Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

OIB 77561654785

Poslovni broj: P-16/2024-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima po sucu Ivanu Katičiću kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Opća županijska bolnica Vinkovci, Zvonarska 57, OIB: 10731502631, zastupana po ravnatelju dr.sc. DČ, dr. med. I punomoćniku VČ, zaposleniku tužitelja, protiv tuženice RČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Slavenu Karabanu, odvjetniku u Vinkovcima, radi predaje u posjed stana, nakon održane i zaključene glavne rasprave 19. svibnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, tuženice i punomoćnika tuženice, 15. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženici RČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju Općoj županijskoj bolnici Vinkovci iz Vinkovaca, Zvonarska 57, OIB: 10731502631, preda u posjed stan uknjižen kao etažno vlasništvo (E-30) suvlasničkog udjela od 365/10000, povezano sa vlasništvom stana br. 25. na četvrtom katu drugi desno, ukupne površine 60,44 m[2] , te sporednog dijela ostave br. 25 u suterenu ukupne površine 4,07 m , a koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] stambena zgrada u [adresa] površine 446 m[2] upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], slobodan od stvari i osoba, kao i da mu naknadi parnične troškove, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 9. siječnja 2024. podnio tužbu u kojoj navodi da tuženica koristi stan u vlasništvu tužitelja na adresi [adresa], uknjiženog etažno vlasništvo (E-30) suvlasničkog udjela od 365/10000 povezano sa vlasništvom stana br. 25. na četvrtom katu drugi desno, ukupne površine 60,44 m[2] , te sporednog dijela ostave br. 25 u suterenu ukupne površine 4,07 m , a koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] stambene zgrade u [adresa] površine 446 m[2] , upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

1.1. Tužitelj također navodi da je opomenom pred tužbu od 21. travnja 2023. godine, pozvao tuženicu da u roku od 30 dana od dana primitka opomene iseli iz predmetnog stana te da tužitelju preda ključeve od stana, ali tuženica nije postupila po opomeni i nije napustila posjed predmetnog stana.

1.2. Obzirom na navedeno, tužitelj predlaže da sud donese presudu kao u izreci.

2. U odgovoru na tužbu tuženica osporava navode iz tužbe te se protivi tužbenom zahtjevu. Navodi da nije sporno da tuženica koristi stan u vlasništvu tužitelja Opća Županijska bolnica u [adresa], stan broj 25/IV kat, ali ne odgovara istini da tuženica „bez bilo kakve osnove drži u posjedu predmetni stan“. Navodi da je tuženica RČ, član obiteljskog domaćinstva ranije nositeljice stanarskoga prava EČ (njezine majke), te nakon njezine smrti ima pravo nastaviti koristiti stan koji je predmet tužbe, te „preuzeti“ status nositelja stanarskog prava – sada zaštićenog najmoprimca na istome stanu, sve sukladno odredbama ranije važećeg Zakona o stambenim odnosima odnosno sada važećeg Zakona o najmu stanova i dr. pozitivnim propisima.

3. Očitujući se na navode iz odgovora na tužbu, tužitelj navodi da je majka tuženice EČ preminula prije stupanja na snagu Zakona o najmu stanova te da je kao njezin bračni drug otac tuženice BČ propustio zakonom propisani rok od šest mjeseci u kojem je sukladno zakonu tužitelju kao vlasniku nekretnine trebao podnijeti zahtjev za sklapanje ugovora o najmu stana, odnosno da je zahtjev za sklapanje ugovora o najmu stana isti po punomoćniku podnio tek u rujnu 1997. godine, gotovo godinu dana od stupanja na snagu zakona. Nadalje, osim propuštanja zakonom propisanog roka za podnošenje zahtjeva za sklapanje ugovora o najmu stana tužitelju otac tuženice je ujedno izgubio pravo tražiti od suda da presuda nadomjesti ugovor o najmu budući donošenje iste nije zatraženo kroz razumno vrijeme.

3.1. Također navodi da obzirom nije došlo do sklapanja ugovora o najmu stana iz razloga što je otac tuženice kao najmoprimac propustio u zakonom propisanom roku zatražiti sklapanje ugovora ili s tim u vezi odgovarajuću sudsku zaštitu isti je zbog nepoduzimanja ovih pravnih radnji u razumnom vremenu, kroz razdoblje dulje od 20 godina od stupanja na snagu Zakona o najmu stanova, izgubio zakonom stečena prava najmoprimca. Radi navedenog ne postoje niti pretpostavke za prelazak prava i obveza najmoprimca na tuženicu te ista nema pravni položaj najmoprimca.

4. Na glavnoj raspravi od 19. svibnja 2026. punomoćniku tuženice je naveo da sukladno Zakonu o najmu stanova i pratećoj sudskoj praksi, samim stupanjem na snagu navedenog zakona ex lege svaki raniji nositelj stanarskog prava stječe status zaštićenog najmoprimca, a nigdje u zakonu ne stoji da ukoliko bi popustio rok od 6 mjeseci da se time gubi navedeni status a posebno ne stoji da je raniji nositelj stanarskog prava i članovi njegovog obiteljskog domaćinstva dužan iseliti iz stana.

5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao izvadak iz zemljišne knjige (stranica 4.-10. spisa), priznanicu (stranica 21. spisa), rješenje od 30. travnja 1991. (stranica 22. spisa), ugovor o korištenju stana (stranica 23. -24. spisa), punomoć (stranica 25. spisa), dopis BČ (stranica 26. spisa), rješenje (stranica 27. spisa), odluku (stranica 28. spisa), odluku (stranica 29. spis), ugovor o korištenju stana (stranica 30. spisa), obavijest (stranica 31. spisa), rješenje o visini stanarine (stranica 32. spisa), potvrdu (stranica 33. spisa), ugovor o korištenju stana (stranica 34.-35. spisa), rješenje (stranica 36. spisa), odluku (stranica 37. spisa), izjavu (stranica 38.-39. spisa), dopis odvjetnika FČ (stranica 71), te je saslušao tuženicu.

6. Sud je odbio dokazni prijedlog za saslušanjem svjedoka FČ jer je temeljem provedenih dokaza činjenično stanje utvrđeno, te saslušanje navedenog svjedoka nije bilo potrebno.

7. Na temelju ocjene provedenih dokaza sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Tijekom postupka nije sporno da je tužitelj vlasnik stana na adresi [adresa], uknjiženog etažno vlasništvo (E-30) suvlasničkog udjela od 365/10000 povezano sa vlasništvom stana br. 25. na četvrtom katu drugi desno, ukupne površine 60,44 m[2] , te sporednog dijela ostave br. 25 u suterenu ukupne površine 4,07 m[2] , a koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] stambene zgrade u [adresa] površine 446 m[2] , upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Nije sporno da tuženica stanuje u navedenom stanu.

9. Sporno je da li tuženica predmetni stan koristi bez pravnog osnova, te je li dužna navedeni stan predati u posjed tužitelju.

10. Uvidom Odluku o dodjeli stanova od 19. studenog 1971. i rješenje od 22. studenog 1971. utvrđeno je da je Medicinski centar Vinkovci dodijelio EČ stan u [adresa] S-4.

11. Uvidom u ugovor o korištenju stana od 13. veljače 1978. sklopljenog između Medicinski centar -OOUR „Bolnička djelatnost“ Vinkovci i EČ utvrđeno je da je ovim ugovorom EČ primila na korištenje dvoiposobni komforni stan u [adresa], koji stan joj je kao nosiocu stanarskog prava dodijeljen odlukom Medicinskog centra Vinkovci od 24. siječnja 1978. Točkom II. navedenog ugovora utvrđeno je predmetni stan zajedno sa nosiocem stanarskog prava imaju pravo koristiti i članovi porodičnog domaćinska i to: suprug BČ, te djeca AČ, TČ, CČ i PČ.

12. Uvidom u odluku Radničkog savjeta Medicinskog centra Vinkovci od 26. svibnja 1984. utvrđeno je da je ovom odlukom odlučeno da će predmetni stan u [adresa] S-113/II koristiti članovi porodičnog domaćinstva koji su u trenutku smrti EČ stanovali zajedno u stanu i to: suprug BČ, te djeca AČ, TČ, CČ i PČ.

13. Uvidom u punomoć od 2. rujna 1997. utvrđeno je da je ovom punomoći BČ ovlastio CČ da u njegovo ime i za njegov račun sklopi ugovor o najmu stana u [adresa].

14. Uvidom u dopis BČ, zastupan po punomoćniku CČ od 3. rujna 1997. utvrđeno je da je BČ zatražio od Opće bolnice Vinkovci da s njim sklopi ugovor o najmu stana u [adresa].

15. Uvidom u dopis BČ, zastupanog po punomoćniku FČ, odvjetniku u [adresa] od 10. rujna 1997. utvrđeno je da je ovim dopisom BČ također zatražio od Opće bolnice Vinkovci sklapanje ugovora o najmu za predmetni stan.

16. Saslušana na glavnoj raspravi od 19. svibnja 2026. tuženica je navela da je u predmetni stan uselila 1978. kada je imala 4. godine zajedno sa svojim roditeljima i braćom i sestrama. U tom stanu je živjela do 1996. kada se udala i nakratko otišla iz stana, međutim zbog nesuglasica u braku ubrzo se vratila u ovaj stan te je više boravila u tom stanu nego u kućanstvu sa tadašnjim suprugom. Navela je da trenutno u stanu živi ona sa svoja dva sina i kćeri koji su punoljetni, međutim djeca su se trenutno izmjestili iz stana budući je unazad tri mjeseca u stanu isključena električna energija. Navela je da je njezin otac boravio na terenu u Zagrebu te je dao punomoć njezino bratu CČ da može ponijeti zahtjev za sklapanje ugovora o najmu sa tužiteljem te je zahtjev i podnesen putem odvjetnika. Sjeća se da je u jednom trenutku oglašena i prodaja ovog stana, te su oni imali namjeru kupiti stan, da bi kasnije oglas o prodaji stana bio maknut, te se sjeća da je njezin brat uplatio jamčevinu za kupnju stana. Navela je da ona ne plaća najamninu niti nikakvu naknadu tužitelju, ali da je voljna plaćati te je voljna i sada s tužiteljem sklopiti ugovor o najmu. Navela je da njezin otac ne živi u tom stanu već živi u [adresa]. Navela je da je njoj bilo poznato da je stan u vlasništvu tužitelja. Navela je da je ona za vrijeme boravka u stanu izvršila i određena ulaganja kao što su promjena pločica i vanjske stolarije. Također je navela da do podnošenja tužbe u ovom predmetu tužitelj nije podnosio niti tužbu za iseljenje niti tužbu za plaćanje najamnine koju je ona voljna plaćati. Navela je da je cijelo vrijeme imala prijavljenu adresu na adresi predmetnog stana, te da je njezin brak razveden 2006., međutim bez obzira na to i za vrijeme trajanja braka više je boravila u predmetnom stanu nego u kućanstvu sa tadašnjim suprugom.

17. Odredbom članka 30. stavka 1. Zakona o najmu stanova (Narodne novine broj: 91/96 – dalje u tekstu: ZNS), koji zakon je stupio na snagu 5. studenog 1996., propisano je da danom stupanja na snagu ovoga Zakona prestaje stanarsko pravo osobama koje su to pravo stekle prema propisima koji su vrijedili do dana stupanja na snagu ovoga Zakona. Stavkom 2. istog članka propisano je da osobe iz stavka 1. ovoga članka danom stupanja na snagu ovoga Zakona stječu prava i obveze najmoprimca. Nadalje, odredbom članka 31. stavka 1. ZNS propisano je da vlasnik stana i osoba iz članka 30. koja ispunjava uvjete najmoprimca sklapaju, sukladno odredbama ovoga Zakona, ugovor o najmu stana na neodređeno vrijeme, s time da najmoprimac za to vrijeme ima pravo ugovoriti zaštićenu najamninu. Nadalje člankom 33. stavkom 2. ZNS propisano je da je zahtjev za sklapanje ugovora o najmu stana najmoprimac dužan podnijeti vlasniku stana u roku od 6 mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona, odnosno od dana pravomoćnosti odluke kojom je odlučeno o pravu te osobe na korištenje stanom, dok je stavkom 3. istog članka propisano je da ako vlasnik stana u roku od 3 mjeseca od primitka pisanog zahtjeva najmoprimca ne sklopi ili odbije sklopiti ugovor o najmu stana najmoprimac će tražiti od suda donošenje presude koja će zamijeniti taj ugovor

18. Tijekom postupka je utvrđen da je 1978. majka tuženice EČ dobila na korištenje predmetni stan u [adresa], te je stekla stanarsko pravo. Kao članovi porodičnog domaćinstva EČ između ostalog su navedeni i suprug BČ i kćerka PČ (sada RČ), ovdje tuženica. Nakon smrti EČ predmetni stan su nastavili koristiti članovi porodičnog domaćinstva, pa tako i BČ i tuženica. Nakon stupanja na snagu ZNS BČ je podnio tužitelju zahtjev za zaključenje ugovora o najmu stana 3. rujna 1997., ali ugovor o najmu stana nije zaključen. Utvrđeno je da niti BČ, a niti tuženica nisu podnosili tužbu kojom bi tražili od suda donošenje presude koja će zamijeniti ugovor o najmu stana, sukladno članku 33. stavka 3. ZNS. Utvrđeno je da je tuženica bila u braku od 1996. do 2006., te je u tom razdoblju djelomično stanovala u predmetnom stanu, a djelomično na drugoj adresi u kućanstvu sa tadašnjim suprugom.

19. Budući je tuženica imala stanarsko pravo na predmetnom stanu kao član domaćinstva EČ, koje je prestalo danom stupanja na snagu ZNS, te je stekla prava i obveze najmoprimca, sukladno odredbi članka 30. stavka 1. i 2. ZNS, pa je imala pravo nastaviti koristiti predmetni stan.

20. Prema stajalištu ovog suda, rok od šest mjeseci iz članka 33. stavka 2. ZNS nije prekluzivni rok, te činjenica da je otac tuženice BČ zahtjev za sklapanje ugovora o najmu stana podnio izvan roka ne znači da je izgubio status najmoprimca.

21. Tijekom postupka nije sporno da nakon podnesenog zahtjeva nije zaključen ugovor o najmu stana, te je otac tuženice trebao podnijeti tužbu kojom će tražiti od suda donošenje presude koja će zamijeniti taj ugovor, a sukladno članku 33. stavku 3. ZNS. Tijekom postupka nije sporno da ovakva tužba nije podnesena do zaključenja glavne rasprave u ovom postupku.

22. Zahtjev za sklapanje ugovora o najmu stana je podnesen tužitelju 3. rujna 1997., a rok od tri mjeseca za donošenje odluke o ovom zahtjevu je istekao 3. prosinca 1997., iz čega proizlazi da otac tuženice, a niti sama tuženica nisu podnijeli tužbu kojom će tražiti donošenje presude koja će zamijeniti ugovor o najmu stana niti nakon proteka više od 28 godina.

23. Treba navesti da ZNS ne propisuje rok u kojem je potrebno podnijeti ovakvu tužbu, međutim ovo ne lišava najmoprimca obveze da u primjerenom razumnom vremenu zatraži sklapanje ugovora o najmu stana radi pravne sigurnosti, odnosno potrebe da se u razumnom roku otklone dvojbe glede prava i obveza najmoprimca i najmodavca. Naime, nije prihvatljivo da se od najmodavca i vlasnika stana očekuje da unedogled čeka najmoprimca da zatraži sklapanje ugovora o najmu, odnosno da prihvaća neizvjesnost hoće li i kada bivši nositelj stanarskog prava podnijeti tužbu kojom će tražiti sklapanje ugovora o najmu, a kroz koje vrijeme vlasnik nekretnine ne bi mogao urediti odnose korištenja navedenog stana na primjereni način (isto i VSRH u odlukama Rev-2143/2011-2 od 21. svibnja 2013. Rev-3023/2015-2 od 17. listopada 2018., Rev-1021/2015-2 od 15. rujna 2020. i Rev- 3188/2018-5 od 3. prosinca 2024.).

24. Tijekom postupka nije utvrđeno da bi postojao opravdani razlog zbog kojeg nije podnesena tužba kojom će se tražiti da sud donese presudu koja će zamijeniti ugovor o najmu stana u roku od 28 godina. Naprotiv, a kako je predmetni stan koristio otac tuženice i tuženica, te im je bio poznat vlasnik stana, ovaj sud smatra da je u njihovom interesu bilo da u razumnom roku riješe odnos sa najmodavcem. Činjenica da tuženica ili njezin otac nisu podnijeli tužbu u navedenom roku predstavlja ponašanje iz kojeg se može zaključiti da isti nisu niti imali interes da se odnos sa najmodavcem uredi na način da svakoj stranci budu poznata prava i obveze iz međusobnog odnosa.

25. Prema stajalištu ovog suda, ovakvim ponašanjem, odnosno ne podnošenjem tužbe u razumnom roku kojom će se tražiti donošenje presude koja će zamijeniti ugovor o najmu stana, tuženica je izgubila stečena prava zaštićenog najmoprimca, pa tako i pravo koristiti predmetni stan, a uzevši u obzir i činjenicu da tuženica nije niti plaćala tužitelju najamninu, odnosno naknadu za korištenje stana.

26. Odredbom članka 161. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14., dalje – ZV) propisano je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari. Nadalje, odredbom članka 162. stavka 1. ZV propisano je da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.

27. Tijekom postupka nije sporno da je tužitelj vlasnik predmetnog stana i da tuženica živi u tom stanu. Također je utvrđeno da je tuženica izgubila stečena prava zaštićenog najmoprimca, radi čega je dužna predmetni stan predati u posjed tužitelju.

28. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Vinkovcima 15. lipnja 2026.

Sudac:

Ivan Katičić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana prijema ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi ovom sudu pisano, a o istoj odlučuje županijski sud.

DOSTAVITI:

1. Opća županijska bolnica Vinkovci, Zvonarska 57, 32100 Vinkovci – tužitelj

2. Odvjetnik Slaven Karaban, V. Nazora 3, [adresa] Vinkovci - pun. tuženice