Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-326/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun kao predsjednice vijeća, te Tatjane Ledinšćak-Babić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i suca Milka Samboleka, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nenadu Kovačiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje iz Zagreba, Martićeva 73, OIB:38922958547, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui iz Zagreba, radi naknade štete, povodom žalbi tužitelja i tuženika izjavljenih protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1516/2017-80 od 25. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 15. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana, dok se žalba tuženika djelomično odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća, pa se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1516/2017-80 od 25. listopada 2023.:

- potvrđuje pod točkom I. izreke za iznos od 26.505,45 EUR-a sa dosuđenom zakonskom zateznom kamatom, te pod točkom III. izreke,

- preinačuje djelomično pod točkom I. i II. izreke na način da se tužitelj odbija s dijelom zahtjeva za naknadu neimovinske štete u iznosu od 4.949,45 EUR-a sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom i s dijelom zahtjeva za naknadu imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege u iznosu od 122,64 EUR-a sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. listopada 2023. pa do isplate kao neosnovanim.

r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana a djelomično uvažava te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1516/2017-80 od 25. listopada 2023.:

- potvrđuje pod točkom V. izreke za iznos troška od 4.640,96 EUR-a s dosuđenom zakonskom zateznom kamatom,

- preinačuje u preostalom dijelu točke V. izreke na način da se tužitelj odbija s dijelom zahtjeva za naknadom parničnog troška u iznosu od 7.238,78 EUR-a sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom kao neosnovan.

II. U nepobijanom dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke za iznos od 23.560,00 EUR- a s dosuđenom zakonskom zateznom kamatom te pod točkom II. izreke za iznos od 572,30 EUR-a s dosuđenom zakonskom zateznom kamatom i pod točkom IV. izreke navedena presuda ostaje neizmijenjena.

III. Troškovi žalbe tužitelju se ne dosuđuju.

IV. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku trošak žalbe u iznosu od 166,24 EUR-a u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju na ime naknade neimovinske štete iznos od 54.995,00 EUR-a/414.359,83 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom preciziranoj kao u izreci , a tekućoj od 18. svibnja 2017. pa do isplate, dok je pod točkom II. izreke naloženo tuženiku da tužitelju isplati na ime naknade imovinske štete iznos od 694,94 EUR-a/5.236,00 kn, sve također s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. listopada 2023. pa do isplate. Ujedno je pod točkom III. izreke odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete u iznosu od 63.128,30 EUR-a/475.640,17 kn sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. svibnja 2017. pa do isplate, a pod točkom IV. izreke odbijen je kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu imovinske štete u iznosu od 632,29 EUR-a/4.764,00 kn sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. listopada 2023. pa do isplate, dok je pod točkom V. izreke naloženo tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 11.879,74 EUR-a/89.507,90 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. listopada 2023. pa do isplate.

2. Navedenu presudu pravodobno podnesenom žalbom u odnosu na točku III. izreke i u odnosu na odluku o troškovima postupka pobija tužitelj iz svih zakonom dozvoljenih žalbenih razloga, s prijedlogom da ovaj sud preinači istu i udovolji zahtjevu u odnosu na zatraženu naknadu po osnovi duševnih i fizičkih bolova i straha sukladno zahtjevu od 15. rujna 2023. te da se sukladno tome dosude tužitelju i pripadajući troškovi zastupanja.

3. Tuženik pravodobno podnesenom žalbom pobija presudu u odnosu na točke I., II. i V. izreke također iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga, s prijedlogom da ovaj sud istu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev sukladno žalbenim navodima, odnosno podredno da istu presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje uz naknadu parničnog troška te troškova žalbenog postupka.

4. Nitko nije odgovorio na žalbene navode.

5. Žalba tužitelja nije osnovana, dok je žalba tuženika djelomično osnovana, a djelomično neosnovana.

6. Među strankama nije sporna aktivna legitimacija tužitelja, pasivna legitimacija tuženika i nastanak štetnog događaja, dok je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva kao i odgovornost tužitelja za nastanak predmetnog štetnog događaja.

7. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva sud je uvidom u spis Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj K-691/15 utvrdio da je ODO Pazin dana 22. prosinca 2014. podnijelo Općinskom sudu u Pazinu optužnicu protiv JD te je Općinski sud u Pazinu dana 30. prosinca 2014. pod poslovnim brojem K-228/14 donio presudu kojom je prihvaćen prijedlog ODO Pazin i izdan je kazneni nalog protiv okrivljenika JD, ali je okrivljenik 12. siječnja 2015. podnio prigovor protiv kaznenog naloga, a Općinski sud u Pazinu je dana 4. veljače 2015. pod poslovnim brojem Kov - 25/15 donio rješenje kojim je potvrdio optužnicu protiv optuženika JD zbog kaznenog dijela protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu opisano i kažnjivo po čl. 227. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ. Isto tako utvrđeno je da je presudom Općinskog suda u Puli-Pola od 27. rujna 2016. poslovni broj K-691/15 okrivljenik proglašen krivim što je dana 18. kolovoza 2014. u 22,25 sati, u gradu [adresa], na kolniku [adresa] nasuprot kbr. 6, upravljao osobnim vozilom marke "Fiat Bravo" registarskih oznaka [registarska oznaka] krećući se iz dvorišta kuće na adresi [adresa], grad [adresa], vožnjom unatrag iz smjera istoka prema zapadu, a da protivno čl. 45. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama nije propustio sva vozila koja su se kretala prometnom površinom na koju se uključuje te se prethodno nije uvjerio da na cesti ima dovoljno prostora za sigurno izvođenje te radnje, olako smatrajući da time neće ugroziti sigurnost drugih sudionika u prometu, kojom prilikom je krećući se kolnikom [adresa] iz smjera juga u smjeru sjevera naišao tužitelj upravljajući motociklom marke Yamaha registarskih oznaka [registarska oznaka], koji je kako bi izbjegao sudar započeo s radnjom kočenja motocikla kojim je upravljao, uslijed čega je zajedno s motociklom pao na kolnik na desnu stranu i nastavio kliziti po kolniku te tako udario u stražnji desni dio vozila kojim je upravljao okrivljenik, uslijed čega je tužitelj zadobio teške tjelesne ozljede.

8. Isto tako, sud je na osnovu ostalih dokaza došao do zaključka da u štetnom događaju postoji podijeljena odgovornost oba sudionika prometne nesreće i to tužitelja koji se kolnikom kretao neprilagođenom brzinom i osiguranika tuženika koji se nepropisno uključivao u promet na prometnicu vozeći unatrag iz dvorišta, a da nije provjerio situaciju na kolniku, čime je postupio protivno odredbi čl. 45. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13 i 92/14 – dalje: ZSPC). Osim toga odlučujući o opsegu suodgovornosti, sud je uzeo u obzir da se tužitelj vozio brže nego li je dopuštena brzina kretanja na tom dijelu kolnika brzinom od 70,1 km/h, da je tužitelj mogao bez pada na kolnik zaustaviti svoje vozilo do brzine kretanja od 58 km/h, dok je dopuštena brzina bila 50 km/h, uz obrazloženje da je vještak prilikom izrade pisanog nalaza i mišljenja naznačio da je dopuštena brzina vožnje na predmetnoj prometnici bila 40 km/h, ali da je u zapisniku o očevidu na jednom mjestu naznačeno da je postojalo ograničenje brzine prometnim znakom na 40 km/h, dok je na drugom mjestu opisano da je postojao prometni znak „ograničenje brzine 50 km/h“, pa je sud ocijenio tu okolnost „in favorem tužitelja“, odnosno da se radilo o ograničenju brzine od 50 km/h, te smatra da se tužitelj kretao 20 km/h brže od dopuštenog ograničenja brzine kretanja vozila, a da se štetni događaj mogao izbjeći da se kretao 12 km/h sporije od utvrđene brzine kretanja.

9. Nadalje glede odgovornosti osiguranika tuženika sud napominje da vozač koji izlazi na kolnik iz dvorišta unatrag, treba to činiti na način da provjeri stanje na glavnom kolniku i zaustavi vozilo prije izlaženja na kolnik, kako ne bi ugrozio ostale vozače koji se kreću tim kolnikom. Kako vozač MD uopće nije imao mogućnost uočavanja nailaska tužitelja, budući su parkirana vozila sa istočne strane kolnika osiguraniku tuženog potpuno zaklanjala pogled na kolnik iz pravca kretanja tužitelja , u konkretnoj prometnoj situaciji, a sukladno prometnim pravilima, sud navodi da se radnja uključivanja vožnjom unatrag mora izvoditi na krajnje pozoran način (uz i po potrebi sugestiji suvozača).

10. Stoga kako je prema odredbi članka 45. st.1. ZSPC-a, vozač koji se vozilom uključuje u promet na cesti ili drugoj prometnoj površini (izlazak vozila iz garaže, dvorišta, parkirališta, stajališta, s površine na kojoj se ne obavlja promet vozila ili s drugih sličnih površina) dužan propustiti sva vozila i pješake koji se kreću cestom, odnosno prometnom površinom na koju se uključuje, sud pojašnjava da je osiguranik tuženika u konkretnoj prometnoj situaciji, radnju uključivanja morao izvoditi na krajnje pozoran način i odustajanjem od daljnjeg uključivanja i propuštanjem motocikla u njegovom kretanju jer takvim postupanjem ne bi došlo do prometne nesreće.

11. Stoga sud smatra da je opseg suodgovornosti tužitelja u ovom postupku sukladno odredbi čl. 1106. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08 i 125/11 – dalje: ZOO) 15% zbog neprilagođene brzine kretanja, jer zbog te brzine nije uspio zaustaviti motor na vrijeme, dok osiguranik tuženika odgovara za štetni događaj u opsegu od 85% zbog činjenice da se uključivao u promet unatrag iz dvorišta, a da nije uopće provjerio situaciju na kolniku, da nije imao preglednos t pa je morao zaustaviti vozilo prije nego je izašao na kolnik, odnosno da je jedini način na koji bi se sigurno mogao uključiti u promet na kolniku bilo uz asistenciju druge osobe koja bi mu signalizirala prometnu situaciju na kolniku ili pak da se uključivao na kolnik vožnjom naprijed, pri čemu bi imao daleku veću vidljivosti od situacije kretanja unatrag.

12. Odlučujući o visini štete sud je u cijelosti prihvatio nalaze i mišljenja sudskih vještaka, navodeći da je tužitelj u trenutku štetnog događaja bio ovisnik o heptanonu, te da je kod primitka u bolnicu bio poremećene svijesti, da je nakon hitne obrade zbog krvarenja u trbušnu šupljinu operiran, da je nađen razdor slezene, pa je učinjena hemastaza-zaustavljanje krvarenja i odstranjenje slezene. Zbog krvarenja u moždane komore postavljena je vanjska ventrikularna drenaža moždanih komora, te je tužitelj stavljen na aparat za umjetno disanje, a estubiran je 29. kolovoza 2014. Osim toga kod tužitelja je tijekom liječenja došlo do sepse (trovanje krvi), a po dolasku tužitelja k svijesti utvrđena je slabost desne ruke i noge, pa je tužitelj po otpustu iz bolnice nastavilo liječenje po fizijatru (u dva navrata je bio na fizikalnoj terapiji u toplicama). Stoga sud navodi da je tužitelj zbog povređivanja trpio fizičke bolove jakog intenzi teta 7 dana, srednjeg intenziteta 3 tjedna i manjeg intenziteta 4 mjeseca kumulativno. Postoperativni ožiljak na trbušnoj stjenci da predstavlja naruženje manjeg stupnja , uslijed čega da tužitelj trpi i odgovarajuće duševne boli, dok da je tuđa pomoć tužitelju bila potrebna u opsegu 4 sata dnevno 4 tjedna, u opsegu 3 sata dnevno 4 tjedna, u opsegu 2 sata dnevno 4 tjedna i u opsegu 1 sat dnevno 8 tjedana za pomoć kod održavanja osobne higijene u prvoj fazi liječenja, za vođenje na kontrolne preglede , za obavljanje težih kućnih poslova te za nabavku i pripremu hrane i sl. Osim toga na temelju objedinjene ocjene kvalifikatorne okolnosti smanjena životne aktivnosti vještaci su se usuglasili da ukupno smanjenje životne aktivnosti tužitelja iznosi 62%. Sud još pojašnjava, a na osnovu vještačkih nalaza da tužitelj pri štetnom događaju nije trpio primarni strah, a da je do smirivanja akutnih simptoma i prilagodbe na novonastalo stanje trpio sekundarni strah umjerenog do jakog oscilirajućeg intenziteta sveukupno do 3 dana, te potom umjereni oscilirajući strah sveukupno do 4 tjedna, dok da je po navedenom trpio slabiji oscilirajući strah sveukupno do 12 tjedana, kao i da je zaostao kasni, povremeni oscilirajući strah slabijeg do umjerenog intenziteta u situacijama koje ga podsjećaju na štetni događaj.

13. Na temelju navedenih dokaza sud je utvrdio da tužitelju pripada pravo na naknadu neimovinske i imovinske štete po čl. 19., čl. 1100. i čl. 1095. st. 1. ZOO -a u svezi s čl. 1006. istog Zakona i to za povredu prava osobnosti na fizičko i duševno zdravlje, te tuđu pomoć i njegu, pa je tužitelju po kvalifikatornom kriteriju duševnih boli zbog trajnih posljedica sukladno odredbi čl. 1100. ZOO-a i čl. 223. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013. i 89/2014., dalje:

ZPP koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu s člankom 117. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, “Narodne novine” br. 70/2019. s izuzecima iz članka 117. stavcima 2. i 3. tog Zakona i u skladu s člankom 107. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, “Narodne novine” br. 80/2022. s izuzecima iz članka 107. stavcima 2., 3. i 4. tog Zakona) utvrđena primjerena pravična naknada u iznosu od 56.000,00 EUR-a, a obzirom na doprinos tužitelja dosuđeno mu je 47.600,00 EUR-a, dok mu je za fizičke bolove temeljem istih zakonskih odredbi određena naknada u iznosu od 3.500,00 EUR-a, pa mu je obzirom na doprinos štet i dosuđen iznos od 2.975,00 EUR-a. Isto tako zbog pretrpljenog straha utvrđena mu je pravična naknada od 3.200,00 EUR-a a dosuđen iznos od 2.720,00 EUR-a zbog suodgovornosti za štetu, dok mu je za naruženost utvrđena pravična naknada od 2.000,00 EUR-a a dosuđen iznos od 1.700,00 EUR-a, slijedom čega je sud na ime neimovinske štete utvrdio osnovanim zahtjev tužitelja od 54.995,00 EUR-a/414.359,83 EUR-a dok je zakonska zatezna kamata dosuđena od dana podnošenja tužbe po čl. 1103. ZOO-a (sud očitom pogreškom u pisanju naznačuje čl. 1003 ZOO-a), a sud je kao neosnovan odbio dio tužbenog zahtjeva za iznos od 63.128,30 EUR-a/475,640,17 kn.

14. Kako su glede zahtjeva za naknadu imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege, stranke učinile nespornim da su tužitelju nakon ozljeđivanja tuđu pomoć i njegu pružali ukućani, a da cijena tuđe pomoći i njege iznosi 20,00 kn, to je sud sukladno odredbi čl. 1095. ZOO-a za ukupno 308 sati potrebite tuđe pomoći i njege tužitelju dosudio naknadu od 20,00 kn po satu uz primjenu odredbe čl. 223. ZPP-a, te mu je uračunavajući suodgovornost dosuđena naknada u iznosu od 5 .236,00 kn/694,94 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama od dana presuđenja pa do isplate, s obrazloženjem da je navedeni vid štete dosuđen prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke sukladno odredbi čl. 1089. st. 2. ZOO-a, pa je kao neosnovan odbio dio zahtjeva u iznosu od 4.764,00 kn/632,29 EUR-a.

15. U žalbi tužitelj ističe da se sud u potpunosti, osobito kod dosude po osnovi duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti pridržavao Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz 2020. iako iz sudske prakse proizlazi da se sudovi nisu dužni striktno pridržavati tih kriterija, da su ovlašteni i dužni individualizirati svaki konkretni predmet, a što proizlazi iz čl. 1100. ZOO-a. Stoga brani tezu da je u konkretnom slučaju valjalo uzeti u obzir da je u štetnom događaju tužitelj zadobio teške ozljede mozga uz krvarenje ispod paučinaste ovojnice i krvarenje moždane komore , pa s obzirom na težinu zadobivenih ozljeda, realni porast troškova života kao i citiranu zakonsku odredbu te konačno i smisao Orijentacijskih kriterija smatra da je neimovinska šteta koju je zatražio na raspravnom zapisniku od 15. rujna 2023. osnovana uz utvrđeni doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja od 15%.

16. U žalbi tuženik prije svega čini nespornim iznos neimovinske štete u visini od 23.560,00 EUR-a sa zateznim kamatama od 17. svibnja 2017. te imovinsku štetu s osnova tuđe pomoći i njega u iznosu od 572,30 EUR-a sa zateznim kamatama od 25. listopada 2023. Tvrdi da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešno primijenjeno materijalno pravo u odnosu na omjer suodgovornosti tužitelja u smislu doprinosa nastanku štetnog događaja jer nije bilo sporno tijekom postupka da je na predmetnoj prometnici brzina kretanja ograničena na maksimalno 40 km/h, a sve iz razloga što se uz desni rub kolnika nalaze parkirališna mjesta, te da unatoč navedenom tužitelj nije brzinu kretanja prilagodio uvjetima vožnje na kolniku , već se kretao brzinom od 70,1 km/h. U odnosu na mogućnost izbjegavanja nezgode tuženik ističe da je tužitelj vozio maksimalno dopuštenom brzinom kretanja od 40 km/h, da je imao mogućnost zaustaviti motocikl na putu od 19 metara , odnosno pri brzini od najviše 58 km/h pa bi s blagim pravovremenim smanjenjem brzine omogućio osiguraniku tuženika da se nesmetano uključi u promet i vjerojatno bez zaustavljanja nastavio s vožnjom. Slijedom čega smatra da je tužiteljeva suodgovornost u omjeru od najmanje 30%.

17. Kako je u odnosu na ograničenje brzine sud činjenično stanje utvrdio „in favorem tužitelja“, tuženik smatra da to predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a posebno zbog proturječja obrazloženja sa stanjem spisa.

18. Tuženik osim toga izjavljuje žalbu u pogledu činjeničnog stanja glede utvrđenja visine naknade štete s osnove prava osobnosti, odnosno naknade neimovinske štete i to posebno u pogledu utvrđenja koja se odnose na kvalifikatornu okolnost smanjenja životnih aktivnosti tužitelja, upirući na ocjenu smanjenja životnih aktivnosti od 62% koja je učinjena na naknadnu intervenciju tužitelja, iako su vještaci prije toga smatrali da smanjenje životne aktivnosti kod tužitelja zbog povređivanja iznosi 57%, ukazujući i na taj način na počinjenje bitne povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP- a, navodeći pri tom kako pravična novčana naknada utvrđena presudom po osnovi kvalifikatornih okolnosti fizičkih bolova u iznosu od 3.500,00 EUR-a, straha u iznosu od 3.200,00 EUR-a, te naruženja u iznosu od 2.000,00 EUR-a nije sporna, a što umanjeno za omjer od 30% suodgovornosti tužitelja iznosi 6.060,00 EUR-a, koliko tuženik priznaje žalbom. U odnosu na smanjenje životne aktivnosti tuženik smatra da bi pravična naknada trebala iznositi 25.000,00 EUR-a uzimajući u obzir utvrđenih 57% smanjenja životnih aktivnosti pa da bi primjeren iznos umanjen za 30% suodgovornosti tužitelja po toj osnovi iznosio 17.500,00 EUR-a. Nadalje kako ukupna visina štete u odnosu na tuđu pomoć i njegu nije sporna te iznosi 817,57 EUR-a, tuženik navodi da bi primjereni iznos, umanjen za omjere suodgovornosti tužitelja iznosio 572,30 EUR- a.

19. Ispitujući pobijanu presudu sukladno žalbenim navodima a cijeneći da tužitelj ni sadržajno ne ukazuje na počinjenje ijedne bitne povrede odredaba parničnog postupka, ovaj sud nije našao da bi ista bila opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju sadržajno ukazuje tuženik, obzirom da navedena odluka nema nikakvih nedostataka ni manjkavosti zbog kojih ovaj sud ne bi mogao ispitati pravilnost i zakonitost iste, dok su razlozi o odlučnim činjenicama jasno određeni te bez proturječja sa stanjem spisa. Osim toga primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije našao da bi u istoj bila počinjena ijedna druga bitna povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

20. Nadalje, u odnosu na istaknuti žalbeni navod tuženika u pogledu utvrđenja omjera suodgovornosti tužitelja u smislu doprinosa nastanku štetnog događaja, valja istači da je pogrešno prvostupanjski sud ocijenio „in favorem tužitelja“ da se na prometnici na kojoj se dogodio štetni događaj vozilo uz ograničenje brzine od 50 km/h, s obzirom da iz činjeničnih utvrđenja prometnog vještaka, kojima tužitelj nije prigovarao proizlazi da je ograničenje brzine na dijelu kolnika gdje je nastala prometna nesreća 40 km/h, pa kako iz dokaza proizlazi da bi tužitelj uspio zaustaviti motocikl do mjesta sudara pri brzini od najviše 58 km/h, a da se isti kretao brzinom od 70,1 km/h, koja je gotovo dvostruko veća od maksimalno dopuštene brzine kretanja, zakonito ukazuje tuženik da je suodgovornost tužitelja za nastalu štetu veća od 15%, kako je to utvrđeno u pobijanoj odluci, pa ovaj sud prihvaća žalbeni navod tuženika da sukladno navedenom suodgovornost tuženika za nastalu prometnu nesreću iznosi 30%.

21. Međutim, u odnosu na istaknuti prigovor glede utvrđenja visine naknade štete s osnova povrede prava osobnosti, a cijeneći da tuženik ističe kako pravična naknada utvrđena presudom po osnovi kvalifikatornih okolnosti fizičkih bola, straha i naruženja u odnosu na visinu nije sporna, dok je sporna pravična novčana naknada po osnovi kvalifikatorne okolnosti smanjenja životnih aktivnosti, ukazujući prije svega na ocjenu omjera smanjenja životnih aktivnosti utvrđenih po vještaku od 62%, smatrajući da je pravilno valjalo utvrditi omjer smanjenja životne aktivnosti kod tužitelja od 57% obzirom da je navedena činjenica utvrđena po svim vještacima koji su vještačili u ovom postupku, dok tužitelj u žalbi tvrdi da je visina neimovinske štete dosuđena u preniskom iznosu, ovaj sud smatra da je taj žalbeni navod neosnovan obzirom da su glede objedinjene ocjene trajnih posljedica na ročištu 15. rujna 2023. tri vještaka korigirala svoju raniju ocjenu koju su prije toga dala samo dva vještaka, pa vodeći računa da je vještak Gordan Makarić duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti cijenio sa 25%, da je dr. D cijenio smanjenje životne aktivnosti 20% s time da je objedinio ocjenu s dr. Makarić u iznosu od 40%, a da je nadalje dr. DDE navela da je u štetnom događaju s neurološke strane došlo kod tužitelja do smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 30%, a dok se trajne posljedice ne preklapaju s ocjenom vještaka psihijatra dr. Makarića ni u jednom segmentu i odnose se samo na neurološke posljedice i ovaj sud prihvaća kao objektivan zaključak prvostupanjskog suda da kod tužitelja postoji smanjena životna aktivnost u omjeru od 62%, slijedom čega zakonito nije prihvaćen prijedlog tuženika za provođenjem novog vještačenja.

22. Slijedom navedenog, obzirom da ovaj sud smatra da je suodgovornost tužitelja za nastalu prometnu nesreću 30%, a cijeneći da je tužitelj u prometnoj nesreći zadobio višestruke teške tjelesne ozljede, a posebno natučenje mozga s krvarenjem ispod paučinaste moždane ovojnice i u moždane komore, razdor slezene i prijelom petog do šestog rebra lijevo s pomakom ulomaka i manjim nakupljanjem krvi u prsištu te da je nakon hitne obrade zbog znakova krvarenje u trbušnu šupljinu operiran a da mu je zbog krvarenja u moždane komore postavljane vanjska ventrikularna drenaža moždanih komora te je stavljen na aparat za umjetno disanje , a tijekom liječenja kod tužitelja je došlo do otrovanja krvi (sepse), pa cijeneći sve okolnosti slučaja, lokalitet i težinu povreda te teške posljedice koje su nastupile kod tužitelja , a uvažavajući navedene Orijentacijske kriterije i inflatorna kretanja zaključuje da je tužitelju na ime neimovinske štete s osnove prava osobnosti valjalo priznati pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 71.493,50 EUR-a sa zateznom kamatom od 18. svibnja 2017. pa do isplate. Međutim, obzirom na doprinos tužitelja štetnom događaju pravična novčana naknada koju treba dosuditi tužitelju iznosi 50.045,45 EUR-a

23. Kako tuženik u žalbi ne pobija s osnova tog vida štete iznos od 23.540,00 EUR -a s dosuđenom kamatom od 18. svibnja 2017., a tužitelj neosnovano žalbenim navodima ukazuje da je po toj osnovi valjalo tužitelju dosuditi i iznos u odnosu na koji je tužbeni zahtjev odbijen pod točkom III. izreke valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP - a odbijanjem žalbe tužitelja potvrditi točku III. izreke te djelomično odbijanjem žalbe tuženika točku I. izreke za iznos od 26.505,45 EUR-a sa dosuđenom zakonskom zateznom kamatom, dok je primjenom odredbe čl. 373. st. 2. i 3. ZPP -a djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženika valjalo preinačiti dio točke I. izreke i odbiti tužitelja s dijelom zahtjeva za neimovinsku štetu u iznosu od 4.949,45 EUR-a sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom.

24. Osim toga, kako tuženik ne osporava iznos štete s osnova tuđe pomoći i njege od 572,30 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama od 25. listopada 2023. pa do isplate, a obzirom da su stranke učinile nespornim da je tužitelju na ime tuđe pomoći i njege trebalo 308 sati i da cijena tuđe pomoći i njege iznosi 20,00 kn/2,65 EUR-a po satu, ovaj sud je sukladno odredbi čl. 373. toč. 2. i 3. ZPP-a prihvaćanjem žalbe tuženika, a obzirom na utvrđenu suodgovornost tužitelja za nastalu štetu u omjeru od 30% preinačio dio točke II. izreke na način da je tužitelj odbijen s dijelom zahtjeva za naknadu imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege u iznosu od 122,64 EUR-a sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. listopada 2023. pa do isplate kao neosnovanim.

25. Kako je ovaj sud djelomično preinačio prvostupanjsku presudu valjalo je primjenom odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučiti i o troškovima postupka vodeći računa da je tužitelj tužbom tražio na ime naknade štete iznos od 119.450,53 EUR-a te da je tijekom postupka smanjio zahtjev na iznos od 93.716,90 EUR-a s kojim povlačenjem se tuženik nije suglasio, pa je sud meritorno odlučio o tužbenom zahtjevu iz tužbe.

26. Primjenjujući stoga odredbu čl. 154. st. 2 ZPP-a, a cijeneći da je tužitelj uspio u odnosu na osnovu s 70% zahtjeva, a u odnosu na visinu sa 47%, pa je stoga uspjeh tužitelja 5618% dok je uspjeh tuženika 43,82%, tuženik je dužan naknaditi tužitelju trošak koji je bio potreban za vođenje postupka sukladno odredbi čl. 155. st. 1. ZPP u omjeru od 12,36%.

27. Kako je sav zatražen trošak adekvatno odmjeren po prvostupanjskom sudu primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12,103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 - dalje: Tarifa), osim troška sastava podneska od 6. listopada 2022. u odnosu na kojeg tužitelj ima pravo na trošak temeljem Tbr. 8. toč. 3. Tarife u visini od 50 bodova, a trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu dosuđuje se strankama s obzirom na njihov uspjeh u sporu, valjalo je tuženiku naložiti da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 4.640,96 EUR-a.

28. Stoga je valjalo djelomičnim odbijanjem žalbe tuženika potvrditi točku V. izreke za iznos troška od 4.640,96 EUR-a s dosuđenom zakonskom zateznom kamatom primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a, dok je djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženika, a sukladno odredbi čl. 380. toč. 3. ZPP-a valjalo preinačiti dio točke V. izreke i odbiti tužitelja s dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška 7.238,78 EUR-a sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom kao neosnovanim.

29. U nepobijanom dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke za iznos od 23.560,00 EUR-a s dosuđenom zakonskom zateznom kamatom te pod točkom II. izreke za iznos od 572,30 EUR-a s dosuđenom zakonskom zateznom kamatom i pod točkom IV. izreke navedena presuda ostaje neizmijenjena.

30. Kako tužitelj nije uspio sa žalbom nije mu dosuđen trošak iste, dok je tuženik uspio u omjeru od 16,06%, pa mu je valjalo dosuditi trošak žalbe razmjerno navedenom uspjehu s istom u iznosu od 166,24 EUR-a s obzirom na vrijednost pobijanog dijela u iznosu od 31.557,64 EUR-a sukladno Tbr. 10. toč. 1. i 42. Tarife i Tbr. 3. toč. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 37/23).

U Varaždinu 15. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun