REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Povrv-431/2026-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Dini Jellin, na temelju pisanog prijedloga više sudske savjetnice Ivane Reljanović, u pravnoj stvari tužitelja AI STUDIO d.o.o., OIB 83247361073, ULICA DIVKA BUDAKA 1D, 10123 Zagreb, zastupanog po punomoćnici Ivani Panić Šušteršić, odvjetnici u Zagrebu, Slavonska avenija 1C, protiv tuženika ŽG, vl. obrta BRZI, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 10410 Velika Gorica, zastupanog po punomoćniku Tomislavu Lešiću, odvjetniku u Zagrebu, Mažuranićev trg 4, radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 11. lipnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja te tuženika i njegovog punomoćnika, s danom objave 16. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Željkice Kirin, Ivanić-Grad, Moslavačka 12, poslovni broj UPP/OS-Ovrv-1307/2025 (Općinski sud u Velikoj Gorici, poslovni broj Ovrv-7890/2025) od 10. studenoga 2025. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 160,00 EUR sa zateznom kamatom od 6. srpnja 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i troškove ovršnog postupka u iznosu od 87,50 EUR uvećano za zateznu kamatu od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od osam dana.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 40,00 EUR sa zateznom kamatom od 6. srpnja 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 217,50 EUR, sa zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 280,65 EUR.

V. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 200,77 EUR.

Obrazloženje

1. Predmetni postupak vodi se povodom tuženikovog prigovora protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika Željkice Kirin, Ivanić-Grad, Moslavačka 12, poslovni broj UPP/OS-Ovrv-1307/2025 (Općinski sud u Velikoj Gorici, poslovni broj Ovrv- 7890/2025) od 10. studenoga 2025., nakon kojeg je predmetno rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha te su ukinute sve provedene radnje, a određeno je da će se postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga, nakon čega se ovršni prijedlog tužitelja smatra tužbom, a tuženikov prigovor odgovorom na tužbu.

2. Tuženik u prigovoru navodi da osporava rješenje o ovrsi jer tražbina nije osnovana. Navodi da tužitelj na prijevaru želi naplatiti uslugu koja od njegove strane nije zatražena već je nametnuta neistinitim tvrdnjama tužitelja. Predlaže da se postupak nastavi pred nadležnim sudom radi utvrđivanja stvarnog stanja nastalog spora. Tuženik je u nastavku postupka u cijelosti ostao kod podnesenog prigovora na rješenje o ovrsi i predložio odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška parničnog postupka.

3. Tužitelj u očitovanju na tuženikov prigovor ukazuje na to da je prigovor nepotpun jer ne sadržava razloge pobijanja, te ga stoga treba odbaciti. Nadalje, navodi da su navodi iz prigovora paušalni i usmjereni na izbjegavanje obveze plaćanja. Tuženik tužitelju duguje iznos od 160,00 EUR uvećan za zateznu kamatu na temelju vjerodostojne isprave računa broj 00000328/01/01 od 27. lipnja 2024., a dospjelog 5. srpnja 2024. Između tužitelja i tuženika nastao je dvostrano obvezni pravni odnos na način da je tužitelj tuženiku iznio ponudu koja sadrži sve bitne sastojke ugovora, a tuženik je dao izjavu ponuđenika da prihvaća ponudu. Do navedenog je došlo na način da su tužitelj i tuženik telefonskim putem uspostavili kontakt 6. lipnja 2023. prilikom kojeg je tužitelj tuženiku uputio navedenu ponudu, a za koju je tuženik donio samostalnu poslovnu ponudu i prihvatio je. Tužitelj naglašava da je tuženik svoju volju za sklapanjem navedenog ugovora izrazio svjesno i nedvosmisleno. Navedeni ugovor je valjano sklopljen u usmenom obliku jer za ugovor o djelu o kojem je riječ nije propisan poseban pisani oblik i isti se može sklopiti na daljinu. S tužiteljeve je strane stoga nastala obveza izvršenja djela iz ugovora o djelu, a na tuženikovoj strani je nastala obveza plaćanja naknade povodom izdavanja računa. S tim u vezi tužitelj napominje da tuženik ne osporava da mu je tužitelj stvarno isporučio uslugu, a koja je izvršena na internetskom portalu. Ukazuje i na to da eventualni izostanak pisane ponude ne utječe na valjanost ugovora sklopljenog telefonom ili slanjem brzojava, ali da strana koja nije dala potvrdu odgovara drugoj za time nanesenu štetu. Uz glavnicu od tuženika traži plaćanje zatezne kamate u skladu s važećim zakonskim propisima.

Naposlijetku, tužitelj od tuženika traži i plaćanje iznosa od 40,00 EUR na ime posebne naknade na koju bi kao vjerovnik imao pravo u skladu s odredbom čl. 13. st. 1. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi. Temeljem svega naprijed navedenog, tužitelj predlaže usvojiti tužbeni zahtjev.

4. Tijekom dokaznog postupka pročitani su: račun br.: 000003285/01/01 s datumom dospijeća 5. srpnja 2024. (list 7. spisa), potvrda o uvidu u podatke obrtnog registra (list 8. spisa), fotografije zaslona internetskog pretraživača na kojima je vidljivo da je stranica tuženika na početnim stranama pretraživaća (list 25. i 26. spisa), pisana potvrda usmeno sklopljenog ugovora (list 28. spisa), pisani transkript razgovora između Azut digital i ŽG (list 30. i 31. spisa). Sud je preslušao audiosnimku razgovora tužiteljeve djelatnice EG i tuženikovog zastupnika po zakonu ŽG te je saslušao tuženikovog zastupnika po zakonu ŽG. Sud je uzeo u obzir sudsku praksu dostavljenu u spis iako ista, s obzirom na njezin sadržaj, ne predstavlja dokaz niti obvezujuće pravo u ovom postupku.

5. Ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan u pogledu glavne stvari.

6. Predmet spora je isplata naknade za djelo izvršeno vezano za isticanje oglasa na internetskim tražilicama Google, Yahoo, Bing i ostalima za tuženikovo odmorište i prenoćište u Velikoj Gorici uz detaljan opis njegove djelatnosti.

7. Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva u smislu toga je li ugovor o djelu sklopljen, za što je sklopljen i uz koju naknadu.

8. Prije svega valja istaknuti da se ovaj postupak vodi povodom tuženikovog prigovora protiv rješenja o ovrsi, a povodom čega je navedeno rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage i postupak je nastavljen kao parnični postupak u povodu prigovora protiv platnog naloga. Stoga u ovoj parnici sud ne odlučuje o prigovorima o kojima bi bilo mjesta odluci u ovršnom postupku, jer takav postupak sada nije u tijeku.

9. Vezano za pravni odnos za koji se tvrdi da je iz njega proizašla tražbina utužena u ovom postupku valja uzeti u obzir odredbu čl. 590. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023 i 155/2023, dalje: ZOO) kojom je propisano da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu. Za ugovor o djelu nije propisan poseban oblik.

10. Iz prijepisa telefonskog razgovora od 6. lipnja 2023. proizlazi da je osoba koja se naziva Ž uputila poziv HG te se predstavila kao E iz tvrtke Azut digital. MG je na izričit upit potvrdio svoj identitet. Zatim je supervizor izjavio da se MG malo prije bio čuo s kolegicom u vezi s pretragom na GOOGLE-u i najavila je kratki poziv. Supervizor E je navela da će ona samo proći kroz podatke da bude sve u redu i točno, a na što je MG odgovorio sa "može, može". Supervizor E je navela da se razgovor snima za bolju kvalitetu usluge. Na tvrdnju supervizora E da je puni naziv [obrt], obrt za iznajmljivanje, vlasnik MG, MG je naveo„ tako jeˮ. Zatim je supervizor naveo da je adresa [adresa], na što je MG naveo "Tako je". Supervizor je zatim naveo "10410 je broj pošte i najvažnije je da ste vi dostupni na prvoj stranici Google-a kada se i pretražuju Vaše usluge odmorište i prenoćište Velika Gorica. Usluga je godinu dana. Iznos je 250 EUR plus PDV i stavila je kolegica za Vas da Vam plaćanje ide kroz dvije rate. To je u redu je li tako?". MG je na to odgovorio "Tako je, tako je". Supervizor je zatim naveo da je u redu te da službeni dopis i R1 račun šalju poštom na njegovu adresu. Zatim je naveo da se, s obzirom da se snimak smatra telefonskom narudžbenicom i razgovor ugovorom, čuva se u bazi podataka radi potvrde usluge. Zatim se supervizor zahvalio na vremenu i javljanju, a na što je MG izjavio "Hvala Vama, đenja".

11. Sud je na ročištu 11. lipnja 2026. saslušao tuženikovog zastupnika po zakonu ŽG. Isti je, u vezi s pravnim odnosom o kojem je riječ u ovom postupku naveo sljedeće. Sjeća se da ga je zvala neka žena koja se predstavila da ga zove iz Hrvatske gospodarske komore da je dužan za objavljivanje na Google-u. Ne sjeća se da ga je itko ikada nazvao iz trgovačkog društva Azul digital niti iz društva AI Studio. Na poseban upit suda je li ikada telefonski razgovarao s bilo kim vezano za isticanje subjekta kojem je zakonski zastupnik na internetu, odnosno za objavljivanje podataka o tom subjektu na internetu, tuženik navodi da su ga zvali samo iz Hrvatske gospodarske komore. Na poziv Hrvatske gospodarske komore odgovorio je da nije zaineresiran, da ne može trenutno razgovarati jer je na poslu. Na poseban upit punomoćnika tuženika je li u tom pozivu netko naveo da će ga naknadno netko kontaktirati, MG navodi da mu je u tom pozivu najavljeno da će ga jedna kolegica naknadno kontaktirati i navodi da nije siguran je li se dogodio taj drugi poziv. Na poseban upit punomoćnika tuženika je li mu u nekom razgovoru spomenuta "Moja djelatnost 2-2", tuženikov zastupnik po zakonu MG navodi da se ne sjeća te da se isto tako ne sjeća je li mu itko spominjao cijenu za tu uslugu.

Nakon što su sud i stanke zajednički preslušali audio snimku koju je tužitelj dostavio kao dokaz u spis predmeta, MG je na poseban upit suda potvrdio da je on osoba koja je sudjelovala u razgovoru koji su upravo preslušali, ali da se konkretnih detalja toga razgovora ne sjeća. Nadalje, na poseban upit suda zastupniku po zakonu tuženika HG je li on vidio da je istaknut na Google-u, isti je naveo da je po primitku prvog računa išao istražiti na internetu postoji li isticanje njegovog obrta [obrt] na internetu, i pri tome je utvrdio da je istaknut " [obrt], obrt za iznajmljivanje, vl. MG", ali nisu istaknuti podaci njegovog objekta, pod kojim podacima podrazumijeva fotografije njegovog objekta, njegov broj telefona. Na navedenoj stranici je bilo puno teksta o tome čime se njegov obrt bavi, a da on prethodno taj tekst nije nikome prezentirao. Nadalje, u tom tekstu su pisale i stvari koje njegov obrt uopće ne nudi, ali se ne sjeća konkretnog primjera.

Na poseban upit punomoćnika tuženika tuženikovom zastupniku po zakonu HG, nakon što su sud i stranke zajednički izvršili uvid u dokumentaciju snimaka zaslona s interneta koju je tužitelj dostavio u spis, je li fotografija koja je istaknuta uz internetsku poveznicu za njegov obrt fotografija njegovih soba koje iznajmljuje, MG je naveo da nije jer se na slici vidi apartman.

12. Vezano za okolnost što se u pisanoj potvrdi ugovora na listu 28. spisa navodi društvo Azut digital, a kao tužitelj se u ovom postupku javlja AI studio d.o.o., sud je uvidom u sudski registar kao javnu bazu podataka, utvrdio da je tužiteljeva prijašnja tvrtka bila Azut digital d.o.o. i Azut digital marketing d.o.o., da bi zatim bila promijenjena u AI studio d.o.o., pod kojom tvrtkom tužitelj danas posluje. Budući da promjena tvrtke ne mijenja identitet samog društva, koje cijelo vrijeme posluje pod istim OIB [osobni identifikacijski broj]om, sud je zaključio da tužitelj ima aktivnu legitimaciju u ovom postupku u smislu toga da nije riječ o tome da je tražbinu eventualno izvorno stekao subjekt drugačiji od njega.

13. U vezi s telefonskim razgovorom supervizora za tužitelja i, s druge strane, ŽG za tuženika, valja naglasiti da istog obilježava odstupanje od uobičajenih pravila izražavanja u hrvatskome jeziku. S tim u vezi sud uzima u obzir to da "prema priopćajnoj svrsi u hrvatskom jeziku rečenice se dijele na izjavne, upitne i usklične. Izjavnom se rečenicom izjavljuje da što jest ili nije, upitnom se rečenicom izriče pitanje, a uskličnom kakav osjećaj, zabrana, naredba i slično. Upitnost i uskličnost rečenica u govoru se ostvaruje intonacijom. Na kraju izjavnih rečenica u pismu se nalazi točka, na kraju upitnih upitnik, a na kraju uskličnih uskličnik. Upitne rečenice obično počinju upitnim riječima (tko, što, zašto, otkud, kamo itd.) ili glagolom i upitnom česticom li (Znaš li pjevati?). Upitna se rečenica, npr. Dobio si pet? od izjavne može razlikovati i samo intonacijom. Tako je i s uskličnim rečenicama." (izvor: Podjela rečenica - Hrvatska školska gramatika.) U konkretnom smislu način izražavanja tužiteljevog telefonskog operatora, odnosno kako se osoba sama naziva supervizorom, ne odgovara, u bitnome, prema mišljenju ovog suda, dvama pravilima hrvatskog jezika prema kojim se upitne rečenice formuliraju na način da počinju upitnim riječima, upitnom česticom ili glagolom i da se, čak i ako ne slijede prvo navedeno pravilo, upitne rečenice od izjavnih rečenica mogu razlikovati uporabom odgovarajuće intonacije.

14. U tom smislu, suprotno prvo navedenom pravilu, rečenice tužiteljevog supervizora su oblikovane na način da imaju strukturu izjavne rečenice odnosno kako slijedi: subjekt, predikat, objekt, oznake mjesta i vremena i ostali rečenični dijelovi. Primjer toga bi bio okolnost da supervizor u razgovoru navodi: "U redu, čuli ste se bili maloprije sa kolegicom vezano za pretragu na Googl-u koja je bila najavila kratki poziv, pa ću ja samo proći kroz podatke da nam bude sve uredu i točno, a vi me pratite, može?", a MG na to odgovora: "može, može". Zatim supervizor navodi: " Može naravno, za bolju kvalitete usluge razgovor se snima. Puni naziv je [obrt], obrt za iznajmljivanje, vl. MG". Na to MG odgovara sa "tako je". Nakon toga supervizor navodi: "Adresa je [adresa]. Na to je MG odgovorio sa "tako je". Nakon toga je supervizor nastavio: "10410 je broj pošte i najvažnije je da ste vi dostupni na prvoj stranici Google-a kada se i pretražuju Vaše usluge odmorište i prenoćište Velika Gorica. Usluga je godinu dana. Iznos je 250 EUR plus PDV i stavila je kolegica za Vas da Vam plaćanje ide kroz dvije rate. To je u redu je li tako?", a na što MG odgovora "tako je tako je". Nakon toga supervizor navodi "U redu. I službeni dopis i R1 račun šaljem poštom na Vašu adresu. I s obzirom da se snimak smatra telefonskom narudžbenicom i razgovor ugovorom, čuva se u bazi podataka radi potvrde usluge. Hvala vam na vremenu i javljaju, doviđenja". Na to je MG izjavio "Hvala Vama, đenja".

15. Dakle, rečenice supervizora koji radi za tužitelja su u razgovoru oblikovane kao izjavne rečenice koje naznaku toga da bi se moglo raditi o pitanju sadrže tek na kraju u obliku dodavanja riječi "može?", te skupa riječi "to je uredu" i "je li tako"?. Tuženikovo zastupnik po zakonu prati način izražavanja tužiteljevog supervizora tako da ponavlja zadnje riječi na način da izjavljuje: "može, može", "tako je" i "tako je, tako je".

16. Rečenice tužiteljevog supervizora nisu intonirane na uobičajeni način na koji se postavljaju pitanja u smislu toga da intonacija raste prema kraju rečenice već se eventualno povišavanje intonacije može zapaziti tek kod zadnje riječi poput "može" i "je li tako", ali svakako ne tijekom cijele rečenice kako bi u hrvatskom jeziku pravilno trebalo biti. Stoga je ovaj sud uzimajući u obzir naprijed navedene okolnosti ostavio mogućnost da iz navedenog razgovora može proizlaziti i to da tuženik ne bi bio pristao na sklapanje ugovora već da je pasivno slušao tužiteljevo nabrajanje različitih podataka, a da pri tome nije jasno izrazio svoju volju za sklapanje ugovora. To osobito valja uzeti u obzir kada subjekt koji inicira sklapanje ugovora upućuje više poziva pa se, uz nedostupnost sadržaja svih poziva, ne zna za koji od tih poziva je namjeravano da bude konačni poziv u smislu iskazivanja volje za eventualno sklapanje ugovora, a i u svjetlu okolnosti da je, kada je riječ o telefonskim pozivima, komunikacija sama po sebi drugačija od komunikacije s prisutnim osobama jer se osoba, procjenjujući u kratkom vremenu izgovorene riječi druge strane, ne može uvjeriti u pravu namjeru druge strane na način da joj promatra geste, izraze lica i reakciju na povratne informacije.

17. U gornjem kontekstu, sud je radi donošenja odluke u ovom postupku uzeo u obzir i ostale okolnosti koje se javljaju uz navedeni razgovor. To je, kao prvo, okolnost da tuženikov zastupnik po zakonu MG navodi da je razgovarao s Hrvatskom gospodarskom komorom te da se ne sjeća da je u bilo kojem telefonskom razgovoru, s bilo kojim subjektom, potvrdio naručivanje usluge isticanja oglasa o uslugama smještaja njegovog obrta " [obrt]" na internetu. Međutim, MG je nakon preslušavanja snimke razgovora potvrdio da se on tog razgovora ne sjeća, ali s obzirom na ono što je čuo na snimci može potvrditi da je u njemu sudjelovao. Nadalje, tužitelj je u spis priložio dokaz o tome da razgovor između tužitelja i tuženika sadrži sve bitne elemente ugovora o djelu: njegove ugovorne strane, predmet i cijenu, a i dokazao je to da je istaknuo reklamu za usluge za smještaj tuženikovog obrta " [obrt]" na internetu, uz točno navođenje tuženikove adrese. Tuženikov zastupnik po zakonu MG je potvrdio da je u jednom trenutku pronašao isticanje usluga svojeg obrta na internetu, ali da određeni podaci o njegovom obrtu nisu bili točni, međutim ne može se točno sjetiti koji podaci. Tuženikov zastupnik po zakonu je po predočenju dokaza u spisu potvrdio podatke o nazivu svojeg obrta i njegovoj adresi kako su objavljeni na interentu, međutim istaknuo je da fotografija koja se prikazuje uz poveznicu na oglas za njegov obrt nije fotografija objekta kojeg on iznajmljuje zato što on iznajmljuje sobe, a na slici se vidi apartman. S tim u vezi sud je zaključio sljedeće.

18. Tuženik se ne sjeća razgovora s tužiteljem, što znači da ustvari ne može potvrditi niti to da njegova prava volja pri razgovoru s tužiteljem nije bila da sklopi ugovor ovakvog sadržaja za kojeg tužitelj u ovom postupku tvrdi da je nastao između njega i tuženika. Iz preslušane snimke, njezina prijepisa i izjave tuženikovog zastupnika po zakonu ŽG, prema mišljenju ovog suda, proizlazi da je razgovor na toj snimci vođen između tužitelja i tuženika. Usluga je izvršena, a prema podacima koji su dostupni u spisu naziv obrta, njegov vlasnik i adresa obrta su pravilno navedeni u istaknutom oglasu. Tuženik je okolnost da fotografija objekta kojeg se iznajmljuje istaknuta uz oglas ne odgovara njegovom objektu naveo tek na ročištu 11. lipnja 2026., dakle ne u prigovoru protiv rješenja o ovrsi ni u daljnjem podnesku od 5. svibnja 2026., a niti na pripremnom ročištu u ovom postupku. Budući da je sam tuženik stranka u postupku, i da je MG naveo da je i prije suđenja u ovom predmetu vidio istaknuti oglas na internetu, sud smatra da je navedenu okolnost tuženik mogao istaknuti i ranije u postupku, a u smislu pravila parničnog postupka je, ako je mislio koristiti tu činjenicu trebao, u odnosu na nju, ranije predložiti odgovarajući dokaz.

19. Naposljetku, valja istaknuti i to da je tuženik obrtnik, koji posluje na tržištu radi ostvarivanja prihoda obavljanjem profesionalne djelatnosti za koju je iz potvrde o uvidu u podatke obrtnog registra vidljivo da je riječ o djelatnosti "odmarališta i slični objekti za kraći odmor". Stoga se, iako je tuženikov zastupnik po zakonu relativno mlada osoba, od tuženika može očekivati odgovarajući stupanj pažnje u smislu toga da, kada ga netko telefonski nazove, isti sudjeluje u tom razgovoru s povećanom pažnjom u odnosu na prosječnu fizičku osobu te mu po tom standardu valja prosuđivati i prava i obveze.

20. Vezano za visinu tražbine, iz razgovora tužitelja s tuženikovim zastupnikom po zakonu proizlazi da je ukupni iznos naknade za navedeni ugovor o djelu 250,00 EUR i da se isti iznos plaća kroz dvije rate. Iz pisane potvrde na listu 28. spisa koju je tužitelj poslao tuženiku proizlazi da se usluga ugovorenog paketa podmiruje uz jednokratnu članarinu od 256,00 EUR plus PDV. Usluga koje je u tom dokumentu navedena je "Oglas u elektroničkom izdanju koji je trajan i biva postavljen na portalu www.moja- djelatnost.hr." Oglas obuhvaća detaljan opis djelatnosti naručitelja, te se unutar godine dana, ako je potrebno, mijenja besplatno. Ključne riječi prema individualnom izboru odgovorne su za prikazivanje naručitelja na tražilicama Google, Yahoo, Bing i ostalima. Naposljetku, iz računa kojeg je tužitelj izdao tuženiku (list 27. spisa) proizlazi da je isti izdan za uslugu naziva "Moja djelatnost 2-2", da je cijena 128,00 EUR a PDV od 25% iznosi 32,00 EUR. Ovaj sud smatra da se po opisu mogu povezati usluga koja je usmeno ugovorena i ona koja je navedena u tužiteljevoj pisanoj potvrdi, a koja se u bitnome sastoji u isticanju oglasa za tuženikovu djelatnost na internetskim stranicama različitih tražilica. Međutim, jedina valjano ugovorena cijena je ona iz usmenog razgovora tužitelja i tuženikovog zastupnika po zakonu od 250,00 EUR uvećano za PDV jer se jedino u odnosu na tu cijenu može zaključiti o postojanju tuženikovog pristanka.

21. Tuženik nije naveo da je od ukupno dugovanog iznosa podmirio određeni dio, a nije niti naveo da je s tužiteljem bio u bilo kojem drugom odnosu na temelju kojeg bi mu tužitelj mogao izdati ovdje utuženi račun. Dakle, budući da je utuženi iznos iz izdanog računa manji od ukupno ugovorenog iznosa, a da ne postoji dokaz o tome da je bilo koji dio tražbine plaćen, valjalo je utvrditi to da tužitelj od tuženika može tražiti iznos koji je naznačio u utuženom računu.

22. Temeljem svega naprijed navedenoga sud je zaključio da su tužitelj i tuženik sklopili usmeni ugovor o djelu u smislu čl. 590. ZOO-a, da je tužitelj izvršio svoju obvezu iz tog ugovora i da je tuženik dužan platiti mu za navedeno naknadu koja je utužena u ovom postupku. Stoga je sud temeljem te odredbe čl. 590. i odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a u točki I. izreke presude u održao na snazi platni nalog u dijelu koji se odnosi na iznos od 160,00 EUR, odnosno naložio tuženiku isplatu utuženog iznosa.

23. Odredbom čl. 29. st. 1. ZOO-a propisano je to da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Nadalje, odredbom čl. 12.a st. 1. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (Narodne novine, broj: 108/2012., 144/2012., 81/2013., 112/2013., 121/2013., 78/2015., 71/2015. i 114/2022, dalje: ZFPPN) propisano je da ako dužnik zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje vjerovniku bez ikakve daljnje opomene pored glavnice, i kamate za kašnjenje s plaćanjem, pod uvjetom da je vjerovnik ispunio svoje ugovorne i zakonske obveze. Nadalje, odredbom čl. 173. ZOO-.a propisano je to da ako rok za ispunjenje obveze nije određen ni ugovorom niti zakonom, a cilj posla, narav obveze i ostale okolnosti ne zahtijevaju stanovit rok za ispunjenje, vjerovnik može zahtijevati odmah ispunjenje obveze, a dužnik sa svoje strane može zahtijevati od vjerovnika da odmah primi ispunjenje.

24. Iz usmenog razgovora tužitelja i tuženikovog zastupnika po zakonu proizlazi to da se dugovani iznos plaća u dvije rate, međutim u tom ugovoru nema podatka o tome koliko iznose te rate a nije navedeno ni da su jednake. Tom usmenom dogovoru je sud u ovom postupku priznao učinak sklopljenog ugovora o djelu. U tom kontekstu, s obzirom na to da je utuženi iznos manji od ukupno ugovorenog iznosa, sud, ne ulazeći u to je li utužena prva rata ili je tužitelj odlučio utužiti manji iznos od usmeno ugovorenog, utvrđuje da je iznos kojeg je tužitelj utužio u ovom postupku obuhvaćen ugovorenom visinom tražbine.

25. Iz pisane isprave kao potvrde sklopljenog ugovora koju je tužitelj izdao tuženiku i nadnevka naznačenog na pisanom prijepisu razgovora tužitelja i tuženika proizlazi to da se usluga o kojoj je riječ u ovom postupku počela pružati u lipnju 2023., najkasnije od mjeseca srpnja 2023. godine, jer je nadnevak pisanog prijepisa razgovora 6. lipnja 2023. a nadnevak naznačen u pisanoj potvrdi tužitelja tuženiku isto tako 6. lipnja 2023. U računu na listu 27. spisa je kao razdoblje na koje se odnosi pružanje usluge naznačeno 6. lipnja 2023. do 6. lipnja 2024. Tuženikov zastupnik po zakonu MG je potvrdio to da je u jednom trenutku ustanovio da je oglas za njegov obrt [obrt] i sam pronašao na internetu.

26. Dakle, s obzirom na to da je tužitelj tuženiku započeo pružati ugovorenu uslugu na način da je za njega istaknuo oglas na internetu prije srpnja 2023., a što tuženik nije s uspjehom osporio u ovom postupku, a da je račun izdan 27. lipnja 2024. s dospijećem 5. srpnja 2024., valja ustvrditi da je tužitelj zatražio plaćanje zatezne kamate nakon dana dospijeća svoje obveze, odnosno nakon što je u smislu odredbe čl. 173. ZOO-a ispunio ugovorenu obvezu isticanja oglasa na internetskim stranicama, a i nakon dospijeća računa koji je izdao za tu uslugu. Stoga je sud održavanjem na snazi platnog naloga u tom dijelu naložio tuženiku da tužitelju na glavnicu plati i zateznu kamatu od 6. srpnja 2024. (kao prvog dana nakon dospijeća izdanog i utuženog računa).

27. Zatezne kamate na glavnicu obračunavaju se po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a u dijelu koji se odnosi na potraživanja proizašla iz trgovačkih ugovora.

28. Nadalje, tužitelj je nakon podnošenja ovršnog prijedloga i nakon stavljanja izvan snage rješenja o ovrsi, preinačio tužbeni zahtjev u podnesku od 23. prosinca 2025. na način da je, uz iznos zatražen u ovršnom postupku zatražio isplatu iznosa od 40,00 EUR u skladu s člankom 13. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (Narodne novine br. 108/2012, 144/2012, 81/2013, 112/2013, 121/2013, 78/2015, 71/2015, 114/2022, dalje: ZFPPN) na ime posebne naknade za troškove prouzročene vjerovniku dužnikovim zakašnjenjem s ispunjenjem novčane obveze u poslovnim transakcijama. Tužitelj preinaku obrazlaže ukazujući na svrsishodnost preinake tužbe za konačno rješenje odnosa između stranka jer je zatražena naknada od 40,00 EUR iz istog poslovnog odnosa između parničnih stranka i riječ je o pravu vjerovnika/tužitelja koje se može istaknuti protiv dužnika/tuženika u nekoj naknadnoj parnici. Pokretanje novih parničnih postupaka između istih stranaka iz istog poslovnog odnosa nije u skladu s načelom ekonomičnosti.

29. Sud je navedenu preinaku tužbenog zahtjeva dopustio na ročištu održanom 11. lipnja 2026. uz obrazloženje da je navedena preinaka svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama temeljem odredbe čl. 190. ZPP-a. Tuženik je, zastupan po punomoćniku, na izričit upit suda izjavio da ne traži dodatni rok za pripremu za raspravljanje po preinačenoj tužbi u smislu odredbe čl. 190. st. 7. ZPP-a.

30. Sud je navedenu preinaku smatrao svrsishodnom jer je riječ o pravnom pitanju: nakon što je sud utvrdio da tuženik tužitelju duguje utuženi iznos od 160,00 EUR sa zateznim kamatama, i da je zakasnio s njegovim plaćanjem, pitanje je duguje li tuženik tužitelju temeljem zakona i dodatni iznos od 40,00 EUR.

31. U tom smislu valja ukazati na to da je odredbom čl. 13. st. 1. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (Narodne novine, broj: 108/2012, 144/2012, 81/2013, 112/2013, 121/2013, 78/2015, 71/2015, 114/2022) propisano to da u poslovnim transakcijama između poduzetnika i između poduzetnika i osoba javnog prava u kojima je osoba javnog prava dužnik novčane obveze, ako dužnik zakasni s ispunjenjem novčane obveze, vjerovnik ima pravo, bez ikakve daljnje opomene, na posebnu naknadu u iznosu od 40 eura. Odredbom čl. 13. st. 2. je propisano to da vjerovnik ima pravo na posebnu naknadu iz stavka 1. tog članka bez obzira na to je li pretrpio kakvu štetu zbog dužnikovog zakašnjenja, a odredbom st. 3. tog članka da njegove odredbe stavaka 1. i 2. ni na koji način ne umanjuju, ne ograničavaju niti isključuju pravo vjerovnika na naknadu štete, troškove postupka prisilne naplate i ostala prava koja mu pripadaju zbog dužnikovog zakašnjenja.

32. Iz citiranih odredaba članka 13. ZFPPN-a proizlazi da pravo na posebnu naknadu u iznosu od 40,00 EUR vjerovnik ima na temelju samog zakona, čim dužnik novčane obveze dođe u zakašnjenje, a kako to pravilno ukazuje tužitelj. To njegovo pravo postoji neovisno o činjenici što mu još i pored glavnice pripadaju i zatezne kamate radi zakašnjenja u smislu odredbe članka 29. st. 2. ZOO-a.

33. Dakle, tužitelju pripada posebna naknada iz odredbe članka 13. ZFPPN-a za utuženi račun u iznosu od 40,00 EUR. Također, tužitelju u skladu s odredbom članka 29. stavka 1. ZOO-a pripadaju i zatezne kamate obračunate na iznos te posebne naknade iz odredbe članka 13. stavka 1. ZFPPN-a (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Rev-839/2024-2 od 4. veljače 2025.). Tužitelju su dosuđene zatezne kamate u visini kamatne stope propisane za trgovačke ugovore (članak 29. stavak 2. ZOO-a). Tužitelj je pravilno zatražio zatezne kamate na tu naknadu od dana (nakon dospijeća utuženog računa) kada je, kako je naprijed opisano, tuženik već bio u zakašnjenju. Stoga je sud odlučio kao u točki II. izreke presude i naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 40,00 EUR sa zateznom kamatom od 6. srpnja 2024.

34. Tužitelju koji je uspio sa zahtjevom u ovom postupku pripada naknada troškova ovršnog postupka za sastavljanje ovršnog prijedloga u iznosu od 50,00 EUR uvećano za PDV od 25% u iznosu od 12,50 EUR, dakle ukupno 62,50 EUR. Tužitelju taj iznos pripada temeljem odredbe Tbr. 11. u vezi s odredbom Tbr. 7., Tbr. 54. i Tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/2023., dalje u tekstu: Tarifa).

35. Nadalje, tužitelju pripada i trošak predujma naknade javnog bilježnika u iznosu od 12,50 EUR (10,00 EUR uvećano PDV od 25%) temeljem odredbe čl. 7. i 9. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine, broj: 9/2021., 18/2022., 154/2022.) i ostatak naknade u iznosu od ukupno 12,50 EUR (10,00 EUR uvećano za PDV od 25%) temeljem odredbe čl. 5. i 9. navedenog Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku, za koje sud smatra da ih je tužitelj podmirio jer u protivnom javni bilježnik ne bi postupao po podnesenom prijedlogu i donio rješenje o ovrsi te i nakon toga nastavio postupati u predmetu a plaćanje istih je i dokazano dostavom odgovarajućih potvrda o uplati u spis predmeta. Tužitelju pripada i zatezna kamata na ukupni iznos ovršnog troška od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate (čl. 30. st. 3. Ovršnog zakona, Narodne novine, broj:

112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022., 6/2024., dalje u tekstu: OZ), po stopi koja je određena odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za potraživanja proizašla iz izvanugovornih odnosa. Tužitelju na ime ovršnog troška pripada ukupan iznos od 87,50 EUR s pripadajućom zateznom kamatom i u tom dijelu je valjalo održati platni nalog na snazi i odlučiti kao u točki I. izreke.

36. Odluka o troškovima parničnog postupka iz t. III. izreke temelji se na odredbama čl. 154., 155. i čl. 164. ZPP-a. Tužitelju pripada naknada troškova parničnog postupka za sastavljanje podneska od 13. prosinca 2025. kojim se očituje na prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 50,00 EUR temeljem odredbe Tbr. 11. u vezi s odredbom Tbr. 7., Tbr. 54. i PDV na tu radnju od 12,50 EUR temeljem Tbr. 46. Tarife (ukupno 62,50 EUR), za trošak sudjelovanja na ročištu 14. svibnja 2026. u iznosu od 50,00 EUR temeljem odredbe TBR. 9. u vezi s Tbr. 7., Tbr. 54. i PDV na tu radnju od 12,50 EUR temeljem Tbr. 46. Tarife (ukupno 62,50 EUR) i za trošak sudjelovanja na ročištu 11. lipnja 2026. u iznosu od 50,00 EUR temeljem odredbe TBR. 9. u vezi s Tbr. 7., Tbr. 54. i PDV na tu radnju od 12,50 EUR temeljem Tbr. 46. Tarife (ukupno 62,50 EUR). Sud je tužitelju dosudio ukupno 187,50 EUR na ime troškova radnji parničnog postupka.

37. Sud je tužitelju nadalje priznao osnovanim i zahtjev za naknadom troška pristojbe na sudsku presudu u iznosu od 30,00 EUR u skladu s čl. 4. st. 4. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj: 118/2018., 51/2023) i Tar. br. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine, broj: 37/2023) jer je tužitelj uspio u sporu i dužan je platiti tu pristojbu. Sud je tužitelju priznao ukupno 217,50 EUR na ime naknade troška parničnog postupka i odlučio kao u točki III. izreke.

38. Odluka o zatraženoj zateznoj kamati na dosuđeni iznos troška temelji se na odredbi članka 30. OZ-a, a visina stope određena je prema odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a. Sud je primijenio uvećanje stope od tri postotna poena jer je riječ o tražbini koja ne potječe iz ugovornih odnosa.

39. Sud, s druge stane, tužitelju nije priznao razliku između zatraženog iznosa od 310,65 EUR na ime sudske pristojbe na presudu i iznosa dosuđenog na to ime od 30,00 EUR, obrazloženog u prethodnoj točki ove presude, jer tužitelju pristojba u toj visini u skladu s važećim naprijed citiranim zakonskim odredbama ne pripada. Stoga je u točki IV. izreke tužiteljev zahtjev odbijen u dijelu koji se odnosi na iznos troškova parničnog postupka od 280,65 EUR. Valja ukazati i na to da sud nije odlučivao o ovršnom trošku u okviru odluke o trošku parničnog postupka jer je odluku o navedenome donio ranije u presudi, a sadržana je u točki i. izreke presude.

40. Odluka o tuženikovom zahtjevu za naknadu troška postupka iz točke V. izreke donesena je primjenom odredbe čl. 154. st. 4. ZPP-a. Budući da je tuženik izgubio parnicu njegov zahtjev za naknadom troška postupka je valjalo u cijelosti odbiti kao neosnovan.

U Zagrebu 16. lipnja 2026.

Sutkinja:

Dina Jellin

pisani prijedlog odluke izradila viša sudska savjetnica

Ivana Reljanović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.

U sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a, izuzev zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a, i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku