Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska ulica 26d

Poslovni broj: Gž R-136/2025-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Bađun, predsjednice vijeća, Milka Samboleka, suca izvjestitelja i člana vijeća te Tatjane Ledinšćak-Babić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PI (nom. ŽI), OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Domagoju Rupčiću, odvjetniku u ZOU Domagoj Rupčić i Lana Kostanjšek u Sisku, Kranjčevićeva 5/I, protiv tuženika Rail & Sea društvo s ograničenom odgovornošću za prijevoz i usluge, OIB : 00775236520, Buzin, Bani 77, zastupanog po punomoćnicima (odvjetnicima) iz OD Božić & partneri d.o.o. u Zagrebu, Radnička 80, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, povodom žalbi tužitelja i tuženika podnesenih protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-16572/2021-38 od 12. kolovoza 2025., ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj: Pr-16572/2021-43 od 16. prosinca 2025., a presuda i rješenje ispravljeni rješenjem istog suda poslovni broj: Pr-16572/2021-44 od 26. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj dana 15. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Prihvaćaju se žalbe tužitelja i tuženika, ukida presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-16572/2021-38 od 12. kolovoza 2025., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj: Pr-16572/2021-43 od 16. prosinca 2025., a presuda i rješenje ispravljeni rješenjem istog suda poslovni broj: Pr-16572/2021-44 od 26. siječnja 2026. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, ali drugom sucu pojedincu tog suda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

„I/ Utvrđuje se da je nedopuštena Odluka o redovnom otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika tuženika Rail & Sea d.o.o. Zagreb, Buzin, Bani 77, OIB: 00775236520 kojom je tuženik kao poslodavac otkazao Ugovor o radu od 18. prosinca 2017.g. sklopljen između tuženika kao poslodavca i tužitelja ŽI, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao radnika za radno mjesto Pregledač vagona – Vagonski inspektor, slijedom čega radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao temeljem ove odluke o otkazu.

II/ Raskida se radni odnos temeljem Ugovora o radu od 18. prosinca 2017.g. sklopljen između tuženika Rail & Sea d.o.o. Zagreb, Buzin, Bani 77, OIB: 00775236520 kao poslodavca i tužitelja ŽI, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao radnika za radno mjesto Pregledač vagona – Vagonski inspektor, s danom 11.11.2021.g.

III/ Nalaže se tuženiku Rail & Sea d.o.o. Zagreb, Buzin, Bani 77, OIB: 00775236520 da tužitelju ŽI, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati na ime naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu bruto iznos od 5.391,86, u roku 15 dana.

IV/ Nalaže se tuženiku Rail & Sea d.o.o. Zagreb, Buzin, Bani 77, OIB: 00775236520 da tužitelju ŽI, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati parnični trošak u iznosu od 2.250,00 euro, u roku od 15 dana.

V/ Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadom parničnog troška preko dosuđenih 2.250,00 euro, kao neosnovan.

VI/ Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška, kao neosnovan.“

1.1. Prvostupanjska presuda ispravljena je rješenjem istog suda poslovni broj: Pr- 16572/2021-43 od 16. prosinca 2025. na slijedeći način:

„Ispravlja se presuda ovoga suda poslovni broj Pr-16572/2021-38 od 12. kolovoza 2025. godine poslovni broj gornji na način da u izreci, toč. III izreke na strani prvoj, u pogledu oznake valute, tako da umjesto „bruto iznos od 5.391,86“ treba pisati „bruto iznos od 5.398,86 Eura.“,

a presuda i rješenje su ispravljeni rješenjem istog suda poslovni broj: Pr-16572/2021- 44 od 26. siječnja 2026. na slijedeći način:

„I/ Ispravlja se presuda ovog suda poslovni broj Pr-16572/2021-38 od 12. kolovoza 2025. u izreci, toč. III izreke na strani prvoj, tako da umjesto "bruto iznos od 5.391,86" treba pisati: " bruto iznos od 5.391,86 eura".

II/ Ispravlja se rješenje ovog suda poslovni broj Pr-16572/2021-43 od 16. prosinca 2025. u izreci, tako da umjesto "bruto iznos od 5.398,86" treba pisati "bruto iznos od 5.391,86 eura.“

2. Pravovremenim, potpunim i dopuštenim žalbama presudu pobijaju obje parnične stranke.

2.1. Tužitelj pobija presudu u dijelu u kojem je 11. studeni 2021. određen kao dan sudskog raskida ugovora o radu, u dijelu u kojem je odbijen zahtjev za isplatom naknade štete zbog sudskog raskida ugovora u radu preko dosuđenog iznosa i u pogledu kamate na taj iznos i u dijelu pod toč. V. izreke u kojoj je odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnog troška preko dosuđenih 2.250,00 EUR, zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud usvoji žalbu i preinači pobijanu presudu sukladno žalbenim navodima i usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova, uključujući i trošak žalbenog postupka.

2.2. Tuženik pobija presudu u cijelosti zbog svih zakonom predviđenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07 - odluka US RH; 84/08; 96/08 - odluka US RH; 123/08 - ispravak; 57/11; 148/11 - pročišćeni tekst; 25/13; 89/14 - odluka US RH; 70/19: 80/22; 114/22; 155/23 i 146/25; dalje: ZPP). Predlaže drugostupanjskom sudu uvažiti žalbu i preinačiti presudu na način da odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te obveže tužitelja da tuženiku nadoknadi troškove postupka, podredno ukine presudu u cijelosti i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Žalbe tužitelja i tuženika su osnovane.

5. Predmet ovog radnog spora zahtjev je tužitelja da se utvrdi da je nedopuštena odluka tuženika o redovnom otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika kojim je tuženik kao poslodavac otkazao tužitelju kao radniku ugovor o radu od 18. prosinca 2017. (dalje: Ugovor o radu) i da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, da se raskida radni odnos temeljem Ugovora o radu s danom 11. studeni 2021. i da se naloži tuženiku da tužitelju na ime naknade štete zbog sudskog raskida Ugovora o radu isplati bruto iznos od 5.391,86 EUR u roku od 15 dana.

6. Imajući u vidu da su žalbe u ovoj pravnoj stvari podnijeli i tužitelj i tuženik, ovaj sud će najprije ispitati pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude u odnosu na žalbu tuženika te nastavno u odnosu na žalbu tužitelja.

7. Osnovano tuženik u žalbi tvrdi da je pobijana presuda opterećena nedostacima zbog kojih se u žalbenom postupku ne može niti ispitati njena pravilnost i zakonitost, čime je prvostupanjski sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

7.1. Nadalje, zbog pogrešnog pristupa definiciji mjesta rada, prvostupanjski je sud propustio utvrditi odlučne činjenice u vezi izostanka tužitelja s radnog mjesta, iako je u toč. 20. obrazloženja naveo da nije bilo sporno da tužitelj u određene dane nije došao na radno mjesto, dok je u toč. 6.1. obrazloženja djelomično reproducirao sadržaj odluke o otkazu navodeći da je u njoj utvrđeno da je tužitelj izostao sa svog radnog mjesta 2., 7., 23., 24., 26., 27. i 29. travnja 2021. te 6., 9. i 16. svibnja 2021.

7.2. Prvostupanjski sud smatra da odredba čl. 5. Ugovora o radu u kojoj je mjesto rada definirano kao „u svim mjestima u kojima poslodavac obavlja svoju registriranu djelatnost sukladno potrebama posla te organizaciji i rasporedu rada kod poslodavca“, nije sukladna odredbi čl. 15. st. 1. alineja 2. primjenjivog Zakona o radu (NN br. 93/14; 127/17 i 98/19; dalje: ZR) jer da je definicija mjesta rada paušalna i ne omogućava radniku spoznaju o mjestu rada, a ne može se smatrati da je cjelokupni teritorij Republike Hrvatske mjesto rada radnika i da radnik pri tome smišlja kako će doći na posao u sva ta mjesta u Republici Hrvatskoj. Dodaje da tuženik dolazak na mjesto rada neopravdano prebacuje na teret radnika i izlaže ih nepotrebnim financijskim i vremenskim troškovima te ograničenjima. Sud zaključuje da obveza nametnuta radnicima nije zakonita jer radnici u ugovorima o radu nemaju određeno mjesto rada, pa slanje radnika na poslove u raznim mjestima Republike Hrvatske znači i obvezu tuženika kao poslodavca da radnicima organizirano ili pojedinačno osigura prijevoz.

7.3. Navedeni Zakon o radu se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje temeljem odredbe čl. 63. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu (NN br. 151/22).

7.4. Prema odredbi čl. 15. st. 1. alineja druga ZR-a ugovor o radu sklopljen u pisanom obliku mora sadržavati podatke o mjestu rada, a ako ne postoji stalno ili glavno mjesto rada, napomenu da se rad obavlja na različitim mjestima.

7.5. Suprotno stajalištu prvostupanjskog suda, a prema shvaćanju ovoga suda, sporna odredba Ugovora o radu u kojoj je navedeno da se rad obavlja u svim mjestima u kojima poslodavac obavlja svoju registriranu djelatnost sukladno potrebama posla te organizaciji i rasporedu radnika kod poslodavca nije suprotna odredbi čl. 15. st. 1. alineja druga ZR-a. U tom kontekstu ovaj sud primjećuje da je prvostupanjski sud u toč. 3. obrazloženja naveo da je u dokaznom postupku izvršio uvid, između ostalih isprava, i u evidenciju korištenja službenim vozilom s popisom troškova kao i ostalu dokumentaciju u spisu, međutim iz sadržaja obrazloženja može se zaključiti da sud uopće nije ocijenio sadržaj tih dokaza (isprava) iako je izričito naveo da je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju, čime je počinio i relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 8. u vezi čl. 354. st. 1. ZPP -a, na koju se tuženik također poziva u žalbi. Posljedično, u postupku nisu utvrđene odlučne činjenice te je ostvaren i žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7.6. Prema odredbi čl. 354. st. 1. ZPP-a bitna povreda odredaba parničnog postupka postoji ako sud u tijeku postupka nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu tog Zakona, a to je bilo ili je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude dok prema čl. 8. ZPP-a koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

7.7. Imajući u vidu da u postupku nije bilo sporno da je tuženik društvo s ograničenom odgovornošću za prijevoz i usluge i da je njegovo poslovanje vezano za željeznički prijevoz i ona mjesta rada gdje se takav prijevoz odvija, to se može zaključiti da su i mjesta rada radnika (u postupku nije bilo sporno da je radno mjesto tužitelja određeno kao: pregledač vagona - vagonski inspektor) promjenjiva, ali su predvidiva i odrediva, kod čega je tuženik tvrdio da su se kako za tužitelja, tako i za ostale radnike, unaprijed radili rasporedi smjena koji su se dostavljali radnicima, da su na temelju rasporeda smjena dispečeri planirali putovanja i da su se radnici i međusobno dogovarali oko prijevoza. Zbog navedenog, prvostupanjski je sud propuštanjem ocjene priloženih i predloženih dokaza (isprava) koji se odnose na evidenciju korištenja službenim vozilom propustio utvrditi odlučne činjenice.

7.8. Prema shvaćanju ovog suda, u okviru propisanog, obveznog sadržaja ugovora o radu, ugovor o radu mora sadržavati podatak o mjestu rada, a ako zbog prirode posla ne postoji stalno ili glavno mjesto rada ili je ono promjenjivo, podatak o različitim mjestima na kojima se rad obavlja ili bi se mogao obavljati. Određivanje mjesta rada ovisi o prirodi posla za čije se obavljanje ugovor o radu sklapa, u kojem smislu će ugovorne strane sporazumno utvrditi na koji će način odrediti mjesto rada u situaciji u kojoj je ono, zbog prirode samog posla kojeg radnik obavlja, promjenjivo.

7.9. Također, u pravu je tuženik kada tvrdi da je u odnosu na izostanak tužitelja s posla 22. kolovoza 2021. nejasno da li prvostupanjski sud smatra da je tužitelj opravdano izostao sa svog radnog mjesta zbog korištenja godišnjeg odmora ili je izostao na način da je tražio zamjenskog radnika, što presudu (i) u ovom dijelu čini nerazumljivom.

7.10. Tako prvostupanjski sud u toč. 28. obrazloženja navodi da je za 22. kolovoza 2021. utvrđeno da je tužitelj zatražio od tuženika da mu taj dan bude slobodan, pa kako radnik prema odredbi čl. 85. st. 5. ZR-a ima pravo jedan dan godišnjeg odmora koristiti kada želi, uz obvezu da o tome obavijesti poslodavca najmanje tri dana prije korištenja, sud zaključuje da je tog dana tuženik bio dužan omogućiti tužitelju korištenje godišnjeg odmora. Međutim, istovremeno se sud poziva na dio iskaza svjedoka FI, koji navodi da je tužitelj tražio od njega da ga zamijeni na radnom mjestu 22. kolovoza 2021., ali kako to nije bilo moguće, obavijestio je tužitelja da ga ne može zamijeniti. Stoga je iz obrazloženja pobijane presude nemoguće razabrati smatra li sud da je tužitelj opravdano izostao sa svog radnog mjesta s osnove korištenja dana godišnjeg odmora ili je izostao neuspješno tražeći zamjenskog radnika, kod čega tuženik opravdano naglašava da tužitelj tijekom postupka nije niti tvrdio da je 22. kolovoza 2021. koristio dan godišnjeg odmora .

8. Zbog navedenog za sada nije moguće prihvatiti stajalište prvostupanjskog suda da je nedopuštena odluka o redovnom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika, te posljedično da treba raskinuti radni odnos između tužitelja i tuženika s danom 11. studeni 2021. i da je tuženik dužan isplatiti tužitelju na ime naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu bruto iznos od 5.391,86 EUR u roku od 15 dana.

9. U vezi žalbe tužitelja ovaj sud najprije napominje da tužitelj pobija prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je 11. studeni 2021. određen kao dan sudskog raskida ugovora o radu te u dijelu u kojem je odbijen njegov zahtjev za isplatom naknade štete zbog sudskog raskida ugovora preko dosuđenog iznosa, kao i u pogledu kamate na taj iznos.

9.1. Već je navedeno da je zbog prihvaćanja žalbe tuženike valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je utvrđena kao nedopuštena odluka o redovnom otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika i nastavno u dijelu u kojem je sudski raskinut ugovor o radu s danom 11. studeni 2021. U tom kontekstu ovaj sud prihvaća utvrđenja prvostupanjskog suda koje tužitelj u žalbi niti ne dovodi u sumnju, konkretno da je tužitelj 12. studenog 2021. prema evidenciji Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje zasnovao radni odnos kod druge pravne osobe, pa nakon toga tužitelj nije mogao biti u radnom odnosu (i) kod tuženika.

9.2. Iako tužitelj pobija presudu navodeći da je pobija u dijelu u kojem je odbijen njegov zahtjev za isplatom naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu preko dosuđenog iznosa, treba primijeniti da izreka pobijane presude ne sadrži taj (odbijajući) dio. Međutim, kako se iz sadržaja žalbe još može zaključiti da tužitelj traži (i) donošenje dopunske presude u smislu odredbe čl. 339. st. 1. ZPP -a, to ovaj sud zbog činjenice da povodom žalbe tuženika presudu valja ukinuti, smatra nepotrebnim donošenje dopunske presude u ovom dijelu, već će u ponovnom postupku prvostupanjski sud imati u vidu da pobijanom presudom nije u cijelosti odlučio o tužbenom zahtjevu tužitelja radi naknade štete, kako u odnosu na glavnicu tako i u odnosu na isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade štete te će novom odlukom odlučiti i o tom dijelu zahtjeva.

10. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 369. st. 1. i čl. 370. ZPP-a prihvaćene su žalbe tužitelja i tuženika te je ukinuta odluka o glavnoj stvari te posljedično i odluka o troškovima postupka, a predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

11. Zbog uočenih propusta primjenom odredbe čl. 371. ZPP -a odlučeno je da će se nova glavna rasprava održati pred drugim sucem pojedincem prvostupanjskog suda.

12. U nastavku postupka prvostupanjski sud će otkloniti uočene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje mu je ukazano ovim rješenjem te će s parničnim strankama ponovno raspraviti predmet spora, a u svrhu utvrđenja odlučnih činjenica provesti će i ocijeniti dokaze koje su predložile parnične stranke sukladno čl. 8. ZPP-a. Sud će utvrditi kada je i iz kojih razloga tužitelj izostao s radnog mjesta, imajući u vidu odluku o otkazu ugovora o radu koja je predmet spora, kao i okolnosti koje u vezi izostanka navodi tužitelj, ali i okolnosti koje u vezi organizacije rada i dolaska radnika na radno mjesto navodi tuženik. U odnosu na izostanak s rada 22. kolovoza 2021. sud će utvrditi činjenice kojima tužitelj opravdava svoj izostanak tog dana, kako bi mogao zaključiti da li je taj izostanak opravdan ili ne. Novu i zakonitu odluku prvostupanjski sud će obrazložiti u smislu odredbe čl. 338. st. 4. ZPP -a, kako bi ovaj sud u slučaju eventualne ponovne žalbe mogao odlučiti o osnovanosti i zakonitosti tako donesene odluke. Novom odlukom prvostupanjski sud će odlučiti i o cjelokupnim troškovima postupka (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

U Varaždinu 15. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun