Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Broj: Gž Ovr-121/2025-5.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Vukovaru, po sucu Ivici Ragužu, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja ZE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnici Gordani Peraković-Turković, odvjetnici iz Ogulina, protiv ovršenika OE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnici Mari Bobanac, odvjetnici iz odvjetničkog društva Knežević i partneri j.t.d. iz Rijeke, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, odlučujući o žalbi ovršenika OE, izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama, poslovni broj Ovr-354/2025-4 od 10. travnja 2025., 15. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba ovšenika OE odbija se djelomično kao neosnovana i uvažava se djelomično kao osnovana te se rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama poslovni broj Ovr-354/2025-4 od 10. travnja 2025.:

a) potvrđuje pod točkom I. izreke

b) potvrđuje pod točkom II. izreke u dijelu gdje je naloženo ovršeniku isplatiti ovrhovoditelju trošak ovršnog postupka do iznosa od 46,88 eura

c) preinačava pod točkom II. izreke u dijelu koji prelazi iznos od 46,88 eura do iznosa od 187,50 eura i rješava:

Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troškova ovršnog postupka u dijelu koji prelazi iznos od 46,88 eura do iznosa od 187,50 eura tj. za iznos od 140,62 eura.

II. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadom troškova žalbenog postupka.

III. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Rješenjem i zaključkom Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama poslovni broj Ovr-354/2025-4 od 10. travnja 2025. odlučeno je:

"I Odbija se prijedlog ovršenika za donošenje rješenja kojim će se naložiti Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava na temelju zahtjeva za izravnu naplatu od 25. veljače 2025. kao neosnovan. II Nalaže se ovršeniku isplatiti ovrhovoditelju prouzročeni trošak ovog ovršnog postupka u iznosu od 187,50 EUR (sto osamdeset sedam eura i pedeset centi) u roku od 8 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška odbija kao neosnovan".

2. Protiv navedenog rješenja i to u odnosu na točku I. izreke rješenja u cijelosti te u odnosu na točku II. izreke rješenja gdje je ovršeniku naloženo isplatiti troškove ovršnog postupka ovrhovoditelju, ovršenik OE pravovremeno podnosi žalbu zbog svih razloga predviđenih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25. – u nastavku teksta: ZPP) te predlaže da se žalba uvaži, preinači pobijano rješenje i prihvati prijedlog ovršenika za odgodom prijenosa te odgodi predmetna ovrha, ovršeniku naknade troškovi ovršnog postupka kao i trošak žalbenog postupka, podredno da se ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

2.1. Ovršenik u žalbi navodi kako je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da provedbom ovrhe ovršenik ne bi trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu. Ovo stoga jer navedeni iznos ovrhe predstavlja pozamašan iznos u odnosu na financijske mogućnosti ovršenika i dovodi u pitanje zadovoljenje osnovnih potreba ovršenika. Nadalje, prvostupanjski sud pogrešno je ovrhovoditelju za sastav odgovora na prijedlog ovršenika priznao naknadu troškova ovršnog postupka u iznosu od 187,50 eura. Ovo stoga jer ovrhovoditelju eventualno pripada naknada troškova postupka u visini od 46,88 eura.

3. Na žalbu ovršenika je dostavljen odgovor. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj žalbene navode ovršenika cijeni neosnovanim te predlaže odbiti žalbu ovršenika. Nadalje navodi kako samo pozivanje ovršenika na loše imovno stanje bez konkretnih dokaza nije dovoljno za odgodu ovrhe. Također ovršenik nije dostavio relevantne dokaze o svojim prihodima.

4. Žalba ovršenika djelomično je neosnovana i djelomično osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a u svezi s odredbom članka 381. stavak 1. ZPP-a i članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24. – u nastavku teksta: OZ) ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojeg se ne bi moglo ispitati, pa stoga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a koji u žalbi činjenično ističe ovršenik.

6. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja navodi kako ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje. Naime, ovršenik samo paušalno navodi da bi provedba ovrhe dovela u pitanje njegovu egzistenciju.

7. Nisu osnovani žalbeni navodi ovršenika da je učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu. Naime, u navedenom dijelu pravilno je prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenio materijalno pravo.

7.1. Člankom 210. stavak 1. i 2. OZ-a propisano je da se na prijedlog ovršenika za odgodom prijenosa novčanih sredstava zaplijenjenih na temelju zahtjeva ovrhovoditelja za izravnom naplatom na odgovarajući način primjenjuju odredbe tog zakona o odgodi ovrhe.

7.2. Člankom 65. stavak 1. OZ-a propisano je da se ovrha na prijedlog ovršenika može odgoditi ako se kumulativno ispune dvije pretpostavke i to ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, dok se druga pretpostavka odnosi na to da ovršenik postupi na jedan od načina taksativno navedenih u točkama 1. – 11. stavka 1. članka 65. OZ-a.

8. Prije svega navodi se kako ovršenik u prijedlogu za odgodom prijenosa zaplijenjenih sredstava uopće ne opisuje niti obrazlaže činjenice iz kojih proizlazi da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, a niti navodi da bi to bilo potrebno kako bi se spriječilo nasilje. Ovršenik samo paušalno u svom prijedlogu navodi da bi provođenjem ovrhe odnosno odbijanjem prijedloga za odgodom prijenosa zaplijenjenih sredstava za ovršenika nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta. Stoga je pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu.

9. U konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za odgodom ovrhe obzirom nisu ispunjene pretpostavke propisane člankom 65. Ovršnog zakona. Naime, tijekom postupka ovršenik nije učinio vjerojatnim da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje jer iz cjelokupnog postupka ne proizlazi da bi se stranke služile prijetnjom, uporabom fizičke sile ili psihičke prisile kojom se ugrožava pravni interes ovršenika, a također nije učinio niti vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu. Niti iz jednog dokaza ne proizlazi vjerojatnost nastupanja nenadoknadive ili teško nadoknadive štete za ovršenika.

10. Nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta može biti imovinska ili neimovinska. Neimovinska šteta bi se očitovala u gubitku kakvog neimovinskog dobra npr. zdravlja, dostojanstva, časti, ugleda itd. Pojam nenadoknadive ili teško nadoknadive štete ima prvenstveno kvalitativno značenje, ali taj pojam nužno implicira i određenu kvantitativnu dimenziju tj. mora se raditi o šteti znatnijeg opsega. Pritom se pojam znatnijeg opsega štete dovodi u vezu s konkretnim strankama, njihovim imovinskim stanjem i sl. Stranka koja traži odgodu mora učiniti vjerojatnim ne samo opasnost nastanka štete već i to da bi se tom intervencijom takva opasnost otklonila ili ublažila. U konkretnom slučaju ovršenik to nije učinio. Dakle, da bi se radilo o nenadoknadivoj ili teško nadoknadivoj šteti, ovršenik bi trebao činiti vjerojatnim da bi provođenjem ovrhe nastala takva šteta koju on ne bi mogao poslije u redovitom pravnom postupku nadoknaditi (tzv. apsolutno ireparabilna šteta) ili bi to mogao uz iznimne i nerazmjerne troškove i teškoće (relativno ireparabilna šteta). Navedeno u konkretnom slučaju ovršenik nije učinio vjerojatnim. Također na postojanje takvih okolnosti ovršenik u prijedlogu za odgodu ne ukazuje niti njihovo postojanje proizlazi iz bilo kojeg dokaza.

11. Provođenjem ovrhe, za ovršenika nastaje šteta koja se očituje u gubitku financijskih sredstava potrebnih radi namirenja postojeće tražbine ovrhovoditelja, no takva šteta ne predstavlja nenadoknadivu štetu (osim ukoliko se ne dokaže drugačije), već onu redovnu štetu koju ovršenik inače trpi prilikom prisilnog izvršenja njegove obveze koja je utvrđena ovršnom ispravom, a koju nije dobrovoljno ispunio. Svaki drugačiji stav doveo bi ovrhovoditelja u situaciju da ne može ostvariti svoju tražbinu na onom predmetu i sredstvu ovrhe kojeg izabere po vlastitoj dispoziciji, a što bi bilo protivno svrsi ovršnog postupka i načelu pravne sigurnosti. Ovršenik nije pružio niti jedan dokaz na okolnost, u slučaju njegovog uspjeha u parnici, nemogućnosti namirenja od ovrhovoditelja. Ovršenik nije dokazao nelikvidnost ovrhovoditelja ili neki drugi razlog zbog kojeg se eventualno ne bi mogao namiriti protuovrhom. Stoga su neosnovani žalbeni navod ovršenika da je isti dokazao da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu.

12. Prema tome, polazeći od pravilnih utvrđenja o ocjeni postojanja zakonskih pretpostavki za dopuštenost odgode ovrhe prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe članka 65. stavak 1. OZ-a u svezi s člankom 210. OZ-a kada je odbio ovršenikov prijedlog za donošenje rješenja kojim će se naložiti financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava na temelju zahtjeva za izravnu naplatu od 25. veljače 2025.

13. Pravilno je prvostupanjski sud ovrhovoditelju priznao i pravo na naknadu za prouzročeni trošak ovršnog postupka ali je u konkretnom slučaju pogrešno utvrdio visinu troška koji pripada ovrhovoditelju.

13.1. Naime, za sastav podneska od 25. ožujka 2025., a kojim se ovrhovoditelj očitovao na prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i na prijedlog za odgodu prijenosa, ovrhovoditelju pripada pravo na naknadu troškova postupka po Tbr. 11. točka 10. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 – nastavno: Tarifa).

13.2. Obzirom je vrijednost predmeta spora označena u visini od 1.290,91 eura, to ovrhovoditelju za sastav podneska od 25. ožujka 2025. pripada pravo na nagradu u iznosu od 18,75 bodova sukladno Tbr. 11. točka 10. Tarife u svezi s Tbr. 7. točka 1. Tarife što obzirom na vrijednost jednog boda u iznosu od 2,00 eura sukladno Tbr. 54. Tarife te obračunat PDV sukladno Tbr. 46. Tarife daje ukupan iznos od 46,88 eura, a kako to pravilno u žalbi navodi ovršenik. Stoga je u navedenom dijelu do iznosa od 46,88 eura valjalo potvrditi prvostupanjsko rješenje, a u preostalom dijelu tj. u dijelu koji prelazi iznos od 46,88 eura do iznosa od 187,50 eura valjalo je uvažiti žalbu ovršenika kao osnovanu, preinačiti prvostupanjsko rješenje i odbiti zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troškova ovršnog postupka.

14. Imajući u vidu navedeno, temeljem odredbe članka 380. točka 2. i točka 3. ZPP-a u svezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a odlučeno kao u izreci rješenja.

15. Obzirom ovršenik u žalbenom postupku s glavnim zahtjevom nije uspio dok je uspio samo djelomično u odnosu na troškove postupka, to je isti odbijen sa zahtjevom za naknadom troškova žalbenog postupka sukladno odredbi članka 166. stavak 1. ZPP-a.

16. Ovrhovoditelj je odbijen sa zahtjevom za naknadom troškova žalbenog postupka tj. sastava odgovora na žalbu jer navedeni podnesak sud ne cijeni opravdanim obzirom ovrhovoditelj samo na drugačiji način interpretira svoje navode sadržane u podnesku od 25. ožujka 2025.

17. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci rješenja.

Vukovar, 15. lipnja 2026.

Sudac

Ivica Raguž