Poslovni broj: P-1160/2018-62

Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Silvani Klisović, u pravnoj stvari tužitelja: LĐ iz [adresa], Novi Sad, Republika Srbija, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa ZOU Čogelja u Šibeniku, protiv tuženika: ad.1) DĐ, [adresa] i ad.2) CĐ, [adresa], oba zastupani po ZOU Baica u Šibeniku, radi utvrđenja prava vlasništva i ispravke uknjižbe, nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 21. svibnja 2026.g., u nazočnosti punomoćnika stranaka i stranaka, na ročištu održanom povodom objave dana 15. lipnja 2026.g.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj LĐ OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik stana u zgradi zemljišnoknjižne oznake kat. čest. [katastarska čestica] ZGR kuća i dvor, upisanoj u Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], i to 4. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-4) Stan na prvom katu, površine 35 m2, koji se sastoji sobe, kuhinje s dnevnim boravkom, kupaonice, hodnika i terase, a koji stan je neodvojivo povezan sa ogovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine zajedno sa zajedničkim dijelovima zgrade, pa je bez pravne važnosti postojeća uknjižba prava vlasništva na predmetnoj nekretnini na imenima tuženih.

II. Ovlašten je tužitelj, LĐ OIB: [osobni identifikacijski broj], da na temelju ove presude zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva, na svoje ime za cijelo, stana u zgradi zemljišnoknjižne oznake kat. čest. [katastarska čestica] ZGR kuća i dvor, upisanoj u Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], i to 4. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-4) Stan na prvom katu, površine 35 m2, koji se sastoji sobe, kuhinje s dnevnim boravkom, kupaonice, hodnika i terase, uz istovremeni izbris postojećeg upisa prava vlasništva sa imena: ½ CĐ DĐ, 1/2 CĐ L.

III. Nalaže se tuženima da se isele iz predmetnog stana, te da istog slobodnog od osoba i svojih stvari, predaju tužitelju u posjed.

IV. Nalaže se tuženima da nadoknade tužitelju parnični trošak u iznosu od 4.714,40 Eura, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje:

1. Tužitelj u tužbi i tijekom raspravljanja navodi da je temeljem Ugovora o građenju vlasnik za cijelo stana na prvom katu koji se sastoji od sobe, kuhinje s dnevnim boravkom, kupaonice, hodnika i terase, ukupne površine 35 m2 u [adresa] u [adresa], sagrađenom u zgradi katastarske oznake čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], da je bio u nesmetanom posjedu stana od izgradnje od prosinca 1988.g. do početka Domovinskog rata, do svibnja 1991.g., da su kao vlasnici pogrešno u zemljišnim knjigama upisani tuženici, da je tužitelj zbog ratne situacije napustio svoj stan 1-5-1991.g. i od tada da nije u posjedu istog, da su, koristeći ratnu situaciju, izvođači radova izgradnje predmetnog stana, JĐ i ŽĐ, točnije tvrtka u njihovom vlasništvu "Jadran invest" tužiteljev stan na prevaru prodali tuženicima koji da se sada nalaze u posjedu stana, a da su isti stekli od nevlasnika koji da nije u zemljišnim knjigama bio upisan kao vlasnik, a što da je razvidno iz presude zbog izostanka ovog suda broj P-1823/1997 na temelju koje da su tuženi upisani u zemljišne knjige, a u kojem postupku da je tuženik bio UĐ, a ne "Jadran invest" koji je predmetni stan prodao tuženicima, pa da se s obzirom na navedenu činjenicu ne može govoriti o dobroj vjeri tuženika prilikom kupovine navedenog stana, a kao da tužitelj ima interes da formalno pravno stanje u zemljišnim knjigama uskladi sa stvarnim vlasničkim stanjem i uđe u posjed stana to predlaže da sud donese presudu kojom će prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja, pobliže opisan u izreci ove presude.

2. Tuženi ad.1) i ad.2) se protive tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja, navodeći da su tuženici temeljem pravomoćne i ovršne sudske odluke stekli pravo vlasništva na predmetnom stanu prije više od 20 godina, kada da su svoje pravo vlasništva i upisali u zemljišne knjige, te da se nalaze u mirnom i neometanom posjedu svog stana od dana kupnje, da iz Ugovora o građenju, na koji se tužitelj poziva, nije jasno od kojih se prostorija će se stan tužitelja sastojati , nije točno identificiran stan jer da je na istom katu sagrađeno čak sedam stanova, da površina stana nije identična površini stana tuženika, a niti da se stan tuženika nalazi na istoj čest. zem. koja je označena na ugovoru o građenju na koji se tužitelj poziva, da je tužitelj bio samo kupac stana u izgradnji što da potvrđuje čl. 2. Ugovora o građenju, da ako je tužitelj platio kupoprodajnu cijenu za stan u izgradnji onda da je valjani pravni osnov vlasništva na jednom od stanova stekao kupnjom, a ne gradnjom, pa postavlja pitanje zbog čega tužitelj nije uknjižio svoje pravo vlasništva na tako stečenom stanu punih 30 godina od dana izgradnje stana. Tuženici ističu da su svojom tužbom 1997.g., dakle, prije 21 godinu dokazali valjani pravni slijed od upisanog z.k. vlasnika do njih osobno, da su od dana kupnje 20.8.1995.g. kvalificirani posjednici stana i danom podizanja tužbe u ovom predmetu da su dosjeli na predmetu spora, da tuženici osobno nikad nisu čuli za tužitelja niti da je isti u posljednjih 30 godina ikada pristupio na njihovu nekretninu, te da bi tužitelj trebao utužiti osobu koja mu je prodala stan u izgradnji, a da niti prilikom kupnje stana u izgradnji izvođač radova nije bio upisan kao vlasnik nekretnine , iz čega da se zaključuje da je i tužitelj od nevlasnika kupio nekretninu, da je stan prilikom kupnje od st5rane tuženika bio u potpunosti devastiran i nije bilo niti stvari niti osoba koje bi upučivale na okolnost da bi stan od bilo koga bio korišten, a da je prodavatelj tuženicima jamčio da nitko treći na predmetnom stanu ne polaže nikakva knjižna ili izvanknjižna vlasnička prava, te radi svega navedenog tuženici predlažu da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

3. U dokaznom postupku izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem Zemljišnih knjiga za K. O. [katastarska općina], Ugovora o građenju od 3.11.1986.g., priznanice o isplati predujma za izgradnju stana u [adresa] od 3.11.1986.g., Priznanice o uplati druge rate od 3.1.1988.g., Priznanice o konačnoj otplati stana u [adresa] od 15.7.1988.g., Priznanice o uplati na osnovu Aneksa ugovora za proširenje terase od 30.1.1988.g., Priznanice o uplati za izgradnju visokonaponske mreže i trafostanice od 5.5.1989.g., Priznanice o uplati za izgradnju bazena za vodu i hidrofora od 5.5.1989.g., Rješenja Općinskog komiteta za komunalne poslove, Odsjeka za stambeno komunalne poslove Općine Šibenik Klasa: 363-03/89- 01/611, Ur.br.: UPI-218-12-07-89-1 od 16.1.1990.g., Priznanice o uplati komunalne naknade, očevidom na mjestu spora dana 13.10.2021.g., Nalaza i mišljenja vještaka mjernika GĐ od 12.11.2021.g. i 21.11.2024.g., saslušanjem svjedoka EĐ, NĐ, BĐ, ŠĐ, ĆĐ i FĐ, te saslušanjem stranaka.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

5. Iz iskaza tužitelja LĐ proizlazi da tužene ne poznaje, da ih nikad nije vidio, da, što se tiče predmetnog stana, da je prije dolazio u [adresa] i jako mu se svidjelo pa da je odlučio kupiti stan, da su Hefner firma, odnosno D i ŽĐ, iz [adresa] i da je znao da su pravili stanove na dosta lokacija, pa da ih je angažirao da za njegov račun naprave mu stan u [adresa], upravo ovaj koji tužbom potražuje, da je 1986. godine dao tadašnjih 2 miliona dinara avansa ŽĐ i potpisali predugovor o zajedničkoj izgradnji, a njihova obveza da je bila izvaditi čitavu papirologiju i uknjižiti ga kao vlasnike stana. Stanovi da su bili 1988. godine gotovi i da je tada platio zadnju ratu i dakle, platili cjelokupnu cijenu, pa tako i nadoplatili kvadraturu terase jer je želio da im bude veća terasa tako da je sve skupa platio u markama 32 tisuće maraka, da su ga ŽĐ i JĐ uveli u posjed, dali ključeve 1988.g. i da je sa obitelji tu živio i ljetovao sve do 1990. godine kada je izbio rat, a JĐ da ga nije uknjižio budući tada nije bila dovršena uporabna dozvola. Inače u zemljišnim knjigama da je bio uknjižen gospodin koji je bio vlasnik terena, a koji je teren prodao stanarima koji su trebali biti uknjiženi na svoje stanove, ali do toga da nije došlo. Inače iskazuje da ima saznanje da je gospodin JĐ imao dugovanja prema državi pa je htio dati te njihove stanove u zalog da poravna dugove, ali kada su ljudi za to saznali oni da su ga i tužili. Iskazuje da je tek 1997. godine saznao da je JĐ te njihove stanove prodao drugim ljudima bez njihovog dopuštenja, da je on bio jako bolestan, da mu nije bilo do ničega već samo da se spasi, a radi čega nije ranije ustao tužbom.

6. Iz iskaza tuženika ad.1) DĐ pok. L saslušanog na ročištu dana 27.6.2018.g. proizlazi da isti u predmetnom stanu na adresi [adresa] u [adresa] boravi tijekom ljetnih mjeseci zadnjih 22 godine, da je taj stan kupio od JĐ **.**.1995.g., da je platio kupoprodajnu cijenu i odmah stupio u posjed, a da ne zna zašto tužitelj svojata pravo vlasništva tog stana, te da mu JĐ nije rekao da bi tužitelj bio vlasnik istog, te da nitko, niti njega niti tuženog ad.2) koji je njegov sin, nikada nije ometao u posjedu i vlasništvu tog stana, pa niti tužitelj kojeg da nikada nije čuo, a da mu je JĐ rekao da su svi papiri čisti i da je stan njegov, zbog čega da nije provjeravao stanje u zemljišnim knjigama, da je stan bio kompletno devastiran, pa da da je on i kompletno renovirao, da u tom stanu nije bilo ničega, nikakvog namještaja niti vrata na stanu, a da mu je rečeno da su u tom stanu živjele izbjeglice. Naposljetku da nema saznanja da bio ovaj stan kupio i tužitelj.

7. Očevidom na mjestu spora od 13.10.2021.g. utvrđeno je da se predmetna nekretnina koja predstavlja stan, a koji se nalazi u istočnom dijelu stambene zgrade položene u [adresa] u [adresa] i to na prvom katu stambene zgrade. Predmetni stan se sastoji do sobe, kuhinje s dnevnim boravkom, kupaonice, hodnika i terase. Predmetna nekretnina je položena u stambenoj zgradi koja nosi oznaku čest, zgr. 835, K. O. [katastarska općina], a označeno na skici mjesta očevida vještaka mjernika GĐ slovom S.

8. Svjedok EĐ, kći pok. C, iz [adresa], rođena 1945. godine, umirovljenik, supruga tuženika ad.1, iskazuje da tužitelja LĐ nije nikad ni vidjela ni čula, pa tako niti ne zna da li on ima stan u [adresa], dok da ona i njezin suprug imaju stan u [adresa] na adresi [adresa] koji ima 35 m2, a ima kuhinju, primaću, što je zajedno te odvojeno spavaću sobu te kupatilo, hodnik i terasu. Što se tiče stjecanja vlasništva toga stana iskazuje da su suprug DĐ i ona htjeli svome sinu kupiti stan, to je bilo u Domovinskom ratu i htjeli su sina osigurati, a tada da su živjeli u [adresa] kao i danas. Iskazuje da je njezin suprug DĐ preko OĐ čuo da se ovaj stan prodaje i da je otišao i taj stan kupio, a ona da je stan vidjela nakon godinu dana i taj stan da je bio derutan, a isto tako da je otišla u poreznu upravu vidjeti da li netko ima pravo na tom stanu i da joj je rečeno da nitko nije na ovom stanu upisan kao vlasnik, a stan da su kupili od JĐ. Iskazuje da kad je to sve riješila i preko odvjetnika onda da je i krenula uređivati taj stan, da su ušli u posjed stana i tamo dolazili svako ljeto i taj stan i dan danas koriste. Naposljetku iskazuje da ne zna tko je bio upisan u zemljišnim knjigama, niti da li im je odvjetnik Ivić kazao tko je bio upisan u zemljišnim knjigama.

9. Svjedok NĐ, kći J, iz [adresa], rođena 1972. godine, sestra tužitelja, iskazuje da joj je poznat predmet ovog spora, da se radi o tome da je tužitelj bio investitor tih stanova i 1986. godine da je tužitelj dao novac JĐ da se to napravi, odnosno da se sazida ta zgrada i da se kupi stan u toj zgradi i stan je bio na prvom katu broj 13, sa desne strane je bio stan BĐ a sa lijeve stan Ž. 1988. godine da se obitelj tužitelja uselila u taj stan i prvu godinu tu ljetovali. Prvi da je došao LĐ i BĐ i donijeli stvari kamionom i namjestili taj stan. Inače taj stan osim tužitelja da je koristila i cijela njihova obitelj, da su se smjenjivali cijelo ljeto a koristili stan do 1990. do rata kada su zadnji put tamo ljetovali. Kao vlasnik tog stana da je bio upisan LĐ koji nikada nije otuđio taj stan. Inače da nikada nisam vidjela ovdje nazočnog DĐ, s tim da su nakon rata čuli da se u njihov stan netko uselio, a to da im je i kazala BĐ, čiji je stan također netko uzeo. Iskazuje da ispada da je taj stan netko prodao dva puta, a da su oni iz Srbije a takva da je bila situacija iza rata, dok da nema saznanja što se sa stanom događalo poslije rata s obzirom da je tužba podnesena tek 2017. g. 10. Svjedok BĐ, kći pok. U, iz [adresa] kod [adresa], rođena 1946. godine, teta tužitelja, iskazuje da su ona i njezin nećak LĐ dali JĐ novac da se izgradi stambena zgrada, da su bili investitori, kao i ostali susjedi koji su tamo kupili stanove. Kad je zgrada bila dovršena da su uselili u svoje stanove, dobili ključeve, pa tako i tužitelj koji je stan koristio do Domovinskog rata, a kasnije nije mogao. Iskazuje da ne zna kako je tuženik došao do tog stana, ali da je ušao u taj stan i stavio nove pločice i sve izmijenio, s tim da je preko odvjetnice Dragice Čogelja saznala da je stan od LĐ i zauzet. Iskazuje da ima saznanja da su sad tuženici u tom stanu odnosno već dugi niz godina i da se tu radi o prevari, a da su mijenjali i upise prava vlasništva. Što se tiče pitanja zašto je tužitelj ustao tužbom tek 2017. godine, iskazuje da je on bio bolestan i da je srčani bolesnik i to da je za njega bio dug put. Što se tiče upisa u zemljišne knjige iskazuje da im je JĐ trebao dati papire za uknjižbu i vjeruje da je on bio uknjižen ali da je rat sve poremetio i nisu se uspjeli upisati. Naposljetku iskazuje da misli da su tu jako velike malverzacije i da joj nije jasno kako je netko mogao upasti u stan koji je bio namješten i da se uknjiži.

11. Svjedok ĐĐ, kći G, iz [adresa], rođena 1975. godine, svastika tužitelja, iskazuje da joj je poznat predmet spora, zato što je njezin zet, ovdje tužitelj, investirao i dao novac da se izgradi Hefnerov stan i kad je stan bio dovršen da su donijeli stvari i uselili se u taj jednosobni stan. Inače da ne zna da li se LĐ uknjižio u zemljišne knjige kao vlasnik stana, ali zna da mu je predan u posjed od strane JĐ i da se koristio do 1990. godine od strane LĐ i njegove obitelji, a poslije toga je izbio rat i nisu uopće dolazili u Hrvatsku, te da zna da su neki ljudi ušli i zauzeli taj stan, ali ne zna tko.

12. Svjedok ĆĐ, sin pok. E, iz [adresa], rođen 1951. godine, ujak tužitelja, iskazuje jednako kao naprijed saslušani svjedoci, osim EĐ, a u bitnome da je tužitelj investirao u stan i da je on zajedno sa svojom obitelji tu ljetovao do rata, a iza rata ne zna što se sa stanom dešavalo.

13. Svjedok FĐ, kći G, iz [adresa], rođena 1971. godine, supruga tužitelja, iskazuje da su se ona i tužitelj vjenčali 1990. godine, a da su 1988. i 1989. godine bili vjereni, pa da joj je tako poznato da je tužitelj investirao u taj stan, a obitelj supruga dala novac i taj stan je sagrađen u zgradi u [adresa] na prvom katu stan broj 13, da su ušli u posjed toga stana 1988. kada su dobili ključ i kada su isplatili punu kupoprodajnu cijenu JĐ. U stanu da su ljetovali do rata do 1990. godine, a nakon toga situacija kakva je bila, nisu dolazili u taj stan, s tim da ih je teta BĐ obavještavala što je sa tim stanom, pa da joj je tako rekla da su neki ljudi zauzeli, kako njezin, tako i stan tužitelja, ali ne sjeća se točno koje godine i poslije da su krenuli preko advokata to i rješavati, koji postupak i dan danas traje.

14. Sud je povjerovao iskazima saslušanih svjedoka (toč. 9. do 14.) jer se radi o osobama koji su u rodbinskim odnosima s tužiteljem, pa im je kroz dugo vremensko razdoblje poznato na koji način je tužitelj došao do posjeda predmetnog stana i na koji način ga je koristio, a kako su iskazi ovih svjedoka u suglasju s ostalim dokazima izvedenim tijekom postupka, sud njihovo svjedočenje prihvaća vjerodostojnim, pa time i istinitim.

15. Naime, iz ugovora o građenju zaključen između ŽĐ, vlasnice samostalne zidarsko-fasaderske i krovopokrivačke radnje iz [adresa], kao izvođača radova, s jedne strane i LĐ iz [adresa] s druge strane kao jednog od investitora, dana 3.11.1986., proizlazi da je da su se stranke suglasile da je investitor povjerio izvođaču izgradnju stana u višestambenom objektu na parceli kat. oznake čest. br. 543/11 K. O. [katastarska općina] (čl.1.), da su ugovorne stranke se suglasile da će nakon provođenja kupoprodajnih ugovora u zemljišne knjige sačiniti novi Ugovor sa svim ostalim investitorima (čl.2.), da izvođač radova uvjerava investitora da će u najkraćem roku nastojati da za račun investitora pribavi UT uvjete za izgradnju i ishodovati dozvolu za građenje i u najkraćem vremenu izraditi glavni projekt (čl.3.), da je investitor povjerio izvođaču sve poslove oko pribavljanja građevinsko-tehničkog projekta i ishođenja građevinske dozvole (čl.5.), da je izvođač u obvezi investitoru izgraditi stan u višestambenom objektu za odmor u [adresa] u predjelu Bakrine na I. katu sa korisnom stambenom površinom od 31 m2 za fiksnu utvrđenu cijenu izgradnje od 4.805.000,00 dinara, odnosno po kvadratu 155.000,00 dinara (čl.5.), te se izvođač obvezao u čl.6. i 7. cit. ugovora da će izgraditi od svog materijala cijeli objekt i svojom radnom snagom, sa svojim kooperantima, urediti dvorišnu ogradu, isplatiti troškove izrade glavnog projekta, komunalne doprinose i sve troškove oko pribavljanja UT uvjeta i građevinske dozvole, te troškove oko pripremnih radova za podizanje objekta i čuvanja materijala, te platiti sve takse i doprinose prema vežećim propisima Općine Šibenik, uplatiti iznose za priključenje na električnu i vodovodnu mrežu, te se obvezao potpuno sagraditi objekt najkasnije do 20.12.1987.g., odnosno 6 mjeseci od dobivanja građevinske dozvole, nadalje su stranke čl. 9. cit. ugovora ugovorile da se investitor obvezuje na dan 3.11.1986.g. isplatiti predujam troškova za izgradnju u iznosu od 2.000.000 dinara, a ostatak od 1.363.500 dinara najkasnije do 5.11.1986.g., a ostatak ugovorene cijene u dvije rate u jednakom iznosu od 727.500 dinara.

16. Pregledom Priznanice od 3. i 5. 11.1986.g. (list 11. spisa) utvrđeno je da je investitor postupio sukladno čl. 9. gore cit. Ugovora o građenju, dok je pregledom priznanica od 30.1.1988.g. i 15.7.1988.g. (list 12. spisa) utvrđeno je da je investitor platio dvije rate sukladno čl. 10. cit. Ugovora o građenju, kao i da je investitor uplatio uslugu čistoće u iznosu od 210,00 din. i na osnovu Aneksa za proširenje terase iznos od 400.000 din., te 1.000.000 din za izgradnju bazena za vodu i hidrofora, te je utvrđeno da je tužitelj plaćao komunalnu naknadu sukladno rješenju Općinskog komiteta za komunalne poslove, Odsjeka za stambeno komunalne poslove a pregledom spisu priležećih općih uplatnica (list 17. spisa), dakle, u cijelosti ispunio obveze iz preuzetog ugovora.

17. Međutim, iz kupoprodajnog ugovora zaključen između "Jadran invest", kao prodavatelja, te EĐ i HĐ, kao kupaca, ovjeren kod javnog bilježnika Nenada Dolinara iz Zagreba, br. OV-1587/95 od 15. rujna 1995., proizlazi da je predmet kupoprodaje predmetni stan u [adresa], a koji se sastoji od jedne sobe, dnevnog boravka s kuhinjom, kupaonom, hodnika, terase, a nalazi se u zgradi izgrađenoj na čest. br. 543/11 K. O. [katastarska općina], te da su u cijelosti isplatili kupoprodajnu cijenu, dakle, su priodavatelji ŽĐ predmetni stan dva put prodali.

18. Ocjenom u postupku izvedenih dokaza, kako pojedinačno, tako u njihovoj ukupnosti (čl.8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), ovaj sud ocjenjuje tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim.

19. Naime, tužitelj ističe da je pravo vlasništva predmetnog stana stekao temeljem Ugovora o građenju kojeg je zaključio 3.11.1986. godine s izvođačem radova firmom ''Gradnja'' u vlasništvu ŽĐ iz [adresa].

20. Tuženici su se protivili takvim tvrdnjama tužitelja, ističući da su oni vlasništvo istog stana stekli temeljem kupoprodajnog ugovora kojeg su zaključili 1995.godine s prodavateljem firmom ''Jadran-invest '' iz Zagreba u dobroj vjeri, te se uknjižili kao vlasnici, te kako da su u nesmetanom posjedu istog stana od 1997. godine, pravo vlasništva da su stekli i dosjelošću.

21. Sporno je, dakle, pravo vlasništva predmetnog stana.

22. Ovaj sud ocjenjuje da u trenutku sklapanja navedenog kupoprodajnog ugovora između prodavatelja, a firme Jadran-invest'' i kupaca obitelji HĐ, prodavatelj nije bio vlasnik predmetnog stana, niti zemljišnoknjižni, niti stvarni.

23. Kako je taj pravni posao sklopljen 1995. godine, sukladno odredbama tada važećeg Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, br. 53/91 i 91/92), nije bilo moguće vlasništvo nekretnine steći od nevlasnika, pa tako ni tuženi nisu mogli temeljem tog pravnog posla steći (pravnu osnovu) pravo vlasništva.

24. Osim toga, upis u zemljišne knjige tuženi nisu ishodovali temeljem pravnog posla prema prodavatelju, već prema trećoj osobi, UĐ pok. N iz [adresa] temeljem presude zbog izostanka Općinskog suda u Šibeniku broj P- 1823/97 od 30. rujna 1997.

25. Prema odredbi čl.159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'', br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje: ZOV) dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari (st. 1.); samostalni posjed čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću protekom 10 godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja (st. 2.); samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom 20 godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja (st. 3.).

26. U konkretnom slučaju tuženi nisu dokazali da je njihov posjed predmetnog stana istinit, niti su dokazali da su bili u poštenom posjedu istog stana neprekidno u roku od 20 godina prije pokretanja predmetne parnice (stupili u posjed 1997. godine, a parnica pokrenuta u siječnju 2017. godine).

27. Iz tako izvedenih dokaza ocjena je ovog suda da je tužitelj pravo vlasništva predmetnog stana stekao građenjem kao savjesni graditelj uvjerenjem da gradi na svom zemljištu (vlasnik je znao za gradnju i nije se usprotivio).

28. Kako upis tuženika na predmetnom stanu nije istinit, to je tužitelj, kao stvarni vlasnik, u smislu odredbe čl. 161. i 162. ZOV-a., ovlašten zahtijevati utvrđenje prava vlasništva na predmetnom stanu, uknjižbu svog prava u zemljišnim knjigama ovog suda, kao i iseljenje tuženih iz predmetnog stana.

29. Slijedom navedenog sud ocjenjuje tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovanim, zbog čega je odlučeno kao u izreci presude pod točkama I, II i III.

30. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 151., čl.154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku, te Tbr. 7., 8., 9., 36., 42. i 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, a tužitelju je priznat trošak sastojeći od zastupanja po kvalificiranom punomoćniku, i to za sastav tužbe – 200,00 Eura, za sastav pet obrazloženih podnesaka – 1.000,00 Eura, za sastav šest neobrazloženih podnesaka – 300,00 Eura, za zastupanje na deset ročišta

- 2.000,00 Eura i za sastav odgovora na žalbu - 600,00 Eura, što ukupno iznosi 3.560,00 Eura, a uvećano za 25% PDV-a od 890,00 i trošak vještačenja od 264,40 Eura, sveukupno iznosi 4.714,40 Eura, koliko su tuženici dužni naknaditi tužitelju na način kako je to pobliže opisano u toč. IV. izreke ove presude.

U Šibeniku, 15. lipnja 2026.g.

Sudac:

Silvana Klisović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe drugostupanjskom Županijskom sudu u roku od 15 dana. Rok za žalbu za stranku kojoj je odluka uručena na ročištu na kojem je ista objavljena, počinje teći od dana održanog ročišta na kojem je objavljena, odnosno, uručena. Za ostale stranke rok za žalbu teče od dana primitka pismenog otpravka odluke. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismenim putem, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

DN-a: sadržana na zapisniku ročišta na kojem je odluka objavljena