Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-282/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sudaca Emira Čustovića, predsjednika vijeća, Marije Bušković, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Noemi Butorac, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupaju punomoćnik Slaven Šoša, odvjetnik iz Dubrovnika i TF, supruga tužitelja, protiv tuženika 1. ŽF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. SF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje zastupa punomoćnica Nataša Đurović Đanović, odvjetnica iz Dubrovnika, 3. VF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 4. ČF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], obje zastupane po punomoćniku Vlahu Muju, odvjetniku iz Dubrovnika, 5. NF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i 6. ĆF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Oskar Benussi, odvjetnik iz Dubrovnika, radi brisanja uknjižbe, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-58/2026 od 21. siječnja 2026., na sjednici održanoj 15. lipnja 2026.

p r e s u d i o i r j e š i o j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuju presuda i rješenje Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-58/2026 od 21. siječnja 2026.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.1. Presudom i rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-58/2026 od 21. siječnja 2026. odlučeno je:

¨ I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi :

"Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Dubrovniku izvršiti upis brisanja:

- 6/32 dijela prava vlasništva čest. zem. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o [katastarska općina] sa imena JF, NF i ĆF i to JF za ½ dijela a NF i ĆF za po ¼ navedenog prava, te se nalaže uknjižba 6/32 dijela prava vlasništva ove nekretnine na ime BF pok. Š, pravnog prednika tužitelja,

- 2583/13776 dijela prava vlasništva čest. zem. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa imena NF i ĆF i to svake za ½ navedenog prava, te se nalaže uknjižba 2583/13776 dijela prava vlasništva ove nekretnine na ime BF pok. Š, pravnog prednika tužitelja,

- 2583/13776 dijela prava vlasništva čest. zem. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa imena SF, te se nalaže uknjižba 2583/13776 dijela prava vlasništva ove nekretnine na ime BF pok. Š, pravnog prednika tužitelja,

- 2583/13776 dijela prava vlasništva čest. zem. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa imena VF, te se nalaže uknjižba 2583/13776 dijela prava vlasništva ove nekretnine na ime BF pok. Š, pravnog prednika tužitelja,

- 1/8 dijela prava vlasništva čest. zem. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa imena SF, te se nalaže uknjižba 1/8 dijela prava vlasništva ove nekretnine na ime BF pok. Š, pravnog prednika tužitelja, Dužni su tuženici solidarno naknaditi troškove parničnog postupka tužitelju u roku od 15 dana.¨

1.2. Nadalje, riješeno je:

¨ I. Ne dopušta se preinaka tužbe u dijelu tužbenog zahtjeva dodanog u podnesku ls 88 od.25 siječnja 2021 koji glasi :

"I Utvrđuje se da je nevaljan upis koje je pred zemljišnoknjižnim odjelom Općinskog suda u Dubrovniku proveden pod posl brojem Z 2872/99."

II. Dužan je tužitelj nadoknaditi tuženicima ad 1 i ad 2 parnični trošak u iznosu od 2, 543,75 eurs, ad 3 i ad 4 parnični trošak u iznosu od 3.025,00 eura, ad 5 i ad 6 parnični trošak u iznosu od 2. 887,50 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. , pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.¨.

2. Tužitelj pobija prvostupanjsku presudu i rješenje iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje u tekstu: ZPP-a), uz prijedlog da se isti preinače, podredno iste ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženici ŽF i SF osporavaju žalbene navode tužitelja te predlažu odbiti njegovu žalbu.

4. Žalba tužitelja je neosnovana.

5. Predmet spora je brisanje uknjižbi vlasništva JF, NF i ĆF na nekretninama oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], SF na nekretninama oznake 2172/4 i 2206 k. o. [katastarska općina] te VF na nekretnini oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao nevaljanih te upis vlasništva ovih nekretnina u korist BF pok. Š.

6.1. Iz spisa i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je prvostupanjski sud odluku utemeljio na slijedećim utvrđenjima:

- da je ZF brisan kao vlasnik nekretnina temeljem presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-590/99 od 24. lipnja 1999. kojom je LF utvrđena vlasnicom k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da je temeljem iste presude, rješenjem poslovni broj Z-2872/99 kao vlasnica nekretnina 1999. upisana LF,

- da je na prijedlog tužitelja provedeno ponavljanje postupka u kojem je donesena navedena presuda te da je u tom postupku rješenjem iz 2018. godine presuda ukinuta i tužba odbačena jer je utvrđeno da je tuženik ZF umro prije pokretanja parnice,

- da je ZF umro 1956. godine i da je proglašen umrlim rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj R1-52/12 od 10. prosinca 2012.,

- da je LF bila kći i jedina zakonska nasljednica pok. BF,

- da je LF bila majka tužitelja te tuženika ŽF, oca tuženika SF, i pok. ĐF, supruga tuženice VF i oca tuženice ČF,

[katastarska općina]

HF i OF,

- da je k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] 6. prosinca 1966. podijeljena na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

- da je LF ugovorom od 7. srpnja 1973. prodala dio k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] HF,

- da je presudom Općinskog suda u Samoboru poslovni broj P-40/95 naloženo LF izdati tužiteljima UF i JF tabularnu ispravu za uknjižbu vlasništva k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

- da je LF ugovorom o darovanju od 6. travnja 1999. darovala sinovima ĐF i RF suvlasnički dio k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uz izjavu da su na istima još 1967. izgradili obiteljsku kuću i da im priznaje vlasništvo na istim,

- da je LF umrla 2006. te da su njenim nasljednicima utvrđeni sinovi ŠF i ŽF te ČF, kao kćerka ranije preminulog sina ĐF,

- da je ugovorom o diobi od 31. siječnja 2007. između ŽF, VF i FF dogovoreno da se k. č. [katastarska čestica] dijeli i da k. č. [katastarska čestica] pripada ŽF, k. č. [katastarska čestica] VF, a k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] HF te da su temeljem istog 2007. uknjiženi kao vlasnici ovih novoformiranih nekretnina, a da je tužitelj za ovu parcelaciju i uknjižbu saznao 2007. godine,

- da su kao vlasnici k. č. [katastarska čestica] upisane NF i ĆF, svaka za po 1/2 dijela, uz činjenicu da su rješenjem o nasljeđivanju iza pok. GF nasljednicama istog utvrđene NF i ĆF,

- da je kao vlasnik k. č. [katastarska čestica] upisan SF i to na temelju ugovora o darovanju iz 2017. kojim mu je otac ŽF darovao ovu nekretninu,

- da je kao vlasnica k. č. [katastarska čestica] upisana VF, a isto temeljem rješenja o nasljeđivanju iza pok. ĐF te temeljem ugovora o darovanju koji je ista sklopila s drugom nasljednicom ČF rođenom ĐF,

- da su kao vlasnici k. č. [katastarska čestica]. upisani DF za 7/8 dijela i SF za 1/8 dijela,

- da su tuženici vlasništvo stekli kao savjesni stjecatelji i to temeljem ugovora sklopljenih prije više od 20 godina i nasljeđivanjem te da na nekretninama imaju izgrađene kuće u svom vlasništvu.

6.2. Temeljem navedenog, prvostupanjski sud zaključuje da je tužitelj aktivno legitimiran povodom brisovne tužbe jer je nedvojbeno nasljednik svoje majke pok. LF, dok tuženici ČF i ŽF nisu pasivno legitimirani u ovom sporu jer nisu upisani vlasnici nekretnina. U odnosu na ostale tuženike, prvostupanjski sud zaključuje da ostali tuženici nisu bili nesavjesni stjecatelji jer u vrijeme stjecanja vlasništva od svojih prednika nisu imali razloga sumnjati u upis vlasništva LF te pravo iste da daruje nekretnine svojim sinovima ŽF i ĐF te proda HF, dok JF nije više upisana kao vlasnica nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Zaključeno je da su i tužitelj i tuženici znali što je čije vlasništvo, a kako tuženici nisu nesavjesni stjecatelji, da je zahtjev tužitelja zastario.

7. Ispitujući pobijanu presudu i rješenje te postupak koji je prethodio donošenju prvostupanjske odluke utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Nije počinjena niti povreda iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a, a na koju tužitelj ukazuje u žalbi, obzirom pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama te je istu moguće preispitati.

8. Ovaj sud u cijelosti prihvaća činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda jer ista proizlaze iz provedenih dokaza, a koji su ocijenjeni sukladno čl. 8. ZPP -a, te se pri tome ukazuje da su u ovom sporu odlučne činjenice je li upisom vlasništva nekretnina u korist LF povrijeđeno knjižno pravo prednika tužitelja BF, jesu li tuženici pri upisu vlasništva nekretnina postupali s povjerenjem u zemljišne knjige i u dobroj vjeri te je li brisanje upisa zatraženo u zakonskom roku.

9. Naime, čl. 129. st. 1. i 2. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 114/01., 100/04., 107/07., 152/08., 126/10., 55/13., 60/13., 108/17., 63/19., u nastavku: ZZK) je propisano:

(1) Nositelj knjižnoga prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe ovlašten je radi zaštite toga svoga prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjega zemljišnoknjižnog stanja (brisovna tužba) sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drukčije određeno.

(2) Brisovnoj tužbi ne može se udovoljiti protiv osobe koja je postupajući s povjerenjem u istinitost zemljišnih knjiga, a u dobroj vjeri, uknjižila svoje pravo izvodeći ga iz uknjiženoga, ali neistinitoga (nevaljanoga) prava prednika, osim:

- ako je nositelj knjižnoga prava iz stavka 1. ovoga članka kojemu je bilo dostavljeno rješenje o uknjižbi u korist prednika te osobe u roku za žalbu na taj upis zatražio zabilježbu da je sporan te podnio brisovnu tužbu u roku od šezdeset dana od isteka roka za tu žalbu, odnosno

- ako je nositelj knjižnoga prava iz stavka 1. ovoga članka kojemu nije bilo dostavljeno rješenje o uknjižbi u korist prednika te osobe podnio brisovnu tužbu u roku od tri godine od kad je ta uknjižba bila zatražena.

10. Sukladno prethodno navedenim zakonskim odredbama, u ovom postupku je prvenstveno odlučno da pravo zahtijevati brisanje uknjižbe i uspostavu ranijeg zemljišno knjižnog stanja ima osoba kojoj je uknjižbom povrijeđeno njeno knjižno pravo, s tim da navedeno pravo ima osoba koja je upisana, a u slučaju njene smrti i njeni nasljednici (sukcesori). Osim što upisom mora biti povrijeđeno knjižno pravo, nužno je da u trenutku traženja zaštite nisu već nastupile činjenice na temelju kojih bi to pravo i tako trebalo prestati. Ovo su osnove pretpostavke koje moraju biti zadovoljene za traženje zaštite brisovnom tužbom.

11. Kada se uzmu o obzir nesporna činjenica da je presuda temeljem koje je brisan upis vlasništva BF uz upis LF kao vlasnice ukinuta, jasno je da navedena presuda ne predstavlja valjanu osnovu promjene knjižnog prava te da je time povrijeđeno knjižno pravo BF.

12. Nadalje, a kako je ZF bio djed tužitelja koji je umro 1956. te kojeg je kao jedina nasljednica naslijedila LF, majka tužitelja, jasno je da tužitelj kao nesporni nasljednik majke legitimiran zahtijevati zaštitu knjižnog prava svog prednika BF.

13. Pri tome, činjenica da je ZF umro 1956. godine i da je istog ex lege naslijedila LF ne pretpostavlja da je time navedeno knjižno pravo trebalo prestati u smislu čl. 129. st. 1. ZZK. Činjenica da je LF bila nasljednica BF nije od utjecaja na nevaljanost njenog upisa jer je osnova za isti bila ukinuta presuda, a ne nasljeđivanje, što je u zemljišnoknjižnom postupku, kao strogo formalnom postupku, odlučna činjenica koja upis čini nevaljanim bez obzira je li osoba ima određeno pravo po drugoj osnovi.

14. Uzimajući u obzir da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za brisovnu tužbu iz čl. 129. st. 1. ZZK-a, pravilno je prvostupanjski sud sukladno čl. 129. st. 2. ZZK-a dalje cijenio je li se istoj može udovoljiti u odnosu na ovdje tuženike.

15. Naime, iz provedenih dokaza je razvidno da je LF bila upisana kao vlasnica nekretnina 1999. godine te da je za svog života i to Ugovorom o darovanju od 6. travnja 1999., ovjerenog pod brojem: OV-1368/99 kod javnog bilježnika Nikše Viđena iz Dubrovnika, darovala svom sinu pok. ĐF i ŽF svoje suvlasničke dijelove i to 12704/13766 dijela čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na jednake dijelove te ŽF i 2/16 dijela čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dok je oporukom preostalu imovinu ostavila trećem sinu – ovdje tužitelju.

16. Uzimajući u obzir da su ŽF i ĐF bili djeca sada pokojne LF, da je svima u obitelji bilo poznato da je ZF bio njihov djed koji je umro 1956. i da je njegova jedina nasljednica njihova majka LF, kao i da isti nisu sudjelovali u postupku u kojem je donesena presuda temeljem koje je ista upisana kao vlasnica umjesto BF, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da su i oni, a i sljednici istih, ovdje tuženik SF (sin ŽF), kao i VF te ČF (nasljednice ĐF) pri stjecanju prava i uknjižbi postupali s povjerenjem u zemljišne knjige. Naime, isti nisu imali razloga sumnjati da je majka , odnosno baka i svekrva sada upisanih SF i VF, bila vlasnica nekretnina i da bi njen upis vlasništva bio neistinit jer je ista nedvojbeno bila jedina nasljednica i uknjižena vlasnica iza svog oca BF te kao takva 1999. darovala nekretnine svojim sinovima ŽF i CF. SF nije imao razloga sumnjati da je njegov otac ŽF, tada uknjiženi vlasnik, stvarni vlasnik nekretnine koju mu je darovao 2017. godine, dok VF nije imala razloga sumnjati da je nekretnina ostavina njenog supruga ĐF koji je bio upisani vlasnik temeljem darovanja majke.

17. Da je navedeno tako, potvrđuje činjenica i da su tužitelj, njegov brat ŽF i nasljednice tada već pokojnog brata ĐF ovdje tuženice VF ŽF i ČF sudjelovali u ostavinskom postupku koji je vođen 2006. iza pokojne LF, a u kojem je tužitelj izjavio da su njegova braća darovanjem već namirena u nužnom dijelu i da se on kao oporučni nasljednik majke prihvaća nasljedstva.

18. Temeljem navedenog, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da sada uknjiženi suvlasnici ŽF i VF nisu nesavjesni stjecatelji nekretnine te da je u odnosu na njih zahtjev tužitelja zastario. Naime, iako je tužitelj univerzalni sukcesor pokojnog BF te u tom smislu legitimiran zahtijevati brisanje upisa kojim je povrijeđen upis njegovog prednika, isti ima jednaka prava kao što bi imao njegov prednik, a to u smislu čl. 129. ZZK-a pretpostavlja da u odnosu na nesavjesnog stjecatelja nije vezan rokom za brisanje nevaljane uknjižbe, dok je u odnosu na savjesne stjecatelje, obzirom mu nije dostavljeno rješenje o uknjižbi, vezan rokom iz čl. 129. st. 2. ZZK-a i to rokom od tri godine od nevaljane uknjižbe prednika savjesnog stjecatelja. Uzimajući u obzir da se LF upisala kao vlasnica temeljem ukinute presude 13. listopada 1999., navedeni rok od tri godine za brisanje uknjižbe je istekao 13. listopada 2002. godine.

19.1. Smisao i cilj roka za podnošenje brisovne tužbe iz čl. 129. st. 2. ZZK-a je zaštita pravne sigurnosti i povjerenja u zemljišne knjige kao javni registar prava na nekretninama.

19.2. Činjenica je da zahtjevi iz brisovne tužbe nikada ne zastarijevaju u odnosu na nesavjesnog stjecatelja jer nevaljani upis za koji osoba zna ili mora znati da je nevaljan ne uživa zaštitu iz čl. 129. st. 2. ZZK-a.

19.3. No, u odnosu na savjesnog stjecatelja kao osobu koja je pri stjecanju nekretnine pravnim poslom postupala s povjerenjem u zemljišne knjige u smislu vjere da je vlasnik nekretnine upisana osoba, a bez znanja da bi takav upis bio neistinit, vrijedi zaš tita povjerenja u zemljišne knjige. Pri tome, a u sukladno citiranom čl. 129. st. 2. ZZK-a, savjesni stjecatelj, u odnosu na osobu kojoj nije dostavljeno rješenje o nevaljanom upisu (kao što je ovdje nesporno slučaj) uživa navedenu zaštitu protekom roka od tri godine od kada je proveden nevaljani upis, a ne protekom roka od tri godine kada je proveden upis savjesnog stjecatelja.

20. Navedeni zastarni rok iz čl. 129. st. 2. ZV-a je objektivni rok koji se veže za trenutak provedbe nevaljanog upisa te pri tome nije relevantno kada je osoba saznala za taj upis niti stekla mogućnost pobijati upis. Odlučno je da je nevaljani upis proveden i da je nakon njega proveden upis savjesnog stjecatelja, a savjesni stjecatelj uživa zaštitu ukoliko je od nevaljanog upisa proteklo razdoblje od tri godine, dok unutar tog istog razdoblja ne uživa zaštitu povjerenja u zemljišne knjige čak i ako je savjesni stjecatelj.

21. Činjenica da je tužitelj protekom više od 15 godina nakon upisa LF pokrenuo postupak radi ukidanja osnove temeljem koje je ista upisana nije od utjecaja na tijek roka propisan čl. 129. st. 2. ZZK-a jer je ovaj rok predviđen za zaštitu savjesnih stjecatelja – osoba koja postupaju s povjerenjem u zemljišne knjige i u dobroj vjeri radi čega i postoji samo u odnosu na njih, a ne nesavjesne stjecatelje i to na način da mogu uživati puno povjerenje u zemljišne knjige nakon proteka roka od tri godine od kada je njihov nesavjesni prednik upisan kao vlasnik.

22. U odnosu na tuženice NF i ĆF, ukazuje se da su (prema izvatku iz zemljišnih knjiga s povijesnim slijedom upisa) iste upisane kao vlasnice 26. siječnja 2009. temeljem rješenja o nasljeđivanju iz pokojnog FF, a koje je 25. studenog 2008. pod poslovnim brojem O-621/08 donio Općinski građanski sud u Zagrebu. Pored činjenice da je prednik ovih tuženica GF upisan kao vlasnik temeljem ugovora o kupoprodaji koji je sklopio s pok. LF 1966. i pravomoćne presude iz 1995. kojom je LF naloženo izdavanje tabularne isprave, jasno je da su ove tuženice, kao i njihov prednik GF, savjesni stjecatelji jer u takvim okolnostima nisu imali razloga sumnjati u istinitost upisa u zemljišnoj knjizi. Time je i u odnosu na njih kao savjesne stjecateljice nekretnine zahtjev tužitelja zastario protekom roka od tri godine od provedbe nevaljanog upisa LF. Pri tome se, a u odnosu na dio zahtjeva tužitelja kojim zahtjeva brisanje vlasništva JF, ukazuje da JF nije upisana nositeljica knjižnog prava pa da je zahtjev tužitelja u odnosu na takav upis već po ovoj osnovi neutemeljen.

23. Konačno, a u odnosu na tuženike ŽF i ČF, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da isti nisu niti legitimirani u odnosu na zahtjeve tužitelja jer isti nisu vlasnici predmetnih nekretnina, a niti je tužitelj istaknuo zahtjeve u vezi njih.

24. Slijedom navedenog, primjenom čl. 368. ZPP-a, potvrđena je prvostupanjska odluka o glavnoj stvari.

25. U odnosu na odluku o preinaci tužbe i troškovima postupka, a uzimajući u obzir da tužitelj žalbom ne konkretizira razloge pobijanja ovih odluka, ocjenjuje se da je odluka o preinaci tužbe u cijelosti donesena sukladno čl. 190. st. 3. ZPP-a (odbijena kao nesvrsishodna), dok je o troškovima postupka odlučeno sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a, konkretno sukladno činjenici da su tuženici u cijelosti uspjeli u sporu te da su radi vođenja parnice imali troškove zastupanja po punomoćniku odvjetniku , a koji su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., 138/23.).

Dubrovnik, 15. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća

Emir Čustović