REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb-Istok, Turinina 3

Poslovni broj: P-1623/2023-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu Martini Klanac, na temelju prijedloga sudskog savjetnika Luke Bućana, u pravnoj stvari tužitelja EL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Frano Bazina, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, kojeg zastupa punomoćnica Dora Hanžeković Žuža, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 27. svibnja 2026. u nazočnosti tužitelja i zamjenice njegova punomoćnika odvjetnice Marinele Marić, 15. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 16.620,70 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom

- na iznos od 21,03 EUR od 02.10.2004. godine do isplate

- na iznos od 20,50 EUR od 02.11.2004. godine do isplate

- na iznos od 23,74 EUR od 02.12.2004. godine do isplate

- na iznos od 47,37 EUR od 02.01.2005. godine do isplate

- na iznos od 18,00 EUR od 02.02.2005. godine do isplate

- na iznos od 35,38 EUR od 02.03.2005. godine do isplate

- na iznos od 11,66 EUR od 02.04.2005. godine do isplate

- na iznos od 17,62 EUR od 02.05.2005. godine do isplate

- na iznos od 32,60 EUR od 02.11.2008. godine do isplate

- na iznos od 20,27 EUR od 02.01.2009. godine do isplate

- na iznos od 39,64 EUR od 02.02.2009. godine do isplate

- na iznos od 44,53 EUR od 02.03.2009. godine do isplate

- na iznos od 31,52 EUR od 02.04.2009. godine do isplate

- na iznos od 30,11 EUR od 02.05.2009. godine do isplate

- na iznos od 13,20 EUR od 02.06.2009. godine do isplate

- na iznos od 4,49 EUR od 02.08.2009. godine do isplate

- na iznos od 7,94 EUR od 02.09.2009. godine do isplate

- na iznos od 7,43 EUR od 02.10.2009. godine do isplate

- na iznos od 11,06 EUR od 02.12.2009. godine do isplate

- na iznos od 28,07 EUR od 03.01.2010. godine do isplate

- na iznos od 46,06 EUR od 02.02.2010. godine do isplate

- na iznos od 43,70 EUR od 02.03.2010. godine do isplate

- na iznos od 62,34 EUR od 02.04.2010. godine do isplate

- na iznos od 66,14 EUR od 02.05.2010. godine do isplate

- na iznos od 81,53 EUR od 02.06.2010. godine do isplate

- na iznos od 110,02 EUR od 02.07.2010. godine do isplate

- na iznos od 116,80 EUR od 02.08.2010. godine do isplate

- na iznos od 179,25 EUR od 02.09.2010. godine do isplate

- na iznos od 174,55 EUR od 02.10.2010. godine do isplate

- na iznos od 147,20 EUR od 03.11.2010. godine do isplate

- na iznos od 230,87 EUR od 02.12.2010. godine do isplate

- na iznos od 276,69 EUR od 02.01.2011. godine do isplate

- na iznos od 228,43 EUR od 02.02.2011. godine do isplate

- na iznos od 247,71 EUR od 02.03.2011. godine do isplate

- na iznos od 224,53 EUR od 02.04.2011. godine do isplate

- na iznos od 227,59 EUR od 03.05.2011. godine do isplate

- na iznos od 314,93 EUR od 02.06.2011. godine do isplate

- na iznos od 346,44 EUR od 02.07.2011. godine do isplate

- na iznos od 482,14 EUR od 04.08.2011. godine do isplate

- na iznos od 414,79 EUR od 02.09.2011. godine do isplate

- na iznos od 335,25 EUR od 02.10.2011. godine do isplate

- na iznos od 321,65 EUR od 02.11.2011. godine do isplate

- na iznos od 319,96 EUR od 02.12.2011. godine do isplate

- na iznos od 330,93 EUR od 02.01.2012. godine do isplate

- na iznos od 366,31 EUR od 02.02.2012. godine do isplate

- na iznos od 368,00 EUR od 02.03.2012. godine do isplate

- na iznos od 356,75 EUR od 02.04.2012. godine do isplate

- na iznos od 364,79 EUR od 02.05.2012. godine do isplate

- na iznos od 368,73 EUR od 02.06.2012. godine do isplate

- na iznos od 359,34 EUR od 02.07.2012. godine do isplate

- na iznos od 358,69 EUR od 02.08.2012. godine do isplate

- na iznos od 350,53 EUR od 04.09.2012. godine do isplate

- na iznos od 323,44 EUR od 02.10.2012. godine do isplate

- na iznos od 353,69 EUR od 02.11.2012. godine do isplate

- na iznos od 362,70 EUR od 02.12.2012. godine do isplate

- na iznos od 358,45 EUR od 03.01.2013. godine do isplate

- na iznos od 332,35 EUR od 02.02.2013. godine do isplate

- na iznos od 351,05 EUR od 02.03.2013. godine do isplate

- na iznos od 352,82 EUR od 11.04.2013. godine do isplate

- na iznos od 336,68 EUR od 08.05.2013. godine do isplate

- na iznos od 305,10 EUR od 02.06.2013. godine do isplate

- na iznos od 323,66 EUR od 02.07.2013. godine do isplate

- na iznos od 310,70 EUR od 02.08.2013. godine do isplate

- na iznos od 331,20 EUR od 02.09.2013. godine do isplate

- na iznos od 342,07 EUR od 02.10.2013. godine do isplate

- na iznos od 339,15 EUR od 02.11.2013. godine do isplate

- na iznos od 344,65 EUR od 04.12.2013. godine do isplate

- na iznos od 349,64 EUR od 22.01.2014. godine do isplate

- na iznos od 350,77 EUR od 06.02.2014. godine do isplate

- na iznos od 2.163,81 EUR od 28.02.2014. godine do isplate

po stopi koja se do 31.12.2007. obračunava u visini određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, a od 01.01.2008. do 31.07.2015. godine u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima i to prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, od 1.8.2015. godine do 31.12.2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od dana 1.1.2023. pa do 29.1.2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku 15 dana.

II. Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženika prema tužitelju u iznosu 2.142,14 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:

- € 0,18 od dana 03.08.2004. pa do isplate

- € 4,36 od dana 02.09.2004. pa do isplate

- € 7,56 od dana 02.06.2005. pa do isplate

- € 7,08 od dana 02.07.2005. pa do isplate

- € 9,66 od dana 02.08.2005. pa do isplate

- € 28,70 od dana 02.09.2005. pa do isplate

- € 34,03 od dana 02.10.2005. pa do isplate

- € 5,04 od dana 02.11.2005. pa do isplate

- € 10,35 od dana 02.12.2005. pa do isplate

- € 12,52 od dana 02.01.2006. pa do isplate

- € 11,21od dana 02.02.2006. pa do isplate

- € 12,63 od dana 02.03.2006. pa do isplate

- € 21,05 od dana 02.04.2006. pa do isplate

- € 35,53 od dana 02.05.2006. pa do isplate

- € 40,01 od dana 02.06.2006. pa do isplate

- € 41,23 od dana 02.07.2006. pa do isplate

- € 33,14 od dana 02.08.2006. pa do isplate

- € 40,60 od dana 02.09.2006. pa do isplate

- € 43,53 od dana 02.10.2006. pa do isplate

- € 41,40 od dana 02.11.2006. pa do isplate

- € 39,39 od dana 02.12.2006. pa do isplate

- € 39,47 od dana 02.01.2007. pa do isplate

- € 42,84 od dana 02.02.2007. pa do isplate

- € 55,13 od dana 02.03.2007. pa do isplate

- € 63,71 od dana 02.04.2007. pa do isplate

- € 65,52 od dana 02.05.2007. pa do isplate

- € 60,33 od dana 02.06.2007. pa do isplate

- € 75,63 od dana 02.07.2007. pa do isplate

- € 88,64 od dana 02.08.2007. pa do isplate

- € 95,85 od dana 02.09.2007. pa do isplate

- € 102,80 od dana 02.10.2007. pa do isplate

- € 85,63 od dana 02.11.2007. pa do isplate

- € 88,83 od dana 02.12.2007. pa do isplate

- € 82,35 od dana 02.01.2008. pa do isplate

- € 67,11 od dana 02.02.2008. pa do isplate

- € 68,87 od dana 02.03.2008. pa do isplate

- € 33,74 od dana 02.04.2008. pa do isplate

- € 72,12 od dana 02.05.2008. pa do isplate

- € 87,66 od dana 02.06.2008. pa do isplate

- € 80,85 od dana 02.07.2008. pa do isplate

- € 85,57 od dana 02.08.2008. pa do isplate

- € 90,57 od dana 02.09.2008. pa do isplate

- € 80,52 od dana 02.10.2008. pa do isplate

- € 36,53 od dana 02.12.2008. pa do isplate

- € 8,74 od dana 02.07.2009. pa do isplate

- € 3,91 od dana 02.11.2009. pa do isplate.

III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju troškove ovog postupka u iznosu 3.750,00 eura sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja ove odluke pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom 13. srpnja 2004. sklopio ugovor o kreditu vezan uz švicarski franak (CHF) s promjenjivom kamatnom stopom. Tvrdi da mu prilikom sklapanja ugovora nisu bili objašnjeni rizici rasta tečaja CHF-a niti mogućnost značajnog povećanja mjesečnih anuiteta. Navodi da mu je kredit predstavljen kao najpovoljniji i s najnižom kamatom. Smatra da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi bile nepoštene i ništetne. Ističe da zbog dva promjenjiva elementa nije mogao znati kolika će biti njegova stvarna kreditna obveza tijekom otplate. Tvrdi da bi odustao od kredita da je znao koliki će financijski teret nastati. Poziva se na pravomoćne presude Trgovačkog suda, Visokog trgovačkog suda i Vrhovnog suda RH kojima je utvrđeno da su banke povrijedile prava potrošača ugovaranjem kredita u CHF bez potpunog informiranja korisnika. Navodi da je banka koristila unaprijed sastavljene ugovorne odredbe o kojima se nije moglo pojedinačno pregovarati. Tvrdi da banka nije jasno definirala parametre promjene kamatne stope te da je jednostrano određivala njezinu visinu. Smatra da je time nastala značajna neravnoteža na štetu potrošača, protivno načelu savjesnosti i poštenja. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj traži povrat preplaćenih iznosa koje je platio zbog rasta tečaja CHF u iznosu 16.620,70 eura sa zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio tužbenom zahtjevu, u bitnom osporavajući tužiteljev status potrošača, zatim navodeći da se tužitelj ne može pozivati na utvrđenja iz kolektivne presude te da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli nije ništetna. Osporava i tijek zateznih kamata. Ujedno ističe prigovor zastare, kao i prigovor radi prebijanja u pogledu tzv. negativnih tečajnih razlika.

3. Tijekom postupka sud je pročitao Ugovor o kreditu broj 016-664/2005 (list 8- 16 spisa), otplatni plan (list 17-19), specifikaciju uplata (list 20-22), obavijest o promjenama kamatnih stopa (list 23), arhivu tečajnih lista (list 24-25), kamatne stope banaka na kunske kredite (list 220-224), metodologiju promjene kamatnih stopa (list 253-254) i izjavu ELZ (list 255-259), proveo je financijsko vještačenje po vještaku Darku Prpiću (list 410-418) te je saslušao tužiteljicu (list 437-438).

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja kojim traži isplatu iznosa koji je tuženik stekao na temelju ništetnih ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli u CHF.

6 . Odredbom čl. 502.c Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) propisano je da je sud u parnicama za naknadu štete ili isplatu vezan za utvrđenja iz presude kojom je utvrđeno da su postupanjem tuženika povrijeđeni zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj dužan štititi.

7. Trgovački sud u Zagrebu je 7. travnja 2013. donio presudu P-1401/12 u sporu za zaštitu potrošača protiv osam tuženih banaka, među njima i ovdje tuženika. Tom presudom je utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača unoseći u ugovore o kreditu ništetne odredbe o valutnoj klauzuli kojom je glavnica vezana uz švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnog ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. U tom postupku je nadalje od strane sudova obrazloženo da takva odredba nije bila razumljiva za klijente jer im nisu na valjan način objašnjenje posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po njih kao potrošače, time da su tužene banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima pri čemu su banke svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita. Navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Pž- 6632/17, kao i kasnijim odlukama Vrhovnog i Ustavnog suda.

8. Među strankama nije sporno da je tužitelj s tuženikom sklopio predmetni Ugovor o kreditu i da je ispunio svoje obveze prema odredbama tog kredita, a sporno je jesu li pojedine odredbe Ugovora o kreditu nepoštene, a time i ništetne, odnosno jesu li te odredbe u suprotnosti s propisima kojima je uređena zaštita potrošača. Slijedom toga, sporno je mogu li se utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 primijeniti na ovaj predmet. Konačno, sporan je i nastup zastare.

9. Uvidom u čl. 8. spornog Ugovora o kreditu, sud je utvrdio da se radi o stambenom kreditu koji sadrži odredbe o valutnoj klauzuli kojom je iznos anuiteta vezan uz valutu švicarski franak (CHF). Upravo su takve odredbe bile predmet spora u navedenoj parnici za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača.

10. Sud je stava da je na temelju čl. 502.c ZPP-a u ovom predmetu vezan za utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12. Međutim, bez obzira na utvrđenja iz kolektivne presude, sud, imajući u vidu shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske iz Odluke br. U-III/5358/21, smatra da tuženik ima pravo dokazivati da je konkretnom potrošaču dao potrebne obavijesti o spornim ugovornim odredbama. Stoga je saslušao tužitelja.

11. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je kredit uzeo radi kupnje stana u [adresa] za osobne potrebe. Istaknuo je da se taj stan nikada nije iznajmljivao niti se u njemu ikada obavljala ikakva djelatnost, a da ga je negdje 2014. godine darovao sinu, koji je i danas vlasnik tog stana. Kredit s valutnom klauzulom CHF je uzeo jer mu je to bilo ponuđeno u banci, te mi nisu bile ponuđene druge mogućnosti. Tom prilikom ga nitko nije upozorio na mogućnost rasta tečaja CHF. Prilikom sklapanja ugovora nije se pojedinačno pregovaralo o njegovim odredbama, već je ugovor sklopljen na unaprijed pripremljenom obrascu banke. Kredit je u cijelosti otplatio 2014. godine

12. Sud je stava da iz ovog iskaza, kojeg ocjenjuje životnim i vjerodostojnim, ne proizlazi da bi tuženik u konkretnom slučaju tužitelju dao odgovarajuće obavijesti o spornim odredbama niti da bi se o tim ugovornim odredbama posebno pregovaralo. Naime, iz tog iskaza proizlazi da je tužitelj bio potrošač jer je ugovor sklopio za osobne potrebe izvan svoje djelatnosti, a da se sporne odredbe ugovora nisu mogle mijenjati i da upozorenja o riziku valutne nisu bila odgovarajuća. Pritom se ponovno napominje da je na tuženoj banci teret dokazivanja o obaviještenosti potrošača u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora.

13. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da su odredbe predmetnog Ugovora o valutnoj klauzuli ništetne.

14. Čl. 104. i 105. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01; dalje-ZOO) propisano je da je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je stekla na osnovu ništavih odredbi ugovora, a da ništavost pojedinih odredbi ne dovodi do ništavosti cijelog ugovora ako ugovor može opstati bez njih. Pri tome se polazi od načela favor negotii, to jest u prilog održanju ugovora na pravnoj snazi, ako se ikako može. Takvo stajalište je zauzeo i Visoki trgovački sud u svojoj presudi Pž-6632/17. Stoga je tuženik dužan tužiteljici vratiti razliku anuiteta koja je nastala primjenom ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

15. Kako bi utvrdio preplaćeni iznos s osnova valutne klauzule, sud je izveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Mariu Tkalecu. Vještak je u svom nalazu i mišljenju od 9. veljače 2026. utvrdio da razlika u iznosu anuiteta primjenom tečaja na dan plaćanja u odnosu na anuitete primjenom tečaja na dan stavljanja kredita na raspolaganje, za anuitete za koje je utvrđen više uplaćen iznos, iznosi 16.620,70 eura.

16. Ovaj nalaz i mišljenje vještaka sud u cijelosti uzima kao vjerodostojan jer ga je vještak izvršio stručno i objektivno prema pravilima struke, a niti stranke na njega nisu imale prigovora.

17. O prigovoru zastare tuženika treba reći da je na prvoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. zauzeto pravno shvaćanje prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

18. S obzirom da je ništetnost spornih ugovornih odredaba ustanovljena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, sud je stava da je zastara počela teći tek on pravomoćnosti odluka donesenih u tom postupku. Kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u pogledu ništetnosti ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli u odnosu na tuženika postala pravomoćna 14. lipnja 2018. (presuda Visokog Trgovačkog suda posl. br. Pž-6632/2017), ocjena je suda da petogodišnji opći zastarni rok iz čl. 371. ZOO-a nije protekao do podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari 12. lipnja 2023.

19. Odredbom čl. 214. ZOO-a propisano je da kad se vraća stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i zatezne kamate. Budući da je banka kod ugovaranja odredbi o valutnoj klauzuli bila svjesna posljedica i rizika tih odredbi, sud smatra da je ista nepošteni stjecatelj pa je dužna isplatiti zatezne kamate od dana stjecanja, pri čemu se ponovno ističe i da je tuženik na pripremnom ročištu priznao visinu tužbenog zahtjeva. Stopa zateznih kamata propisana je čl. 29. st. 2. ZOO-a.

20. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u toč. I. izreke.

21. Kada se radi o prigovoru radi prebijanja koji je postavio tuženik, treba reći da ovaj sud isti nalazi neosnovanim.

22. Naime, tuženik traži da sud, ukoliko nađe osnovanim potraživanjem tužitelja, isto konstitutivnom odlukom prebije s iznosom koji je tužitelj stekao zbog smanjenja tečaja CHF u odnosu na početno ugovorene parametre.

23. Tuženiku valja odgovoriti da tužitelj plaćanjem anuiteta u iznosu manjem od početno ugovorenog nije ništa stekao bez osnove pa da zato niti ne postoji njegova obveza vraćanja nečeg što nije primio.

24. Slijedom navedenog, tuženik eventualno može tražiti prijeboj s osnove dospjelih, a neplaćenih anuiteta kredita. Međutim, i takvo potraživanje tuženika se ne bi moglo prebiti s potraživanjem tužitelja. To stoga što je čl. 371. st. 2. ZOO-a propisano da anuiteti zastarijevaju u roku od tri godine od dospijeća svakog pojedinog anuiteta. Budući da je tuženik prigovor radi prebijanja istaknuo odgovoru na tužbu od 15. ožujka 2024., a da je najkasnije potraživanje tuženika dospjelo 30. lipnja 2009., osnovan je prigovor zastare tužitelja.

25. Pritom se napominje da se na procesnopravni prigovor radi prebijanja ne primjenjuju odredbe članka 198. ZOO-a (čl. 339. ZOO/91) o materijalnopravnom prijeboju sa zastarjelom tražbinom, prema kojoj se dug može prebiti sa zastarjelim potraživanjem ako ono još nije bilo zastarjelo u času kad su se stekli uvjeti za prijeboj (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u Rješenju posl. br. Rev-x 966/2015-3 od 23. rujna 2020.).

26. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II. izreke.

U odnosu na troškove postupka

27. Odluka o parničnom trošku je donesena na temelju čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, a prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje: Tarifa). Tako je tužitelju dosuđen trošak sastava tužbe u zatraženom iznosu od 100 bodova (Tbr. 7/1), trošak sastava obrazloženih podnesaka od 22. kolovoza 2023., 9. travnja 2024. i 18. ožujka 2026. u iznosu 250 bodova za svakog (Tbr. 8/1), trošak zastupanja na ročištima od 7. ožujka 2025. i 27. svibnja 2026. u iznosu od 250 bodova za svako ročište (Tbr. 9/1), kao i trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu 50 bodova (Tbr. 9/3). Ukupno to iznosi 1.400 bodova što, imajući u vidu vrijednost boda od 2,00 eura i PDV 25% daje iznos od 3.500,00 eura. Navedenom valja pridodati i zatraženi trošak sudskog vještačenja u iznosu 250,00 eura pa je tužitelju dosuđen trošak 3.750,00 eura. Sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a, tužitelj ima pravo i na zatezne kamate na parnični trošak koje teku od dana donošenja odluke o trošku.

28. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u toč. III. izreke.

U Zagrebu 15. lipnja 2026.

Sutkinja

Martina Klanac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovome sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženika