REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Poslovni broj P-19/2021-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli - Pola po sucu Tamari Došen, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja RH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Veri Miloš, odvjetnici u Puli, protiv tuženika ADDIKO Bank d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB 14036333877, zastupanog po punomoćnici Iris Šanjug, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon zaključene glavne rasprave održane 29. travnja 2026. u prisutnosti zamjenica punomoćnica parničnih stranaka, objavljene 15. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 326-109/2006 koji je sklopljen 16.10.2006., a potvrđen od javnog bilježnika 19.10.2006., broj ovjere OU- 1478/2006, između tužiteljice RH, OIB [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženika ADDIKO Bank d.d., OIB 14036333877 kao kreditora u dijelu u kojem je ugovorena kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke kreditora o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo kao i u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica, švicarski franak.

II. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku ADDIKO Bank d.d., OIB 14036333877 da isplati tužiteljici RH, OIB [osobni identifikacijski broj] na ime preplaćene kamate po ugovoru o kreditu iznos od 1.607,21 eura zajedno sa zateznom kamatom kako slijedi:

- na iznos od 8,70 eura od 30.04.2007.

- na iznos od 8,68 eura od 31.05.2007.

- na iznos od 8,66 eura od 02.07.2007.

- na iznos od 8,63 eura od 06.08.2007.

- na iznos od 8,61 eura od 06.08.2007.

- na iznos od 8,58 eura od 06.09.2007.

- na iznos od 13,27 eura od 01.10.2007.

- na iznos od 13,24 eura od 0211.2007.

- na iznos od 13,20 eura od 03.12.2007.

- na iznos od 13,16 eura od 02.01.2008.

- na iznos od 13,13 eura od 01.02.2008.

- na iznos od 13,09 eura od 29.02.2008.

- na iznos od 24,44 eura od 31.03.2008.

- na iznos od 24,38 eura od 30.04.2008.

- na iznos od 24,30 eura od 02.06.2008.

- na iznos od 24,24 eura od 30.06.2008.

- na iznos od 24,17 eura od 31.07.2008.

- na iznos od 24,10 eura od 01.09.2008.

- na iznos od 24,03 eura od 01.10.2008.

- na iznos od 23,96 eura od 31.10.2008.

- na iznos od 23,89 eura od 02.12.2008.

- na iznos od 26,15 eura od 31.12.2008.

- na iznos od 26,07 eura od 02.02.2009.

- na iznos od 25,99 eura od 02.03.2009.

- na iznos od 25,91 eura od 31.03.2009.

- na iznos od 25,83 eura od 30.04.2009.

- na iznos od 25,76 eura od 01.06.2009.

- na iznos od 25,66 eura od 30.06.2009.

- na iznos od 25,58 eura od 31.07.2009.

- na iznos od 25,50 eura od 31.08.2009.

- na iznos od 25,41 eura od 30.09.2009.

- na iznos od 25,32 eura od 02.11.2009.

- na iznos od 25,24 eura od 30.11.2009.

- na iznos od 25,15 eura od 31.12.2009.

- na iznos od 25,06 eura od 01.02.2010.

- na iznos od 24,97 eura od 01.03.2010.

- na iznos od 24,88 eura od 31.03.2010.

- na iznos od 24,79 eura od 30.04.2010.

- na iznos od 24,70 eura od 01.06.2010.

- na iznos od 24,61 eura od 30.06.2010.

- na iznos od 24,51 eura od 02.08.2010.

- na iznos od 24,41 eura od 31.08.2010.

- na iznos od 24,32 eura od 30.09.2010.

- na iznos od 24,22 eura od 02.11.2010.

- na iznos od 24,13 eura od 30.11.2010.

- na iznos od 21,55 eura od 07.01.2011.

- na iznos od 21,47 eura od 04.02.2011.

- na iznos od 21,37 eura od 07.03.2011.

- na iznos od 21,28 eura od 31.03.2011.

- na iznos od 21,19 eura od 06.05.2011.

- na iznos od 21,10 eura od 02.06.2011.

- na iznos od 21,00 eura od 07.07.2011.

- na iznos od 20,90 eura od 08.08.2011.

- na iznos od 20,81 eura od 07.09.2011.

- na iznos od 20,70 eura od 07.10.2011.

- na iznos od 15,93 eura od 07.11.2011.

- na iznos od 15,85 eura od 07.12.2011.

- na iznos od 15,77 eura od 07.01.2012.

- na iznos od 15,69 eura od 07.02.2012.

- na iznos od 15,61 eura od 07.03.2012.

- na iznos od 15,53 eura od 07,04.2012.

- na iznos od 15,52 eura od 07.05.2012.

- na iznos od 15,51 eura od 08.06.2012.

- na iznos od 15,50 eura od 07.07.2012.

- na iznos od 15,49 eura od 07.08.2012.

- na iznos od 15,47 eura od 07.09.2012.

- na iznos od 15,45 eura od 09.10.2012.

- na iznos od 15,45 eura od 07.11.2012.

- na iznos od 15,44 eura od 07.12.2012.

- na iznos od 15,42 eura od 07.01.2013.

- na iznos od 15,41 eura od 07.02.2013.

- na iznos od 15,40 eura od 07.03.2013.

- na iznos od 15,39 eura od 08.04.2013.

- na iznos od 15,37 eura od 07.05.2013.

- na iznos od 15,36 eura od 07.06.2013.

- na iznos od 15,35 eura od 08.07.2013.

- na iznos od 15,33 eura od 07.08.2013.

- na iznos od 15,32 eura od 07.09.2013.

- na iznos od 15,31 eura od 28.10.2013.

- na iznos od 15,29 eura od 07.11.2013.

- na iznos od 15,28 eura od 07.12.2013.

- na iznos od 15,26 eura od 07.01.2014.

- na iznos od 1,31 eura od 07.02.2014.

- na iznos od 1,30 eura od 07.03.2014.

- na iznos od 1,30 eura od 07.04.2014.

- na iznos od 1,30 eura od 07.05.2014.

- na iznos od 1,30 eura od 07.07.2014.

- na iznos od 1,28 eura od 07.08.2014.

- na iznos od 1,28 eura od 07.09.2014.

- na iznos od 1,28 eura od 07.10.2014.

- na iznos od 1,27 eura od 07.11.2014.

- na iznos od 1,28 eura od 08.12.2014.

- na iznos od 1,27 eura od 07.01.2015.

- na iznos od 1,27 eura od 07.02.2015.

- na iznos od 1,27 eura od 07.03.2015.

- na iznos od 1,26 eura od 07.04.2015.

- na iznos od 1,25 eura od 07.05.2015.

- na iznos od 1,26 eura od 09.06.2015.

- na iznos od 1,25 eura od 07.07.2015.

- na iznos od 1,25 eura od 07.08.2015.

- na iznos od 1,24 eura od 10.09.2015. do isplate, i to do 31.07.2015. po kamatnoj stopi obračunatoj primjenom uvećanja eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 (pet) postotnih poena, a od 01.08.2015. za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena do 31.12.2022., a od 01.01.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve do isplate, u roku od 15 dana."

III. Nalaže se tuženiku ADDIKO Bank d.d., OIB 14036333877 da isplati tužiteljici RH, OIB [osobni identifikacijski broj] preplaćeni iznos temeljem valutne klauzule po ugovoru o kreditu u iznosu od 1.755,23 eura zajedno sa zateznom kamatom kako slijedi

- na iznos od 5,95 eura od 31.10.2008.

- na iznos od 1,04 eura od 02.12.2008.

- na iznos od 7,81 eura od 31.12.2008.

- na iznos od 9,10 eura od 02.02.2009.

- na iznos od 6,69 eura od 02.03.2009.

- na iznos od 8,08 eura od 31.03.2009.

- na iznos od 8,39 eura od 30.04.2009.

- na iznos od 5,93 eura od 01.06.2009.

- na iznos od 4,12 eura od 30.06.2009.

- na iznos od 4,60 eura od 31.07.2009.

- na iznos od 5,55 eura od 31.08.2009.

- na iznos od 5,47 eura od 30.09.2009.

- na iznos od 4,51 eura od 02.11.2009.

- na iznos od 6,32 eura od 30.11.2009.

- na iznos od 7,77 eura od 31.12.2009.

- na iznos od 9,83 eura od 01.02.2010.

- na iznos od 9,36 eura od 01.03.2010.

- na iznos od 12,16 eura od 31.03.2010.

- na iznos od 11,63 eura od 30.04.2010.

- na iznos od 13,09 eura od 01.06.2010.

- na iznos od 21,63 eura od 30.06.2010.

- na iznos od 19,78 eura od 02.08.2010.

- na iznos od 23,47 eura od 30.09.2010.

- na iznos od 20,34 eura od 02.11.2010.

- na iznos od 26,95 eura od 30.11.2010.

- na iznos od 33,33 eura od 07.01.2011.

- na iznos od 28,46 eura od 04.02.2011.

- na iznos od 28,80 eura od 07.03.2011.

- na iznos od 28,69 eura od 31.03.2011.

- na iznos od 30,78 eura od 06.05.2011.

- na iznos od 38,82 eura od 02.06.2011.

- na iznos od 39,55 eura od 07.07.2011.

- na iznos od 56,55 eura od 08.08.2011.

- na iznos od 42,78 eura od 07.09.2011.

- na iznos od 38,77 eura od 07.10.2011.

- na iznos od 39,36 eura od 07.11.2011.

- na iznos od 37,71 eura od 07.12.2011.

- na iznos od 40,79 eura od 07.01.2012.

- na iznos od 43,28 eura od 07.02.2012.

- na iznos od 42,97 eura od 07.03.2012.

- na iznos od 23,07 eura od 07.04.2012.

- na iznos od 23,39 eura od 07.05.2012.

- na iznos od 24,28 eura od 08.06.2012.

- na iznos od 23,26 eura od 07.07.2012.

- na iznos od 23,63 eura od 07.08.2012.

- na iznos od 22,62 eura od 07.09.2012.

- na iznos od 22,16 eura od 09.10.2012.

- na iznos od 23,17 eura od 07.11.2012.

- na iznos od 22,76 eura od 07.12.2012.

- na iznos od 23,48 eura od 07.01.2013.

- na iznos od 21,94 eura od 07.02.2013.

- na iznos od 22,27 eura od 07.03.2013.

- na iznos od 23,60 eura od 08.04.2013.

- na iznos od 22,34 eura od 07.05.2013.

- na iznos od 21,19 eura od 07.06.2013.

- na iznos od 20,72 eura od 08.07.2013.

- na iznos od 21,41 eura od 07.08.2013.

- na iznos od 21,55 eura od 07.09.2013.

- na iznos od 22,49 eura od 28.10.2013.

- na iznos od 22,54 eura od 07.11.2013.

- na iznos od 23,29 eura od 07.12.2013.

- na iznos od 22,81 eura od 07.01.2014.

- na iznos od 19,07 eura od 07.02.2014.

- na iznos od 19,32 eura od 07.03.2014.

- na iznos od 18,95 eura od 07.04.2014.

- na iznos od 18,87 eura od 07.05.2014.

- na iznos od 18,59 eura od 07.06.2014.

- na iznos od 18,79 eura od 07.07.2014.

- na iznos od 19,35 eura od 07.08.2014.

- na iznos od 19,77 eura od 08.09.2014.

- na iznos od 19,56 eura od 07.10.2014.

- na iznos od 20,16 eura od 07.11.2014.

- na iznos od 22,53 eura od 08.12.2014.

- na iznos od 20,43 eura od 07.01.2015.

- na iznos od 20,53 eura od 07.02.2015.

- na iznos od 20,53 eura od 07.03.2015.

- na iznos od 20,53 eura od 07.04.2015.

- na iznos od 20,53 eura od 07.05.2015.

- na iznos od 20,53 eura od 09.06.2015.

- na iznos od 20,53 eura od 07.07.2015.

- na iznos od 20,53 eura od 07.08.2015.

- na iznos od 20,53 eura od 07.09.2015., pa sve do isplate, i iznos od 796,93 eura na ime razlike glavnice pri konverziji zajedno sa zateznom kamatom od 01.10.20215., a sve do isplate po kamatnoj stopi obračunatoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena do 31.12.2022., a od 01.01.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve do isplate, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka od 1.661,14 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. lipnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu od 258,42 eura zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužbom od 13. siječnja 2021. tužitelj navodi da je s tuženikovim prednikom Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. 16. listopada 2006. zaključio ugovor o stambenom kreditu broj 326-109/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine u iznosu kunske protuvrijednosti 24.000,00 švicarskih franaka (CHF) prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, s otplatom u mjesečnim anuitetima od 176,09 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora važećem na dan plaćanja, uz promjenjivu, godišnju, redovnu kamatu po stopi koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 3,88%, a utvrđuje se odlukama banke, da ugovorom nisu utvrđeni parametri i metode njihovog izračuna koji utječu na odluku o promjeni kamatne stope zbog čega je takva ugovorna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja te uzrokuje neravnotežu u pravima ugovornih strana na štetu tužitelja, jer vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koju ovaj ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može provjeriti jer nema egzaktnih kriterija, da ga u odnosu na valutnu klauzulu tuženik nije informirao o svim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti i informiranosti, o mogućim posljedicama promjene tečaja valute za koju je ugovor vezan, što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, da je ugovor o kreditu formularni (tipski) ugovor pripremljen od strane banke te tužitelj nije mogao utjecati na sadržaj bilo koje ugovorne odredbe već ga samo prihvatiti. S obzirom na ništetnost ugovornih odredbi tužitelj zahtijeva povrat svih koristi koje je tuženik neosnovano stekao, preplatu zbog promjene kamatne stope i tečaja, a podneskom od 7. siječnja 2026. postavlja alternativni zahtjev i visinu tužbenog zahtjeva usklađuje s nalazom vještaka.

2. Odgovorom tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, jer su stranke zaključile aneks kojim je izvršena konverzija osnovnog ugovora, ističe prigovor zastare protekom trogodišnjeg roka od izvršenih uplata, protivi se preinaci zahtjeva te ističe prijeboj manje plaćenih anuiteta zbog tečajne razlike i kamatne stope.

3. U dokaznom postupku je pročitan ugovor o kreditu, aneksi ugovoru o kreditu (stranice 9-28), provedeno je financijsko vještačenje (stranice 249-403) te saslušan svjedok PH i tužiteljica (stranice 423-425).

3.1. Člankom 2. ugovora o kreditu broj 326-109/2026 od 16. listopada 2006. tužitelju je odobren kredit za dogradnju u protuvrijednosti 24.000,00 CHF prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita, određena je promjenjiva redovna godišnja kamata u skladu s Odlukom banke o kreditiranju građana koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 3,88%, dogovorena je otplata u jednakim mjesečnim anuitetima od 176,09 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke za CHF na dan plaćanja, a dospijeće je zadnjeg dana u mjesecu.

3.1.1. Prema Aneksu br. 1. od 1. ožujka 2012. ugovorne strane utvrđuju glavnicu u iznosu od 17.673,18 CHF, mijenjaju sporazumno pojedine odredbe osnovnog ugovora tako da utvrđuju da se na glavnicu kredita obračunavaju kamate od 5,45% a rok vraćanja kredita je do 31. listopada 2036.

3.1.2. Prema Aneksu od 7. svibnja 2016., na temelju pisanog prihvata izračuna konverzije od strane korisnika kredita, na dan 30. rujna 2015. utvrđena je preplata u iznosu od 3.548,92 kuna koja će biti korištena za namirenje budućih anuiteta i to najviše do 50% sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi, te glavnica u iznosu od 10.550,15 eura.

3.2. Financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Goranki Šmer Maraš od 26. listopada 2025. utvrđeno je da preplata nastala kao posljedica promjene početnog tečaja CHF tuženika važećeg na dan korištenja kredita i tečaja važećeg na dan plaćanja svakog pojedinog anuiteta iznosi 1.755,23 eura, da razlika između stvarno naplaćene kamate po kreditu u odnosu na početnu ugovorenu kamatu koju je korisnik kredita trebao plaćati prema ugovoru i početnom otplatnom planu do 31. prosinca 2013., a od 01. siječnja 2014. pa nadalje primjenom zakonske kamatne stope od 3,23 % iznosi 1.607,21 eura, da zatezne kamate obračunate na svaki preplaćeni iznos s osnova promjene kamatne stope i s osnova promjene tečaja od dana preplate do 30. rujna 2015. iznose 1.687,58 eura.

U odnosu na početni tečaj kredita, glavnica u provedenoj konverziji na dan 30. rujna 2015. nije dovoljno umanjena, trebala bi biti umanjena za još 796,93 eura. Tuženik je u obračunu konverzije kredita na dan 30. rujna 2015. utvrdio preplatu u iznosu od 471,02 eura koja je iskorištena za namirenje do 50% budućih anuiteta konvertiranog kredita.

Dakle, pozivom na odredbu čl. 171 i 172. ZOO-a ukupna razlika utvrđena vještačenjem na dan 30. rujna 2015. samo s pozitivnim razlikama, s obračunatom zateznom kamatom i umanjenjem za preplatu iz konverzije obuhvaća: preplatu s osnova promjenjive kamatne stope od 1.607,21 eura, preplatu s osnova promjene tečaja u anuitetima od 1.755,23 eura, zateznu kamatu obračunatu na svaki preplaćeni iznos s osnova promjene kamatne stope i tečaja do 30. rujna 2015. umanjenu za preplatu po tuženiku iz konverzije što iznosi 1.216,56 eura, razliku u nedospjelim glavnicama od 796,93 eura.

Budući da je vještačenjem utvrđena preplata s osnova promjene kamatne stope u ukupnom iznosu od 1.607,21 eura i preplata s osnova primjene valutne klauzule u ukupnom iznosu od 1.755,23 eura, ukupno 3.362,44 eura, dok je tuženik utvrdio preplatu od 471,02 eura, tuženik nije izvršio restituciju u cijelosti, tužiteljičina obveza konverzijom nije svedena na iznos koliki bi bio prema početnim uvjetima kredita uz eliminaciju ništetnih ugovornih odredbi.

3.3. PH, suprug tužiteljice, iskazuje da u odabiru banke i razgovorima o odabiru kredita nije sudjelovao, naveden je kao sudužnik i založni dužnik jer su imali nekretninu koju je trebalo dovršiti i opremiti, ne sjeća da li je ugovor potpisao u banci ili kod javnog bilježnika, ali mu nitko iz banke nije rekao pod kojim uvjetima će se kamatna stopa mijenjati, niti da bi CHF mogao biti nestabilan, opće uvjete kreditiranja nisu dobili, samo je rečeno da je taj kredit povoljan, otplaćivala ga je supruga, nije sudjelovao u postupku kada je zakonom konverzija bila omogućena, nije tražio od banke dodatna pojašnjenja ugovornih odredbi, imao je povjerenja u banku i smatrao da su dogovoreni uvjeti trajni, u uređenom objektu su stanovali do 2012. godine, kada su preselili u [adresa], a nakon dodatnih ulaganja je možda 2014. ponuđen u turistički najam, a njegov soboslikarski obrt nikada nije bio prijavljen na adresi toga objekta.

3.4. Tužiteljica iskazuje da nije bila vlasnik trgovačkog društva, OPG-a ni obrta, da je vjerovala da banka radi u njenom interesu kada joj je prezentirala da je CHF stabilna valuta, kamata niska, a u akciji "Sretna zvijezda" se godinu dana plaća, a poznavala je zaposlenike tada Hypo banke, trebalo joj je 50.000,00 eura i taj je iznos podigla u CHF-u, plaćanja je vršila trajnim nalogom, kada je 2011. prestala raditi produžila je rok otplate, a 2015. kada se ponovno zaposlila konvertirala je kredit u eure, čudi ju da unatoč svim uplatama i proteku vremenu još uvijek ni je započela plaćati glavnicu, stanovali su u nekretnini dok su mogli plaćati i dok im zbog kćerkinih obveza nije postalo praktičnije preseliti se u Puli, pa su nekretninu dali u najam, anuitet je rastao ali je imala visoka primanja i mogla je plaćati, nije mogla utjecati ili pregovarati o odredbama ugovora, mogla je prihvatiti ili odbiti ponuđene uvjete, pojam promjenjivosti kamate i tečaja joj je poznat ali je nitko nije upozorio na rizik koji nosi CHF, nitko nije rekao ili napisao, pod kojim uvjetima će se kamatna stopa mijenjati.

4. Utvrđeno je da:

- je tužitelj s prednikom tuženika 16. listopada 2006. zaključio ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine broj 326-109/2006 u iznosu kunske protuvrijednosti 24.000,00 švicarskih franaka (CHF) prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, s otplatom u 180 mjesečnih obroka u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan plaćanja,

- je ugovorena promjenjiva, godišnja, redovna kamatna stopa koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 3,88%, a utvrđuje se odlukama banke,

- se kamatna stopa promijenila 1. ožujka 2007. na 4,60%, 1. rujna 2007. na 5,00%, 1. ožujka 2008. na 5,99%, 31. prosinca 2008. na 6,20%, 1. prosinca 2010. na 5,95%, 1. listopada 2011. na 5,45% te na zakonom određenu kamatnu stopu od 3,23% od 1. siječnja 2014.,

- ukupna preplata anuiteta s osnova preplaćene kamate i preplaćenog tečaja iznosi 3.362,44 eura,

- preplata u anuitetima kao razlika stvarno plaćene kamate iz CHF kredita i početne kunske kamate iz početnog otplatnog plana za CHF kredit ukupno iznosi 1.607,21 euro,

- preplata u anuitetima kao razlika stvarno naplaćenog tečaja CHF i početnog tečaja CHF iznosi 1.755,23 eura,

- zakonska zatezna kamata na mjesečne iznose preplate do 30. rujna 2015. iznosi 1.687,58 eura, a umanjena za konverzijom priznatu preplatu od 471,02 eura iznosi 1.216,56 eura,

- da je konverzijom utvrđena glavnica uvećana za 796,63 eura.

- da je ugovor o kreditu sastavio tuženik na svome standardnom obrascu,

- da ugovor ne sadrži obavijest o povećanom riziku promjene tečaja CHF,

- da ugovor ne sadrži definirane parametre za promjenu kamatne stope .

5. Prema čl. 29. st. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju koji je stupio na snagu 1. siječnja 2010. godine isti se ne primjenjuje na kredite sklopljene do tada osim u slučajevima iz čl. 2. kojim se između ostalih definiraju pojmovi:

„potrošač je fizička osoba koja u transakcijama obuhvaćenima ovim Zakonom djeluje izvan poslovne djelatnosti ili slobodnog zanimanja“,

„ugovor o kreditu, u smislu ovoga Zakona, je ugovor u kojem vjerovnik odobrava ili obećava odobriti potrošaču kredit u obliku odgode plaćanja, zajma ili slične financijske nagodbe, osim ugovora o trajnom pružanju usluge ili isporuke proizvoda iste vrste kada potrošač plaća za takve usluge ili proizvode tijekom cjelokupne njihove isporuke u obliku obroka“ i

„potrošačko kreditiranje je pravni posao kojim se jedna ugovorna strana obvezuje drugoj staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a druga se ugovorna strana obvezuje plaćati ugovorene kamate, odnosno ugovorene naknade, te iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno, kao i svaki drugi pravni posao, koji je po svojoj gospodarskoj biti jednak ovome pravnome poslu“.

6. Prema odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14., 110/15., 14/19.) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. istoga zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz istoga članka obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Sud u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika ne bi trebao prosuđivati i obrazlagati ništetnost navedenih ugovornih odredbi.

7. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž - 7129/13 od 13. lipnja 2014. o kojoj je Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučio presudom Revt-249/14 od 9. travnja 2015. utvrđeno je da je Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. da je u razdoblju od 10.09.2003. do 31.12.2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora banka kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku banke o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time banka postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 10.09.2003. godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82.i 90., a od 07.08.2007. godine pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 ) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima;

8. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda republike Hrvatske broj Pž - 6632/17 od 14. lipnja 2018. o kojoj je Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučio odlukom Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. utvrđeno je da je Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. u razdoblju od 01.06.2004. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače u cijelosti informirala o svim bitnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je t ime postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 01.06.2004.godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine do 31.12.2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 ) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

9. Ustavni sud RH je odlukom broj U-III-4150/2019 od 03. veljače 2021. odbio ustavne tužbe podnesene u povodu presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. čime je potvrđeno utvrđenje nepoštenosti i nišetnosti odredbi o valuti švicarski franak i kamati koja se mijenja odlukom banke.

10. Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03.) bio je na snazi do 6. kolovoza 2007. od kada je na snazi Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07.) koji je izmijenjen i dopunjen Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/2009, 89/2009, 75/2009, 133/2009, 78/2012, 56/2013.) vrijedio do 8. travnja 2014., stupanja na snagu Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 41/2014., 110/2015. i 14/2019.).

Članak 3. st.1 Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 96/2003,79/2007) definira potrošača kao svaku fizičku osobu koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

Prema čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03.) važećem u vrijeme zaključenja ugovora, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Prema čl. 87 Zakona o zaštiti potrošača nepoštena ugovorna odredba je ništava.

Postupanje u skladu s čl. 62. st. 2. Zakona o zaštiti potrošača obavještavanjem potrošača nakon sklapanja ugovora o zajmu o svakoj promjeni godišnje kamatne stope ili bilo kojeg drugog troška, u razumnom roku nakon izvršene promjene nema utjecaj na ništavost ugovorne odredbe.

11. Sustav zaštite potrošača uspostavljen Direktivom 93/13 temelji se na ideji da se potrošač, zbog činjenice da nije utjecao na sadržaj budućeg ugovora, nalazi u slabijem položaju u odnosu na trgovca u pogledu pregovaračke snage i razine obaviještenosti, u položaju koji vodi do pristanka na uvjete koje je prethodno sastavio trgovac kao poslovni subjekt bez mogućnosti utjecaja potrošača na njihov sadržaj (osobito u Presudi Caja de Ahorros y Monte de Piedad de Madrid, C-484/08, EU:C:2010:309, t. 27).

Članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba tumačiti na način da im se protivi da, u slučaju ništavosti nepoštene ugovorne odredbe kojom se potrošaču nalaže plaćanje svih troškova zasnivanja i brisanja hipoteke, nacionalni sud odbije potrošaču povrat iznosa plaćenih na temelju navedene ugovorne odredbe, osim ako odredbe nacionalnog prava koje bi se primjenjivale da nema te ugovorne odredbe nalažu potrošaču snošenje svih ili dijela tih troškova.

Članak 3., članak 4. stavak 2. i članak 5. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da se ugovorne odredbe koje su obuhvaćene pojmom „glavni predmet ugovora” trebaju shvatiti kao one koje utvrđuju bitne činidbe tog ugovora i koje ga kao takve određuju. Činjenica da je naknada za otvaranje uključena u ukupan trošak hipotekarnog zajma ne može je učiniti bitnom činidbom. Sud države članice dužan je provjeriti jasnoću i razumljivost ugovorne odredbe koja se odnosi na glavni predmet ugovora, i to neovisno o prenošenju članka 4. stavka 2. te direktive u pravni poredak te države članice.

Članak 3. stavak 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba ugovora o zajmu sklopljenog između potrošača i financijske institucije kojom se potrošaču nalaže plaćanje naknade za otvaranje može stvoriti na štetu potrošača znatniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka u suprotnosti sa zahtjevom dobre vjere, kad financijska institucija ne dokaže da ta naknada odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima.

Članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da im se ne protivi to da podnošenje tužbe radi ostvarivanja restitucijskih učinaka utvrđenja ništavosti nepoštene ugovorne odredbe podliježe roku zastare, pod uvjetom da početak tog roka i njegovo trajanje ne čine praktički nemogućim ili pretjerano teškim ostvarivanje potrošačeva prava na zahtijevanje takvog povrata.

Članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Direktive 93/13 te načelo djelotvornosti treba tumačiti na način da im se protivi sustav koji dopušta da dio postupovnih troškova snosi potrošač, ovisno o visini neosnovano plaćenih iznosa koji su mu vraćeni nakon utvrđenja ništavosti ugovorne odredbe zbog njezine nepoštenosti, s obzirom na to da takav sustav stvara znatnu prepreku koja potrošača može odvratiti od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor eventualne nepoštenosti ugovornih odredaba. (Presuda Suda Europske unije od 16. srpnja 2020. u spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19).

12. Člancima 1021-1025 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022 i 155/2023.) uređen je ugovor o kreditu kojim se banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno. Članak 1022. st.2. Zakona o obveznim odnosima određuje da se ugovorom o kreditu utvrđuju iznos te uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita. Ugovor o kreditu banka može otkazati prije isteka ugovorenog roka i u slučaju insolventnosti korisnika čak i kad nije utvrđena sudskom odlukom, u slučaju prestanka pravne osobe ili smrti korisnika, ako bi u tim slučajevima davatelj kredita došao u bitno nepovoljniji položaj. Korisnik kredita može raskinuti ugovor prije nego što je počeo koristiti kredit.

Ugovor o kreditu je dvostrani pravni posao na kojeg se primjenjuju temeljna načela obveznog prava načelo ravnopravnosti, dužnosti suradnje sudionika, načelo savjesnosti i poštenja.

Zakon o obveznim odnosima određuje sadržaj ugovora o kreditu na način da ugovor sadrži uvjete davanja, korištenja i vraćanja kredita. Ugovor bi trebao sadržavati kamatu, cijenu bančinih novčanih sredstava.

13. Nije sporno da je ugovorena zaštitna valutna klauzula odobrenjem kredita u kunskoj protuvrijednosti švicarskog franka prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita i njegovom otplatom u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti iznosa u švicarskim francima po srednjem tečaju banke na dan plaćanja. Nije sporno da ugovor ne sadrži kriterije na temelju kojih bi korisnik mogao predvidjeti ekonomske posljedice valutne klauzule. Tuženik je znao za rizik koji nosi švicarski franak kao valuta utočišta, a nije obavijestio korisnika da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro.

Tuženik je postupio suprotno načelu savjesnosti i poštenja stvorivši neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja ugovaranjem ništetne odredbe o vezivanju otplate kredita uz švicarski franak jer se o njoj nije pojedinačno pregovaralo i jer o parametrima bitnim za donošenje odluke nije obavijestio tužitelja.

14. Odredba ugovora da se kamatna stopa mijenja odlukom o kamatnim stopama kreditora ne ukazuje da su ugovorne strane pregovarale o okolnostima buduće promjene kamatne stope. Nesporno je ugovornim stranama bila poznata visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora određena po banci, ali nisu bili poznati kriteriji za kasniju izmjenu kamatne stope, zbog čega buduća promjenjiva kamatna stopa nije bila određena niti odrediva u vrijeme zaključenja ugovora, a pristanak korisnika na promjene potpisom unaprijed formuliranog standardnog ugovora o kreditu ne može se smatrati valjanim.

Odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, kao sastavni dio standardnog ugovora o kreditu sastavljenog od banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, koja promjenu ugovorne kamate čini ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, banke, bez da istovremeno precizno odredi kriterije promjenjivosti unijeta je u ugovor bez utjecaja korisnika kredita na njegov sadržaj. Davatelj kredita je korisnika doveo u situaciju prihvaćanja ili ne prihvaćanja postavljenih uvjeta. Nametnuta obveza uzrokovala je neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita jer vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može provjeriti jer mu nisu poznati kriteriji što je suprotno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelu dužnosti njihove suradnje te načelu zabrane zlouporabe prava, stoga ništetna u skladu s člankom 324. Zakona o obveznim odnosima

15. Zakonom o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine 102/2015) koji je stupio na snagu 30. rujna 2015. dodana je iza članka 19. glava IV.a „Konverzija kredita denominiranih u CHF i denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF“ s ciljem da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR pri čemu se kredit konvertira radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran, a izračunava na način određen člankom 19.c.

15.1. Izračun konverzije sadrži podatak o zaduženjima u CHF uz promjene kamatnih stopa po odlukama banke, te da su uplate koje su izvršene u kunama preračunavane u CHF po tečaju za CHF na dan uplate o zaduženjima preračunatim iz CHF u EUR uz promjene kamatnih stopa za kredite u EUR po odlukama banke, te da je na taj način tuženik utvrdio da je do 30. rujna 2015. tužitelj više uplatio 471,02 eura te su za toliko umanjeni budući anuiteti.

16. Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. odgovorio da sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN broj 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

Vrhovni sud Republike Hrvatske je odlukom broj Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. naveo da činjenica sklapanja dodatka ugovoru o kreditu na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditu kojim su odredbe osnovnog ugovora izmijenile u pogledu valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita te je postignut sporazum o raspolaganju pretplatom – ne znači da je korisnik kredita izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne. Ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kad uzrok ništetnosti naknadno nestane osim u izuzetnim uvjetima, kada je uzrok ništetnosti zabrana manjeg značaja, a ugovor je ispunjen u cijelosti, koje propisuje čl. 326. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

17. U presudi Europskog suda u predmetu broj C-118/17 od 14. ožujka 2019. zauzeto je pravno shvaćanje da okolnost što su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene ništetnim i nepoštenim te zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor, ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača.

18. Prema odluci suda Europske unije broj C-452/18 od 09. srpnja 2020 potrošač bi se mogao, sklapanjem sporazuma kojim se zamjenjuje nevaljana ugovorna odredba drugom odredbom, odreći zaštite koju mu pruža Direktiva 93/13 samo i isključivo kada bi dao slobodan i informiran pristanak na takvo odricanje i znao čime se takvim pristankom odriče.

19. Tužitelj se sklapanjem Dodatka (Aneksa) nije odrekao tih prava, niti je dao niti je mogao dati slobodan i informirani pristanak, nije se odrekao prava na obeštećenje. Kada bi pristanak postojao ne bi se radilo o slobodnom i informiranom pristanku jer u vrijeme sklapanja dodatka valutna klauzula u CHF nije bila utvrđena ništetnom te tužitelj nije bio informiran niti je mogao znati čega bi se pristankom ili odricanjem odrekao.

Dodatkom se ne spominje ništetnost odredbi o promjeni kamatnih stopa, ne navodi se iznos pretplate kojeg bi se tužitelj sklapanjem aneksa odrekao, a konverzijom su primijenjene kamatne stope za kredite u valuti EUR temeljene na jednostranim odlukama banke.

20. Sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu nije došlo do konvalidacije sukladno čl. 326. Zakona o obveznim odnosima jer je za konvalidaciju trebala postojati suglasna volja obiju stranaka, što ovdje nije slučaj, te je tužitelj i nakon sklapanja Dodatka ugovora o kreditu konverzijom u valutu EUR također oštećen, ali u manjoj mjeri.

21. Kamatna stopa određena Dodatkom ugovora određena je onako kako je vrijedila za kredite koji su u navedenom razdoblju ostvarivani u valuti EUR, o kamatnoj stopi i njenoj promjeni nisu vođeni pojedinačni pregovori, već je kamatna stopa mijenjana prema odlukama tuženika.

22. Konvertiranjem kredita nije postignut učinak zaštite tužitelja kao potrošača, jer Dodatkom ugovora nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, već je definiran budući ugovorni odnos stranaka.

23. Sporazum između stranka ne utječe na osnovanost tužbenog zahtjeva jer se niti odredbama Zakona o izmjeni i dopuni zakona o potrošačkom kreditiranju, niti Sporazumom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi u ugovorima o kreditima s valutom u CHF, način rješavanja eventualne ništetnosti zbog činjenice da je banka bez prethodnog pregovaranja s korisnikom kredita sama mijenjala kamatnu stopu, pitanje preplaćenih kamata kroz utuženi period.

24. Budući da je dio koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope ništetan jer je nerazumljiv tužitelju treba vratiti ono što je na temelju takvog dijela Ugovora o kreditu platio sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima prema kojoj je stjecatelj dužan vratiti dio imovine neke osobe ukoliko prijelaz imovine nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, a ako to nije moguće dužan je naknaditi vrijednost postignute koristi.

25. Prema zapisniku sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog u Zagrebu, Posl. br. Su IV – 162/2021 26. studenoga 2021. dopuštena je preinaka tužbenog zahtjeva u predmetima po tužbama korisnika kredita u CHF nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.

Sud smatra da je u odnosu na zahtjev postavljen podneskom od 7. siječnja 2026. kojim je zahtjev usklađen s izračunom financijskog vještaka riječ o preinaci koju tužitelj nije mogao izvršiti do zaključenja prethodnog postupka za što nije on kriv te je u skladu s člankom 190. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014.) izmijenjenim člankom 39. u vezi s člankom 117. stavak 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, br. 70/19) te se odnosi na sve postupke u tijeku, raspravljanje dovršeno po preinačenom zahtjevu.

27. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. izraženo je pravno shvaćanje da je 4. travnja 2012. podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P - 1401/12 došlo do prekida zastare na temelju čl. 241. Zakona o obveznim odnosima te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti odluke donesene u tom postupku, presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. za preplaćenu kamatu i presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž - 6632/17 od dana 14. lipnja 2018. za preplaćeni tečaj.

Prema točkama 4. i 5. zapisnika sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske Broj: Su-IV-33/2022-2 održane 31. siječnja 2022. pravna posljedica tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka jeste da rok zastare počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

Budući da je do podnošenja tužbe 13. siječnja 2021. protekao rok od pet godina za preplaćenu kamatu računajući 13. lipnja 2014. prigovor zastare je osnovan ali ne i za razliku tečaja računajući 14. lipanj 2018.

Sud je prihvatio zahtjev za isplatom nedovoljno umanjene glavnice konvertiranog kredita smatrajući da time dolazi do potpunog obeštećenja tužiteljice. Sud nije prihvatio alternativno postavljen zahtjev za isplatom zakonskih zateznih kamata na mjesečne iznose preplate umanjeno za konverzijom priznatu preplatu smatrajući da isplatom zateznih kamata nije ostvareno obeštećenje.

28. Sud nije prihvatio prigovor tuženika radi umanjenja njegove obveze za iznos kada su kamate i tečaj bili manji od početnih jer je cijeli postupak ispravljanje posljedica povrede interesa potrošača, pa stoga vraćanje primljenog na temelju ništetnih odredbi kojima je povrijeđena ravnoteža na štetu potrošača ne podrazumijeva umanjenje tuženikove obveze isplate za onoliko koliko je tužitelj platio manje u vrijeme kada su kamatne stope ili tečaj CHF bili niži od početno ugovorenih , jer negativna razlika nije novčani iznos kojeg tužitelj duguje tuženiku te kao potraživanje ne postoji, a kada bi i postojao bio bi u zastari.

29. Zatezna kamata teče od dospijeća pojedinog mjesečnog iznosa utvrđenog nalazom vještaka do isplate, a određena je u skladu s čl. 29. st. 1 i 2. Zakona o obveznim odnosima u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke od 9%, a počevši od 30. lipnja 2011. od 7%, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, te počevši od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi nastaloj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi nastaloj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a počevši s 30. prosincem 2023. uvećanjem referentne stope, kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

30. Tužitelju je priznat trošak vještačenja od 500,00 eura, pristojbe na tužbu od 36,14 eura (jer je plaćena) a prema visini konačnog tužbenog zahtjeva nagrada punomoćniku za sastav tužbe, podneska od 7. srpnja 2021., 7. siječnja 2026., zastupanja na ročištu 25. veljače 2026. po 100 bodova, zastupanja na ročištu 6. studenog 2024. prema Tbr.9.2. OT po 50 bodova, ukupno 450 bodova, što primjenom Tbr. 46., 52.st.3., 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/2023.) iznosi 1.125,00 eura.

Tužitelju zbog sadržaja rasprave nije priznata nagrada za sudjelovanje na pripremnom ročištu 6. studenog 2024..

Prema članku 11. stavak 1. točka 20. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18., 51/23.) oslobođeni su plaćanja pristojbe potrošači kao tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa zbog čega tužitelj nije pozvan na uplatu pristojbe na presudu.

31. Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi članka 154. stavak 5. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br.. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/2013, 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. , 155/2023. i 146/2025.) jer povodom odbijajućeg dijela zahtjeva nije nastao poseban trošak.

32. Sud je na zahtjev tužitelja u skladu s člankom 151. stavak 3. Zakona o parničnom postupku odredio plaćanje zatezne kamate na troškove postupka po stopi utvrđenoj člankom 29. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima.

U Puli 15. lipnja 2026.

S u d a c

Tamara Došen

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovome sudu u roku od 15 dana od dana objave odluke. O žalbi odlučuje županijski sud.

Dostavna naredba:

1. punomoćniku tužitelja Veri Miloš, odvjetnici iz Pule

2. punomoćniku tuženika Krešimiru Ćurkoviću, odvjetniku iz Zagreba