REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split

P 3832/25-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Sandi Petričić, u pravnoj stvari tužitelja TEHNOGRADA d.o.o. KAŠTEL NOVI, OIB: 48670137983, Put vrtli 41, zastupanog po pun. Miši Živaljiću, odvj. u Splitu protiv tuženika LJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]., zastupanog po pun. Draški Krajina, odvj. u Trogiru, radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene dana 30. travnja 2026. g. u prisutnosti pun. tužitelja i zamjenika pun. tuženika, dana 15. lipnja 2026. g.,

p r e s u d i o  j e

I.Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv-14/06 od 9. svibnja 2006. g. u dijelu kojim je tuženiku naloženo u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 8.308,60 EUR sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 23. prosinca 2005. g. do isplate po stopi:

-od 15% godišnje u periodu do 31. prosinca 2007. g.,

-od 14% godišnje u periodu od 1. siječnja 2008. g. do 30. lipnja 2011. g.,

-koja se u periodu od 1. srpnja 2011. g. do 31. srpnja 2015. g. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena,

-koja se od 1. kolovoza 2015. g. do 31. prosinca 2022. g. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te

-koja se od 1. siječnja 2023. g. do isplate određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II.Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv-14/06 od 9. svibnja 2006. g. u dijelu kojim je tuženiku naloženo u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 2.184,65 EUR s pripadajućim kamatama jer je u tom dijelu tužitelj povukao tužbu, u dijelu kojim je tuženiku naloženo u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 543,34 EUR s pripadajućim kamatama, jer je u tom dijelu zahtjev tužitelja neosnovan te u dijelu kojim je tuženiku naloženo na ime troškova postupka isplatiti tužitelju iznos od 362,96 EUR, jer je o troškovima postupka trebalo donijeti novu odluku.

III.Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju trošak postupka u visini od 4.099,36 EUR sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 15. lipnja 2026. g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

Dana 24. svibnja 2006. g. zaprimljen je u ured javnog bilježnika Joška Donike Stanojevića u Kaštel Starom prijedlog za ovrhu radi naplate iznosa od 83.155,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama. Rješenjem o ovrsi koje je donio javni bilježnik broj Ovrv-14/06 od 9. svibnja 2006. g. određena je predložena ovrha. U zakonskom roku tuženik je izjavio prigovor, te je stoga rješenjem Općinskog suda u Kaštel Lukšiću Ovrv 246/06 od 2. lipnja 2006. g. stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha uz ukidanje provedenih radnji, te odlučeno da će se postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga. Predmet je dobio novi broj P 355/06 te se nastavio voditi pred Općinskim sudom u Kaštel Lukšiću.

U odgovoru na tužbu odnosno u prigovoru protiv rješenja o ovrsi tuženik je naveo kako vjerodostojna isprava nije priložena te kako nije nikada bio u poslovnom odnosu s ovrhovoditeljem.

Nakon naredbe predsjednika Općinskog suda u Kaštel Lukšiću od 17. siječnja 2008. g. o presignaciji spisa predmet se nastavio voditi pred ovim sudom, Stalnom službom u Kaštel Lukšiću te je dobio novi broj P 480/09.

U predmetu je doneseno rješenje o presumiranom povlačenju tužbe broj P 480/09 od 4. rujna 2014. g.

Tužitelj je 31. listopada 2014. g. podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje.

Predmet je naredbom Ureda predsjednice suda broj 48-Su-54/21-1 od 3. veljače 2021. g. trebao biti raspoređen novom "rješavatelju" te je rješenjem predsjednice Parničnog odjela od 17. siječnja 2024. g. raspoređen ovoj sutkinji.

Na ročištu od 11. rujna 2024. g. sud je prihvatio prijedlog za povrat u prijašnje stanje tužitelja i ukinuo rješenje o presumiranom povlačenju tužbe broj P 480/09 od 4. rujna 2014. g. Predmet je dobio novi broj P 3410/24.

U podnesku od 22. studenog 2024. g. tužitelj je predložio donošenje presude kojom će se tuženiku naložiti isplata iznosa od 8.851,94 EUR s pripadajućim kamatama.

U postupku su izvedeni dokazi pregledom otvorene stavke do 26. travnja 2006. g., povratnice od 25. studenog 2005. g., računa broj 58/05 od 23. studenog 2005. g. s troškovnikom radova, uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka građevinske struke Darka Smodlake koji je izradio pisani nalaz i mišljenje od 22. veljače 2013. g. i usmenu dopunu na ročištu od 8. svibnja 2014. g. te saslušanjem svjedoka AJ i z.z. tužitelja i tuženika kao parničnih stranaka.

Nakon ovako provedenog postupka sud je donio presudu pod poslovnim brojem P 3410/24 od 5. svibnja 2025. g. kojom je tužbeni zahtjev djelomično prihvaćen. Povodom žalbe tuženika drugostupanjski sud je rješenjem broj Gž-794/25 od 9. rujna 2025. g. ukinuo pobijanu presudu u dosuđujućem dijelu i u dijelu odluke o troškovima (t. I. i III. izreke) i predmet u tom dijelu vratio ovom sudu na ponovno suđenje. Predmet je dobio novi poslovni broj P 3832/25.

U nastavku postupka sud je pročitao i proveo sve već izvedene dokaze te je izveden dokaz usmenom dopunom nalaza i mišljenja sudskog vještaka Darka Smodlake s ročišta od 30. siječnja 2026. g.

Stranke su popisale parnični trošak.

Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za izvršenu uslugu asfaltiranja o čemu je tužitelj izdao račun broj 58/05 od 23. studenog 2005. g. s troškovnikom radova.

U ranijoj u cijelosti ukinutoj presudi navedeno je slijedeće:

''U računu je navedeno da se radi o radovima uređenja terena oko stambenog objekta u Mitlo Vinovac i to o ugradnji tampona u sloju od oko 10 cm, s tim da materijal na trasu dobavlja kupac, i ugradnji jednog sloja asfalta debljine 4 cm. Obračunata je cijena od 80,00 kn po m² odnosno za 852 m² iznos od 68.160,00 kn, koji uvećan za PDV daje iznos od 83.155,20 kn. U prilogu računa je i troškovnik u kojem su sve asfaltirane površine posebno obračunate i zbrojene.

Z.z. tužitelja je u svom iskazu kazao da je tužitelj vršio radove asfaltiranja oko objekta tuženika u mjestu Mitlo te da je asfaltiran okoliš, parking i pristup, da je dogovoreno da radovi traju dva dana, da je tužitelj osigurao radnike i materijal s tim da je bilo dogovoreno da tuženik osigura tampon koji se ugrađuje prije asfalta koji će tužitelj "razgraditi" i da tuženik do trenutka održavanja ročišta nije ništa platio već da je dao primjedbu da je na jednom mjestu asfalt probijen. Tuženiku da je odgovorio da postoji garantni rok unutar kojeg je tužitelj obvezan ukloniti nedostatak ali kako nije ništa plaćeno da nisu ni otklonjeni nedostaci. Tuženik da nije osporavao dio računa odnosno da nije navodio što je ispravno, a što neispravno. Z.z. tužitelja je ponovio da je postojala njegova obveza u dvogodišnjem garantnom roku besplatno popraviti oštećenje koje da je nastalo zbog krivine i koje se nije moglo odmah vidjeti. Radovi da su se izveli u ljeto 2005. g. Za oštećenja da je saznao kad je inzistirao da se plati račun odnosno par mjeseci nakon završetka radova. Na izričito pitanje da li je tuženik vratio račun ili poslao pisane primjedbe na izvedene radove, odgovorio je da nije, te je dodao da je prilikom dogovaranja radova i cijene tuženiku izričito kazao da se radi o cijeni s PDV-om, tuženik da je predložio da za radove isplati gotovinu ''na ruke'' na što da je pristao. Međutim, kako do kraja godine nije ništa isplaćeno da je poslao račun.

Tuženik je u svom iskazu potvrdio da je dogovorio asfaltiranje oko kuće i to u površini oko 800 m², da ga je s Vujinom spojio prijatelj AJ, da se nikakva firma nije spominjala prilikom dogovora u Segetu, da je dogovor bio isključivo usmeni, da su dogovorili cijenu od 80,00 kn po m² te da osim firme nije spominjan ni PDV, da je njegova obveza bila nabaviti tampon, da je, nakon što su radovi izvedeni, bio spreman odmah platiti iznos od 64.000,00 kn za površinu od 800 m² ali da su na teren izašli samo radnici pa da nije došlo do isplate. Sedam dana nakon izvođenja radova da je preko asfaltirane površine prešao kamion kojem je kolo upalo u asfalt pa da je vidio da je asfalt ispucan i da viri tampon. Naveo je da se nije javio L jer nije imao njegov broj, ali da je L zvao njega tražeći da se plati za izvršeni posao i da mu je u tom razgovoru kazao da ide na teren izvršiti uvid u obavljeni posao i vidjeti je li sve uredno izvršeno pa da je L stvarno obišao lice mjesta i rekao da postoji jedna mala rupa te da je sve ostalo korektno izvedeno. Nakon toga da su se našli na licu mjesta i da je tu bio i njegov prijatelj AJ jer se s takvom ocjenom L nije složio. Tom prilikom da je L detaljno pokazao oštećenja i mjesta gdje viri tampon. L da je tražio da se bar nešto plati, a on da je rekao da neće platiti ništa jer da je potrebno dovesti vještaka pa su se i oko toga prepirali. Nakon toga da je stigao račun tužitelja s obračunatim PDV-om. U tom računu da je pogrešno navedeno da je postavljen asfalt debljine 4 cm jer da stvarna debljina nije veća od 2,5 cm. Potvrdio je da nije ništa platio i da nema namjeru bilo što platiti budući da su za njega radovi bezvrijedni, da cijeli sloj asfalta treba odstraniti jer da popravak nije moguć. Što se tiče debljine tampona da je u zadnjem sastanku L kazao da debljina nije bila dovoljna ali da takvu primjedbu nije isticao na dan kad se postavljao asfalt. Izjavio je da je dovozio tampon cijeli dan i to u količini koja se od njega tražila. Inače, da je bio prisutan dok su se radovi izvodili i odmah davao primjedbe.

Sud je saslušao i prijatelja tuženika AJ u svojstvu svjedoka koji je potvrdio da je spojio A i tuženika i što je ugovoreno. Naime, naveo je da je sudjelovao u dogovorima ali da detalje, primjerice debljinu asfalta, ne zna jer nije pozorno slušao. Nakon što je saznao da tuženik nije isplatio za izvedene radove da je pozvao obojicu da se nađu na licu mjesta gdje su se oni prepirali i to oko toga što će biti prije: hoće li prije tuženik isplatiti za izvedene radove ili će prije isplate L popraviti oštećenja koja su zaista postojala u što da se sam uvjerio. Potvrdio je da su se nakon postavljanja asfalta pojavili tragovi od kamiona, da se na dijelu gdje je parking vidjelo "skupnjavanje" odnosno nejednakosti kao da se asfalt krpao. Naveo je da je osobno dovozio i iskretao tampon.

Treba navesti da su, po ocjeni ovog suda, stranke zaključile usmeni ugovor o djelu iz odredbe čl. 600. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, dalje ZOO) koji se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. novog Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje novi ZOO) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2006. g., a s obzirom da su radovi na asfaltiranju okoliša kuće tuženika izvršeni u ljeto 2005. g., a tužitelj je izdao račun 23. studenog 2005. g.

Tim ugovorom izvođač (poduzetnik, izvođač radova) obvezuje se obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari ili izvršenje kakva fizičkog ili intelektualnog rada i sl., a naručilac se obvezuje da mu za to plati naknadu.

Prema odredbi čl. 614. ZOO-a naručilac je dužan pregledati izvršeno djelo čim je to po redovnom toku stvari moguće i o nađenim nedostacima bez odgađanja obavijestiti izvođača. U čl. 615. ZOO-a propisano je ponašanje u slučaju skrivenih nedostataka: ako se kasnije pokaže neki nedostatak koji se nije mogao otkriti običnim pregledom, naručilac se ipak može pozvati na njega, pod uvjetom da o njemu obavijesti izvođača što prije, a najduže u roku od mjesec dana od njegova otkrivanja. Prema st. 2. ovog čl. istekom dviju godina od primitka obavljenog posla, naručilac se više ne može pozvati na nedostatke.

U odredbi čl. 616. st. 1. ZOO-a predviđeno je da: naručilac koji je izvođača na vrijeme obavijestio o nedostacima izvršenog posla ne može svoje pravo ostvarivati sudskim putem nakon isteka godine dana od učinjene obavijesti, ali da i nakon isteka tog roka naručilac može, ako je o nedostacima pravodobno obavijestio izvođača, prigovorom protiv izvođačevog zahtjeva za isplatu naknada istaći svoje pravo na sniženje naknada i na naknadu štete (st. 2.) što je upravo učinio tuženik u ovom postupku.

U postupku nije ni bilo sporno da je tuženik o nedostacima izvršenog posla obavijestio tužitelja i da se radilo o nedostacima koji su se pokazali nakon što je asfaltiranom površinom prošlo teretno vozilo, odnosno o skrivenim nedostacima, jer je to, osim tuženika, potvrdio i sam z.z. tužitelja te saslušani svjedok AJ koji je sa strankama otišao pogledati izvršeni posao. Dakle, sud je zaključio da je tuženik, kao naručitelj, pravovremeno odnosno odmah po uočenom nedostatku, obavijestio izvođača radova o nedostacima izvršenog posla te pri tom jasno pokazao na licu mjesta odnosno odredio nedostatke.

Stoga je sud u nastavku postupka angažirao vještaka građevinske struke radi ocjene visine za koju tuženik ima pravo na sniženje naknade.

Vještak Darko Smodlaka je nakon uviđaja na licu mjesta i pregleda lica mjesta u pisanom nalazu i mišljenju od 22. veljače 2013. g. naveo:

-da su izvršeni radovi asfaltiranja u jednom sloju parkinga, pristupa i dijela okućnice kuće tuženika,

-da su na asfaltu vidljive nepravilne krivocrtne pukotine iz kojih raste korov i drugo samoniklo raslinje,

-da su oštećenja asfalta posljedica kolnog opterećenja od teretnih vozila,

-da nivo parkirališta nije u istoj ravnini jer je zapazio ''lom'' prema istočnom dijelu, odstupanje od vertikale odnosno nagnutost niskih ogradnih zidova što je najvjerojatnije posljedica slijeganja (utonuća) i vremenske konsolidacije nasutog zemljano-kamenog materijala,

-da je pokos nasipa izveden prirodnim nasipnim nagibom bez planiranja i bez zaštite od erozije atmosferskih utjecaja,

-da je na jugoistočnom dijelu pristupa uočljivo oštećenje asfalta uslijed slijeganja ispod kolotračnog opterećenja, a neposredno do ulaznih dvorišnih vrata pukotine asfalta nepravilnog oblika,

-da su radovi izvedeni žurno, bez tehničko-projektne dokumentacije, bez odobrenja za građenje i bez prethodno provedenih istražno-pripremnih radova na sabijanju i konsolidiranju zemljano-kamenog nasipa parkinga, uređenja pokosa i odvodnje oborinskih voda,

-da je sloj asfalta na dijelu pristupa i istočnog dijela okućnice nestručno i nepravilno isplaniran te nedovoljno sabijen i uvaljan,

-da je prije popravka asfaltnog sloja parkinga potrebno pronaći rješenje i izvršiti sanaciju stabilnosti zemljano-kamenog nasipa,

-da je na jugozapadnom dijelu pristupa i dijelu okućnice uz dvorišna vrata moguć popravak oštećenja asfaltnog sloja.

Vještak je u pisanom nalazu i mišljenju, dakle, nakon očitovanja da je moguće popraviti oštećenje asfalta samo djelomično na površini dijela pristupa i okućnice, dok za popravak asfalta na području parkinga treba izvršiti daljnje radove sanacije stabilnosti nasipa, u nastavku ipak izradio troškovnik procijenjene vrijednosti asfalterskih radova potrebnih za popravak i u odnosu na površinu parkinga, osim površina prilaza i okućnice, koji uključuju:

-zapilavanje asfaltnog sloja, iskop oštećenog asfalta i tamponskog sloja na mjestu "udarne rupe" uključujući utovar i odvoženje iskopanog materijala na deponij,

-obnovu postojećeg asfalta (oko 20% površine parkinga, pristupa i dijela okućnice) proširenjem pukotina zapilavanjem asfalta, uklanjanjem biljaka s korijenom, popravkom tamponskog sloja dosipavanjem, razastiranjem, sabijanjem i valjanjem zrnato-kamenog materijala te

-obnovu postojećeg asfalta (oko 20% površine parkinga, pristupa i dijela okućnice) čišćenjem i otprašivanjem pripremljene podloge, prskanjem bitumenskom emulzijom te izradom asfaltnog zastora u uvaljanom stanju,

koji radovi ukupno iznose 16.375,00 kn bez da je na taj iznos vještak obračunao PDV.

U odnosu na pisani nalaz i mišljenje tužitelj je na ročištu od 16. siječnja 2014. g. iznio primjedbe: da u nalazu i mišljenju nije izvršena procjena vrijednosti radova i materijala upotrijebljenog prilikom izvođenja radova, a budući da je tuženik osporio visinu potraživanja te da nije jasno da li zbog proteka deset godina od dana izvršenih radova postoji veći trošak popravka oštećenja.

Sud je, u skladu s odredbom čl. 261. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) odlučio nedostatke u nalazu i mišljenju vještaka otkloniti obnovom vještačenja po istom vještaku.

Vještak Smodlaka je, tako, na ročištu od 8. svibnja 2014. g. u odnosu na:

-vrijednost radova asfaltiranja protumačio stavke računa tužitelja te procijenio da je za izradu asfaltnog zastora u debljini od 4 cm u uvaljanom stanju na prethodno razastrtom i uvaljenom tamponskom sloju kao podlozi za površinu od 852 m² valjalo upotrijebiti jediničnu cijenu od 78,00 kn po m², kojim postupkom se dobije pravilan iznos od 66.456,00 kn u koji nije uračunat PDV,

-ocjenu da li je radi proteka deset godina od dana izvršenih radova došlo do povećanja troškova popravka oštećenja naveo da je radi proteka vremena došlo do konsolidacije nasipa na kojem je položen istočni dio parkirališta te da je i djelomično amortiziran asfaltni zastor uslijed starosti i dotrajalosti.

Vještak je ponovio i da je prije sanacije radova asfaltnog zastora potrebno izvršiti uređenje i sanaciju zemljano-kamenog nasipa i pokosa kako bi se postigla stabilnost i eliminiralo naknadno slijeganje odnosno nastanak novih oštećenja asfaltnog sloja u vidu nepravilnih pukotina i loma ravnine parkinga. Objasnio je da u pisanom nalazu i mišljenju nije predložio način sanacije nasipa jer da izrada takvog prijedloga spada u projektna rješenja, a ne u vještačenja. Objasnio je i da će, ako se bude izvršila sanacija samog asfaltnog zastora bez prethodne sanacije zemljano- kamenog nasipa na kojem je asfaltni zastor i tampon položen, nastati ista oštećenja koja su bila uočena i prilikom uviđaja na licu mjesta.

Vještak je na istom ročištu u usmenoj dopuni nalaza i mišljenja odgovorio i na pitanje tuženika iako tuženik nije imao konkretnih primjedbi na pisani nalaz i mišljenje. Tako je na pitanje tuženika o uobičajenoj debljini tampona naveo da je ta debljina od 20 do 25 cm.

Vještak je pojasnio da je u pisanom nalazu i mišljenju iskazao vrijednost radova bez PDV na otklanjanju oštećenja (16.375,00 kn) koji se odnose na popravak uočljivih pukotina na asfaltnom zastoru te da preporuča te radove izvesti tek nakon sanacije zemljano-kamene podloge odnosno nasipa na kojoj je položen tamponski i asfaltni sloj. Asfaltni i tamponski sloj da je postavljen na nedovoljno i nekvalitetno pripremljenoj podlozi pa da zbog deformacije podloge nastaju i deformacije na tamponskom sloju.

Nakon što je vještak na ročištu od 8. svibnja 2014. g. iznio usmenu dopunu nalaza i mišljenja punomoćnici stranaka zamolili su sud udjeljivanje roka za očitovanje, a očitovanje tužitelja uslijedilo je u podnesku od 22. studenog 2024. g. dok je tuženik ponovio svoje navode bez primjedbi na dopunu nalaza i mišljenja na ročištu od 19. ožujka 2025. g. o kojim će se navodima sud osvrnuti u daljnjem obrazloženju.

Tužitelj je u spomenutom podnesku konačno postavio tužbeni zahtjev, u odnosu na pisani nalaz i mišljenje te usmenu dopunu vještaka Smodlake nije imao primjedbi te je naveo da je činjenično stanje na dovoljan način utvrđeno.

Prema ocjeni tužitelja iznos izvedenih radova koje je procijenio vještak (66.456,00 kn) treba uvećati za PDV jer je tužitelj građevinska tvrtka u sustavu PDV- a, te je od tog iznosa (83.070,00 kn odnosno 11.025,28 EUR) trebalo umanjiti iznos od 16.375,00 kn (odnosno 2.173,34 EUR), koliko je vještak procijenio vrijednost radova na sanaciji oštećenja, pristavši na taj način na umanjenje naknade, pa je zatražio isplatu iznosa od 8.851,94 EUR s pripadajućim kamatama.

Dakle, u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelj je, prije svega, uvažio prigovor vezan za materijalne nedostatke izvršenog posla, pa o tome dosadašnjem obrazloženju vezano za pravovremenost prijave nedostataka sud nije trebao ništa dodati.

Druga stvar: tužitelj je povukao tužbu u dijelu kojim je bila zatražena isplata iznosa od 2.184,65 EUR s pripadajućim kamatama (u prijedlogu za ovrhu zatražena je isplata iznosa od 83.155,20 kn odnosno 11.036,59 EUR s pripadajućim kamatama, a u podnesku od 22. studenog 2024. g. iznosa od 8.851,94 EUR s pripadajućim kamatama). S obzirom da je ovaj postupak započeo prijedlogom za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave, te je temeljem prigovora ovršenika rješenje o ovrsi ukinuto u dijelu kojim je određena ovrha, a postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, trebalo je, u skladu s odredbom čl. 451. st. 3. ZPP-a odlukom o glavnoj stvari odlučiti da li se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u cijelosti ili djelomično održava na snazi ili se ukida. Stoga je trebalo ukinuti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv-14/06 od 9. svibnja 2006. g. u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti iznos od 2.184,65 EUR s pripadajućim kamatama jer je u tom dijelu tužitelj povukao tužbu i odlučiti kao u izreci ove presude pod točkom II.

Što se tiče prigovora tuženika da je ugovorena cijena u gotovini bez PDV-a, nije točno da je to bio i navod z.z. tužitelja (kako je to pokušao prikazati tuženik) jer je on u svom iskazu naveo da je tuženiku napomenuo da je cijena s PDV-om.

Točno je da je z.z. tužitelja u iskazu izjavio da je pristao primiti isplatu u gotovini ali kako tuženik nakon obavljenog posla nije ništa platio da je bio prisiljen izdati račun u kojem je morao obračunati i PDV jer se radi o poslovanju t.d. Takvo je obrazloženje u cijelosti prihvatio ovaj sud: stranke su, očito, pokušale ugovoriti posao ''na crno'' i tako izbjeći plaćanje poreza što je samo po sebi za svaku osudu, a nakon što se takav dogovor izjalovio tužitelj je, po ocjeni ovog suda, pravilno i zakonito, izdao račun koji je tuženik dužan podmiriti s uvećanjem za PDV. U dogovorima s tuženikom, po ocjeni suda, z.z. tužitelja postupao je u ime i za račun tužitelja što je tuženiku moralo biti poznato jer se radi o izvođenju građevinskih radova koje nije dozvoljeno izvoditi pojedincu bez da je, u najmanju ruku, vlasnik obrta ili ima udjele u t.d.

U odnosu na prigovor tuženika da tužitelj nije izvršio radove onako kako je to ugovoreno niti po pravilima posla pa da tuženik nije obvezan platiti tužitelju bilo što za izvršene radove ocjena je ovog suda da takvo pravo nije predviđeno citiranim odredbama ZOO-a o nedostacima izvršenog posla temeljem ugovora o djelu, već jedino pravo na sniženje naknade i naknadu štete. Tužitelj je, naime, posao izvršio ali je pitanje uz kakve i kolike nedostatke.

U slučaju da je tuženikov prigovor u stvari nastojanje da se primjeni odredba čl. 608. ZOO-a koja glasi:

Ako se u toku izvršenja djela pokaže da se izvođač ne drži uvjeta ugovora i uopće da ne radi kako treba, te da će izvršeno djelo imati nedostatke, naručilac može upozoriti izvođača na to i odrediti mu primjeren rok da svoj rad uskladi sa svojim obvezama, a u st. 2.: Ako do isteka tog roka izvođač ne postupi po zahtjevu naručioca, ovaj može raskinuti ugovor i zahtijevati naknadu štete,

treba navesti da tuženik nije ustao tužbom radi raskida Ugovora o djelu niti radi naknade štete, da je u ovom postupku istaknut samo prigovor, a ne i protutužba pa da se tuženik na ovu odredbu ne može pozvati.

I konačno, što se tiče iznosa za koji je bilo potrebno umanjiti naknadu za izvršeno djelo, ni jedna od stranaka nakon dopune nalaza i mišljenja nije predložila izvođenje daljnjih dokaza, a vještak građevinske struke naveo je da je prije uklanjanja nedostataka na asfaltnom sloju neophodno izvesti sanaciju zemljano-kamene podloge odnosno nasipa na kojoj je položen tamponski i asfaltni sloj s tim da opis i troškovnik tih radova nije ovlašten iznositi jer da je to u domeni projektanta. Dakle, osim za iznos troškova za radove na popravku asfaltnog sloja iznos iz računa tužitelja trebalo je umanjiti i za troškove radova na sanaciji podloge ispod tog sloja ali tuženik (i prvenstveno tuženik), nije predložio provođenje dokaza kojim bi se utvrdila visina tih troškova.

Stoga je sud ocijenio da je račun tužitelja odnosno korigirani iznos koji je iznio vještak u usmenoj dopuni nalaza i mišljenja (66.456,00 kn što uvećano za PDV iznosi 83.070,00 kn odnosno 11.025,28 EUR) trebalo umanjiti za 16.375,00 kn odnosno 2.173,34 EUR, s tim da je i ovaj iznos trebalo uvećati za PDV jer je sigurno da se radi o troškovima za izvođenje radova od strane ovlaštenog t.d. ili obrta koji se plaćaju preko računa i trebaju biti uvećani za PDV. Kad se iznos koji je vještak procijenio na 16.375,00 kn odnosno 2.173,34 EUR uveća za PDV dobije se iznos od 2.716,68 EUR za koliko je trebalo sniziti naknadu koja pripada tužitelju.

To, nadalje, znači da je tužitelju trebalo priznati iznos od 8.308,60 EUR na ime naknade za izvršene radove na asfaltiranju, a u preostalom dijelu, za isplatu iznosa od 543,34 EUR s pripadajućim kamatama tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan odnosno u tom dijelu ukinuti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv-14/06 od 9. svibnja 2006. g. i odlučiti kao u izreci presude pod točkom II.

Na priznati iznos glavnice tužitelj je zatražio i isplatu zatezne kamate propisane zakonom i to počevši od 23. prosinca 2005. g. do isplate. Iz dostavljenog računa broj 58/05 od 23. studenog 2005. g. proizlazi da je tuženik bio u obvezi naknadu za izvršenu uslugu platiti u roku od 15 dana odnosno najkasnije 8. prosinca 2005. g., što znači da je osnovano i traženje tužitelja na isplatu zatezne kamate koja teče svakako nakon dana dospijeća jer je od tog dana tuženik u zakašnjenju s isplatom radi čega je prihvaćen zahtjev tužitelja i u dijelu isplate zatezne kamate.

Stoga je trebalo održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv-14/06 od 9. svibnja 2006. g. u dijelu kojim je određena obveza tuženiku na isplatu iznosa od 8.308,60 EUR s pripadajućim kamatama i odlučiti kao u izreci ove presude pod točkom I.

Tužitelj je pravilno odredio stopu zatezne kamate po stopama koje su vrijedile u vrijeme perioda zakašnjenja s plaćanjem tuženika te je sud u izreci i pobliže odredio o kojim je stopama riječ.''.

U drugostupanjskom ukidnom rješenju ponovljena su utvrđenja i zaključci ovog suda te pravna ocjena spora koju je iznio ovaj sud (do točke 13. obrazloženja),

Nadalje je u točki 15. obrazloženja ponovljeno da je u vještačenju utvrđeno da su radovi izvedeni žurno, bez tehničko-projektne dokumentacije, bez odobrenja za građenje i bez prethodno provedenih istražno-pripremnih radova na sabijanju i konsolidiranju zemljano-kamenog nasipa parkinga, uređenja pokosa i odvodnje oborinskih voda, da je posljedica da je sloj asfalta na dijelu pristupa i istočnog dijela okućnice nestručno i nepravilno isplaniran te nedovoljno sabijen i uvaljan, te da je prije popravka asfaltnog sloja parkinga potrebno pronaći rješenje i izvršiti sanaciju stabilnosti zemljano-kamenog nasipa, da je oštećenje asfalta moguće samo djelomično popraviti na površini dijela pristupa i okućnice, dok za popravak asfalta na području parkinga treba izvršiti daljnje radove sanacije stabilnosti nasipa, a da je prije sanacije radova asfaltnog zastora potrebno izvršiti uređenje i sanaciju zemljano- kamenog nasipa i pokosa, kako bi se postigla stabilnost i eliminiralo naknadno slijeganje odnosno nastanak novih oštećenja asfaltnog sloja u vidu nepravilnih pukotina i loma ravnine parkinga, da je radove koje je potrebno izvršiti radi otklanjanja oštećenja pukotina na asfaltnom zastoru preporučeno izvesti tek nakon sanacije zemljano-kamene podloge odnosno nasipa na kojoj je položen tamponski i asfaltni sloj jer je asfaltni i tamponski sloj postavljen na nedovoljno i nekvalitetno pripremljenoj podlozi.

Ponovljeno je i da je na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja ovaj sud ocijenio da račun tužitelja treba umanjiti za 16.375,00 kn odnosno 2.173,34 EUR, s tim da je taj iznos trebalo uvećati za PDV, kojim postupkom se dobije iznos od 2.716,68 EUR za koliko je trebalo sniziti naknadu tužitelju kojem treba priznati iznos od 8.308,60 EUR.

Konačno je navedeno da izostaju razlozi o utvrđenim činjenicama da je prije popravka asfaltnog sloja parkinga potrebno pronaći rješenje i izvršiti sanaciju stabilnosti zemljano-kamenog nasipa.

Sud je na ročištu održanom nakon ukidnog rješenja (od 13. studenog 2025. g.) prihvatio prijedlog tužitelja te je određeno provođenje dokaza još jednom usmenom dopunom nalaza i mišljenja sudskog vještaka Smodlake.

Prijedlog tužitelja bio je da se vještak pozove radi izjašnjenja, a imajući u vidu drugostupanjsku odluku, i to na način da se izjasni da li je svojim stručnim mišljenjem obuhvatio sve troškove predviđene za dovršenje rada, a koju da je formulacija koristio vještak kada je utvrdio vrijednost manjkavih radova u iznosu od 2.160,00 EUR.

U drugom usmenom nalazu i mišljenju vještak Smodlaka je, nakon pregleda drugostupanjske odluke koju mu je sud dostavio radi pripreme uz dopis od 14. studenog 2025. g., odmah na početku kazao kako u svemu ostaje kako je iskazao u pisanom nalazu i mišljenju iz veljače 2013. g. u kojem je na stranici iskazao način popravka uočenih pukotina na asfaltnom sloju, a na stranici 7 iskazao realnu tržišnu vrijednost za navedene radove. U jediničnim cijenama, naveo je, obuhvaćeni su svi troškovi potrebni za dovršenje predviđenog rada po sistemu "ključ u ruke".

Pozvan od strane suda očitovati se na navod iz drugostupanjskog ukidnog rješenja izjavio je da je točno da je u pisanom nalazu i mišljenju na listu 7 u točki 3 naveo da je prije popravka asfaltnog sloja parkinga potrebno iznaći rješenje i izvršiti sanaciju stabilnosti zemljano-kamenog nasipa, ali da je u tom dijelu iznio svoju stručnu preporuku, a ne mišljenje kao obvezu izvođača radova.

Vještak je ponovio da se cijeli posao odvijao bez ikakve tehničko-projektne dokumentacije, bez bilo kakvih istražno-pripremnih radova na sabijanju i konsolidiranju zemljano-kamenog nasipa parkinga odnosno uređenja pokosa i odvodnje oborinskih voda.

Na pitanje suda je li moguće procijeniti, i bez obzira da li je to bilo ugovoreno između stranaka, koliko bi bili troškovi na sanaciji stabilnosti zemljano-kamenog nasipa, odgovorio je da to nije moguće bez geo-tehničkih podloga u kojima je navedena i iskazana stabilnost nasipa, njegova čvrstoća i nagib pokosa.

Objasnio je da se u konkretnom slučaju radilo o zemljano-kamenom nasipu koji je deponiran na terenu kose konfiguracije, bez da se znalo kad je to izvedeno i da li je nasip uvaljan i sabijen po slojevima. Iz spisa da proizlazi jedino da je obveza naručitelja bila osigurati tamponski sloj, a obveza tuženika taj dovezeni tamponski sloj uvaljati, nanijeti asfaltni sloj, izravnati ga i sabiti.

Vještak se izjasnio da je do nastanka pukotina i oštećenja na asfaltnom sloju moglo doći radi nedovoljno uvaljanog tamponskog sloja. S obzirom da je prilikom uviđaja na licu mjesta utvrđeno da je istočni dio parkinga nagnut prema istočnoj strani zajedno s niskim ogradnim zidom parkinga, vještak je procijenio da je pored potencijalno tamponskog sloja mogući uzrok i slijeganje zemljano-kamenog nasipa, kao podloge ispod tamponskog sloja.

Popravak asfaltnog sloja koji ima pukotine da je moguć ali da nije moguće procijeniti hoće li to rezultirati novim pukotinama nakon sanacije ili neće.

Vještaku je, nadalje, pročitan dio iskaza z.z. tužitelja u kojem je procijenio zašto je došlo do oštećenja asfaltnog sloja (zato što se radilo o vertikalnoj konveksnoj krivini s malim radijusom pa finišer, kada vuče, zbog široke pegle ne može pratiti teren), te je pozvan očitovati se slaže li se s ovom procjenom pa je izjavio da se ne slaže jer ako je tako rađeno da nije rađeno po pravilima struke: objasnio je da se, prije nego što se pristupi radovima finišerom, treba, bez obzira da li se radio o ravnini, ravnini u nagibu ili krivini, izravnati tamponski sloj kao podlogu da finišer bez problema može izravnati asfaltni sloj, pa da je z.z. tužitelja u stvari ukazao na svoj propust, a ne na izvedbu koja bi bila pravilna.

Što se tiče vremena kad su se mogle uočiti pukotine, vještak je odgovorio da se nakon izvođenja asfaltnog sloja preporuča 48 do 72 sata ne opteretiti asfaltni sloj zbog hlađenja asfalta i stabilizacije podloge. Pukotine da nisu mogle nastati od opterećenja radi prolaska kamiona nakon 7 dana jer se radi o koncentričnom opterećenje na četiri točke odnosno četiri kotača, a ne kontinuiranom-plošnom opterećenju. Jedino da je moguće da se radilo o povećanom koncentriranom opterećenju na jednom dijelu-jednom kotaču koji se mogao, zbog otpora na asfaltnom sloju uslijed trenja prilikom pokretanja i stvaranja većih obrtajnih sila kotača koje nastaje okretanjem kotača u mjestu, ukopati u asfaltni sloj.

Nadalje, vještak je ukazao na podatak iz spisa da je radove trebalo žurno izvesti procjenjujući da se na jednom dijelu parkinga nalazilo više parkiranih vozila i to baš na istočnom dijelu uslijed čega je došlo do povećanog pokretnog i stalnog opterećenje i da je to jedan od mogućih uzroka za slijeganje i deformaciju tamponskog sloja i nasipa ispod.

U konačnom zaključku naveo je da se sanacija asfaltnog sloja cijelog parkinga može izvršiti prema radovima koje je naveo u svom pisanom nalazu i mišljenju bez sanacije nasipa, ukoliko se smatra da je sabijenost i konsolidacija nasipa izvršena u cijelosti s tim da nema mogućnosti utvrditi da li je to izvršeno.

Na pitanje tuženika može li protumačiti svoju završnu ocjenu iz usmene dopune nalaza i mišljenja s ročišta od 8. svibnja 2014. g.:

-prije izvedbe sanacijskih radova asfaltnog zastora potrebno je izvršiti uređenje i sanaciju zemljanog kamenog nasipa i pokosa kako bi se postigla stabilnost i eliminiralo naknadno slijeganje, a time posljedično i nemogućnost nastanka daljnjih oštećenja asfaltnog sloja u vidu nepravilnih pukotina i loma ravnine parkinga. Drugim riječima ako se izvrši sanacija samog asfaltnog zastora bez prethodne sanacije zemljano kamenog nasipa na kojem je asfaltni zastor i tampon položen nastat će ista oštećenja koja su i evidentna tijekom očevida,

odnosno da li je taj zaključak suprotan zaključku iz usmene dopune s ročišta od 30. siječnja 2026. g. kazao je da nema nikakvih proturječnosti, a zašto je to vještak naveo ovom je sudu jasno: nema dokaza kojima bi se moglo utvrditi da li je izvršeno sabijanje i konsolidacija nasipa prije nanošenja asfaltnog sloja, s tim da bi, ukoliko to nije izvršeno, bez naknadne sanacije, vjerojatno opet došlo do pojave pukotina.

Nakon opširne usmene dopune nalaza i mišljenja sudskog vještaka Smodlake, druge po redu, nije se ništa novo utvrdilo vezano za okolnost na koju je u završnom dijelu točke 15. obrazloženja iznio drugostupanjski sud: i dalje se nije razjasnilo da li je prije nanošenja asfaltnog sloja bio sabijen i konsolidiran nasip. S obzirom na pravilo o teretu dokazivanja, sud je zaključio da tuženik nije dokazao da je tužitelj polaganje asfaltnog sloja izvršio bez da je prethodno proveo radove na sabijanju i konsolidiranju nasipa.

To, drugim riječima, znači da sud nije imao temelja za daljnje sniženje naknade koja pripada tužitelju radi eventualnog propusta tužitelja prilikom nanošenja tamponskog sloja, pa je u cijelosti trebalo ponoviti zaključak o isplati iz ranije presude čije je obrazloženje u cijelosti ponovljeno.

Okolnost koju je u više navrata ponavljao vještak o tome da su stranke ugovorile posao bez ikakve tehničko-projektne dokumentacije, bez bilo kakvih istražno-pripremnih radova na sabijanju i konsolidiranju zemljano-kamenog nasipa parkinga odnosno uređenja pokosa i odvodnje oborinskih voda ne može pasti na teret tužitelja koji je, i uz takve, suvišno je ponavljati iznimno površne, manjkave i nestručno pripremljene uvjete, pristao izvršiti posao, a tuženik je pristao primiti i tako obavljeni rad. Pristajući da tužitelj, i bez obzira na pripremu terena, obavi posao asfaltiranja tuženik je, po ocjeni suda, pristao na mogućnost do koje je i došlo i koju je vještak opisao, a radove je dužan platiti.

Što se tiče obrazloženja odluke o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje, sud nije dužan pisati obrazloženje rješenja protiv kojeg stranka uopće nema pravo žalbe, a temeljem odredbe čl. 345. st 1. ZPP-a koja propisuje da rješenje mora biti obrazloženo samo ako se njime odbija prijedlog stranke ili ako se rješava o prijedlozima stranaka koji su međusobno u opreci. Osim toga, u odredbi čl. 122. ZPP- a, koju je citirao i sud drugog stupnja, navedeno je da protiv rješenja kojim se prihvaća prijedlog za povrat u prijašnje stanje nije dopuštena žalba (a ne da nije dopuštena posebna žalba), osim ako je prijedlog prihvaćen suprotno odredbi čl. 117. st. 2. i čl. 119. ZPP-a ili se radilo o prijedlogu koji je nepravovremeno podnesen.

Sud je, donoseći rješenje na ročištu od 11. rujna 2024. g. provjerio pravovremenost podnošenja prijedloga i okolnost da li je prijedlog za povrat izjavljen radi propuštanja stranke koje se može pripisati bitnoj povredi postupka zbog koje se može izjaviti pravni lijek, te je ocijenio da je tužitelj prijedlog podnio u roku od 8 dana od saznanja za propuštanje, da je u prijedlogu iznesen razlog za propuštanje koji se ne može smatrati bitnom povredom postupka te da se ne radi o slučaju iz odredbe čl. 119. ZPP-a, radi čega nije dopustio žalbu protiv rješenja niti izradio obrazloženje rješenja.

Okolnost što je tužitelj u podnesku od 22. studenog 2024. g. zatražio isplatu iznosa od 8.851,94 EUR s pripadajućim kamatama, a ne održavanje na snazi platnog naloga iz rješenja o ovrsi, na koji je način ovaj postupak započeo, ne mijenja odluku suda niti vezuje sud jer je tužitelj zahtjev postavio protivno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP- a, odnosno nepravilno.

Odluka o troškovima postupka donesena je temeljem odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a jer tužitelj u ovom sporu nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi pa je tuženika trebalo obvezati na isplatu cjelokupnog troška kojem je bio izložen tužitelj.

U skladu sa Zaključcima sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. g. u Zagrebu, a prema kojem se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude, sud je ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv-14/06 od 9. svibnja 2006. g. u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju trošak postupka u visini od 2.734,69 kn odnosno 362,96 EUR, jer je o troškovima postupka trebalo donijeti novu odluku.

Tužitelju je trebalo je priznati trošak sastava prijedloga za ovrhu i zastupanja na ročištima od 16. studenog 2006. g., 17. listopada 2007. g., 6. listopada 2010. g., 31. svibnja 2011. g. i 16. siječnja i 8. svibnja 2014. g. po 100 bodova (ukupno 700 bodova), trošak zastupanja na ročištima od 14. veljače 2007. g., 13. srpnja 2009. g. i 23. veljače i 18. svibnja 2010. g. po 25 bodova (ukupno 100 bodova) i trošak sastava prijedloga za povrat u prijašnje stanje od 50 bodova.

Tužitelj je popisao i daljnje radnje ali će za te radnje sud izvršiti poseban obračun iz slijedećih razloga:

Ukupan broj bodova za do sada navedene radnje od 850 tužitelj je pomnožio s faktorom 1,659 što je svakako manje od onog što tužitelju pripada i što je trebalo primijeniti. Iznos koji se dobije na opisani način (1.410,15 EUR) trebalo je uvećati za zatraženi PDV i tako dobiti iznos od 1.762,69 EUR.

Daljnje radnje koje je popisao tužitelj i koje je valjalo priznati su: trošak zastupanja na ročištima od 9. travnja, 5. lipnja i 2. srpnja 2024. g. po 25 bodova (ukupno 75 bodova), trošak zastupanja na ročištu od 11. rujna 2024. g. od 50 bodova i trošak sastava podneska od 22. studenog 2024. g. i zastupanja na ročištima od 19. ožujka i 3. studenog 2025. g. i 30. siječnja i 30. travnja 2026. g. po 100 bodova (ukupno 200 bodova).

Za navedene radnje tužitelj je ukupan broj bodova (625) predložio pomnožiti s vrijednošću boda iz Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23), što je pravilno. Takvim postupkom dobije se iznos od 1.250,00 EUR koji je trebalo uvećati za zatraženi PDV i dobiti iznos od 1.562,50 EUR.

Oba iznosa zbrojena daju iznos od 3.325,19 EUR koji je trebalo povećati za zatraženu pristojbu presude (od 134,97 EUR) te za iznos koji je tužitelj platio za vještačenja (u iznosu od 481,26 EUR, koliko je stvarno uplaćeno) te tako dobiti iznos od 3.941,42 EUR.

Tužitelj je zatražio i isplatu iznosa od 201,03 EUR za koji je naveo da se radi o trošku donošenja ovršnog rješenja. S obzirom da je tužitelj posebno popisao trošak sastava prijedloga za ovrhu koji je sud priznao, te s obzirom da se u spisu nalazi uplatnica na iznos od 1.190,00 kn (odnosno 157,94 EUR) za uplatu pristojbe za tužbu, te da nije jasno koji se dio od priznatog troška iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Joške Donike Stanojevića odnosi na javnobilježničku nagradu i trošak, tužitelju je od zatraženog priznat iznos od 157,94 EUR.

Ukupno je tužitelju priznat iznos od 4.099,36 EUR na ime parničnog troška, kako je trebala glasiti odluka o troškovima iz točke III. izreke presude.

Tužitelj je na iznos parničnog troška zatražio isplatu zatezne kamate, koja, u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a, tužitelju pripada od dana donošenja odluke do isplate, kako je i presuđeno.

U Splitu, 15. lipnja 2026. g.

S U D A C:

SANDI PETRIČIĆ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka iste, a putem ovog suda.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu na koje nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka (čl. 335. st. 7., 8., 9. i 11. ZPP-a).