REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Psp-168/2023-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda dr. sc. Dijani Vragović, u pravnoj stvari tužiteljice ČE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv tuženika AE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Branko Bulat, odvjetnik u Zagrebu, zbog smetanja posjeda, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. svibnja 2026. u prisutnosti tužiteljice osobno, tuženika osobno i punomoćnika tuženika, dana 15. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tuženik JE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] smetao tužiteljicu ČE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] u suposjedu stana na adresi [adresa], i to stana upisanog u knjizi položenih ugovora u zk. ul. br. [broj ZK uloška], br. [broj poduloška] knjiga PU: Grad Zagreb, Stambena zgrada [adresa] sagrađena na čest. br. 424/1, po novoj izmjeri čest. br. 1939 k. o. [katastarska općina], povezano s vlasništvom posebnog dijela:

stan na I (prvom) katu u dvorišnoj zgradi lijevo, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, WC-a, predsoblja i hodnika u ukupnoj površini od 67.40 čm, na način da je u točno neutvrđeno vrijeme, a što je tužiteljica saznala 23.11.2023. godine, promijenio bravu na ulaznim vratima tog stana te odbio tužiteljici predati ključeve od nove brave, slijedom čega mu se nalaže da u roku od 8 dana uspostavi ranije suposjedovno stanje na način da tužiteljici preda jedan ključ sadašnje brave ulaznih vrata stana.

II. Zabranjuje se tuženiku svako daljnje isto ili slično smetanje suposjeda nekretnine iz točke 1. presude.

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužiteljica traži uspostavu ranijeg posjedovnog stanja na način da se vrati prijašnja brava na ulazna vrata.

IV. Nalaže se tuženiku AE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknaditi tužiteljici ČE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], trošak parničnog postupka u iznosu od 573,27 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je do dana predmetnog smetanja posjeda bila mirna suposjednica nekretnine –stana na adresi [adresa]. Osim tužiteljice, u suposjedu predmetnog stana bili su majka stranaka, NE i tuženik (brat tužiteljice), s time da je jedino majka stranaka u njemu i prenoćivala. Tužiteljica je do dana predmetnog smetanja posjeda kontinuirano dolazila u stan, obilazila svoju majku NE i boravila u njemu, te u njemu i danas ima svoje osobne stvari, kao i stvari od svoje kćeri KE. Tužiteljica ima ključ od haustora zgrade i ključ od stana, s kojima je je do dana predmetnog smetanja posjeda otključavala brave i neometano koristila stan. Dana 23.11.2023. oko 10,00 sati tužiteljica je pokušala otključati bravu od ulaznih vrata stana, te je utvrdila da ne može gurnuti ključ u bravu, odnosno da je brava promijenjena. Nakon što je tužiteljica to utvrdila, tuženik je izašao iz stana i rekao joj da je promijenio bravu i da se makne. Dakle, tuženik je smetao posjed tužiteljice na način da je, dok je tužiteljica bila odsutna, promijenio bravu na ulaznim vratima od stana i time joj onemogućio ulazak u stan. Tužiteljica smatra da je tuženik to protupravno i samovlasno učinio revoltiran činjenicom da je tužiteljica pokrenula parnični postupak posl. br. P-9690/23 protiv tuženika.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev te ističe prigovor promašene pasivne legitimacije budući da je tuženik bravu na vratima stana zamijenio na zahtjev i prema uputi tužiteljičine majke NE koja živi u stanu. Dakle, volja i odluka da se zamjeni brava nije bila tuženikova, već je to bila isključiva volja i odluka tužiteljičine majke koja živi u stanu, a tuženik je samo izvršio tu majčinu odluku. Osporava da bi tužiteljica bila u bilo kakvom posjedu, a osobito da bi bila posljednji mirni posjednik predmetnog stana u [adresa] na adresi [adresa], budući da tužiteljica u stanu ne živi od 2021. godine, već tamo živi samo njezina majka NE. Osporava i da bi tužiteljica to dana smetanja posjeda kontinuirano dolazila u stan i obilazila njezinu majku i boravila u stanu te da u njemu ima svoje osobne stvari i stvari svoje kćeri KE, budući da je tužiteljičina majka davno bacila sve tužiteljičine stvari i stvari njezine kćeri, s obzirom da tužiteljica te stvari nije odnijela niti nakon što je njezina majka to od nje više puta tražila. U odnosu na ključeve od stana koje tužiteljica posjeduje, tuženik ističe da je tužiteljicu njezina majka više puta tražila da joj vrati ključeve, no tužiteljica to nije učinila. Dakle, tužiteljica te ključeve drži protupravno.

3. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio zk izvadak (list 6), tužbu od 13. listopada 2023. (listovi 7-9), potvrdu MUP-a od 29. studenog 2023. (list 10), Izjavu od 9. siječnja 2024. (list 20), Izjavu od 5. veljače 2024. (list 21), Potvrda MUP -a od 20. studenog 2023. (list 22), Izjavu ME od 5. lipnja 2025. (listovi 37-38) te je izveo dokaz saslušanjem svjedoka KE (listovi 27-28), IE (list 43), UE (list 44), FE (listovi 44-45) i ŽE (list 140), tužiteljice (listovi 29-30), i tuženika (list 30).

3.1. Sud nije izveo dokaz provođenjem očevida s obzirom da među strankama nije sporno da je na predmetnom stanu tuženik promijenio bravu. Sud nije izveo dokaz uvidom u spis ovog suda P-9690/23, kao ni pribavom zapisnika MUP-a u vezi sa provalom tužiteljice nakon pokretanja ovog postupka, s obzirom da navedeni dokazni prijedlozi nisu usmjereni na utvrđivanje činjenica odlučnih za ovaj postupak.

3.2. Sud nije posebno cijenio dokumentaciju i fotografije (listovi 56-111) koje je tužiteljica dostavila nakon zaključenja prethodnog postupka, budući da su isti dostavljeni protivno odredbi čl. 299. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP), kojom je propisano da se nove činjenice mogu iznijeti odnosno novi dokazi predložiti samo ako ih stranke nisu mogle bez svoje krivnje iznijeti odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka. Iako je tužiteljica naknadno navela da dokumentaciju nije mogla ranije dostaviti zbog zdravstvenih razloga i zato što nije znala koju sve dokumentaciju treba dostaviti, valja reći da tužiteljica svoje navode ničime ne potkrepljuje. Pored navedenog, dostavljena dokumentacija nije odlučna za utvrđenje sporne činjenice posljednjeg mirnog posjeda.

4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Predmet spora u ovom predmetu jest zahtjev tužitel jice za pružanjem pravne zaštite zbog smetanja suposjeda stana na adresi u [adresa].

6. Odredbom čl. 22. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 94/17, 152/14, 81/15, dalje ZVDSP) propisano je da je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostavu posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. Sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.

7. Među strankama nije sporno da je tuženik promijenio brave na predmetnom stanu. Nije sporno ni da je tužiteljica za promjenu brave saznala 23. studenog 2023. Iz navedenog slijedi da je tužba koja je izjavljena 20. prosinca 2023. podnesena pravovremeno, odnosno unutar 30 dana od čina navodnog smetanja, sukladno odredbi čl. 21. st. 3. ZVDSP-a.

8. Sporno je je li tužiteljica bila u mirnom suposjedu predmetne nekretnine, s tim uvezi predstavlja li čin tuženika smetanje posjeda te pasivna legitimacija.

9. U odnosu na istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije treba reći da su u parnicama zbog smetanja posjeda pasivno legitimirani kako neposredni izvršitelj čina smetanja posjeda, odnosno onaj koji je radio po nečijem nalogu, tako i nalogodavac (tako i Županijski sud u Zagrebu broj Gž-1857/2023-2 od 18. kolovoza 2023.). Stoga je tuženik pasivno legitimiran kao neposredni izvršitelj promjene brave.

10. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je izvršio u uvid u isprave koje prileže spisu te saslušao svjedoke KE (listovi 27-28), IE (list 43), UE (list 44), FE (listovi 44-45) i ŽE i stranke.

10.1. Iz iskaza svjedoka KE u bitnome proizlazi da je njezina majka išla kod bake i srela susjeda koji joj je rekao da baki nije dobro, što je ona javila ujaku te krenula u stan. Navela je da su i ona i njezina majka imale ključeve od stana. Kazala je da se majka obično parkirala u dvorištu zgrade, ali da nije mogla ući kroz drvena vrata koja vode na terasu — to su prva vrata, a iz terase se ulazi u stan. Istaknula je da su ta vrata privatna i da ključeve imaju samo stanari predmetnog stana. Navodi da se njezina majka 2021. preselila u novi stan, ali da je i nakon toga često dolazila kod bake. Sama je u stanu živjela do 2013. kada se odselila, ali je i nakon toga redovito dolazila. Navela je da su i ona i njezina majka imale sve ključeve od svih vrata koja vode do stana. Istaknula je da je u spornom razdoblju u stanu živjela samo njezina baka, a ujak je znao dolaziti. Kazala je da su ona i njezina majka u stanu imale stvari koje se još uvijek tamo nalaze — dokumenti, zlatnina, knjige, odjeća i mnoge uspomene, a tamo se nalaze i majčini dokumenti te neke druge njezine stvari. Svjedokinja je izjavila da tog 23. studenog 2023. nije bila s majkom te da ju je majka pozvala telefonom da dođe u bolnicu kod bake. Istaknula je da joj baka nikada nije tražila da vrati ključeve niti je rekla da ne dolazi, već je bilo suprotno — često su dolazile, a majka svaki tjedan. Naglasila je da ni ujak nije tražio ni od nje ni od njezine majke da vrate ključeve. Kazala je da je majka bila u dobrim odnosima s bakom, a da su ona i baka imale jako lijep odnos. Vezano uz izjavu na listu 20 spisa od 9. siječnja 2024., svjedokinja je navela da je to laž jer baka to nikad ne bi potpisala, da sama izjava nema smisla i da nije istina da je ona nestala 2013. Dodala je da ne može reći je li to bakin potpis jer je loše napisan, a baka u to vrijeme nije dobro vidjela. Vezano uz izjavu na listu 21 spisa od 5. veljače 2024., navela je da je to apsolutna laž jer su ona i majka i dalje dolazile kod bake u stan. Adresa majčinog prebivališta u studenom 2023., je bila [adresa] jer je u tom trenutku majka u tom stanu imala svoju cjelokupnu medicinsku dokumentaciju. Istaknula je da se navedeni stan uvijek smatrao bakinim stanom. Posljednji put je bila kod bake u stanu malo prije nego je baka završila u bolnici, odnosno četiri do pet dana prije 23. studenog 2023. Kazala je da je došla baki u posjetu kako bi se družile i popile kavu kao i uvijek. Istaknula je da je kod bake dolazila nekoliko puta godišnje dok je bila u Italiji, a osobito za blagdane, kada bi i prespavala kod bake i bila i po mjesec dana. Iz bakinog stana nije uzela svoje stvari, jer za to nije bilo potrebe jer je mogla doći kod bake i listati albume, što su često radile, te da joj baka nikada nije tražila da uzme svoje stvari.

10.2. Iz iskaza svjedoka IE proizlazi da u [adresa] ima radnju te da je po cijele dane tamo i da je bio u dobrim odnosima s pokojnom majkom stranaka kojoj je znao pomoći, nositi stvari uz stepenice, kositi i slično, te da je bio u dobrim odnosima sa svima njima. Naveo je da PE nakon selidbe više nije dolazila, a da mu je njezina majka rekla da se je boji jer da zna navečer doći i prekapati po stvarima. Kazao je da PE nije ulazila unutra u stan, ali da je znala parkirati auto u dvorištu. Naveo je da ni kćer tužiteljice LE nije dolazila u bakin stan, te da je bila tamo za vrijeme korone, a potom se vratila u Italiju. Kazao je da nije bio prisutan na dan kada je Policiju zvao JE. Navodi da je u stanu boravila njihova majka, da je JE dolazio svaki dan, kao i medicinska sestra i još jedna susjeda Č koja ju je hranila, prala i presvlačila, te da mu je supruga pomogla kupati pokojnu jer je bila nepokretna. Istaknuo je da je majka stranaka rekla njegovoj ženi da je zamolila AE da promijeni ključeve od stana. Kazao je da nije vidio da bi tužiteljica ušla u stan nakon selidbe te da nije vidio ni da bi javni bilježnik dolazio u stan pokojne, a da mu nije ništa poznato o izjavama koje bi ona sastavljala. Dodao je da mu je ranije rekla da je stan u [adresa] još prije dvadeset godina prepisala AE. Navodi da uglavnom nedjeljom nije u [adresa] niti navečer iza 20 sati. Kazao je daje u ključeve njezina stana poslije imala susjeda Č te da bi ih ona pustila kada bi ih A, kako su je zvali, pozvala da joj pomognu kada bi pala. Naveo je da je medicinska sestra dolazila svaki dan, ali da nije bila cijelo vrijeme u stanu, kao ni JE, ali je dolazio svaki dan ujutro i navečer, no nije bio cijeli dan u stanu. Istaknuo je da je to bilo u vrijeme kada je PE već otišla. Kazao je da je, kada je dolazio, dolazio u primaću sobu ili kupaonu te da ne zna jesu li se tada u stanu nalazile stvari tužiteljice i njezine kćeri. Navodi da tužiteljica danas više ne parkira auto u dvorištu, a parkirala ga je do negdje pred godinu do dvije dana.

10.3. Iz iskaza svjedoka UE proizlazi da je u stanu [adresa] živjela gospođa A, odnosno NE, i tužiteljica, i to od kada je on u [adresa] došao 2010. Naveo je da je kasnije došla i kćer tužiteljice koja je živjela u [adresa] — došla je za korone, možda 2021., a i prije toga je svake godine dolazila u posjetu mami i baki. Navodi da se tužiteljica odselila kada je dobila stan od oca, a da je nakon toga dolazila kod majke u stan, ali da ne zna koliko često. Naveo je da gospođa ima ključeve ulaznih vrata od dvorišta te da je vidio njezin auto, ali da ne zna koliko je često išla u stan jer to ne može vidjeti iz svog stana. Kazao je da zna da je u jednom trenutku došlo do konflikta između tužiteljice i gospođe A jer mu je to rekla sama gospođa A kad ju je pitao za kćer — tada mu je rekla da će promijeniti brave zbog konflikta s kćerkom. Istaknuo je da ne zna kada su brave promijenjene. Naveo je da se gospođa A u zadnju godinu dana prije smrti razbolila te da se ne sjeća da bi u tom razdoblju vidio tužiteljicu u stanu, ali da je vidio njezin auto. Kazao je da je razgovor između A i njega o promjeni brave bio otprilike godinu dana prije njezine smrti. Istaknuo je da je JE znao dolaziti u predmetni stan, a da je nakon majč ine bolesti dolazio često. Naveo je da nije vidio da bi javni bilježnik dolazio u stan gospođe A, ali da mu je ona rekla da je išla nešto ovjeriti — nije znao točno što, ali da joj je bilo bitno da to nešto ovjeri, te da se to dogodilo nakon nekog vremena od kada je tražila PE da ode. Svjedok je naveo da ne zna je li LE dolazila kod bake nakon što je PE otišla, ali da zna da je s bakom htjela imati dobar odnos. Naveo je da je bio u stanu gospođe A kada su je morali nositi pošto je došla od liječnika, a sa njim je bio i JE, te da nije primijetio stvari tužiteljice ili PE jer su samo gospođu A stavili u dnevni boravak i nisu gledali po stanu. Naveo je da je vidio psa PE i tužiteljice koji je tužiteljica znala ostaviti kod A nakon što se odselila, ali da je to bilo prije Višnjine bolesti. Na pitanje tužiteljice kazao je da ne zna ništa o stvarima tužiteljice i PE koje bi bile u stanu gospođe A.

10.4. Iz Iskaza svjedoka FE proizlazi da je u stanu u [adresa] ranije živjela gospođa A sa djecom PE i AE, a da je nakon što su oni odselili neko vrijeme živjela samo gospođa A. Kazala je da se potom vratila PE i živjela s njom, a da je unuka PE dolazila ljeti u posjete i tako je bilo sve do korone, odnosno do 2020. Navela je da je PE nakon toga ostala te su svi zajedno živjeli tamo do 2021. ili 2022. Istaknula je da joj je tužiteljica tada rekla da joj je otac kupio stan i da je otišla tamo sa kćeri. Svjedokinja je kazala da je PE viđala i nakon selidbe, u pravilu nedjeljom, nekoliko puta. Navela je da ih u posljednje vrijeme slabo vidi, a da ih uopće nije viđala od kada se gospođa A razbolila. Kazala je da je tužiteljica zvala nju i rekla da joj je mama u bolnici, ali da joj ne dozvoljava da dođe do nje, pa je pitala kako je gospođa A. Navela je da nije viđala tužiteljicu, nego AE i jednu susjedu koja je pomagala te patronažnu sestru, a da u to vrijeme nije viđala ni PE. Istaknula je da ništa ne zna o promjeni brave na tom stanu ni o stvarima tužiteljice i PE koje bi se nalazile u stanu. Navela je da je znala viđati PE kako parkira auto u dvorištu nakon njezine selidbe, iako ne zna je li se parkirala i u vrijeme kada je A bila bolesna, ali da se više tamo ne parkira od kada joj je nekih šest mjeseci ranije jedan susjed ostavio papirić na autu da se više ne parkira, te da je i sama vidjela kada je PE to pročitala.

10.5. Iz iskaza svjedoka ŽE proizlazi da je Lavinijinu baku upoznao 30. srpnja 2021. i da je, kada se PE doselila natrag u Zagreb negdje u rujnu 2021., redovito s njom dolazio kod bake. Svjedok je naveo da mu je jednom prigodom, čini mu se 2022., Lavinijina baka pokazivala slike, uspomene i fotografije od PE i PE. Kazao je da su PE i on često svraćali kod bake, a da je posljednji put baku vidio pola godine prije njezine smrti. Istaknuo je da je bio spriječen češće dolaziti jer je gradio kuću, ali da je PE stalno tamo išla. Naveo je da ne može reći je li bio tamo u listopadu odnosno studenom 2023. Svjedok je kazao da je nekad s njima išla i tužiteljica, a nekad je ona već bila tamo te da je, prema onome što mu je rekla PE, tužiteljica također par puta mjesečno išla kod bake. Istaknuo je da ne zna tko je imao ključeve od stana jer bi im baka uvijek otvorila vrata, ali da su se PE i on znali parkirati u dvorištu jer je PE imala ključ od haustora — moguće je da su na tim ključevima bila dva primjerka, od kojih jedan možda i ključ od stana. Kazao je da oni sami nikada nisu ulazili unutra kada bake nije bilo. O samoj promjeni brave svjedok je naveo da zna ono što mu je rekla PE — da je htjela doći do svojih stvari, a nije mogla. Istaknuo je da misli da je PE dala ključ od haustora. Svjedok je naveo da osim fotografija koje mu je pokazala Lavinijina baka zna da su u tom stanu PE i PE imale svoju robu i odjeću jer je jednom, 2022. ili 2023., vidio PE da tamo uzima svoje haljine, ali da nije gledao po stanu bi li vidio imaju li one tamo još svojih stvari. Kazao je da su njihovi međusobni obiteljski odnosi bili dobri, ali da ne zna zbog čega je došlo do promjene brave. Istaknuo je da je baka uvijek lijepo pričala o PE i AE te da je na bakinom sprovodu JE zagrlio PE i rekao da će dobiti sve stvari, odnosno sve što je njeno. Naveo je da je vidio tužiteljicu kako se parkira u haustoru, posljednji put možda 2022. ili 2023., ali da se ne može točno sjetiti.

10.6. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je 23. studenog 2023. išla u grad i parkirala auto u [adresa]. Kazala je da je srela susjeda koji joj je rekao da je po majku došla Hitna, da je pokušala nazvati majku ali je nije uspjela dobiti, kao ni tuženika. Objasnila je da je pokušala otključati drvena ulazna vrata terase i tada shvatila da je brava promijenjena. Navela je da je pozvonila na vrata stana, da joj je otvorio tuženik koji joj je rekao da se makne, da su se svađali, da joj je htio uzeti ključeve te je na kraju pozvao Policiju, pri čemu nije došlo do fizičkog obračuna. Tužiteljica je istaknula da su i njezina kći i ona i tuženik svi imali ključeve predmetnog stana kao i ključeve ulaznih vrata. Navela je da se iz stana odselila 2021. i da je majka nije tražila da vrati ključeve. Kazala je da je u taj stan redovito dolazila, kao i LE kada je bila u Hrvatskoj, te da je i otac dolazio, prvenstveno zbog PE. Istaknula je da je nitko nije tražio da prestane dolaziti u stan. Navela je da su se ona i majka znale svađati jer su njihovi obiteljski odnosi općenito bili narušeni te da je prilikom jedne svađe intervenirala Policija, no da nije došlo do fizičkog obračuna. Kazala je da su nakon toga zajedno slavili Lavinijin 18. rođendan te da su se svi zajedno družili, osim tuženika koji nije došao. Istaknula je da je za vrijeme Covida Lavinija bila kod bake, a da je nakon povratka u Hrvatsku 2021. baku posjećivala. Tužiteljica je navela da je njihova pošta dolazila na adresu [adresa] te da se jedno vrijeme tamo nalazio i njihov pas. Kazala je da su u stanu ostale neke stvari kada se 2021. odselila, s obzirom da je često dolazila kod majke, a kako je išla na fizikalnu terapiju, najčešće bi kod majke ostajala preko dana. U stanu su ostali njezin nakit, dokumenti, odjeća, slike, radovi, kućanske potrepštine i slično. Istaknula je da je njezin sadašnji stan mali i da u njemu nema ostavu te da nije bilo potrebe da uzme stvari iz stana. Vezano uz izjave na listovima 20 i 21 spisa, tužiteljica je navela da su u njima sadržane neistine — da u njima piše da je majka nju opomenula i bacila njezine stvari, ali ne piše da je PE opomenula i bacila njezine stvari. Upitana za potpis na tim izjavama, navela je da taj potpis nalikuje majčinom potpisu, ali da to nije njezin potpis. Tužiteljica je navela da je majka sama boravila u stanu, da su ona i LE dolazile — ona vrlo često, dva do tri puta tjedno — te da je i tuženik povremeno dolazio kod majke, ali puno manje nego one. Istaknula je da osim nje, tuženika, PE i majke nitko drugi nije imao ključeve stana, kao i da se brava nikada nije mijenjala niti je za to postojala potreba. Navela je da nakon što je majka završila u bolnici 21. studenog 2023. više nisu dolazile u stan, ni kada se majka vratila iz bolnice, jer nije htjela dodatne traume zbog loših odnosa s tuženikom. Kazala je da se majka nije javila na mobitel te da su čak zvali susjedu koja je rekla da ih ne vidi. Istaknula je da je nitko nije tražio da vrati ključeve niti joj rekao da ne dolazi. Navela je da su se ona i majka posvađale 1. studenog 2023. zbog nadgrobnog spomenika oca, ali da su se nakon toga pomirile. Kazala je da je posljednji put bila u stanu kod majke u studenom 2023. prije nego je završila u bolnici, te da je tada majka bila sama. Istaknula je da tuženika nije tražila nove ključeve, nego samo svoje stvari, a da majku nije uspjela dobiti na telefon. Navela je da je prijavljeno prebivalište u [adresa] odjavila u prosincu 2023. jer je to morala učiniti po nalogu Policije. U rujnu 2023. je podnijela brisovnu tužbu protiv tuženika. Do trenutka promjene brave njezini odnosi s majkom bili su jako dobri, te da se majka i prije datuma potpisivanja spornih izjava znala gubiti, da je imala šećer, visok tlak i anginu pectoris i da nije dobro vidjela.

10.7. Iz iskaza tuženika proizlazi da ga je majka nazvala u studenom 2023. kada je trebala ići u bolnicu, da joj je on pozvao Hitnu pomoć i otišao s njom u bolnicu. Kazao je da joj je potom ponovo pozlilo te da je opet pozvao Hitnu i otišao s njom u bolnicu. Istaknuo je da je za vrijeme dok je bila u bolnici majka liječnici zabranila da pusti tužiteljicu unutra zbog loših međusobnih odnosa. Naveo je da su se nakon povratka iz bolnice vratili u [adresa] te da je on svaki dan dolazio kod majke u stan. Kazao je da ga je majka zamolila da promijeni bravu, negdje u listopadu ili studenom 2023., jer je htjela da je tužiteljica pusti na miru budući da ju je maltretirala, i da je on to učinio. Tuženik je naveo da je jedino unuka jednom posjetila majku u bolnici, ali da joj je majka rekla da izađe i da više ne dolazi. Kazao je da se tužiteljica odjavila u MUP -u u listopadu 2023. te da se majka s njom posvađala negdje u listopadu ili studenom 2023. i rekla joj da više ne dolazi u stan. Istaknuo je da se nije čuo s tužite ljicom nakon promjene brave niti joj je to javio. Naveo je da su se on i tužiteljica posvađali kada je ona u studenom 2023. došla do stana te da je on tada pozvao Policiju. Tuženik je kazao da nakon što se majka vratila iz bolnice nije htjela biti u kontaktu s tužiteljicom, te da je majka nije htjela ni zvati ni puštati njezine ni unučine pozive. Istaknuo je da ga tužiteljica nije tražila nove ključeve stana, ali da je tražila stvari. Kazao je da joj nije ništa odgovorio jer je majka htjela maknuti te stvari te ih je u jednom trenutku i bacila, no da ne zna kada ih je bacila niti gdje jer je to učinila sama i da nije bilo puno stvari. Naveo je da je tužiteljica, prije svađe s majkom u listopadu odnosno studenom 2023., dolazila u majčin stan te da bi mu majka to ponekad javljala i rekla da ju je tužiteljica izvrijeđala. Kazao je da misli da je i LE povremeno dolazila, ali da ne zna kada. Istaknuo je da su ključeve stana imali majka, nećakinja, sestra i on. Vezano uz izjave na listovima 20 i 21 spisa, tuženik je naveo da su mu te izjave poznate jer mu ih je majka pokazala nakon što ih je ovjerila kod javnog bilježn ika. Kazao je da je javni bilježnik došao u njezin stan te da se ne sjeća je li tada bio prisutan. Naveo je da je majka zvala javnog bilježnika te da ne zna tko je sastavio samu izjavu. Istaknuo je da majka nije dobro vidjela jer je imala mrenu, ali da nije bila psihički bolesna te da je bila u dobrom psihičkom stanju i mogla razumjeti i potpisati navedene izjave. Naveo je da je u to vrijeme živjela sama, da je on dolazio svaki dan te da bi dolazila osoba koja bi joj spremila stan, skuhala i slično, a pred samu smrt i medicinska sestra. Kazao je da je majka fizički bila slaba i uzimala lijekove za želudac, šećer i srce.

10.8. Iz Izjave Sofije NE od 9. siječnja 2024. proizlazi da ju je potpisala NE, čiji potpis je potvrđen od strane javnog bilježnika Sande Pandža, kojom izjavljuje da je bacila stvari svoje kćeri ČE i to nakon što ju je više puta molila da ih iznese iz stana u [adresa] gdje živi kako bi mogla očistiti sobu i stan., ČE ne živi u [adresa] od 2021., a KE od 2013. kad se odselila kod tate u Italiju.

10.9. Iz Izjave Sofije ČE od 5. veljače 2024. proizlazi da ju je potpisala NE, čiji potpis je potvrđen od strane javnog bilježnika Sande Pandža, kojom izjavljuje da je zatražila svog sina AE, vlasnika stana u [adresa], u kojem živi da promijeni brave na ulaznim vratima nakon što ju je 1. studenog 2023. kćerka ČE došavši u stan verbalno napala i vrijeđala. Više puta sam zatražila ČE da vrati ključeve od stana i dvorišnih ulaznih vrata, što je ona odbila učinit i. Ovo nije prvi puta da je doživjela takvo ponašanje od kćerke ČE. Svo vrijeme dok je živjela s njom, je od strane kćeri ČE bila izložena psihičkom maltretiranju, omalovažavanju i vrijeđanju da bi to kulminiralo u ljeto 2017.g. kada ju je fizički napala te je intervenirala policija. U zapisnik nije navela da ju je kćer PE nekoliko puta lupila po glavi iz straha jer je živjela s njom u istom stanu.

11. Iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da u bitnome suglasno iskazuju da je tužiteljica imala ključeve od svih vrata predmetnog stana — ključ od haustora, ključ od rešetke i ključ od ulaznih vrata stana. Tužiteljica je to navela u svom iskazu što je potvrdila svjedokinja KE, ali i sam tuženik u svom iskazu rekavši da su ključeve od stana imali „majka, nećakinja, sestra i ja" . Tužiteljica je navela da je u predmetni stan dolazila redovito što je potvrdila u iskazu svjedokinja KE, ali i svjedok UE, koji živi u istoj zgradi, a koji je potvrdio je da je tužiteljica imala ključeve od dvorišnih ulaznih vrata te da je u stan dolazila, a njezin je automobil vidio parkiran u dvorištu. Svjedokinja FE, koja također stanuje u toj zgradi, potvrdila je da je tužiteljicu viđala u dvorištu, u prav ilu nedjeljom, i to redovito sve do vremena bolesti njezine majke. Iz iskaza tužiteljice, svjedokinje LE i ŽE proizlazi da su se u predmetnom stanu nalazili stvari tužiteljice i njezine kćeri, što zapravo potvrđuje i izjava NE od 9. siječnja 2024., kojom izjavljuje da je bacila stvari tužiteljice nakon višekratnog pozivanja da ih iznese. Slijedom navedenog, svi navedeni dokazi, ocijenjeni zajedno sukladno čl. 8. ZPP, govore u prilog tome da je tužiteljica bila u mirnom suposjedu predmetnog stana sve do trenutka promjene brave.

11.1. Na ovakav zaključak suda ne utječe ni iskaz svjedoka IE, koji je naveo da tužiteljica nakon selidbe „nije ulazila unutra u stan" s obzirom da je svjedok sam naveo da na navedenoj adresi nije bio navečer iza 20 sati niti nedjeljom, dakle upravo u vremenskim intervalima u kojima su ostali susjedi bilježili prisutnost tužiteljice, što je ne spori ni sam tuženik.

11.2. U odnosu na izjave NE od 9. siječnja 2024. i 5. veljače 2024., čiju vjerodostojnost je osporila tužiteljica, valja reći da ista nije predložila nijedan dokaz u prilog svojim navodima, stoga je sud, a imajući na umu da su na obje izjave potpisi NE ovjereni od strane javnog bilježnika, iste uzeo kao vjerodostojne. Međutim, sadržaj navedenih izjava također ne dovodi do drugačijeg zaključka suda o posljednjem mirnom suposjedu tužiteljice. Naime, iz Izjave od 9. siječnja 2024. kojom NE izjavljuje da je bacila stvari tužiteljice nakon višekratnog pozivanja da ih iznese proizlazi da su u stanu zaista postojale stvari tužiteljice, osobito jer J istodobno ne govori ništa o tome kada je do bacanja stvari došlo ni je li to uslijedilo prije ili nakon promjene brave. Iz Izjave od 5. veljače 2024. proizlazi da je NE više puta tražila od tužiteljice vraćanje ključeva, što je tužiteljica odbijala. Ova je tvrdnja, ako je i točna, pravno irelevantna za zaključak o mirnom suposjedu u trenutku smetanja. Posjedovanje ključeva koje je davatelj stana tražio natrag, ali mu nisu vraćeni, ne znači da je suposjed prestao. Suposjed prestaje tek faktičnim napuštanjem ili faktičnim oduzimanjem — ne samim zahtjevom za vraćanjem ključeva koji nije bio ispunjen, a tužiteljica je ključeve zadržala i nastavila dolaziti u stan sve do promjene brave. Konačno valja reći da navedene izjave sadrže niz navoda o prirodi odnosa između majke i kćeri, o navodnom psihičkom maltretiranju, fizičkim napadima i sličnom. Ti navodi, i kad bi bili nesporni i dokazani, zakonski su isključeni iz predmeta raspravljanja u postupku zbog smetanja posjeda s obzirom da je prema čl. 441. ZPP- a u posjedovnim parnicama isključeno raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi i savjesnosti posjeda.

12. Kako iz iskaza samog tuženika proizlazi da je u listopadu ili studenom 2023., promijenio bravu na ulaznim vratima po nalogu majke i pritom tužiteljici nije predao ključeve nove brave niti je o tome obavijestio tužiteljicu zaključak je suda da promjena brave na ulaznim vratima stana bez znanja i suglasnosti tužiteljice, te bez predaje ključeva, predstavlja samovlasno smetanje suposjeda u smislu čl. 20. st. 1. i 2. ZVDSP- a, budući da je tužiteljicu bez njezine volje isključio iz izvršavanja njezine faktične vlasti na predmetnom stanu. Samovlast u smislu čl. 20. st. 4. ZVDSP-a isključena bi bila samo ako bi čin oduzimanja ili smetanja posjeda bio dopušten zakonom ili odlukom suda što u konkretnom slučaju nije niti tvrdio niti dokazivao tuženik.

13. Slijedom navedenog, kako je utvrđeno da je tuženik smetao tužiteljicu u posljednjem mirnom suposjedu stana u [adresa], promjenom brave čime je tužiteljici oduzet suposjed stana, to je valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev te utvrditi čin smetanja suposjeda tužiteljice od strane tuženika, narediti uspostavu suposjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabraniti takvo ili slično smetanje ubuduće, sukladno odredbi čl. 22. st. 1. ZVDSP-a. Sud je prihvatio tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužiteljica predlaže uspostavu suposjedovnog stanja na način da joj tuženik preda ključeve nove brave, dok je odbio zahtjev u kojem tužiteljica predlaže uspostaviti ranije suposjedovno stanje vraćanjem stare brave s obzirom da navedeno ne predstavlja odgovarajući i primjeren način uspostave ranijeg suposjeda.

14. Kako prema odredbi čl. 443. ZPP-a paricijski rok nije propisan zakonom u određenom trajanju, nego ga sud slobodnom ocjenom određuje u svakom rješenju o smetanju posjeda, vodeći računa o naravi obveze koju nalaže tuženiku , to je sud u konkretnom slučaju, u kojoj se tražbina svodi na davanje ključeva, prihvatio kratak paricijski rok od 8 dana, s obzirom na hitnu narav posjedovne zaštite (čl. 440. ZPP).

15. S obzirom da tužiteljica nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu tužbenog zahtjeva zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, to tužiteljica ima pravo, sukladno odredbi čl. 154. st. 1. i 5. te čl. 151. st. 1. ZPP -a na naknadu troškova postupka, i to za zastupanje po punomoćniku odvjetniku u visini jednokratne nagrade od 500,00 eura (Tbr.7.t.2). Tužiteljica ima pravo i na trošak sudske pristojbe na tužbu u visini 13,27 eura te trošak sudske pristojbe na rješenje o smetanju posjeda u visini 60,00 eura, sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, 118/2018, 51/2023). Slijedom navedenog, a sukladno odredbi čl. 154. st. 5. ZPP -a naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljicu ukupan trošak postupka u iznosu od 573,27 eura kako je to odlučeno u točki IV. izreke rješenja.

U Zagrebu, 15. lipnja 2026.

Sutkinja:

dr. sc. Dijana Vragović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave odluke. Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- tužiteljica

- tuženik po pun.