REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, 21000 Split

Pr-356/2023-44

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu Eneji Stejskal Kanazir, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po odvjetnicima iz odvjetničkog društva Ljubičić – Vrdoljak & partneri u Splitu, protiv tuženika Promet d.o.o. Split, Hercegovačka 20, OIB: 13421314997, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Euroherc osiguranja d.d., Podružnica Split, Varaždinska 54, 21000 Split, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Iliji Kriviću, odvjetniku u OD Grgić&Partneri, Zagreb, nakon održane glavne i javne rasprave, u prisutnosti punomoćnika tužitelja te punomoćnika umješača prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 15. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju na ime naknade neimovinske štete ukupan iznos od 7.815,21 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od utuženja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.

II/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, a za više zatraženi iznos na ime neimovinske štete u iznosu od 5.457,07 EUR, te za više zatraženu zakonsku zateznu kamatu na neimovinsku štetu za razdoblje od 11. siječnja 2019. do podnošenja tužbe.

II/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju na ime imovinske štete ukupan iznos od 900,00 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.

IV/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, a za više zatraženi iznos na ime imovinske štete (tuđe pomoći i njege i troškova liječenja) u iznosu od 294,51 EUR te za više zatraženu zakonsku zateznu kamatu na neimovinsku štetu, a za razdoblje od 11. siječnja 2019. godine do presuđenja.

V/ Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 4.158,00 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.

Obrazloženje

1. U tužbi zaprimljenoj pred ovim sudom dana 04. svibnja 2023. tužitelj navodi da je dana 11. siječnja 2019. godine, tužitelj je kao radnik tuženika – vozač autobusa doživio ozljedu na radu na način da je nakon što je dovezao autobus na zdanju stanicu bio fizički napadnut od strane dva putnika koji su zatražili da im preda novac, nakon što je on to odbio dolazi do nasrtaja istih na tužitelja koji da je uslijed toga zadobio tjelesne povrede. Navedene prigode tužitelj je zadobio tjelesne povrede, odnosno povrijeđeno mu je pravo osobnosti pa je očito da težina ozljede i sve okolnosti slučaja opravdavaju priznati mu pravičnu novčanu naknadu, posebice imajući u vidu jačinu i trajanje povredom izazvanih tjelesnih bolova, duševnih bolova, naruženosti, straha, tegoba tijekom liječenja i sl., time da sveukupna naknada po stavu tužitelja iznosi 100.000,00 kn (13.272,28 eura) koliko se i potražuje, te na ime tuđe njege i pomoći iznos od 7.000,00 kn (929,06 eura), te trošak liječenja 2.000,00 kn(265,45 eura). Radi navedenog, predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev tužitelja.

2. U odgovoru na tužbu od 21. prosinca 2023. tuženik navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti po svim vidovima štete, a tako i zatraženim troškovima postupka, te ističe kako se ponajprije predlaže da se u ovu parnicu pozove kao umješač osiguravatelj tuženika osiguravajuće društvo Euroherc d.d. Zagreb - Podružnica Split, a sukladno polici osiguranja izvanugovorne odgovornosti broj: 804100184. Ističe da je nesporna činjenica da je tužitelj djelatnik tuženika i da je u vrijeme štetnog događaja radio na radnom mjestu vozača autobusa, te da je dana 11.01.2019.. godine pretrpio ozljedu na radu uslijed verbalnog i fizičkog napada nepoznatih osoba. Vezano za navode o napadu dva putnika na tužitelja ističe se da za iste nije u kaznenom postupku utvrđeno da su počinili navedeno kazneno djelo, odnosno nemamo dokaz o tome niti identifikator sudskog predmeta radi eventualne pribave sudskog spisa. Dakle, u sudskom spisu da nema dokaza da je uopće pokrenut kazneni postupak, odnosno da je podignuta optužnica protiv putnika ili da su isti pravomoćno osuđeni, što je bitni preduvjet za daljnji nastavak ovog postupka. Visina odštete zatražena s osnova neimovinske štete, a tako i imovinske i tuđe pomoći i njege po mišljenju tuženika u ovom predmetu da je previsoko zatražena. Utvrđivanje visine štete i tuđe pomoći Da je vezano za vještačenja koja će se provesti u ovom postupku, a visina istih da ovisi o stupnju invaliditeta tužitelja. Po kriterijima Vrhovnog suda i sudskoj praksi zatraženi iznos po mišljenju tuženika, s osnova neimovinske i imovinske štete da je prikazan previsoko. Sukladno iznijetom, predlaže se da se odbije tužba i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz obvezu istog na snašanje troškova ovog postupka.

3. Sud je dopisom 12. ožujka 2024., a po prijedlogu tuženika, obavijestio Euroherc osiguranje d.d. o postojanju ove parnice, te je isti podneskom od 3. svibnja 2024. predložio sudu da mu se dopusti miješanje u ovom postupku na strani tuženika, te je na ročištu glavne rasprave 21.lipnja 2024.godine dozvoljeno mješanje Euroherc osiguranja d.d. na strani tuženika.

4. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom prijave o ozljedi na radu (list 5-11 spisa); potvrde MUP, PU Splitsko-dalmatinske od 14.01.2019. (list 13 spisa); novinskih članaka (list 15-21 spisa); police osiguranja izvanugovorne odgovornosti Euroherc osiguranja d.d. br. 804100184 (list 139 spisa); medicinske dokumentacije na ime tužitelja; zdravstvenog kartona tužitelja; saslušanjem svjedoka FD (list 192-193 spisa), tužitelja VD (list 193-194 spisa); pregledom nalaza i mišljenja sudskog vještaka dr. Njegoslava Bušića danog na ročištu od 10. rujna 2024. (list 197-198 spisa); pregledom nalaza i mišljenja sudskog vještaka psihijatra dr. Nikole Sikirice (list 130-131 spisa i list 224-231 spisa) te dopune nalaza i mišljenja sudskog vještaka dr. Nikole Sikirice danog na ročištu od 28. travnja 2026. (list 250-252 spisa).

5. Tužbeni zahtjev tužitelja djelomično je osnovan.

6. Među strankama nije sporna činjenica da je tužitelj bio radnik tuženika – vozač autobusa koji je dana 11.siječnja 2019.godine doživio ozljedu na radu na način da je za vrijeme radnog vremena i upravljanja autobusom kad je dovezao autobus na zadnju stanicu bio fizički napadnut od dva putnika koji su od njega zatražili da im preda novac. Navedene činjenice nesporno proizlaze i iz pregledane potvrde Ministarstva unutarnjih poslova, PU Splitsko-dalmatinske, II PP Split od 14.01.2019.godine (list 13 spisa), a u kojoj se potvrdi navodi da je upravo tužitelj podnio kaznenu prijavu za razbojništvo u kojoj stoji da su 11.01.2019.godine oko 23,05 sati u Splitu, Kralja Stjepana Držislava 15 nepoznati počinitelji počinili nad tužiteljem razbojništvo i nanijeli mu više udaraca u tijelo i glavu i otuđili novac iz radne torbe u kojoj se nalazilo osim 400 kuna papirnatog novca i oko 200 kuna metalnog novca – utržak, tahografska kartica i radna SIM kartica, te tahografski listići, pečat za poništavanje putnih karata, službeni mobitel sve vlasništvo firme Promet i oko 1000 kuna privatnog novca, osobna iskaznica, vozačka dozvola, zdravstvena iskaznica, iskaznica dopunskog osiguranja, bankovna kartica OTP- banke, ključevi osobnog vozila, naočale za vid i mobitel. Također da je tužitelju nastala ozljeda na radu nedvojbeno proizlazi i iz sadržaja pregledane prijave o ozljedi na radu (list 5-12 spisa) iz kojeg proizlazi da je tužitelj doživio ozljedu na radu dana 11.01.2019., te da mu se ozljeda dogodila na završnoj autobusnoj stanici na Lovrincu kad je parkirao autobus na zadnjoj stanici. Iz opisa događaja iz prijave ozljede na radu proizlazi da je tužitelj kao vozač autobusa nakon završetka vožnje i dolaska na zadnju stanicu zaustavio autobus da bi putnici izišli, te da je pričekao do vremena polaska u smjeru grada. Navodi se da su u vozilu ostala dva putnika koji su zatražili od tužitelja da im preda novac, a što je tužitelj-vozač odbio, a nakon čega su ga isti napali te su mu nanijeli ozljede po glavi, licu, leđima i drugim dijelovima tijela. U prijavi ozljede na radu je istaknuto da je riječ o napadu nepoznatih osoba.

7. Među strankama je sporna činjenica da li su se u odnosu na tuženika ispunili zakonski uvjeti iz odredbe članka 25.stavka 2. Zakona o zaštiti na radu (''NN'' 7/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18), a prema kojim odredbama tuženik kao poslodavac može u potpunosti biti oslobođen za nastalu štetu ili prema kojim odredbama se tuženikova odgovornost za štetu može umanjiti.

8. Iz iskaza svjedoka FD (list 192-193 spisa) saslušanog na ročištu glavne rasprave od 21. lipnja 2024. proizlazi da je on u sporno vrijeme kad se tužitelju dogodio štetni događaj 11. siječnja 2019. radio na radnom mjestu rukovoditelja prometnog sektora kod tuženika. Ističe da mu je poznat sam štetni događaj koji se dogodio tužitelju te navodi da je tužitelj kritične prigode kao vozač autobusa upravljao autobusom br. 3 te da je tog dana kad je došao do zadnje stanice tog autobusa kod Lovrinca, da su ga napale dvije osobe fizički i da misli da su opljačkale novac, odnosno ističe da misli da je došlo do pokušaja otuđivanja novca, ali da ne zna točno. Ističe da je po njegovom saznanju tužitelj zadobio tada ogrebotine, podlijeve i sl. te da je bio na bolovanju nakon štetnog događaja ali da ne zna točno koliko vremena. Inače, isti navodi da je tužitelj od strane poslodavca osposobljen za rad na siguran način i da je imao zaštitnu radnu odjeću u kojoj je obavljao posao, te da on to pretpostavlja, te da nije upoznat s tim da li se protiv navedenih osoba koje su napale tužitelja vodio kazneni postupak. Navodi da tužitelj nije davao izjavu kod njega o samom štetnom događaju, a da je moguće da je tu izjavu dao njegovim kolegama, a da on misli da je usmenim putem obavijestio nadležne o navedenom događaju te da nije upoznat s tim da li je tužitelju isplaćen ikakav iznos na ime naknade štete po navedenom štetnom događaju. Vezano za upit da li zna da li je autobus br. 3 kojim je upravljao kritične prigode tužitelj imao ikakvu zaštitu na mjestu vozača koja bi mogla zaštititi vozača od potencijalnih napada, svjedok navodi da se radilo koliko mu je poznato o autobusu iz serije 2003. koji da nije imao zaštitnu staklenu pregradu na mjestu vozača, te navodi da su postojala plastična vrata na mjestu gdje je vozač, koja su kolika tolika zaštita, ali da nije bilo nikakve staklene pregrade na mjestu vozača autobusa, a da li je prema zakonodavnim i propisima samog tuženika postojala obveza 2019. da se na mjestu šofera osigura spomenuta zaštita odnosno zaštitno staklo, da on ne zna da li je to postojalo tada kao obveza u tuženikovoj regulativi, da bi o tome možda nešto mogla znati sama tehnička služba tuženika.

9. Iz iskaza saslušanog tužitelja VD (list 193-194 spisa) proizlazi da mu se štetni događaj dogodio na dan 11. siječnja 2019. kad je upravljao autobusom br. 3 kao vozač, i da je to bilo u večernjim satima te da je autobusom doveo putnike do zadnje stanice te da se trebalo negdje oko 23:00 vratiti natrag u Prometovu garažu. Isti ističe da je te prigode u autobusu bilo nekoliko putnika i da je glavnina već izišla, a da su u zadnjem dijelu autobusa bile dvije muške osobe, te da je on vidio preko ogledala u autobusu da isti dolaze do njega te da kad su išli došli do njega da su od njega tražili novac i da se on nije uspio dobro ni snaći, da je jedan od njih izvukao palicu i da ga je počeo tuči, a da se ubrzo svemu pridružio i drugi muškarac te da su ga doslovno prebili te da je taj fizički napad trajao nekih 20-ak sekundi. Isti navodi da je jedna djevojka koja je kasnije dala izjavu o štetnom događaju, zapravo pristupila njemu da mu pomogne, a da je uskoro jedan muškarac koji je osobnim automobilom tu prolazio zaustavio tu da mu pomogne i da je netko od njih vjerojatno i nazvao hitnu pomoć te da je on završio u bolnici na Hitnom kirurškom odjelu. Ističe da je navedene prigode bio opljačkan od te dvije osobe, da su mu odnijeli torbu koju je imao kao vozač u kojoj da je bila dokumentacija tuženika, 500,00 kn inkasa i 1.000,00 kn njegovog privatnog novca. U odnosu na mjestu u tom autobusu gdje on sjedi i vozi autobus, isti navodi da nisu bili ispunjeni nikakvi propisani ni osnovni ni dodatni uvjeti zaštite na radu, jer da je kabina u kojoj je sjedio za volanom bila u potpunosti nezaštićena jer da nije bilo ni kamera koje bi mogle snimiti događaj, a da nije bilo ni nikakvog zaštitnog stakla koje bi štitile vozača na mjestu gdje isti upravlja vozilom. Postojala su samo niska mala plastična vratašca koja su bila toliko niska da nije bio nikakav problem da napadači preko tih vratašaca nasrnu na njega i oduzmu mu novac. Ističe da je navedene prigode što se tiče ozljeda zbog udaraca zadobio takve ozljede da ima 5 punata na glavi, 3 punta u samim ustima te da mu je vrat bio ozlijeđen te da je zbog štetnog događaja prilikom pregleda na medicini rada da mu je utvrđeno da je izgubio radnu sposobnost i više nije mogao upravljati autobusom, a u 8. mjesecu ove godine isti odlazio u mirovinu upravo zbog te nesposobnosti za rad. Inače, isti ističe da mu je prilikom pregleda na medicini rada i utvrđivanja radne nesposobnosti za mjesto vozača autobusa utvrđeno da ima PTSP i 30% tjelesnog oštećenja te mu je utvrđena potpuna nesposobnost za rad te da je skinut s bolovanja, poslan na godišnji odmor i da će mu naknadno biti doneseno rješenje vezano za mirovinu. Ističe da je na ime stupnja trajnog invaliditeta od strane Euroherca u mirnom postupku isplaćen iznos od 9.000,00 kn te da ne zna točno kad mu je to plaćeno, ali da postoji o tome podatak. Vezano za pitanje da li se protiv navedena dva napadača vodio kazneni postupak tužitelj navodi da on nije njih mogao prepoznati ni naknadno, jer da su isti te prigode nosili šalove preko lica i samo su im se vidjele oči, te da je taj dan bilo izuzetno hladno. Navodi da od suda nije nikada dobio poziv kao oštećenik u kaznenom postupku za davanje izjave povodom navedenog događaja.

10. Temeljem odredbe članka 111.stavka 1. Zakona o radu (''NN'' 93/14) je propisano da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi sa radom da je poslodavac dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Nadalje, temeljem odredbe članka 17.stavka 1. Zakona o zaštiti na radu (''NN'' 71/14, 118/14,154/14, 94/18, 96/18) je propisano da je poslodavac obvezan organizirati i provoditi zaštitu na radu vodeći pri tome računa o prevenciji rizika, te obavještavanju, osposobljavanju, organizaciji i sredstvima, dok je sukladno stavku 2. istog članka obvezan provoditi prevenciju u svim radnim postupcima, u organizaciji rada i upravljanju radnim postupcima pri čemu mora osigurati radnicima najveću moguću razine zaštite na radu. Nadalje, temeljem odredbe članka 25.stavka 1. navedenog Zakona o zaštiti na radu je propisano da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti, te sukladno stavku 2. istog članka je propisano da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, a na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći unatoč provedenoj zaštiti na radu.

11. U navedenom smislu iz svih provedenih dokaza u ovom postupku, a posebno pregledanih isprava te iskaza saslušanog tužitelja i svjedoka ZD nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da se tužitelju dana 11.siječnja 2019.godine dogodila ozljeda na radu tijekom obavljanja poslova vozača autobusa na način da je tužitelj upravljao autobusom br. 3 i došao da zadnje stanice tog autobusa kod Lovrinca, te su ga tom prilikom fizički napala dva nepoznata putnika u autobusu koji su od tužitelja tražili i otuđili novac i dokumente iz njegove radne torbe, a kojom prigodom da je tužitelj zadobio kontuziju glave, razderno gnječnu ranu na zatiljku, ozljedu gornje usne, kontuziju desne natkoljenice, kao i prijelom krune zuba gornjeg desnog sjekutića, udarac u donju čeljust, te je imao bol u desnom čeljusnom zglobu, kao i istegnuće vratne kralježnice, a koje činjenice proizlaze nedvojbeno iz očitovanja vještaka dr. Njegoslava Bušić, maksilofacijalnog kirurga, te medicinske dokumentacije u predmetnom spisu, kao i pregledane prijave ozljede na radu. Iskazi tužitelja i svjedoka ZD se podudaraju u svim odlučnim činjenicama vezanim za opis navedenog štetnog događaja, te ih ovaj sud prihvaća kao vjerodostojne budući isti nisu u protivnosti sa sadržajem prijave ozljede na radu i potvrde MUP-a, PU splitsko- dalmatinske od 14.01.2019.godine, a vezano za opis navedenog štetnog događaja. U konkretnoj situaciji je nesporno da je tužitelj dana 11.siječnja 2019.godine obavljao posao vozača autobusa, a koji posao po svojoj prirodi podrazumijeva svakodnevni kontakt sa velikim brojem putnika, a što uključuje i mogućnost nastanka sukoba, nasilnog ponašanja ili kaznenih djela usmjerenih prema vozaču autobusa. Takva opasnost prema mišljenju ovog suda predstavlja rizik koji je u vezi s obavljanjem navedenog posla vozača autobusa, te kao takav ulazi u sferu profesionalnog rizika za kojeg odgovornost snosi tuženik kao poslodavac. U konkretnom slučaju iz iskaza saslušanog svjedoka ZD te iz iskaza tužitelja proizlazi da radno mjesto tužitelja i to radno mjesto vozača autobusa na dan štetnog događaja 11.01.2019.godine nije bilo zaštićeno odgovarajućom sigurnosnom pregradom koja bi fizički onemogućila ili barem otežala neposredan pristup navedenih dvaju nepoznatih putnika tužitelju kao vozaču autobusa. Naime, iz iskaza tužitelja i svjedoka ZD proizlazi da su na mjestu tužitelja kao vozača autobusa postojala samo plastična vratašca bez zaštitne staklene pregrade ili druge adekvatne zaštite. Navedeno stanje ukazuje na to da poslodavac – tuženik u ovom postupku nije poduzeo sve raspoložive mjere radi zaštite tužitelja kao radnika na radnom mjestu vozača autobusa od predvidivih rizika kojima je isti nedvojbeno izložen tijekom obavljanja prijevoza putnika. Također je potrebno istaći da odgovornost poslodavca za nastalu štetu tužitelju u konkretnoj situaciji ne isključuje činjenica da su neposredni počinitelji štetnog događaja bili treće osobe. Naime, u konkretnom slučaju nije odlučno da li su putnici koji su fizički napali tužitelja kao vozača autobusa kazneno procesuirani te postoji li pravomoćna osuđujuća presuda protiv njih budući građanskopravna odgovornost poslodavca u navedenoj situaciji prema tužitelju kao radniku ne ovisi o prethodnom utvrđenju kaznene odgovornosti trećih osoba budući je predmet ovog postupka odgovornost poslodavca za štetu koju je radnik pretrpio na radu pa okolnost koju tuženik navodi da nema dokaza da su osobe koje su fizički napale tužitelja kao vozača autobusa kažnjene ne predstavlja činjenicu od utjecaja na odluku u ovom predmetu slijedom čega su svi prigovori tuženika u ovom postupku u tom pravcu neosnovani. Ovaj sud smatra da iz provedenih dokaza u ovom postupku, a posebice iskaza tužitelja i svjedoka ZD proizlazi da je između opisanog štetnog događaja i tužiteljeva obavljanja poslova vozača autobusa postojala neposredna uzročno posljedična veza budući je tužitelj dana 11.01.2019.godine bio izložen napadu nepoznatih putnika u autobusu upravo iz razloga što je isti bio vozač autobusa, te je isti raspolagao novcem kojeg je imao u svojoj radnoj torbi, te kojeg su napadači od njega tražili pa kad im je odbio dati novac istog su fizički napali, a što se sve dogodilo tijekom tužiteljevog rada. Rizik napada od stane navedenih putnika predstavlja profesionalni rizik djelatnosti javnog prijevoza putnika. Tuženik tijekom postupka nije dokazao niti jednu od okolnosti iz odredbe članka 25.stavka 2. navedenog Zakona o zaštiti na radu, a koja bi ga oslobodila odgovornosti za štetu, a osobito nije dokazao da je poduzeo sve primjerene i potrebne mjere zaštite tužitelja kao vozača autobusa na radnom mjestu niti je dokazao da bi šteta nastala i da su takve mjere poduzete. Ujedno u predmetnom postupku tuženik ničim nije dokazao da bi tužitelj i u najmanjoj mjeri doprinio nastanku navedenog štetnog događaja. Imajući u vidu sve navedeno ovaj sud je mišljenja da iz svih provedenih dokaza u ovom postupku proizlazi kao nedvojbeno utvrđena činjenica da je tužitelj dana 11. siječnja 2019.godine obavljajući posao vozača autobusa postupao po nalogu poslodavca i sa dužnom pažnjom te da je doživio povredu prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje, a zbog čega mu je tuženik dužan sukladno odredbi članka 111.stavak 1. ZR-a i članka 25.stavka 2. Zakona o zaštiti na radu naknaditi nastalu štetu.

12. U odnosu na utvrđivanje visine potraživanja na ime neimovinske štete ovaj sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po sudskim vještacima maksilofacijalnom kirurgu dr. Njegoslavu Bušiću i psihijatru dr. Nikoli Sikirici.

13. Temeljem odredbe članka 1100.stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (‘’NN’’ 35/05,41/08, 126/21, 78/15) je propisano u slučaju povrede prava osobnosti sud će ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, te sukladno odredbi st. 2. istog članka je propisano da pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome pogoduje težnjama koji nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

14. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka maksilofacijalnog kirurga dr. Njegoslava Bušića danog na ročištu glavne rasprave od 10. rujna 2024. (list 197-199 spisa) proizlazi da je tužitelj ozlijeđen kako je navedeno u sudskom spisu. Odmah po štetnom događaju pregledan je na Hitnom bolničkom prijemu KBC Split od strane nekoliko struka. Zabilježena je kontuzija glave, razderno gnječna rana na zatiljku veličine 3 cm koja je odmah obrađena. Tužitelj je imao i ozljedu gornje usne koja je obrađena u Klinici za uho, grlo, nos. Zabilježena je i dijagnoza kontuzije desne natkoljenice. U danima nakon ozljede, tužitelj je ponovno pregledan po otorinolaringologu zbog zujanja u desnom uhu i vrtoglavice radi čega je preporučena dodatna obrada na klinici. Pregledan je i po psihijatru i neurologu 13. siječnja učinjen je i CT mozga na kome nije nađeno znakova traume. 13. siječnja pregledan je od strane spec. maksilofacijalne kirurgije, zabilježen je prijelom krune zuba gornjeg desnog sjekutića (br. 2), udarac u donju čeljust i bol u desnom čeljusnom zglobu. Dva dana poslije učinjen je RTG zubi i tužitelj je proslijeđen oralnom kirurgu koji bilježi: labavost 3 zuba, radi čega izvrši fiksaciju zubala. Na sljedećim kontrolama kod neurokirurga preporučeno je mirovanje, a nakon mjesec dana maksilofacijalni kirurg navodi da bi trebalo postupno prijeći na tvrđu prehranu. Uočeno je i da je došlo do prijeloma četvorke gore desno pa je ponovno poslan oralnom kirurgu. Što se fizičkih ozljeda tiče maksilofac. kirurg mjesec dana poslije traume navodi poboljšanje i kontrole za jedan mjesec ili prije, po potrebi. Neurokirug zbog bolova u vratnoj kralježnici povezuje štetni događaj sa istegnućem vratne kralježnice i napetost mišića vrata pa se preporuča fizikalna terapija. Na fizikalnoj terapiji tužitelj ostaje više mjeseci, povremeno. Kroz cijelo ovo vrijeme oporavka tužitelj je na stalnim kontrolama psihijatra, radi čega je bio i hospitaliziran zbog posljedica stresa odnosno posttratumatskog stresnog poremećaja. Sa strane maksilofacijalne kirurgije navodi da je rana na zatiljku uredno srasla, kao i rana na usni te da su ostavile estetski prihvatljiv ožiljak što možemo vrednovati kao naruženje u lakom stupnju. Tužitelj da je trpio bolove jakog intenziteta 3 dana, nakon toga bolove jakog intenziteta kod kontrolnih pregleda i stručne manipulacije od strane stomatološke struke 1 sat dnevno sljedeća 3 tjedna. Bolove srednjeg intenziteta da je mogao imati još sljedeća 3 tjedna te bolove lakog intenziteta zbog bolova u čeljusnom zglobu, a vezanih uz uzimanje hrane sljedeća 3 mjeseca 2 sata dnevno. Vještak napominje da su neurokirug i spec.fizijatar opisivali bolove kod tužitelja koje ne želi vještačiti jer da ne pripadaju njegovoj struci, a vezani su uz dijagnoze istegnuća vratne kralježnice. Isto tako da ne može vještačiti oštećeni sluh kod tužitelja i šum u desnom uhu jer te simptome sa stajališta njegove struke ne mogu povezati sa štetnim događajem. Kod tužitelja sa strane procjene maksilofacijalnog vještaka da nije došlo do trajnog umanjenja životne aktivnosti. Obzirom na dob tužitelja i vrstu zadobivenih ozljeda, isto tako i životne navike tužitelju da je bila potrebna pripomoć od strane članova kućanstva prvenstveno zbog pripremanja mekše hrane u periodu od oko mjesec dana u trajanju 2-3 sata dnevno. Nadalje navodi da je u jednom od nalaza nakon traume naveden prijelom dijela krune jednog zuba. Svi ostali nalazi kako maksilofacijalnog tako i oralnog kirurga nisu do kraja definirani pa da ne može jamčiti da je ijedan od zubi izgubljen kao izravna posljedica štetnog događaja. Prijelom krune zuba u svakodnevnoj sudskoj praksi da se ne vještači se kao gubitak zuba koji bi dao umanjenje životne aktivnosti u stanovitom postotku.

15. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka psihijatra dr. Nikole Sikirice danog na ročištu od 10. prosinca 2024. (list 205-206 spisa) proizlazi da nakon pregleda spisa i medicinske dokumentacije na ime tužitelja može reći da obzirom na uočenu obimnu medicinsku dokumentaciju kao i navođenje dijagnoze posttraumatskog stresnog poremećaja za adekvatnu procjenu eventualne povrede duševnog integriteta je potrebno izvršiti klinički pregled tužitelja i dostaviti psihologijsko testiranje ne starije od 6 mjeseci. Nakon toga da će dati svoj nalaz i mišljenje.

16. Iz pregledanog psihologijskog nalaza i mišljenja psihologinje dr. OD (list 211-212 spisa) proizlazi da zaključno iz ovog nalaza i mišljenja proizlazi da psihologijska obrada ukazuje na uredne kognitivne sposobnosti kod tužitelja te kronične simptome posttraumatskog stresa koji su postali integrirani u ličnost osobe, te su na planu ličnosti prisutne anksiozne depresivne dispozicije te pasivnost, te se preporučuje nastavak psihijatrijskog tretmana.

17. Iz pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka dr. Nikole Sikirice od 7. srpnja 2025. (list 224-231 spisa) proizlazi da je isti nakon provedenog psihijatrijskog pregleda i uvidom u cjelokupnu medicinsku dokumentaciju mišljenja da se kod VD dijagnostički radi o posttraumatskom stresnom poremećaju ( uvjetovanom egzogenom frustracijskom problematikom) što se u mkb klasifikaciji označava šifrom F43.1 ,te posljedično ko tome i trajnim promjenama osobnosti što se u međunarodnoj klasifikaciji bolesti šifrira pod oznakom F62.0, te da simptomi pogoršanog psihičkog stanja utječu na njegovo današnje svakodnevno funkcioniranje. Trajna promjena ličnosti može nastati nakon doživljaja katastrofalnog stresa (što je u ovom slučaju kronična sekvela posttraumatskog stresnog poremećaja nastalog kao posljedica egzogenog traumatskog događaja). Promjena ličnosti je trajna i očituje se kroz nefleksibilna i maladaptivna obilježja interpersonalnog, socijalnog i radnog funkcioniranja. Poremećaj ličnosti predstavlja dugotrajni model unutarnjeg doživljavanja i ponašanja koje izrazito odstupa od očekivanog s obzirom na kulturološku pripadnost osobe. Ovaj model ponašanja se očituje na kognitivnom ( način percipiranja i interpretiranja samog sebe), emotivnom (raspon intenzitet, labilnost i prikladnost emotivnog odgovora), interpresonalnom funkcioniranju i kontroli poriva. Simptomi Posttraumatskog stresnog poremećaja ( kao posljedica egzogenog frustracijskog čimbenika) koji su evidentno uočljivi u i trenutku pregleda kod VD, a koji se i većim djelom spominju u medicinskoj dokumentaciji su prvotno činjenica da je isti bio izložen stresnom događaju koji je predstavljao direktnu tjelesnu opasnost, opasnost od ranjavanja ili narušavanja osobnog ili tuđeg fizičkog integriteta. Neposredno po događajima se kod ispitanika se javio intenzivan strah i on se počeo liječiti psihijatrijski. Traumatski događaji se proživljavaju kroz nametljiva i povratna sjećanja uključujući slike i misli, ponavljanje uznemirujućih snova o događajima tijekom obrane grada, isti se ponekad ponaša i osjeća kao da se traumatski događaj ponovno odvija ( flaschback epizode). Dalje isti izbjegava aktivnosti koje bi ga podsjećala na traumu i to na način da izbjegava u društvu pričati o traumatskim događajima, ima smanjen interes za sudjelovanje u drugim značajnim aktivnostima, reduciranog afektivnog izražavanja. Dalje su naznačeni simptomi pojačane pobuđenosti i to otežano usnivanje i održavanje sna, razdražljivost i otežano koncentriranje. Sve ove promjene koje su opisane u medicinskoj dokumentaciji i uočene psihijatrijskim pregledom utiču na njegovo radno , socijalno i druge oblike funkcioniranja. Imajući u vidu aktualno psihičko stanje tužitelja koje je posljedica simptoma iz kruga kronificiranog PTSP-a ( civilne kategorije), a sve kao posljedica egzogenih frustracijskih čimbenika – i uvažavajući sveukupnu obilnu medicinsku dokumentaciju o intenzivnom psihijatrijskom liječenju što ambulantno, a što u dnevnoj bolnici klinike za psihijatriju od siječnja 2019. godine , zaključno sam mišljenja sam da je kod tužitelja VD došlo do povrede duševnog integriteta u postotnom intervalu od 20%. Tužitelj mora ulagati pojačane napore u svakodnevnom funkcioniranju, te on trajno osjeća svoje tegobe koje realno utječu na njegov svakodnevni život, na osobno i socijalno funkcioniranje, ima potrebu za stalnim kontrolama kod liječnika, za uzimanjem terapije. Ovakvim osobama je potrebna konstantna socijalna podrška i psihijatrijski suport.

18. Tužitelj je u podnesku od 15.07.2025.godine istakao primjedbu na nalaz i mišljenje vještaka dr. Sikirica samo iz razloga što vještak nije vještačio jačinu i trajanje straha i psihičke posljedice pa je u tom smislu predložio nadopunu nalaza i mišljenja. Umješač je podneskom od 19.08.2025.godine istakao da prema mišljenju umješača stanje tužitelja prije predmetne nezgode nije dovoljno utvrđeno pa da je potrebno da vještak dr. Sikirica pregleda cjelokupni zdravstveni karton tužitelja i utvrdi da li je tužitelj liječen po psihijatru i prije navedenog štetnog događaja. Tuženik je u podnesku od 05.09.2025.godine istakao prigovore na nalaz i mišljenje vještaka dr. Sikirice ističući podjednako kao i umješač.

19. Iz dopune nalaza i mišljenja sudskog vještaka dr. Nikole Sikirice danog na ročištu od 28. travnja 2026. (list 250-252 spisa) proizlazi da je pregledao podneske tuženika i umješača te u odnosu na to i na podnesak tužitelja da može iskazati da osobe koje su prije nekog traumatskog događaja bile u psihijatrijskom tretmanu zbog nekog psihijatrijskog poremećaja su u osnovi osjetljivije na traumatski događaj različitog uzroka u odnosu na osobe koje nisu bile u doticaju sa psihijatrom. Navodi da ostaje kod procjene povrede duševnog integriteta od 20%, a u odnosu na trajanje straha da može reći da je mišljenja da je tužitelj u trenutku samog događaja doživio primarni strah u trajanju oko 1-2 minute, nastavio se sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju 5-7 dana, zatim sekundarni strah umjerenog intenziteta u trajanju od 4 tjedna te sekundarni strah blažeg intenziteta u trajanju od 4 mjeseca. Smatra također da će tužitelj i dalje trpjeti povremene epizode straha blažeg intenziteta, ali navodi da je to uključeno u postotak procijenjene povrede duševnog integriteta.

20. Ovaj sud u cijelosti prihvaća navedene nalaze i mišljenja dr. Njegoslava Bušića te dr. Nikole Sikirice kao vjerodostojne i logične budući se isti zasnivaju na nalogu ovog suda danog vještacima, medicinskoj dokumentaciji u spisu, zdravstvenom kartonu tužitelja. Također se vještak dr. Sikirica izjasnio u odnosu na sve prigovore tuženika i umješača, a u dopuni nalaza i mišljenje je dao procjenu jačine i trajanja straha i psihičkih posljedica kod tužitelja.

21. Prilikom ocjene pravične novčane naknade koja pripada tužitelja s osnova naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje ovaj sud je uzeo u obzir sve što što su vještaci istakli u svojim nalazima i mišljenjima i to dr. Njegoslav Bušić, maksilofacijalni kirurg i dr. Nikola Sikirica, psihijatar a vezano za jačinu i trajanje fizičkih boli i straha, te ono što je vještak dr. Bušić istakao u pogledu naruženja, a vještak dr. Nikola Sikirica u pogledu povrede duševnog integriteta kod tužitelja u pisanom nalazu i mišljenju, te u dopuni tog nalaza i mišljenja. Sud je također uzeo u obzir sve što je navedeno u dijagnostičkom nalazu, psihologijskom nalazu i mišljenju psihologice OD, a koji nalaz je prethodio pisanom nalazu i mišljenju dr. Nikole Sikirica. U navedenom smislu uzeta je u obzir dob tužitelja, sve neugodnosti koje je isti trpio usljed liječenja kao što su pregledi po otorinolaringologu zbog zujanja u desnom uhu i vrtoglavice, te pregleda kod maksilofacijalnog kirurga, kad je utvrđen tužitelju i prijelom krune zuba gornjeg desnog sjekutića, udarac u donju čeljust, te bol u desnom čeljusnom zglobu, te činjenicu da je tužitelju RTG-om zubi utvrđena labavost 3 zuba, te mu je vršena fiksacija zubala. Uzeto je u obzir da je tužitelj uslijed navedenog liječen i kod oralnog kirurga, te da mu je neurokirurg utvrdio da su bolovi u kralježnici koje tužitelj ima posljedica istegnuća vratne kralježnice i napetosti mišića vrata, a što je tužitelj također zadobio u štetnom događaju. Uzeto je u obzir da je tužitelj odlazio na fizikalne terapije i to više mjeseci. Posebno je trebalo uzeti u obzir da je zbog predmetnog štetnog događaja tužitelj cijelo vrijeme bio na kontrolama kod psihijatra, te je isti zbog psihičkih problema uzrokovanih predmetnim štetnim događajem bio čak i hospitaliziran, te je istome utvrđena dijagnoza posttraumatskog stresnog događaja. Uzeto je u obzir da je tužitelj trpio bolove jakog intenziteta posebno prilikom kontrolnih pregleda i stručne manipulacije od strane stomatološke struke kroz dugi period kao i bolove u čeljusnom zglobu zbog čega mu je bilo otežano uzimanje hrane na određeni period. Premda vještak maksilofacijalni kirurg nije našao trajno umanjenje životne aktivnosti sa maksilofacijalnog gledišta ovaj sud cijeni da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju pretrpio teške psihičke posljedice. Naime, iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Nikole Sikirica nedvojbeno proizlazi da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju razvio postraumatski stresni poremećaj uvjetovan egzogenom frustracijskom problematikom, te su se kod istog razvile kao posljedica trajne promjene osobnosti, a koji simptomi svakodnevno utječu na tužiteljevo funkcioniranje. U navedenom smislu ovo sud posebno cijeni kod ocjene utvrđivanja pravične novčane naknade neimovinske štete, a posebno imajući u vidu da je vještak dr. Nikola Sikirica cijenio i u pisanom nalazu i mišljenju, kao i u usmenoj dopuni toga nalaza i mišljenja da je kod tužitelja zbog predmetnog štetnog događaja i navedene dijagnoze došlo do povrede duševnog integriteta u postotku od 20%, a koja se povreda očituje da tužitelj mora ulagati pojačane napore u svakodnevnom funkcioniranju, te da trajno osjeća svoje tegobe koje realno utječu na njegov svakodnevni život, na osobno i socijalno funkcioniranje, te da ima potrebu za stalnom kontrolom kod liječnika, za uzimanjem terapije. Posebno je uzeto u obzir da vještak dr. Sikirica smatra da je tužitelju potrebna stalna socijalna podrška i psihijatrijski suport. Imajući u vidu sve navedeno ovaj sud je mišljenja da tužitelja kao pravična novčana naknada na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje pripada ukupan iznos od 9.009,72 Eur-a, a od čega tužitelja pripada iznos od 2.025,19 Eur-a na ime fizičkih boli, 2.986,62 Eur-a na ime duševne boli zbog povrede duševnog integriteta, na ime naruženja 497,91 Eur-a, na ime straha 3.500,00 Eur-a. Međutim, budući iz iskaza saslušanog tužitelja nedvojbeno proizlazi da je istome od strane Euroherc osiguranja d.d. u mirnom postupku isplaćen iznos od 9.000,00 Kuna/1.194,51 Eur-a navedeni isplaćeni iznos treba odbiti od iznosa neimovinske štete koji tužitelja pripada pa u tom smislu tužitelja na ime pravične naknade za neimovinsku štetu pripada ukupan iznos od 7.815,21 Eur-a. (9.009,72 Eur-a minus 1.194,51 Eur-a) Na navedeni priznati iznos naknade neimovinske štete u iznosu od 7.815,01 Eur-a tužitelja pripada i zakonska zatezna kamata i to od dana podnošenja tužbe pa do isplate budući je sukladno odredbi članka 1103. Zakona o obveznim odnosima (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 126/21- u daljnjem tekstu ZOO-a) propisano da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. U navedenom smislu tužitelja je trebalo odbiti za više zatraženi iznos neimovinske štete u iznosu od 5.457,27 Eur-a kao neosnovan budući tužitelj tužbom na ime neimovinske štete potražuje iznos od 13.272,28 Eur-a. Na priznati iznos naknade neimovinske štete od 7.815,01 Eur-a zakonska zatezna kamata se obračunava sukladno izmjenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22) budući kamata teče od dana podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari, a to je 04.05.2023.godine pa do isplate. U navedenom smislu je trebalo odbiti dio potraživanja zakonskih zateznih kamata za razdoblje od 11.01.2019.godine do utuženja 04.05.2023.godine. Radi navedenog odlučeno je kao u točki I/ i II/ izreke ove presude.

22. Također tužitelja pripada i pravo na imovinsku štetu-tuđu pomoć i njegu sukladno odredbi članka 1095. ZOO-a, a kojom odredbom je propisano da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, da je dužan naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s time u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja. U navedenom smislu iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Njegoslava Bušić proizlazi da obzirom na dob tužitelja i vrstu zadobivenih ozljeda i životne navike tužitelja je tužitelju bila potrebna pomoć od strane članova kućanstva i to prvenstveno zbog pripremanja mekše hrane u periodu od oko mjesec dana u trajanju od 2-3 sata dnevno. Iz pregledane potvrde Doma za starije i nemoćne osobe Lovret, Split proizlazi da je cijena sata tuđe pomoći i njege 12,00 Eur-a. U navedenom smislu tužitelja na ime imovinske štete tuđe pomoći i njege pripada iznos od 900,00 Eur-a. Tužitelj nije ničim dokazao da je imao troškove liječenja u zatraženom iznosu od 265,45 Eur-a, pa je istog trebalo odbiti s tim dijelom zahtjeva, kao i za više zatraženi iznos na ime tuđe pomoći i njege budući isti na ime tuđe pomoći i njege i to za iznos od 29,06 Eur-a budući tužitelj potražuje iznos od 929,06 Eur-a, dakle sveukupno za iznos od 294,51 Eur-a, a kako j i odlučeno u točki IV/ izreke ove presude. Tužitelja na priznati iznos imovinske štete (tuđe pomoći i njege) u iznosu od 900,00 Eur-a pripada i zakonska zatezna kamata i to od presuđenja pa do isplate budući se temeljem odredbe članka 1089.st. 2. ZOO-a visina naknade imovinske štete određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke osim slučaja kad zakon određuje što drugo. U navedenom smislu odbijen je zahtjev tužitelja kojim potražuje više zatraženi iznos zakonske zatezne kamate i to za razdoblje od 11.01.2019.godine pa do presuđenja. Navedena zakonska zatezna kamata na priznati iznos naknade imovinske štete od 900,00 Kuna se obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22). Radi navedenog odlučeno je kao u točki III/ i IV/ izreke ove presude.

23. Radi navedenog ocjenom svih dokaza u ovom postupku te primjenom pravila o teretu dokazivanja sukladno odredbi članka 8. ZPP-a djelomično je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja i odlučeno je kao u točki I/,II/,III/ i IV/ izreke ove presude.

24. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka obzirom da je tužitelj djelomično uspio u ovom postupku tuženik mu treba naknaditi parnične troškove sukladno odredbi članka 154. stavka 2. ZPP-a. Tužitelj je uspio u postotku od 100% u pogledu pravnog osnova, te 60,24% u pogledu visine potraživanja, a koji postotak se dobije kad se stavi u relaciju ukupni ostvareni iznos na ime neimovinske i imovinske štete u iznosu od 8.751,21 Eur-a prema ukupno zatraženom iznosu na ime neimovinske i imovinske štete u iznosu od 14.466,79 Eur-a, te je isti u tom smislu uspio u postotku od 80,12 % (160,24:2), dok je tuženik uspio 19,88%. Kad se od uspjeha tužitelja u iznosu od 80,12 % oduzme uspjeh tuženika od 19,88% tad se dobije iznos od 60,24 %, a koji iznos predstavlja postotak uspjeha tužitelja u ovoj parnici. U navedenom smislu tužitelja kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradi i naknadama troškova za rad odvjetnika (''NN'' 138/23) pripadaju trošak sastava tužbe u iznosu od 250 bodova; trošak sastava podneska od 10.01.2024.godine u iznosu od 250 bodova; zastupanja na ročištu od 12.03.2024.godine u iznosu od 250 bodova; zastupanja na ročištu od 21.06.2024.godine u iznosu od 250 bodova; zastupanja na ročištu od 10.09.2024.godine u iznosu od 250 bodova; zastupanja na ročištu od 10.12.2024.godine u iznosu od 250 bodova; trošak sastava podneska od 15.07.2025.godine u iznosu od 250 bodova; zastupanja na ročištu od 26.09.2025.godine u iznosu od 250 bodova; zastupanja na ročištu od 14.01.2026.godine u iznosu od 250 bodova; zastupanja na ročištu od 24.02.2026.godine u iznosu od 250 bodova; zastupanja na ročištu od 20.04.2026.godine u iznosu od 250 bodova; a što ukupno iznosi 2750 bodova, te što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 Eur-a ukupno iznosi 5.500,00 Eur-a, te što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 1.375,00 Eur-a ukupno iznosi 6.875,00 Eur-a, te kad se navedeni iznos dovede u relaciju sa postotkom uspjeha tužitelja u ovoj parnici od 60,24 % tad se dobije iznos od 4.141,50 Eur-a koji iznos je tuženik dužan isplatiti tužitelju na ime troškova ovog parničnog postupka zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), a kako je i odlučeno u točki V/ izreke ove presude.

U Splitu, 15. lipnja 2026.

Sudac

Eneja Stejskal Kanazir

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

Dna:

- pun. tužitelja

- tuženiku

- pun. umješača na strani tuženika

- u spis