Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Pn-19/2025-48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici po sucu Jerku Bogdaniću kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja ŠR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Goranu Gložiniću, odvjetniku iz Ludbrega, protiv tuženika Lovačke udruge "Kuna", [adresa], OIB: 48652177114, zastupanog po punomoćniku Krunoslavu Vuljaku, odvjetniku iz Koprivnice,radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 7. svibnja 2026., u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja odvjetnika Gorana Gložinića, te punomoćnika tuženika odvjetnika Krunoslava Vuljaka, a odluke objavljene dana 15. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Lovačkoj udruzi Kuna, [adresa], OIB: 48652177114 da tužitelju ČR vl. Poljoprivrednog obrta Šalamon, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 2.560,99 EUR (dvijetisućepetstošezdeseteuraidevedesetdevetcenti) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. lipnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj ČR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] od tuženika Lovačke udruge "Kuna", [adresa], OIB: 48652177114 traži isplatu zatezne kamate na iznos glavnice od 2.560,99 eura (dvijetisućepetstošezdeseteuraidevedesetdevetcenti) za razdoblje od 9. lipnja 2024. do 14. lipnja 2026.

III. Nalaže se tuženiku Lovačkoj udruzi "Kuna", [adresa], OIB: 48652177114 da tužitelju ČR vl. Poljoprivrednog obrta Šalamon, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.590,85 eura (tritisućepetstodevedeseteura i osamdesetpetcenta) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. lipnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 14. travnja 2025. podnio tužbu protiv tuženika radi naknade štete u kojoj navodi da je kao vlasnik obrta [obrt] **.**.2024. posijao suncokret na katastarskim česticama [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], te o tome obavijestio tuženika, a da je osim toga, 4. travnja 2024. obavijestio tuženika o namjeri sjetve i već tada, unaprijed zatražio zaštitna sredstva. Tužitelj navodi da je mu je tuženik dao repelente dana 3. lipnja 2024. te da je istima poprskao suncokret, a ujedno svakodnevno obilazio parcele, pregledavao te istjerivao divljač, no da je unatoč tome divljač uništila usjeve dana 8. lipnja 2024. o čemu je obavijestio tuženika istog dana dopisom.

1.1. Tužitelj navodi da je 16. kolovoza 2024. na teren izašao viši lovni inspektor BR koji je napravio zapisnik, odnosno nalaz u kojem stoji da je tužitelj poduzeo radnje čuvanja, istjerivanja te prskanje repelentom koje je obavio dva puta, sve po uputi te materijalu, a ujedno je utvrđeno da je na česticama koje obrađuje tužitelj nastala šteta od jelenske divljači „na znatnoj površini, na ukupno oko do 100%".

1.2. Tužitelj navodi da mu je tuženik odbio mirnim putem nadoknaditi nastalu štetu zbog čega je bio prisiljen pokrenuti postupak osiguranja dokaza koji se vodio kod ovoga suda pod brojem R1-59/2024 te da je temeljem uviđaja na licu mjesta od dana 1. listopada 2024. stalni sudski vještak Josip Haramija izradio pisani nalaz i mišljenje u kojem je utvrdio da je na k. č. br. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], koje se nalaze u posjedu tužitelja nastala znatna šteta od divljači, i to najvjerojatnije od jelenske divljači, i to prije početka cvatnje, te da je na navedenim česticama ukupne površine 42.849 m2 (4,29 ha) nastala ukupna šteta koja iznosi 2.560,99 EUR. Tužitelj navodi da mu je vezano uz postupak osiguranja dokaza ujedno nastao trošak zastupanja po odvjetniku, sudske pristojbe i vještačenja u iznosu od 1.170,25 eura.

1.3. Tužitelj navodi da je u potpunosti ispunio obveze iz čl. 79. st. 1. i 2. Zakona o lovstvu te stoga smatra da ima pravo na naknadu štete od tuženika, kao lovoovlaštenika, sve u smislu čl. 80. Zakona o lovstvu.

1.4. Slijedom navedenog tužitelj predlaže da sud obveže tuženika na isplatu naknade štete od 2.560,99 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 9. lipnja 2024. do isplate kao i da ga obveže da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak i trošak postupka osiguranja dokaza.

2. Tuženik je dao odgovor na tužbu čijim je navodima osporio osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik navodi da ga je tužitelj 3. lipnja 2024. obavijestio da već trpi štetu na predmetnim nekretninama te da je istog datuma preuzeo repelente, a da je komisija tuženika 5. lipnja 2024. izašla na teren, kojom prilikom je utvrđena neznatna šteta ispod 5% površine, a da prilikom tog izlaska članovi komisije nisu uočili da bi tužitelj repelente upotrijebio na način da tvore mirisnu stazu, a da mirisna staza nije vidljiva niti na fotografijama iz nalaza vještaka iz postupka osiguranja dokaza. Nadalje navodi da, iako tužitelj tvrdi da je repelente upotrijebio prskanjem traktorskom prskalicom, da na licu mjesta nisu uočeni nikakvi svježi tragovi traktora uz rub parcele, a da se isto tako takvom upotrebom repelenta oni razrjeđuju i gube na učinku. Tuženik navodi da njegovi članovi prilikom obilaska nikada na česticama koje su predmet postupka nisu zatekli tužitelja ili nekog trećeg, uslijed čega tuženik osporava da je tužitelj istjerivao divljač i koristio repelente na adekvatan način. Pri tome tuženik napominje da je pravodobno činio sve radnje iz čl. 77. Zakona o lovstvu. Osim toga tuženik navodi da ima saznanja da je tužitelj u pogledu čestica koje su predmet postupka prijavio štetu na usjevima uslijed suše.

3. Očitujući se na navode odgovora na tužbu tužitelj je naveo da je repelent "Chemisol ABD", koje je preuzeo od tuženika koristio prema uputama proizvođača u kojima stoji da isti dolazi u koncentriranom obliku, da se razrjeđuje u omjeru 1:16. Također je naveo da je vještak Haramija sušu uzeo u obzir prilikom procjene štete.

4. Tužitelj je u tijeku postupka predložio da se radi utvrđenja spornih činjenica izvrši uvid u dokumentaciju u spisu, da se priklopi radi uvida ovosudni spis posl.br. R1- 59/2024 te da se usmeno sasluša sudski vještak Josip Haramija koji je izradio nalaz u postupku osiguranja dokaza, da se izvede dokaz saslušanjem svjedoka FR, dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke, te dokaz vještačenjem po vještaku za lovstvo na okolnost jesu li repelenti u konkretnom slučaju primijenjeni pravilno.

4.1. Tuženik je u tijeku postupka predložio da se radi utvrđenja spornih činjenica izvrši uvid u dokumentaciju u spisu, da se saslušaju kao svjedoci ĐR, GR, ĆR, OR i z.z. tuženika ŽR, te da se od Općine Legrad pribavi podatak je li tužitelj prijavio štetu od suše na česticama koje su predmet postupka.

5. Između tužitelja i tuženika nije sporno da je tuženik vlasnik usjeva suncokreta koji je 2024. zasijan na katastarskim česticama [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], nije sporno da je na istima došlo do štete zbog divljači, te nije sporno da se navedene poljoprivredne površine nalaze unutar lovišta za koje je lovoovlaštenik tuženik. Nadalje nije sporno da je tužitelj obavijestio tuženika o sjetvi suncokreta te da je dana 3. lipnja 2024. preuzeo repelente od tuženika.

5.1. Između tužitelja i tuženika je sporno je li tužitelj preuzete repelente upotrijebio, odnosno upotrijebio na pravilan način, sporno je je li tužitelj istjerivao divljač i poduzimao ostale radnje radi zaštite usjeva koje je bio dužan poduzeti prema Zakonu o lovstvu, te je sporna visina štete od divljači na usjevima suncokreta na česticama koje su predmet postupka.

6. U svrhu utvrđenja spornih činjenica tijekom dokaznog postupka pročitani su obavijest o sjetvi suncokreta (str. 7-9, 10), obavijest o učinjenoj šteti na suncokretu (str. 11), fotografije štete (str. 12-14), zahtjev za naknadu štete (str. 15-16), dopis tuženika (str. 17-18), zapisnik inspektora za lovstvo (str. 19-20), račun (str. 21), nalaz i mišljenje poljoprivrednog vještaka iz spisa osiguranja dokaza (str. 22-38), e-mail korespondenciju (str. 42-43), zapisnik o štetama od divljači (str. 122-124), računi za repelente (str. 125-131), rješenje o izlučenju divljači (str. 132-135), rješenje o ukidanju lovostaja (str. 136-139), rješenje o smanjenju brojnog stanja divljači (str. 140-143), zahtjev za redukcijski odstrel jelena (str. 144), zahtjev za skraćenje lovostaja (str. 145- 146), zamolba za odobrenje redukcijskog odstrela (str. 147), zapisnik o brojnom stanju divljači (str. 148-152), zapisnik o obavljenom lovu (str. 153), raspored čuvanja lovišta (str. 154-162), uputstva za upotrebu repelenata (str. 180-189), prijave štete od prirodne nepogode (str. 191-228), ispis podataka iz arkod preglednika (str. 233-235), tablica prosječnih prinosa (str. 236-244), dopunu nalaza i mišljenja vještaka Haramije (str. 263-268), nalaz i mišljenje vještaka Dražena Degmečić (str. 269-274), te su u svrhu dokazivanja saslušani svjedoci BR (str. 249-250), ĆR (str. 250- 251), ĐR (str. 252-253), GR (str. 253-254), OR (str. 255), te tužitelj (str. 256-257), zakonski zastupnik tuženika (str. 257-258), a usmeno su saslušani i vještaci Dražen Degmenčić (str. 288-289) i Josip Haramija (str. 289- 290).

7. Na temelju kritičke analize svih izvedenih dokaza, primjenom odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., 146/2025. – dalje u tekstu ZPP), utvrđeno je da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete na usjevima koja je nastala od divljači.

8.1. Člankom 76. Zakona o lovstvu (NN 99/2018, 32/2019, 32/2020, 127/2024 – dalje u tekstu ZOL) propisano je da su lovoovlaštenik, fizička i pravna osoba kojoj divljač može prouzročiti direktnu imovinsku štetu (u daljnjem tekstu: oštećenik) dužni poduzimati sve prijeko potrebne mjere radi sprječavanja štete koju divljač može počiniti ljudima ili imovini (st. 1.), a u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako taj Zakon ne propisuje drugačije (st. 2.).

8.2. Navedenim Zakonom propisano je da šteta na poljoprivrednim kulturama predstavlja vrstu imovinske štete u lovištima (čl. 78. st. 1. ZOL-a).

8.3. Člankom 80. st. 1. ZOL-a propisano je da za štetu koju prouzroči divljač u lovištu odgovara lovoovlaštenik, ako je oštećenik poduzeo radnje iz članka 79. stavka 1. ovoga Zakona te kao dobar gospodar zaštitio svoju imovinu od nastanka štete navedene u članku 78. tog Zakona.

8.4. Člankom 79. st. 1. ZOL-a propisano je da je oštećenik dužan na primjeren način i na svoj trošak kao dobar gospodar poduzeti mjere, dopuštene radnje i zahvate u svrhu zaštite svoje imovine od nastanka takve štete. Nadalje je propisano da su dopuštene radnje i zahvati ograđivanje dobara, ciljano čuvanje dobara i istjerivanje divljači, provedba agrotehničkih mjera, priopćavanje bez odgađanja o započetoj šteti i okolnostima koje mogu utjecati na poduzimanje mjera za sprječavanje šteta te upotrebljavanje mehaničkih, električnih i kemijskih zaštitnih sredstava koja je na zahtjev oštećenika dužan osigurati lovoovlaštenik.

8.5. Člankom 79. st. 2. ZOL-a propisano je da oštećenik koji ne poduzima mjere, dopuštene radnje i zahvate te ne dopusti lovoovlašteniku provođenje mjera kojima se sprječava nastanak štete od divljači ili odstrani sredstva za sprječavanje štete, namjerno ošteti ili odstrani objekte koji služe za sprječavanje šteta nema pravo na naknadu štete koju prouzroči divljač.

8.6. Člankom 81. ZOL-a propisano je da se ne nadoknađuje šteta koju divljač počini, između ostalog ako je nastala šteta na površini manjoj od 5 % ukupne površine tehnološke cjeline sukladno posebnom propisu, na površinama na kojima vlasnik ili korisnik zemljišta nije poduzeo mjere i radnje iz članka 79. ovoga Zakona te na neograđenim višegodišnjim nasadima.

9. Dakle sukladno relevantnim odredbama ZOL-a tuženik, kao lovoovlaštenik, odgovara za štetu koju prouzroči divljač na usjevima u lovištu, ako je oštećenik poduzeo radnje iz čl. 79. st. 1. ZOL-a te kao dobar gospodar zaštitio svoju imovinu od nastanka štete.

10. Čitanjem obavijesti o sjetvi suncokreta od 4. travnja 2024. utvrđeno je da je u toj obavijesti tužitelj obavijestio tuženika da će izvršiti sjetvu suncokreta u travnju, čim to dozvole vremenske prilike, i to na česticama u vlasništvu ili najmu tužitelja, te je od tuženika zatražio da mu osigura zaštitna sredstva za sprečavanje štete od divljači.

10.1. Čitanjem obavijesti o sjetvi suncokreta od 2. svibnja 2024. utvrđeno je da je u toj obavijesti tužitelj obavijestio tuženika da je na česticama iz tablice koja čini prilog te obavijesti, a u kojoj su navedene i čestice 4470, 4384, 4385, 4395, 4396, 4397, 4398, 4399, 4404, 4405, 4408, 4409, 4407, sve k. o. [katastarska općina], dana 30. travnja 2024. izvršio sjetvu suncokreta te je od tuženika zatražio da mu osigura zaštitna sredstva za sprečavanje štete od divljači.

10.2. Čitanjem obavijesti o uočenoj šteti na suncokretu od 8. lipnja 2024. utvrđeno je da je tom obavijesti tužitelj obavijestio tuženika da je uočena šteta na usjevima suncokreta na pojedinim česticama. Tužitelj je dopisom od tuženika ponovno zatražio zaštitna sredstva za sprečavanje štete od divljači.

10.3. Tuženik je na pripremnom ročištu održanom 23. listopada 2025. izjavio da nije sporno da je primio dopise koji su dostavljeni u sudski spis, a da je tuženik primio navedene dopise proizlazi i iz iskaza svjedoka KR, koji je potvrdio da je tuženik prvo zaprimio obavijest o izvršenoj sjetvi, a nakon toga i obavijest da je nastala šteta na usjevima. Stoga je utvrđeno da je tuženik prethodno navedene dopise tužitelja uredno primio.

11. Između tužitelja i tuženika nije sporno da je tužitelj dana 3. lipnja 2024. preuzeo repelente od tuženika.

11.1. Temeljem iskaza tužitelja ŠR i svjedoka KR, koji su u tom dijelu suglasni pa ih je sud prihvatio kao istinite, utvrđeno je da je tužitelj ČR, nakon što je 2. lipnja 2024. uočio manju štetu na usjevima, obavijestio telefonskim putem tuženika o uočenoj šteti te mu je tuženik 3. lipnja 2024. predao repelente, i to repelente za srneću i jelensku divljač marke Chemisol.

11.2. Nadalje je temeljem iskaza tužitelja ŠR i iskaza svjedoka DR, koji su u tom dijelu suglasni pa ih je sud prihvatio kao istinite, utvrđeno da je tužitelj dopis od 8. lipnja 2024. poslao tuženiku preporučenom poštom te da ga je tuženik zaprimio 16. lipnja 2024. te da je temeljem tog dopisa tuženik tužitelju predao dodatne repelente.

12. U pogledu upotrebe preuzetih repelenata i nastanka štete na usjevima tužitelj je u svom iskazu naveo da je nakon preuzimanja repelenata 3. lipnja 2024. iste odmah pripremio u omjeru koji piše na uputama te da je isti dan poprskao sve poljoprivredne površine na lokalitetu Gornje polje dok je na lokalitetu Libanovec prskanja izvršio idući dan. Tužitelj je naveo da je prskanje vršio na način da je jedanput traktorskom prskalicom obišao rubno područje oko svojih čestica i to u širini od 2m, a količina zaštitnih sredstava koju je dobio tom prilikom od tuženika bila je dovoljna da pošprica sve svoje parcele, dok mu nije preostalo na kraju ništa od zaštitnih sredstava. Navodi da se taj dan kad je prskao osjetio jaki miris repelenta, a idući dan više baš i ne. Naveo je da je stanje usjeva na dan kada je vršio špricanje repelenta bilo više-manje isto kao kad je uočio štetu prvi put, možda je malo veća šteta nastala u međuvremenu. Naveo je da je nakon prskanja sa ocem svakodnevno obilazio polja te je primijetio da je svaki dan sve veća šteta da bi 8. lipnja 2024. već bila napravljena potpuna šteta, o čemu je 8. lipnja 2024. i obavijestio tuženika, a fotografije koje prileže tužbi je snimio 10. lipnja 2024. Naveo je da mu je tuženik povodom dopisa od 8. lipnja 2024. naknadno dao još repelenata, a napisao je da ih mora koristiti na lokalitetu Gornje polje, što je tužitelj smatrao promašenim jer su suncokretima glave već bile pojedene što znači da uroda nema, no neovisno o tome je poprskao upravo lokalitet Gornje polje. Naveo je da je kada bi obilazio čestice zajedno sa ocem i kada bi uočili divljač pokušao divljač rastjerati trubljenjem i vikanjem, no da je to bilo bez posebnog efekta jer bi se divljač malo udaljila i potom vratila. Naveo je da je da je tuženik u svom dopisu spominjao zvučna plašila no da mu ih nije ponudio. Tužitelj je naveo da je na istom lokalitetu 7 ili 8 godina ranije uzgajao kukuruz kojom prilikom mu je isto nastala šteta od divljači neovisno o primijeni repelenata, a da je 2023. ponovno posijao kukuruz te da mu je isto nastala šteta od divljači. Naveo je da je prskanje repelentima smatrao žurnim poslom.

13. Tuženik osporava da je tužitelj primijenio preuzete repelente na česticama koje su predmet postupka, koje se nalaze u predjelu Gornje polje, te pri tom z.z. tuženika ŽR u svom iskazu navodi da je polovicom lipnja 2024. obišao parcele tužitelja, kada je situacija već eskalirala, i da prilikom tog obilaska nije vidio tragove prolaska traktora unutar parcele, a budući da se predmetne parcele nalaze pored puta te su okružene drugim parcelama smatra da je u slučaju ako je tužitelj vršio prskanje traktorskom prskalicom morao proći traktorom po svojoj parceli, da ne prska put ili susjedne čestice, i da bi bili vidljivi tragovi prolaska traktora.

13.1. Svjedok ĐR u svom iskazu je naveo da je komisija za štete izašla na nekretnine tužitelja 5. lipnja 2024. kojom prilikom je utvrđeno da na usjevima postoji samo minimalna šteta na rubnim područjima, a da tom prilikom nisu primijetili miris repelenata na nekretninama tužitelja, a svjedok smatra da bi se miris repelenata osjetio u slučaju da je primijenjen jer repelent ima jaki miris te je aktivan 10 do 14 dana. Svjedok navodi da nije zvao tužitelja da ga obavijesti da komisija nije primijetila miris repelenta ili da bi ga pitao je li repelent primijenio iako je imao broj telefona tužitelja. Naveo je da je smatrao da tužitelja nije potrebno zvati mu je tuženik dao repelente te je na njemu bilo da ih primjeni. Naveo je da komisija inače upozorava ljude kada primijete da repelent nije primijenjen, a ne zna zbog čega tužitelja tada nije upozorio. Naveo je da je tužitelja upozorio kad je sljedeći puta došao po repelente.

13.2. Svjedok GR u svom iskazu je naveo da je 5. lipnja 2024. izašla komisija za štete tuženika na nekretnine koje obrađuje tužitelj te je uočena sitna šteta na rubnom dijelu parcela. Naveo je da prilikom tog izlaska, na kojem je bio i on, je utvrdio da se ne osjeti miris repelenta na nekretninama tužitelja. Naveo je da on ne zna koliko se dugo nakon primijene osjeti miris repelenta jer nije za to stručan, no da su svi koji su bili prisutni zaključili da repelenti nisu primijenjeni. Naveo je da nisu zvali tužitelja da bi ga pitali je li primijenio repelente ili ga upozorili da iste nije primijenio jer smatra da je dužnost svakog poljoprivrednika da brine o svojim poljoprivrednim površinama. Naveo je da komisija za štete tužitelja nikad prije nije primijetila da netko nije primijenio repelente na svojoj nekretnini do ovog slučaja u odnosu na tužitelja i da to što repelenti nisu primijenjeni smatra neobičnim. Osim toga svjedok je naveo da je komisija za štete ponovno izašla 18. lipnja 2024. na lice mjesta te da je tad primijećena šteta na usjevima većeg opsega nego kod prvog izlaska, no ne može se očitovati o kakvoj se šteti radilo.

14. Imajući u vidu da je šteta na usjevima suncokreta prema navodima tužitelja nastala neposredno nakon primijene repelenta 3. lipnja 2024., u razdoblju od 3. lipnja 2024. do 8. lipnja 2024., a što potvrđuje i svjedok GR koji je naveo da je između dva izlaska komisije za štete tuženika dana 5. lipnja 2024. i 18. lipnja 2024. nastala šteta većeg opsega na usjevima tužitelja, to je temeljem dokaznog prijedloga tužitelja provedeno vještačenje po vještaku za lovstvo na okolnost je li moguće da u slučaju pravilne primjene repelenta dana 3. lipnja 2024. u razdoblju neposredno nakon primjene repelenata dođe do štete na usjevima u razmjerima kako je opisano tužbom. S obzirom da je tuženik osporio da je tužitelj pravilno primijenio repelent Chemisol koji mu je predan to je vještačenje provedeno i na okolnost da li razrjeđivanje repelenata vodom i prskanje istog u širini od 2 metra po rubnim dijelovima parcele predstavlja pravilan način primjene tog repelenta.

15. Vještak za lovstvo Dražen Degmečić dana 2. ožujka 2026. dostavio je u spis pisani nalaz i mišljenje u kojem je naveo da se kemijski repelenti postavljaju u ciljano vrijeme (period prije sjetve pa do žetve), no može se i kroz cijelu godinu i kada na površinama ima poljoprivrednih kultura i kada nema. Razlog je da štićena površina bude odbojna za prilazak divljači tijekom cijele godine – da divljač ne stekne naviku hranjenja, prolaska, boravka na štićenoj površini. Vještak je naveo da se kemijski repelenti primjenjuju prema uputama proizvođača. Stoga ukoliko je tužitelj špricao trake na zemlji (izjava tužitelja), a koristio sredstvo iz spisa namijenjeno za srne i jelene – korektno je postupio - sukladno uputama proizvođača. Vještak je naveo da bi bilo dobro da je postupak primjene sredstava popraćen od strane predstavnika ovlaštenika lova, upravo kako bi se osigurala korektna primjena sredstva. Vještak naglašava da je štićenje površine najkasnije trebalo početi neposredno nakon sjetve, a prije nicanja.

15.1. Vještak nadalje navodi da jelenska divljač ima široki prostor kretanja u kojemu zadovoljavaju svoje životne potrebe. Košute koje vode krdo i one koje su ih spremne zamijeniti imaju taj prostor mapiran u memoriji, te ga koriste sukladno potrebama u određeno doba godine – je li riječ o pripremi za zimu, parenju, proljetnom rastu i razvoju ploda, izmjeni dlake i dr., dakle znaju gdje se što nalazi i u koje vrijeme je koja površina za njih korisna. Stoga se može u određenom vremenskom razdoblju na određenim površinama naći značajan broj jelenske divljači – pa i nekoliko krda, a visina oštećenja na biljkama te šteta koju mogu pričiniti (brstom, ogrizom i gaženjem) – može biti značajna i u kraće i u dulje vrijeme. Vještak navodi da osim korištenja pojedinog oblika zaštite, zadržavanje jelenske divljači ovisi o stupnju njihovog uznemiravanja te o korištenju i svih drugih raspoloživih oblika zaštite. Stoga, samo korištenje jedne mjere

– u ovom slučaju kemijskih repelenata neće imati značajan učinak, ukoliko se ne koriste i recimo električni pastiri, ukoliko se ne rade noćna čuvanja, tjeranja i plašenja divljači, a jednako tako je moguće i koristiti lov / odstrel (mjera skraćenja lovostaja kada se ishodi dopuštenje za lov upravo u vrijeme kada zakonom lov nije dozvoljen). Nadalje, oštećenja / šteta ovisi i o drugim raspoloživim izvorima hrane u to vrijeme, zatim o strukturi krda (mlađe životinje su odvažnije jer nemaju iskustvo koje starije jedinke imaju pa prelaze zapreke kako bi došle do hrane) i dr. Stoga vještak navodi da na pitanje vezano uz nastanak visine štete u razdoblju od 3. lipnja 2024. do 8. lipnja 2024. ne može sa sigurnosti odgovoriti jer ovisi o puno čimbenika. Ono što je jasno iz fotografija elaborata je da je jelenska divljač bila na površinama koje su fotografirane te se nalaze u spisu.

15.2. Vještak navodi da je važno za napomenuti kako je temeljem važeće zakonske regulative vezano uz lovstvo težište zaštite prebačeno na korisnika zemljišta koji mora biti aktivan, tražiti mjere, tražiti sinergiju sa ovlaštenikom prava lova, može i sam koristiti pojedine oblike zaštite, zahtijevati od ovlaštenika prava lova određene korake pa i oblike zaštite (koja ne mora biti samo kemijska, već i mehanička, električna i dr.).

15.3. Temeljem svega navedenog vještak je mišljenja da kemijski repelenti imaju jednak učinak kao i sva druga sredstva za štićenje branjene površine. No učinkovitost ovisi o načinu upotrebe. Bilo bi dobro da se to čuvanje obavlja u sinergiji s ovlaštenicima prava lova, koji u tom slučaju mogu za potrebe plašenja koristiti i vatreno oružje. Uz kemijske repelente bi svakako bilo dobro koristiti i mehaničke repelente (ograde) ili električne repelente (električni pastir). Kombinacija predmetnih repelenata uz pravovremeni ustroj čuvarske službe bi svakako poboljšao situaciju na predmetnom području.

16. Pisani nalaz i mišljenje vještaka za lovstvo je dostavljen na očitovanje parničnim strankama te se tužitelj na isto očitovao podneskom od 25. ožujka 2026. u kojem je naveo da nema prigovora na nalaz i mišljenje vještaka. Tuženik je nalazu vještaka prigovorio podneskom od 24. ožujka 2026. u kojem je prigovorio prvenstveno konstataciji vještaka da je tužitelj izjavio ili tvrdio da je špricao trake na zemlji. Tuženik smatra da vještak u nalazu tvrdi da je tužitelj natapao trake koje je ostavio uz rub parcele. Tuženik nadalje ukazuje da je prema mišljenju vještaka sa štićenjem parcela trebalo početi najkasnije nakon sjetve, a prije nicanja, te da je stoga prema stanju spisa dvojbena pravovremenost uporabe repelenata budući da ih je tužitelj preuzeo 3. lipnja 2024., kada je već trpio štetu. Tuženik smatra da stoga proizlazi da tužitelj nije sa štićenjem parcela započeo neposredno nakon sjetve.

17. Vještak se na prigovore tuženika usmeno očitovao na ročištu 7. svibnja 2026. kojom prilikom je ostao u cijelosti kod pisanog nalaza i mišljenja. Vještak je pojasnio da samo korištenje jedne mjere, u ovom slučaju kemijskih repelenata, neće imati značajan učinak, ukoliko se ne koriste i druge mjere, a poglavito noćna čuvanja tjeranja i plašenja divljači, sve s obzirom na očitu činjenicu velike koncentracije divljači u tom periodu na tom području kretanja, kao i s obzirom da je u blizini rezervat. Vještak je naveo da u tom smislu smatra da se neovisno o primjeni repelenta moglo desiti da već idući dan dođe do štete na usjevima ako se ne primjenjuju druge mjere, odnosno tjeranje i plašenje divljači, noćne patrole i slično. I samo tjeranje divljači ne jamči da ubrzo neće doći drugo krdo i ući na česticu pa je stoga najbitnije kombinirati sve mjere zaštite od divljači. Vještak navodi da smatra da je na predmetnim površinama bilo potrebno primjenu repelenata započeti prije same sjetve, i mjesec dva, kako bi se divljač navikla na to da se na toj površini nalazi neugodan miris i kako bi je stoga počela obilaziti. No i u tom slučaju zbog položaja potrebno je kombinirati i druge mjere jer su čestice okružene šumskom i grmastom vegetacijom. Vještak je pojasnio da kada je spomenuo u nalazu da je tužitelj prema vlastitim navodima špricao trake na zemlji da je mislio na prskanje traktorskom prskalicom rubnog područja oko čestica, čime je stvorio traku na zemlji. Vještak je ponovio da primjena repelenta jedanput u lipnju, kada je sjetva obavljena u travnju, nije adekvatna.

18. Sud je nalaz i mišljenje vještaka Dražena Degmečić prihvatio u cijelosti s obzirom da je vještak za dano mišljenje dao jasne i logične razloge, imajući pri tom u vidu da niti stranke nisu imale konkretne prigovore na nalaz i mišljenje vještaka, osim što je tuženik pogrešno shvatio navod vještaka da je repelent primijenjen prskanjem traka pri čemu je tuženik smatrao da se navod odnosi na trake tkanine dok je vještak pojasnio da je mislio na trake nastale prskanjem repelenta po zemlji.

19. Temeljem nalaza i mišljenja vještaka Degmečić utvrđeno je da prskanje repelenta Chemisol za srne i jelene na način da tvori mirisne trake na zemlji predstavlja pravilnu uporabu navedenog repelenta. Nadalje je utvrđeno da je primjenu kemijskog repelenta potrebno započeti prije same sjetve, kako bi se divljač navikla da se na štićenim površinama nalazi neugodan miris i kako bi je stoga počela obilaziti, stoga primjena repelenta na način da je prskanje obavljeno jedanput u lipnju, a sjetva obavljena u travnju, ne predstavlja adekvatnu uporabu repelenta. Utvrđeno je da u konkretnom slučaju, s obzirom na veliku koncentraciju divljači, uporaba kemijskih repelenata bez korištenja drugih mjera, a poglavito noćnih čuvanja i plašenja divljači, nema značajan učinak te da se stoga neovisno o primjeni repelenata moglo desiti da već idući dan dođe do štete na usjevima. Utvrđeno je da bi uz kemijske repelente svakako bilo dobro koristiti i mehaničke repelente (ograde) ili električne repelente (električni pastir).

20. Imajući u vidu da iz nalaza i mišljenja vještaka Dražena Degmečić proizlazi da je šteta na usjevima doista mogla nastati neposredno nakon primjene kemijskog repelenta, budući da je on primijenjen samo jednokratno, a tužitelj je o primjeni repelenta kojeg mu je tuženik predao 3. lipnja 2024. iskazivao životno i uvjerljivo, to je sud prihvatio iskaz tužitelja ŠR te je temeljem istog utvrdio da je tužitelj nakon preuzimanja kemijskog repelenta Chemisol za srne i jelene dana 3. lipnja 2024. navedeni repelent istog dana pripremio u omjeru koji piše na uputama i da je isti dan poprskao sve poljoprivredne površine na lokalitetu Gornje polje na način da je traktorskom prskalicom obišao rubno područje čestica u širini od 2 metra.

20.1. Iako zakonski zastupnik tuženika ŽR te svjedoci ĐR i GR u svojim iskazima nastoje sugerirati da tužitelj preuzeti repelent uopće nije primijenio sud u navedenom dijelu nije prihvatio iskaze navedenih svjedoka i z.z. tuženika jer su svjedoci i z.z. tuženika, kao članovi tuženika, zainteresirani za ishod postupka i zato jer su njihovi iskazi nelogični i neživotni. Naime, svjedok ĐR navodi da nije nazvao tužitelja kako bi provjerio je li primijenio repelent, iako je imao njegov broj telefona, a istovremeno je iskazao da komisija za štetu tuženika inače upozorava ljude kad primijete da repelent nije primijenjen. Dakle neživotno je i nelogično da svjedok ĐR, ukoliko je prilikom izlaska na lice mjesta 5. lipnja 2024. doista smatrao da tužitelj nije primijenio repelente, ne bi nazvao tužitelja, čiji broj je imao, iako prema njegovim vlastitim navodima komisija za štete tuženika to inače radi kada smatra da repelent nije primijenjen. Svjedok GR u svom iskazu je naveo da ne zna koliko dugo nakon primjene se osjeti miris repelenta jer za to nije stručan, no istovremeno tvrdi da tužitelj nije primijenio repelent upravo iz razloga jer prilikom izlaska na lice mjesta 5. lipnja 2024. nije primijetio miris istoga. Također valja istaknuti da niti svjedok ĐR niti GR, koji su na nekretninama tužitelja bili 5. lipnja 2024., nisu spominjali izostanak tragova prolaska traktora, koji spominje zakonski zastupnik tuženika ŽR kao temelj svog zaključka da tužitelj preuzete repelente nije primijenio. Pri tome ŽR u dopisu koji je potpisao u ime tuženika dana 22. srpnja 2024. (str. 17-18) uopće ne osporava da je tuženik primijenio zaštitna sredstva koje je primio dana 3. lipnja 2024., već osporava da je tužitelj primijenio ostale mjere zaštite od divljači, odnosno čuvanje parcela i primjena zvučnog plašila. Neživotno je i nelogično da ŽR, ako je smatrao da tužitelj uopće nije primijenio repelente primljene 3. lipnja 2024., to ne bi spomenuo u navedenom dopisu.

20.2. Kada se uzme u obzir da je tužitelj od tuženika u više navrata, kako prije sjetve i prije nastanka štete tako i kada je šteta već počela nastajati, tražio zaštitna sredstva za sprečavanje štete od divljači, da je tužitelj bio svjestan opasnosti nastanka štete od divljači budući da ju je na istim česticama već imao, kao i s obzirom na činjenicu da je tužitelj prema vlastitom iskazu primjenu repelenata smatrao žurnim poslom, posve je nelogično i neživotno da tužitelj primljene kemijske repelente ne bi primijenio.

20.3. S obzirom na sve prethodno navedeno utvrđeno je da je tužitelj kemijske repelente koje je preuzeo 3. lipnja 2024. istog dana i primijenio na česticama koje su predmet postupka.

21. Sud je prihvatio iskaz tužitelja i u dijelu u kojem je on naveo da je nakon prskanja kemijskih repelenata sa ocem svakodnevno obilazio polja koja su predmet postupka i da su oni, kada bi uočili divljač, pokušali divljač rastjerati trubljenjem i vikanjem, no da je to ostalo bez posebnog efekta jer bi se divljač malo udaljila i potom vratila. Sud je navedeni dio iskaza tužitelja prihvatio jer je životno i logično da je tužitelj, koji je ranije već pretrpio štetu na tom lokalitetu te koji je aktivno u više navrata od tuženika tražio osiguranje zaštitnih sredstava za sprečavanje štete od divljači, provodio i istjerivanje divljači. Osim toga iz dokaza u spisu proizlazi da je tužitelj tuženika obavijestio i kada je uočio početnu štetu na usjevima, i kada je šteta postala veća, što potvrđuje navode tužitelja da je čestice koje su predmet postupka obilazio redovito, a logično je da je prilikom obilaska čestica otjerao divljač ukoliko ju je zatekao na istima.

21.1. Zakonski zastupnik tuženika ŽR osporava navod tužitelja da je obilazio polja i rastjeravao divljač navodeći da članovi tuženika prilikom obilaska parcela tužitelja nikada nisu zatekli tužitelja ili nekog iz njegove obitelji da tjera divljač sa parcela. Uzevši u obzir da je iz rasporeda čuvanja lovišta koje je tuženik dostavio u sudski spis vidljivo da su članovi tuženika lokalitet Gornje polje obilazili jednom dnevno, i to u pravilu ne svaki dan (primjerice u razdoblju kada je prema navodima iz tužbe šteta nastajala lokalitet Gornje polje nije obiđen dana 3. i 4. lipnja 2024. te 6. lipnja 2024.) to činjenica što članovi tuženika kod obilaska lokaliteta Gornje polje nisu zatekli tužitelja u istjerivanju divljači ne predstavlja dokaz da tužitelj istjerivanje divljači nije provodio.

22. Dakle utvrđeno je da je tužitelj štitio svoju imovinu od nastanka štete od divljači i to obilaženjem čestica, rastjerivanjem divljači, zahtjevima prema tuženiku da mu osigura zaštitna sredstva za sprečavanje štete od divljači, a kada mu je tuženik osigurao kemijske repelente primjenom istih bez odgode. Isto tako je utvrđeno da je tužitelj obavještavao tuženika o namjeri sjetve, o izvršenoj sjetvi, dakle o okolnostima koje mogu utjecati na poduzimanje mjera za sprečavanje šteta, a istovremeno je tuženika obavijestio i o započetoj šteti.

22.1. Tužitelj nije ogradio svoje čestice, međutim s obzirom na činjenicu da tužitelj obrađuje veći broj čestica koje se ne nalaze sve na istom mjestu i u jednom bloku, kao i s obzirom na činjenicu da tužitelj na istima ne uzgaja trajne nasade, navedena činjenica ne predstavlja povredu obveze tužitelja da kao dobar gospodar poduzima primjerene mjere za sprečavanje štete. Naime, s obzirom na troškove postavljanja fiksne ograde, kao i praktične probleme koje bi predstavljalo ograđivanje većeg broja odvojenih čestica, od kojih su neke i nepravilnog oblika, nije opravdano očekivati od tužitelja da o svom trošku ogradi čestice koje se koriste za proizvodnju jednogodišnjih poljoprivrednih kultura. Da od poljoprivrednika nije opravdano očekivati da ograđuju poljoprivredne površine na kojima uzgajaju jednogodišnje kulture proizlazi i iz odredbe čl. 81. ZOL-a kojim je propisano da se šteta od divljači ne nadoknađuje na neograđenim površinama ako se na istima nalaze višegodišnji nasadi.

22.2. Tužitelj je sukladno odredbi čl. 79. st. 1. t. 2. ZOL-a dužan primijeniti mehanička, električna i kemijska zaštitna sredstva, međutim navedenom odredbom je propisano da je ista na zahtjev tužitelja, kao oštećenika, dužan osigurati tuženik, kao lovoovlaštenik.

22.3. Tužitelj je već prije sjetve, dopisom od 4. travnja 2024. zatražio od tuženika zaštitna sredstva za sprečavanje štete od divljači, ponovno ih je zatražio dopisom od 2. svibnja 2024., kojim je obavijestio tuženika o sjetvi suncokreta, te ih je ponovno tražio i nakon što je zamijetio da je na zasijanim česticama počela nastajati šteta od divljači. Tužitelj u dopisima nije definirao koja zaštitna sredstva traži te je u tom smislu tuženik, koji je dužan sa tužiteljem surađivati radi sprečavanja nastanka štete, imao dužnost tužitelju ponuditi zaštitna sredstva kojima raspolaže i koje smatra primjerenim s obzirom na položaj čestica tužitelja i kulturu koju uzgaja na istima.

22.4. Tuženik je tužitelju, usprkos činjenici da ga je tužitelj obavijestio o namjeri sjetve i o izvršenoj sjetvi, tužitelju osigurao i predao samo kemijski repelent i to tek nakon što je šteta na usjevima već počela nastajati, dana 3. lipnja 2024. Temeljem nalaza vještaka utvrđeno je da takva primjena repelenta nije pravilna budući da je repelent učinkovit samo ako njegova primjena započne prije sjetve kako bi se životinje navikle na neugodan miris i počele zaobilaziti štićeno područje, međutim činjenica da repelent nije primijenjen pravovremeno je odgovornost isključivo tuženika budući da je tužitelj zaštitna sredstava od tuženika zatražio pravovremeno, prije sjetve.

22.5. Zakonski zastupnik tuženika ŽR u svom iskazu spominje da je tuženik mogao osigurati tužitelju električne pastire, a u dopisu tuženika od 22. srpnja 2024., kojim je otklonjen odštetni zahtjev tužitelja, spominje i da su tužitelju bila na raspolaganju zvučna plašila. Međutim, imajući u vidu da je tužitelj od tuženika pisanim zahtjevima zatražio osiguranje zaštitnih sredstava, pri čemu nije isključio niti jedno zaštitno sredstvo, ne može se smatrati odgovornošću tužitelja što mu tuženik nije osigurao i druga zaštitna sredstva osim kemijskih repelenata. Pri tome valja napomenuti da je krajnje dvojbeno da li tuženik uopće nudi električne pastire budući da je iskaz z.z. tuženika MR o tome da tuženik vlasnicima poljoprivrednih površina osigurava električne pastire kontradiktoran iskazu svjedoka TR koji je izrijekom naveo da tuženik vlasnicima zemljišta ne daje električne pastire.

23. Dakle utvrđeno je da je tužitelj poduzeo sve dopuštene mjere, radnje i zahvate koji se od njega, kao dobrog gospodara, očekuju radi sprečavanja nastanka štete od divljači, te da je poglavito istjerivao divljač te primijenio repelente kada mu ih je tuženik osigurao, dok nije koristio druga mehanička ili električna zaštitna sredstva budući da mu ih tuženik, koji ih je bio dužan osigurati, nije osigurao, kao što mu nije pravovremeno osigurao niti same kemijske repelente.

24. Tuženik otklanja svoju odgovornost za štetu nastalu tužitelju navodeći da je poduzeo sve radnje za sprečavanje štete od divljači sukladno čl. 77. ZOL-a.

24.1. Uvidom u dokumentaciju koja je dostavljena u prilogu odgovora na tužbu utvrđeno je da je tuženik doista u dva navrata zatražio skraćenje lovostaja na divljač jelen obični, koje skraćenje mu je odobreno rješenjima Ministarstva poljoprivrede od 11. ožujka 2024. i 22. svibnja 2024., te da je tuženik 26. veljače 2024. zatražio dozvolu za redukcijski odstrel jelena, koji mu je odobren rješenjem Koprivničko-križevačke županije od 28. veljače 2024. Nadalje je utvrđeno da je tužitelj organizirao lovnu aktivnost 2. i 3. svibnja 2024. te 6. lipnja 2024., no ne na području Gornje polje. Isto tako je utvrđeno da je tužitelj organizirao obilaske lovišta u dvije patrole dnevno, pri čemu je temeljem iskaza saslušanih svjedoka, članova tuženika, utvrđeno da su te patrole rastjerivale divljač samim svojim prolaskom kroz područje lovišta.

24.2. Dakle utvrđeno je da je tuženik od mjera iz čl. 77. ZOL-a organizirao izgon divljači te smanjenje broja divljači putem skraćivanja lovostaja i redukcijskog lova. Međutim navedena činjenica ne utječe na odgovornost tuženika za štete nastale u lovištu budući da je člankom 80. st. 1. ZOL-a, koji predstavlja lex specialis u odnosu na Zakon o obveznim odnosima, propisano da se odgovornost tuženika, kao lovoovlaštenik, za štetu koju prouzroči divljač u lovištu može isključiti samo ako oštećenik nije poduzeo radnje iz čl. 79. ZOL-a.

24.3. Neovisno o prethodno navedenom valja istaknuti da je temeljem iskaza svjedoka TR utvrđeno da se nekretnine tužitelja u području Gornje polje nalaze unutar pojasa 300 metara od ruba naselja te da se zbog toga ne mogu koristiti topovi u svrhu rastjerivanja divljači, a temeljem iskaza svjedoka KR je utvrđeno da u predjelu gdje je nastala šteta nema čeka jer se ne smije loviti 300 metara od ruba naselja. S obzirom na prethodno navedene činjenice proizlazi da predio gdje se nalaze nekretnine tužitelja na kojima je nastala šteta predstavlja svojevrsno sklonište za divljač budući da se u tom predjelu ne provodi lov i ne koriste se topovi za rastjerivanje divljači, što nije slučaj u ostatku lovišta. Stoga nije čudno da se upravo u tom predjelu pojačano pojavljuje šteta. Imajući u vidu navedeno tuženik je bio dužan osigurati tužitelju repelente već prije sjetve, kada ih je tužitelj prvi puta zatražio, a bio je dužan tužitelju ponuditi i električne pastire budući da se druge mjere zaštite u tom predjelu ne mogu koristiti. Isto tako stav je ovoga suda da je tuženik bio dužan u predjelu gdje se nalaze nekretnine tužitelja na kojima je nastala šteta organizirati svakodnevne patrole radi istjerivanja divljači, po potrebi i više njih dnevno, sve s obzirom na povećanu opasnost od nastanka štete, što tuženik prema rasporedu čuvanja lovišta u spisu nije učinio. Stoga je utvrđeno da tuženik nije poduzeo sve mjere za sprečavanje štete od divljači koje je prema čl. 77. ZOL-a bio dužan učiniti.

25. Slijedom navedenog utvrđeno je da je tužitelj, kao oštećenik, poduzeo sve dopuštene mjere, radnje i zahvate koji se od njega, kao dobrog gospodara, očekuju radi sprečavanja nastanka štete od divljači te je od tuženika pravovremeno i u više navrata tražio da mu osigura zaštitna sredstva radi sprečavanja štete na usjevima dok je tuženik propustio tužitelju na njegov zahtjev pravovremeno osigurati kemijska zaštitna sredstva, a propustio mu je osigurati i mehanička, odnosno električna zaštitna sredstva, zbog čega je tuženik u smislu čl. 80. st. 1. ZOL-a isključivo odgovoran za štetu koja je nastala na usjevima tužitelja te je dužan tužitelju nastalu imovinsku štetu nadoknaditi.

26. Tužitelj je radi osiguranja dokaza i utvrđenja visine štete na usjevima proveo postupak osiguranja dokaza u kojem je održan uviđaj na licu mjesta dana 1. listopada 2024. sa poljoprivrednim vještakom Josipom Haramija. Vještak je temeljem uviđaja izradio nalaz i mišljenje u kojem je utvrdio da je na česticama koje su predmet postupka na suncokretu nastala znatna šteta od divljači, najvjerojatnije jelenske divljači, u fazi butonizacije, prije početka cvatnje, kada su popašene – odgrizene glavice. Vještak je utvrdio da je s obzirom na sušnu godinu i raspored oborina uz primjenu optimalnih agrotehničkih mjera očekivani procijenjeni prinos suncokreta 3.200 kg/ha (na bazi suhog zrna standardne kvalitete). Vještak je utvrdio da je veleprodajna tržišna cijena suncokreta u studenom 2024. iznosila 428,60 eura po toni. Vještak je prilikom uviđaja, za potrebe izrade nalaza, izvršio brojanje i analizu biljaka s obzirom na intenzitet štete te na prisustvo korova, te je uslijed prisustva korova na kčbr. [katastarska čestica] umanjio procjenu štete. Vještak je utvrdio da je tužitelj na svim česticama, osim čestice 4470 k. o. [katastarska općina], primjenjivao optimalne agrotehničke mjere te da je na istima nastala šteta od divljači u rasponu od 5 do 90%. Na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nastala je šteta od 90%, no vještak je radi zakorovljenosti utvrdio da se kao šteta od divljači može priznati umanjenje uroda od 60%. Temeljem prethodno navedenog vještak je utvrdio da je na k. č. br. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], ukupne površine 42.849 m2 nastala šteta od divljači uslijed koje je umanjen urod za ukupno 5.956 kg suhog sjemena suncokreta, odnosno po cijeni od 0,43 eura/kg, ukupno šteta od 2.560,99 eura.

27. Tuženik je prigovorio nalazu vještaka Haramije iz spisa osiguranja dokaza navodeći da je tužitelj u pogledu čestica koje su predmet postupka prijavio štetu na usjevima suncokreta uslijed suše od 80% te stoga prigovara utvrđenju vještaka Josipa Haramije da bi očekivani prinos iznosio 3 tone po hektru. Tuženik se pri tom poziva na podatke Ministarstva financija o očekivanom prinosu suncokreta za 2023. godinu od 2,9 t/ha. Tuženik smatra da, uzevši u obzir da je tužitelj prijavio štetu od suše od 80%, šteta od divljači ne može iznositi onoliko koliko je utvrdio vještak.

28. Sud je službenim putem od Općine Legrad pribavio tužiteljevu prijavu štete od prirodne nepogode, suše, uvidom u koju je utvrđeno da je tužitelj doista prijavio štetu na usjevima suncokreta na površini od 10,71 ha te da je kao iznos prve procjene štete naveo 80%.

29. Tužitelj ČR je u svom iskazu vezano uz prijavu štete od suše na usjevima naveo da je prijavio štetu od 80% iz razloga jer se raspitao kod ostalih poljoprivrednika što će navesti, te da je morao navesti 80% jer su i ostali poljoprivrednici pisali 80%. Naveo je da se dostupan iznos dijeli na sve poljoprivrednike te da iznos koji pojedini poljoprivrednik primi bude znatno manji od onoga koji je naveden u zapisniku. Naveo je da je u dijelovima koji nisu oštećeni od divljači 2024. imao urod od 3,1 do 3,2 t suncokreta po hektru.

30. Vještak Josip Haramija se na prigovore tuženika, nakon uvida u tužiteljevu prijavu štete od suše, očitovao dopunom nalaza i mišljenja od 27. veljače 2026. u kojoj je naveo da je tužitelj u prijavi štete od prirodne nepogode suše priložio proračun štete od 17. rujna 2024. gdje je navedeno da je šteta nastala na 10,71 ha uz prosječni trogodišnji prirod od 2,9 t/ha te da je temeljem procjene štete od 80% te cijene od 314,94 eura/t izračunata šteta od suše u iznosu od 7.825,38 eura. Vještak navodi da se prema propisanoj proceduri prijava šteta od suše temelji na administrativno određenim prosječnim trogodišnjim prinosima koji za suncokret iznose 2,9t/ha za područje Koprivničko-križevačke županije. Vještak navodi da je neovisno o navedenom dobro poznato da poljoprivrednici postižu prinose suncokreta i od 4 do 5t/ha prosječno. Vještak kao primjer navodi podatke pokusa suncokreta firme Corteva u 2024. godini gdje je na lokaciji u blizini [adresa] postignut prinos suncokreta između 4,5 i 5 t/ha. Vještak također navodi da je bio predsjednik stručnog povjerenstva za procjenu šteta od elementarnih nepogoda Koprivničko-križevačke županije te da mu je poznata problematika pokušaja preuveličavanja procijenjenih iznosa šteta od lokalnih poljoprivrednika.

30.1. Vještak navodi da je za potrebe izrade svog nalaza sve oštećene površine detaljno pregledao te da je procjenio štetu od divljači imajući u vidu umanjeni prinos radi suše, i na pojedinim parcelama radi korova, odnosno da je bez suše očekivani urod mogao iznositi i do 4-4,5 t/ha, a da je vještak zbog suše prosječni urod procijenio na 3,2 t/ha.

30.2. Stoga je vještak u cijelosti ostao kod procjene štete na 13 čestica koje su predmet postupka od 2.560,99 eura.

31. Dopuna nalaza i mišljenja vještaka dostavljena je na očitovanje strankama te tužitelj na istu nije imao primjedbi dok je tuženik prigovorio podneskom od 24. ožujka 2026. ustrajući u tvrdnji da je vještak umjesto 20% štete od suše, kako je utvrđeno u njegovom nalazu, trebao uzeti da bi na usjevima uslijed suše nastala šteta od 80%, kako je navedeno u prijavi tužitelja. Nadalje navodi da je nepoznato kakvo zrno je tužitelj koristio, pozivajući se pri tom i na navod tužitelja da nema puno iskustva sa suncokretom te da mu je ranije najveći prinos iznosio 3,6 do 3,7t/ha. Stoga tuženik i nadalje smatra da je šteta od divljači bila bitno manja od one koju je utvrdio vještak.

32. Vještak se na prigovore tuženika očitovao na raspravi 7. svibnja 2026. te je naveo da je za potrebe izrade nalaza kod izračuna štete na pojedinoj parceli uzeo u obzir neoštećene dijelove parcela gdje su glavice suncokreta u potpunosti bile formirane te da je, imajući u vidu sklop biljaka po jedinici površine veličinu glavica broj redova odnosno broj zrna po glavici te poznate mase 1000 sjemenki suncokreta došao do procjene prinosa od 3200 kg po hektru. U to je bio uključen utjecaj suše na smanjenje prinosa. Vještak navodi da se šteta od jelenske divljači na suncokretu očituje u odgrizanju cvjetova, zbog čega se ne formira glavica, a štete su bile iznimno velike jer je veliki postotak glavica suncokreta nedostajao zbog divljači. Dakle vještak navodi da je procjenu uroda radio temeljem konkretnog stanja na terenu. Vještak je naveo da s obzirom na stanje biljaka na poljima prilikom uviđaja u spisu osiguranja dokaza apsolutno isključuje mogućnost da je na tim biljkama moglo doći do smanjenja uroda zbog suše od 80%.

33. Sud je nalaz i mišljenje poljoprivrednog vještaka Josipa Haramije prihvatio u cijelosti s obzirom da je vještak nalaz izradio temeljem uviđaja na licu mjesta i utvrđenja konkretnog stanja na terenu te budući da je vještak svoj nalaz detaljno i logično argumentirao.

33.1. Tuženik prigovara utvrđenoj visini štete prvenstveno pozivanjem na činjenicu da je tužitelj prijavio nastanak 80% štete na usjevima od suše. S obzirom da iz očitovanja vještaka proizlazi da je vještak procjenu visine štete na svakoj parceli radio na način da je uzeo u obzir sklop biljaka po jedinici površine, da je potom na dijelovima parcela koje nisu bile oštećene od divljači uzeo u obzir veličinu glavica i broj zrna po glavici te da je potom temeljem poznate mase 1000 sjemenki suncokreta došao do procjene prinosa od 3.200 kg/ha, to je evidentno da takva metodologija dovodi do objektivne procjene očekivanog uroda suncokretna na konkretnoj parceli u konkretnoj godini. Svi prigovori koje tuženik iznosi polaze od pretpostavke da je vještak uzimao neke prosječne podatke, i da je pri tom na taj način utvrdio previsoki očekivani prinos. Međutim metodologija koju je koristio vještak utvrdila je konkretno stanje na terenu jer je iz prinosa na dijelovima konkretnih parcela neoštećenim od divljači vještak izveo očekivani prinos za cijelu parcelu u slučaju da do štete od divljači nije došlo. Budući da su dijelovi konkretnih parcela koji nisu bili oštećeni od divljači, a temeljem kojih je izračunat prinos za cijelu parcelu, bili izloženi suši kao i dijelovi oštećeni od divljači, jasno je da je metodologija koju je primijenio vještak uzela u obzir smanjenje prinosa uslijed suše. Stoga je vještak argumentirano otklonio prigovore tuženika na svoj nalaz.

33.2. U konkretnom slučaju je evidentno, s obzirom na nalaz i mišljenje vještaka Haramije, da je tužitelj u prijavi šteta od suše neistinito prikazao podatke o procjeni štete od suše, međutim navedeno nije predmet ovog postupka već može biti predmet nekih drugih postupaka koje nadležna tijela mogu pokrenuti protiv tužitelja.

33.3. Slijedom navedenog temeljem nalaza i mišljenja vještaka Haramije utvrđeno je da je na česticama koje su predmet postupka na suncokretu nastala znatna šteta od divljači, najvjerojatnije jelenske divljači, u fazi butonizacije, prije početka cvatnje, kada su popašene – odgrizene glavice. Utvrđeno je da je da je tužitelj na svim česticama, osim čestice 4470 k. o. [katastarska općina], primjenjivao optimalne agrotehničke mjere te da je na istima nastala šteta od divljači u rasponu od 5 do 90% od očekivanog prinosa u slučaju da štete od divljači nije bilo. Na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nastala je šteta od divljači od 90%, no vještak je radi zakorovljenosti utvrdio da se kao šteta od divljači može priznati umanjenje uroda od 60%. Utvrđeno je da je na k. č. br. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], ukupne površine 42.849 m2 nastala šteta od divljači uslijed koje je umanjen urod za ukupno 5.956 kg suhog sjemena suncokreta, odnosno po cijeni od 0,43 eura/kg, ukupno šteta od 2.560,99 eura.

34. Budući da je utvrđeno da je tužitelj, kao oštećenik, poduzeo radnje iz čl. 79. st. 1. ZOL-a te je kao dobar gospodar zaštitio svoju imovinu od nastanka štete od divljači, a da je i tuženik propustio tužitelju na njegov zahtjev osigurati mehanička i električna zaštitna sredstva, kao i pravovremeno predati kemijska zaštitna sredstva kako bi se tužitelju omogućilo da spriječi nastanak štete na česticama koje su predmet postupka, pri čemu šteta na svim parcelama iznosi 5% ili više, to je tuženik temeljem čl. 80. st. 1. ZOL-a obvezan tužitelju naknaditi nastalu štetu na usjevima suncokreta. Kako je temeljem nalaza i mišljenja vještaka Haramije utvrđeno da je tužitelj pretrpio štetu od divljači u vidu izgubljene zarede zbog umanjenog prinosa suncokreta u iznosu od 2.560,99 eura, to je temeljem odredbe čl. 80. st. 1. ZOL-a tuženiku naloženo da tužitelju isplati iznos od 2.560,99 eura.

34.1. Budući da šteta koja je nastala tužitelju predstavlja nerepariranu imovinsku štetu koja prema sudskoj praksi dospijeva danom presuđenja, to je tužitelju dosuđena zatezna kamata od dana presuđenja do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023. – dalje u tekstu ZOO), i to kamatna stopa koja se primjenjuje na ostale odnose

34.2. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom I. izreke presude.

35. Tužbeni zahtjev je odbijen u dijelu u kojem tužitelj potražuje zateznu kamatu od 9. lipnja 2024. do 15. lipnja 2026., kao dana presuđenja, budući da nereparirana imovinska šteta dospijeva danom presuđenja.

35.1. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.

36. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a.

36.1. Tužitelju su dosuđeni zatraženi troškovi koji su bili prijeko potrebni radi vođenja parnice i zastupanja po punomoćniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (NN 138/23., 107/25. – dalje u tekstu Tarifa), prema vrijednosti predmeta spora od 2.560,99 eura.

36.2. Tužitelju je priznat je trošak sastava tužbe od 14. travnja 2025. (Tbr. 7.1) u iznosu od 200,00 eura, odnosno uvećano za PDV u iznosu od 250,00 eura, trošak sastava obrazloženih podnesaka od 25. rujna 2025., 14. studenog 2025. i 25. ožujka 2026. (Tbr. 8.1) u iznosu od 200,00 eura svaki, trošak podneska od 27. listopada 2025. (Tbr 8.4) u iznosu od 50,00 eura, te trošak zastupanja na ročištima 10. rujna 2025., 23. listopada 2025., 21. siječnja 2026. i 7. svibnja 2026. (Tbr. 9.1) u iznosu od 200,00 eura svako, što ukupno iznosi 1.700,00 eura. Na navedeni iznos valja dodati trošak predujma za provedena vještačenja u iznosu od 800,00 eura, sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 54,05 eura, te sudski pristojbu na presudu u zatraženom iznosu od 54,05 eura, što sveukupno iznosi 2.608,10 eura.

36.3. Tužitelju su nadalje temeljem odredbe čl. 168. st. 2. ZPP-a priznati nužni troškovi postupka osiguranja dokaza (specificirani u tužbi) i to trošak sastava prijedloga za osiguranje dokaza (Tbr. 16.1) u iznosu od 100,00 eura, trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na uviđaju održanom 1. listopada 2024. (Tbr. 17.) u iznosu od 150,00 eura, što ukupno iznosi 250,00 eura, odnosno uvećano za PDV po stopi od 25% iznosi 312,50 eura. Na navedeno valja dodati i trošak predujma za izlazak sudske komisije i provedeno vještačenje u svrhu osiguranja dokaza u iznosu od 663,61 euro, te trošak sudske pristojbe na prijedlog za osiguranje dokaza od 6,64 eura. Stoga je tužitelju ukupno priznat trošak osiguranja dokaza od 982,75 eura.

36.4. Slijedom navedenog tuženiku je naloženo da tužitelju s osnova troškova postupka isplati iznos od 3.590,85 eura.

36.5. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022.) koji propisuje da kamate na troškove postupka teku od dana donošenja odluke pa do naplate. Stopa zatezne kamate utvrđena je temeljem odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a po stopi koja se primjenjuje za ostale odnose.

36.6. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak sastava prijedloga za privremenu mjeru, i sastava podneska od 24. travnja 2025., kojim je tužitelj obrazlagao prijedlog za privremenu mjeru, s obzirom da je prijedlog za određivanje privremene mjere odbijen kao neosnovan. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak sastava žalbe od 6. svibnja 2025. budući da je ta žalba odbijena. Tužitelju nije priznat niti trošak sastava podneska od 27. listopada 2025. preko iznosa od 50,00 eura budući da se ne radi o obrazloženom podnesku već podnesku kojim tužitelj dostavlja dokumentaciju prema nalogu suda. Tužitelju nije priznat trošak sastava prijedloga za osiguranje dokaza preko iznosa od 100,00 eura uvećano za PDV i trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na uviđaju održanom 1. listopada 2024. preko iznosa od 150,00 eura uvećano za PDV budući da je postupak osiguranja dokaza proveden prije pokretanja parničnog postupka te se troškovi dosuđuju primjenom Tbr. 16. i 17. Tarife.

36.7. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom III. izreke presude.

Koprivnica, 15. lipnja 2026.

Sudac

Jerko Bogdanić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude i rješenja. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda i rješenje objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude i rješenja obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda i rješenje objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda i rješenje objavljuje, sud će presudu i rješenje dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. ZPP-a).

Dostaviti:

1. Odvjetnik Goran Gložinić, Ludbreg

2. Odvjetnik Krunoslav Vuljak, Koprivnica