaže i fotografije koje pokazuju da se dijete u njegovom društvu osjeća ugodno, sigurno i sretno. Te fotografije ujedno opovrgavaju tvrdnju tužiteljice da dijete nema odnos s ocem, kao i da otac ne zna ništa o djetetovu životu. Također, važno je istaknuti da tužiteljica, bez stvarnog interesa za dogovor ili zajedničko rješavanje pitanja roditeljske skrbi, već neko vrijeme pokreće postupke obveznog savjetovanja u svrhu pokretanja postupka radi ostvarivanja isključivo samostalne roditeljske skrbi čemu se tuženik izričito protivi. Tuženik je sudjelovao u savjetovanjima, ali je suradnja bila onemogućena upravo zbog njezinog stava da otac ne treba sudjelovati u životu djeteta. Iz svega proizlazi da tužiteljica nastoji stvoriti dojam kako je jedina kompetentna i zainteresirana osoba za skrb o djetetu, što ne odgovara stvarnosti, a što će se dodatno potvrditi kroz uvid u komunikaciju, fotografije i prijave koje je tuženik podnosio zbog uskraćivanja viđanja. U odnosu na tvrdnje tužiteljice da tuženik ne ispunjava obvezu uzdržavanja, tuženik ističe da mu je temeljem zahtjeva tužiteljice za prisilnu naplatu, blokiran račun s kojeg se redovno vrši naplata uzdržavanja putem ovrhe. Tuženik nikada nije odbijao plaćati uzdržavanje, dapače, postoji i službeni zapisnik Hrvatskog zavoda za socijalni rad od 23. siječnja 2025. u kojem je jasno navedeno da je tuženik spreman doprinositi u većem iznosu, ako je to u interesu djeteta. Tužitelj napominje kako je u više navrata tužiteljici fizički (u banci) na njen račun uplaćivao određene novčane iznose za Erikovo uzdržavanje i za pomoć njenom obrazovanju dok je ista studirala u Osijeku i bila nezaposlena. Dakle, uplaćivao je i veće iznose na koje nije bio obvezan Planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi. Unatoč tome, tužiteljica nije pokazala volju da se ovrha povuče i da se iznos nastavi redovno plaćati dogovorno, već ustraje u ovrsi bez stvarne potrebe, čime dodatno opterećuje financijsko funkcioniranje tuženika, bez ikakvog pozitivnog učinka za dijete. Tuženik također izražava zabrinutost zbog informacija da tužiteljica planira odlazak s djetetom u SR Njemačku. Takva odluka, ako bi se dogodila, potpuno bi onemogućila redovne kontakte djeteta s ocem. Upravo stoga, važno je da se u ovom postupku utvrde sve relevantne okolnosti, uključujući i prijave koje je tuženik podnosio protiv tužiteljice zbog uskraćivanja viđanja, stoga tuženik po punomoćniku predlaže da sud po službenoj dužnosti zatraži uvid u evidenciju svih takvih prijava u posljednje dvije godine od strane PP Vukovar, [adresa], PP Otok, Skorotinci 1, Otok, PPP Osijek, Trg Lavoslava Ružičke 1. Zaključno, tuženik naglašava da mu nije cilj oduzimati majci pravo da sudjeluje u životu djeteta, već isključivo osigurati da i on, kao otac, ima stvarnu, redovnu i značajnu ulogu u odgoju i razvoju djeteta. Ovakvim postupanjima tužiteljice kojima sustavno odbija suradnju, narušava se odnos djeteta s jednim od roditelja, što je protivno temeljnim načelima obiteljskog prava, odnosno pravu djeteta da ostvaruje i ima osobne odnose s oba roditelja.

6. Očitujući se na protutužbu, tužiteljica je po opun. podneskom od 17.7.2025. navela da U prvom redu I.-tužiteljica-protutuženica ističe kako se protivi protutužbenom zahtjevu kako je isti naveden u točki II. i točki III. petita protutužbe. Tuženik-protutužitelj se poziva na tzv. „opomenu“ koju je poslao tužiteljici-protutuženici prije pokretanja sudskog postupka kojom je „upozorio“ tužiteljicu da već dulje vrijeme postupa protivno Planu o zajedničkoj roditeljskoj skrbi i onemogućuje ostvarivanje sobnih odnosa tuženik-protutužitelja a sa sinom. Takav način komuniciranja, gdje je tuženik- protutužitelj putem punomoćnika poslao „opomenu“ majci svojeg djeteta, tužiteljica - protutuženica oštro osuđuje. Naime, navedena „opomena“ podnesena je u svrhu da se tužiteljicu-protutuženicu zastraši, odnosno da joj se prijeti nekim velikim „sudskim zlom“ ukoliko ne postupi kako joj se naloži tim podneskom. Možda tuženik-protutužitelj kao laik ne zna da odvjetnička opomena kao takva nije obvezujući dokument po kojem stranka mora postupati, no punomoćnik tuženika-protutužitelja ta saznanja ima, te zna da se u slučaju nezadovoljstva stranka treba obratiti parničnom sudu kao jedinom ovlaštenom i nepristranom tijelu za odlučivanje o pravima i obvezama stranaka, a ne prethodno zastrašivati i prijetiti suprotnoj stranci. Osim što je „opomenom“ poslanom tužiteljici-protutuženici, tuženik-protutužitelj pokušao zastrašiti tužiteljicu- protutuženicu, tuženik-protutužitelj je tim istim papirom prije nego što je tužiteljica- protutuženica isti formalno primila mahao pred njenim licem govoreći joj riječi koje su imale svrhu da istu zastraše. Navedena „opomena“ nije neposredan povod pokretanja parničnog postupka P Ob-120/2025, jer je prethodno pokretanju navedenog postupka tužiteljica-protutuženica pokrenula postupak obveznog savjetovanja pred HZSR, PU Osijek, koje je okončano donošenjem Izvješća o provedenom postupku obveznog savjetovanja prije pokretanja sudskih postupaka u vezi s djetetom, dana 31.01.2025. godine. Kako je tuženik-protutužitelj, dakle, već imao saznanja iz postupka obveznog savjetovanja da tužiteljica-protutuženica namjerava pokrenuti postupak radi izmjene odluke o roditeljskoj skrbi, to tužiteljica-protutuženica smatra da je „opomenom“ tuženik-protutužitelj imao namjeru istu u tome obeshrabriti, a ne obrnuto. Nadalje, u odnosu na navode tuženika-protutužitelja u kojima ističe kako I. - tužiteljica- protutuženica brani tuženiku-protutužitelju ostvarivanje osobnih odnosa, odnosno susrete i viđanja s mlljt. djetetom, te da je navedeno isključivo zabranom i krivnjom tužiteljice-protutuženice, to I.- tužiteljica-protutuženica ističe, kako ju u posljednje dvije godine tuženik-protutužitelj nije kontaktirao u vezi s mlljt. djetetom, roditelji tuženika - protutužitelja odbijali su dati bilo kakve informacije o tuženiku-protutužitelju I.-tužiteljici- protutuženici, a da je I.-tužiteljica-protutuženica pokušala u nekoliko navrata saznati informacije u vezi s tuženikom-protutužiteljem kako bi isti bio informiran o bitnim događajima vezanim uz mlljt. dijete, no isto nije bilo moguće. Shodno tome, tužiteljica - protutuženica i nadalje smatra kako nije u interesu dobrobiti i zdravog fizičkog i emocionalnog rasta i razvoja mlt. EČ da s tuženikom -protutužiteljem ostvaruje zajedničku roditeljsku skrb nad mlt. EČ, niti da mlt. CČ i tuženik-protutužitelj održavaju susrete i druženja sukladno prijedlogu iznesenom u protutužbi. Da su paušalni i neutemeljeni navodi tuženika-protutužitelja u kojima ističe kako I. -tužiteljica- protutuženica brani tuženiku-protutužitelju ostvarivanje osobnih odnosa s mlt. EČ potvrđuje i okolnost da se po prijavama tuženika-protutužitelja, na koje se isti poziva, podnesenim u posljednjih dvije godine prema policijskim postajama [adresa] i [adresa], s obzirom da za iste nije bilo osnove, nije dalje postupalo. Na navode tuženika- protutužitelja u kojima ističe kako je pred Hrvatskim zavodom za socijalni rad, Područni ured Osijek izjavio da je spreman i više doprinositi za uzdržavanje djeteta, onako kako je određeno odlukom nadležnog ministarstva, tužiteljica-protutuženica ističe kako bi tuženik u prvom redu trebao prihvatiti da postoji njegova obveza uzdržavanja mlt. EČ, te istu početi dobrovoljno i redovito uplaćivati, a ne da je tužiteljica-protutuženica radi ostvarenja prava zajedničkog mlt. djeteta na uzdržavanje prisiljena pokretati prisilnu naplatu putem Financijske agencije.

7. Kako bi utvrdio odlučne činjenice, sud je izvršio uvid i pročitao: rodni list na ime EČ (str. 7 spisa), rješenje OS OS R1 Ob-21/2020-5 od 24.2.2020., Plan o zajedničko roditeljskoj skrbi (str. 8-16 spisa), izvješće o obveznom savjetovanju HZSR, PU Osijek od 13.1.2025. (str. 17-18 spisa), ostala dokumentacija priložena spisu.

8. Među strankama je nesporno da je rješenjem Općinskog suda u Osijeku poslovni broj R1 Ob-21/2020-5 od 24. veljače 2020., kojim je odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 25. listopada 2019., razveden brak stranaka, da će roditelji ostvarivati zajedničku roditeljsku skrb nad mlt. djetetom EČ, koji će stanovati s majkom, uz ostvarivanje osobnih odnosa s ocem, koji će doprinositi za uzdržavanje djeteta iznosom od 1.000,00 kn/134,57 eura mjesečno.

9. Na ročištu održanom 27. svibnja 2026. tužiteljica i tuženik su postigli sporazum, o svim spornim pitanjima, te uz opun. suglasno su predložili izmjenu važećeg rješenja Općinskog suda u Osijeku od 24. veljače 2020. na način da zajedničko mlt. dijete stranaka CČ stanuje sa majkom na adresi u [adresa], da roditeljska skrb nad mlt. djetetom i nadalje bude zajednička, da otac sa mlt. djetetom ostvaruje osobne odnose svaki drugi vikend i to od petka nakon škole od 17 sati do nedjelje u 18 sati na način da će otac preuzeti dijete na adresi majke i vratiti ga na adresu majke, te svake srijede od 17-19 sati ili neki drugi dan, a sukladno mogućnostima i obvezama djeteta i oca, a o čemu su roditelji dužni pravovremeno jedno drugoga obavijestiti dva dana unaprijed, kao i blagdane i to ove godine će mlt. dijete s ocem provesti Božić, a Badnjak s majkom i nadalje naizmjenično, a slijedeći Uskrs sa majkom, a s ocem Uskrsni ponedjeljak i nadalje naizmjenično, ostale praznike, neradne dane u RH, rođendane djeteta naizmjenično kod jednog, pa drugog roditelja, ljetne školske praznike i to 15 dana u kontinuitetu u srpnju i 15 dana u kontinuitetu u kolovozu, a o čemu su se roditelji dužni dogovarati i unaprijed jedno drugo obavijestiti, pola zimskih školskih praznika kod oca, a pola kod majke, a sve sukladno prethodnom dogovoru roditelja. Suglasno predlažu da otac doprinosi za uzdržavanje mlt. EČ iznos od 264 eura počev od 1.6.2026., pa ubuduće dok za to budu postojali zakonski uvjeti, do posljednjeg dana u mjesecu za tekući mjesec uplatom na račun majke broj računa: HR 1025000093206388909, otvoren kod Addiko banke d.d., te da svaka strana snosi svoj trošak postupka.

10. Sud smatra da je ovakav sporazum stranaka u najboljem interesu i za dobrobit mlt. djeteta EČ, sa kojim sporazumom je suglasna i posebna skrbnica mlt. djeteta, u skladu je s člankom 3. Konvencije o pravima djeteta, pa je stoga sud prihvatio sporazum roditelja temeljem odredbe članka 420. ObZ-a, te odlučio kao pod I. izreke presude.

11. Ističe se da se pravo na ostvarivanje i održavanje redovitih međusobnih kontakata između djeteta i roditelja s kojim ne stanuje temelji na članku 4. Konvencije o kontaktima s djecom, jer se samo redovitim međusobnim kontaktima može razviti osjećaj privrženosti i sigurnosti djeteta u odnosu na roditelja s kojim ne živi.

12. Nadalje, ostvarivanje osobnih odnosa djeteta i roditelja čini temeljni sadržaj roditeljske skrbi, kako je to propisano člankom 92. ObZ-a, dok prema odredbi članka 95. ObZ-a roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom, a roditelj koji stanuje s djetetom ima dužnost i odgovornost omogućivati i poticati ostvarivanja osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem.

13. Odredbom članka 119. stavak 1. ObZ-a propisano je da dijete ima pravo ostvarivati osobne odnose s roditeljem s kojim ne stanuje, a roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom, neovisno o njegovu pravu na ostvarivanje roditeljske skrbi, dok je stavkom 2. istog zakonskog članka propisano da roditelj i druge osobe koje stanuju s djetetom i skrbe se o djetetu dužne su omogućiti djetetu ostvarivanje osobnih odnosa s roditeljem s kojim ne stanuje, te se suzdržavati od svakog ponašanja koje bi otežavalo ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s tim roditeljem.

14. Prema odredbi članka 111. ObZ-a roditelji su dužni međusobno razmjenjivati informaciju o djetetu, koja informacija mora biti jasna, brza i usmjerena isključivo na dijete, te ne smiju tu suradnju koristiti radi kontrole drugog roditelja.

15. Prilikom procjenjivanja najboljeg interesa mlt. djece sud je, između ostalog, uzeo u obzir pravo djeteta na očuvanje veze s oba roditelja, budući je to ključno za ostvarivanje pravilne emocionalne skrbi koja je osnovna potreba djeteta.

16. Upozoravaju se roditelji na dužnost omogućavanja ostvarivanja osobnih odnosa mlt. djece s drugim roditeljem, a u slučaju nepoštivanja navedene obveze moguće je izricanje novčane kazne u iznosu do 3.980,00 eura, zatvorske kazne od jednog dana do šest mjeseci, kao i mogućnost promjene odluke s kojim će roditeljem dijete stanovati (čl. 417. ObZ-a).

17. Sud je prihvatio i sporazum roditelja vezano za svakomjesečno uzdržavanje mlt. djeteta i to iznosom od 264,00 eura, a počev od 1. lipnja 2026. pa ubuduće dok za to budu postojali zakonski uvjeti, kao pod točkom II. izreke, smatrajući da je sporazum u interesu, te u skladu s dobrobiti djeteta u smislu odredbe članka 426. ObZ-a. Uz doprinos oca jednim dijelom će biti zadovoljene potrebe djeteta, dok će u preostalom dijelu potrebe zadovoljavati roditelj, kojem dijete povjereno na stanovanje svojim radom i brigom kroz čuvanje i odgoj, kao i u materijalnom smislu.

18. Stoga je sud izmijenio ranije rješenje Općinskog suda u Osijeku broj R1 Ob- 21/2020-5 od 24. veljače 2020., kojim je odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, u dijelu koji se odnosi na ostvarivanja osobnih odnosa mlt. EČ s ocem, te u odnosu na uzdržavanje mlt. djeteta od strane oca, sukladno sporazumu stranaka, vodeći računa prvenstveno o najboljem interesu mlt. djeteta.

19. Slijedom iznijetoga, a temeljem odredbi članka 307., 309., 310., 311., 313., 314. i 426. ObZ-a odlučeno je kao u izreci presude.

20. Odluka o kamatnom potraživanju temelji se na odredbi članka 29. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 53/91,73/91, 3/94, 107/95, 7/96, 112/99 i 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje ZOO-a). Naime, dužnik koji zakasni s ispunjavanjem novčane obveze duguje osim glavnice i zateznu kamatu opisanu kao u izreci presude.

21. Sud je odlučio da svaka stranka snosi svoj trošak postupka, jer su se stranke tako sporazumjele.

22. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Osijeku, 16. lipnja 2026.

SUTKINJA

JADRANKA OROZ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda nadležnom županijskom sudu. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

DOSTAVITI:

1. Opun. tužiteljice

2. Opun. tuženika

3. ŽČ, posebnoj skrbnici

- nakon pravomoćnosti -

4. HZSR, PU Osijek

5. HZSR, PU Vukovar