Poslovni broj P-1298/2024-15

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Rijeci, po sucu Katarini Bajčić Ivančević, u pravnoj stvari tužitelja ŽZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćniku Nikoli Kardumu odvjetniku u [adresa] protiv tuženika AZ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Nikoli Fanuku odvjetniku u Rijeci, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave održane 27. travnja 2026., u prisutnosti punomoćnika stranaka, zaključene temeljem odredbe čl. 335. ZPP-a, javno objavivši 15. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj AZ da u roku od 15 dana tužitelju ŽZ isplati 4.123,32 EUR (četiri tisuće sto dvadeset i tri eura i tridesetdva eurocenta) uvećano za zateznu kamatu tekuću od 21.07.2021. godine do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023 godine do 29.12.2023. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska 2središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 30.12.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju čini kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kako slijedi:

- na iznos od 242,54 EUR od 21.07.2021. do 06.09.2024

- na iznos od 57,46 EUR od 21.08.2021. do 06.09.2024.

- na iznos od 207,99 EUR od 21.08.2021. do 08.10.2024.

- na iznos od 92,01 EUR od 21.09.2021. do 08.10.2024.

- na iznos od 173,44 EUR od 21.09.2021. do 20.06.2025.

- na iznos od 265,45 EUR od 21.10.2021. do 20.06.2025.

- na iznos od 265,45 EUR od 21.11.2021. do 20.06.2025.

- na iznos od 95,66 EUR od 21.12.2021. do 20.06.2025.

- na iznos od 169,79 EUR od 21.12.2021. do 26.08.2025.

- na iznos od 265,45 EUR od 21.01.2022. do 26.08.2025.

- na iznos od 265,45 EUR od 21.02.2022. do 26.08.2025.

- na iznos od 265,45 EUR od 21.03.2022. do 26.08.2025.

- na iznos od 265,45 EUR od 21.04.2022. do 26.08.2025.

- na iznos od 18,41 EUR od 21.05.2022. do 26.08.2025.

- na iznos od 247,04 EUR od 21.05.2022. do 25.09.2025.

- na iznos od 202,96 EUR od 21.06.2022. do 25.09.2025.

- na iznos od 62,49 EUR od 21.06.2022. do 09.12.2025.

- na iznos od 265,45 EUR od 21.07.2022. do 09.12.2025.

- na iznos od 222,06 EUR od 21.08.2022. do 09.12.2025.

- na iznos od 43,39 EUR od 21.08.2022. do 27.04.2026.

- na iznos od 256,61 EUR od 21.09.2022. do 27.04.2026.

- na iznos od 8,84 EUR od 21.09.2022. do isplate

- na iznos od 265,45 EUR od 21.10.2022. do isplate

- na iznos od 265,45 EUR od 21.11.2022. do isplate

- na iznos od 265,45 EUR od 21.12.2022. do isplate

- na iznos od 265,45 EUR od 21.01.2023. do isplate

- na iznos od 265,45 EUR od 21.02.2023. do isplate

- na iznos od 265,45 EUR od 21.03.2023. do isplate

- na iznos od 265,45 EUR od 21.04.2023. do isplate

- na iznos od 265,45 EUR od 21.05.2023. do isplate

- na iznos od 265,45 EUR od 21.06.2023. do isplate

- na iznos od 265,45 EUR od 21.07.2023. do isplate

- na iznos od 265,45 EUR od 21.08.2023. do isplate

- na iznos od 265,45 EUR od 21.09.2023. do isplate

- na iznos od 265,45 EUR od 21.10.2023 do isplate

- na iznos od 265,45 EUR od 21.11.2023. do isplate

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak u visini od 1.774,82 EUR zajedno sa zakonom zateznom kamatom počam od 15. lipnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o  je

Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu na ime glavnice u visini od 3.950,00 EUR.

Obrazloženje

Tužitelji u tužbi navodi kako je je vlasnik stana u stambenoj zgradi na adresi [adresa] u [adresa]. Predmetni stan davao je tužitelj tuženoj u najam u periodu od 15.01.2020. godine, kada je između njih sklopljen ugovor o najmu stana, pa do 15.01.2024. godine kada je po raskidu ugovora tužena predala stan tužitelju. Najamnina za predmetni stan iznosila je 2000 kn mjesečno, odnosno 265,45 EUR prema fiksnom tečaju konverzije, a tužena je istu bila dužna plaćati do 20-og u mjesecu za tekući mjesec. Tužena nije po dospijeću, a niti naknadno isplatila dugovanu najamninu u cijelosti. Neplaćeno dugovanje tužene s osnove najamnine iznosi 8.073,32 EUR, a koje se dugovanje odnosi na najamninu za period od kolovoza 2021. godine pa do siječnja 2024. godine u cijelosti, te dio najamnine za srpanj 2021. godine u iznosu 242,54 EUR. Stoga predlaže sudu da po provedenom dokaznom postupku donese presudu kojom se tuženoj nalaže da tužitelju isplati iznos od 8.073,32 EUR zakonskim zatezanim kamatama od 21. u mjesecu za tekući mjesec na pojedinačne mjesečne iznose najamnine pa do isplate uz naknadu parničnog troška.

Tužena u odgovoru na tužbu ne spori da je između nje kao najmoprimca i tužitelja kao najmodavca bio zaključen ugovor o najmu. Međutim, tuženica osporava visinu traženog iznosa koji tužitelj potražuje ovom tužbom. Naime, tužitelj tužbom potražuje iznos od 8.073,32 EUR, zajedno sa zakonskim kamatama kako je to precizirano u tužbenom zahtjevu. Tuženica uz ovaj odgovor na tužbu dostavlja potvrde o uplati 1.950,00 EUR, a koje uplate su izvršene u lipnju, rujnu i listopadu 2024. godine, i to u iznosima od 1.350,00 EUR, 300,00 EUR i 300,00 EUR, a zbog čega je jasno da je traženi iznos neosnovan. stana stranke su dogovorile obročnu otplatu preostalog duga, slijedom čega je jasno da i iznos tražen ovom tužbom nije dospio.

Slijedom svega navedenoga, predlaže se da sud odbije tužbeni zahtjev i naloži tužitelju da tuženici naknadi prouzročene parnične troškove.

Podneskom od 25. lipnja 2025. tužitelj osporava navode tužene o postojanju sporazuma o obročnoj otplati. Sporazum koji bi uključivao dogovor o isplati bilo o broju obroka, visini pojedinog obroka ili rokovima isplate, ne postoji. Činjenica je da je tužitelj ostavio dodatan rok za podmirenje duga nakon primopredaje prostora tužitelju, međutim, bez definiranja konkretnih rokova, i bez ograničavanja sebe u mogućnosti da realizira pravnu zaštitu, te svoje daljnje postupanje vezuje za postupanje tužene, koje se u daljnjem periodu pokazuje tužitelju neprihvatljivim, te tužbu podnosi nakon što po svim okolnostima postaje jasno da tužena neće u razumnom i tužitelju prihvatljivom roku isplatiti predmetno potraživanje, također i da je upitno da li postoji li stvarna namjera tužene da dugovanje uopće isplati. Također tužitelj ukazuje da je posljednja uplata izvršena je nakon primitka tužbe, pa se tužena ne može pozvati na to da je sa isplatama prekinula zbog pokretanja postupka, što bi bio jedini životno prihvatljiv razlog za prestanak s uplatama, drugim riječima, uplata izvršena od strane tužene nakon podnošenja tužbe jasno i nedvosmisleno dokazuje da izostanak daljnjih uplata nije u vezi sa podnošenjem tužbe, jer u tom slučaju ne bi postojala niti jedna isplata nakon dostavljanja tužbe tuženoj na davanje odgovora. Uplate su očito izvršene na način da se konstruira privid o sporazumu, odnosno da priskrbi prostor za daljnje odlaganje podmirenja duga. U svakom slučaju, izostanak kontinuiteta u podmirivanju predmetnog duga isključuje postojanje bilo kakvog sporazuma o otplati, a sve da je sporazum o kakvom tužena iskazuje, postojao, isti je očito raskinut. Ukoliko bi pak sud našao da je sporazum o otplati između parničnih stranaka postojao, tužitelj predlaže da sud također utvrdi da je raskinut zbog neispunjenja. Naime, nakon zadnje isplate, protječe daljnjih 9 mjeseci u kojem periodu nema niti jedne isplate, a očito je da takav sporazum koji bi predviđao takvu dinamiku postupanja, ne postoji. Dakle, očito je s obzirom na razvoj događaja da tužitelj ne griješi u procjeni da tužena nema namjeru da potraživanje stvarno isplati u cijelosti, a što prestanak sa uplatama vrlo brzo nakon započinjanja s otplatom, i dokazuje, kao i činjenica da isplate nakon prestanka, nikad nisu nastavljene. Što se tiče izvršenih uplata iz lipnja, rujna i listopada 2024. godine, tuž itelj priznaje uplate po dostavljenim potvrdama. Međutim, uplata iz lipnja 2024. godine u iznosu od 1.350,00 EUR je učinjena prije podnošenja tužbe, te je od strane tužitelja evidentirana i obračunata prethodno podnošenju tužbe, a što je vidljivo i po iznosu u kojem potražuje isplatu. Naime, u trenutku primopredaje prostora tužitelju po otkazu ugovora, ukupno neplaćeno dugovanje, iznosilo je 71.000,00 kn, odnosno prema fiksnom tečaju konverzije, 9.423,32 EUR, koji iznos nakon umanjivanja za uplaćenih 1.350,00 EUR iznosi upravo 8.073,32 EUR, u kojem je iznosu postavljen tužbeni zahtjev. Prema tome, iznos od 1.350,00 nije predmet potraživanja po ovo predmetnom tužbenom zahtjevu. Što se tiče uplata iz rujna i listopada, svaka u iznosu 300,00 EUR, tužitelj iste kako je navedeno prihvaća te će s obzirom na navedeno u daljnjem tijeku postupka specificirati tužbeni zahtjev.

Tijekom postupka tužena je u više navrata vršile uplate kojima je podmirivala dospjele obroke najamnine, te je pristala da se u u ovom postupku primjeni pravilo uračunavanja.

Kako je tužena vršila uplate tako je tužitelj tijekom postupka povlačio dio tužbenog zahtjeva na ime glavnice , te primjenom pravila o uračunavanju precizirao tužbeni zahtjeva.

Posljednjim podneskom od 27. travnja 2026. tužitelj je konačno precizirao tužbeni zahtjev kojim potražuje iznos od ukupno 4.123,23 EUR na ime glavnice zajedno sa zakasnim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa najamnine pa do isplate, te potražuje na plaćane iznose najamnine, kamatu od dospijeća do dana uplate sve na način pobliže ospina u točki I izreke ove presude.

Kako je tužitelj tijekom postupka, a nakon što je tužena izvršila uplate, povukla dio tužbenog zahtjeva na ime glavnice u visini od 3.950,00 EUR kojem povlačenju se tužena nije usprotivila to je pozivom na odredbu čl. 193 st.2 ZPP -a. Valjalo donijeti odluku kao u izreci ovog rješenja.

Sud je proveo dokaze uvidom u materijalnu dokumentaciju priležećoj spisu, saslušao tužitelja, dok je tužena iz razloga suvišnosti nije saslušana.

Ocjenom svih provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8 ZPP-a ovaj sud drži tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim u cijelosti.

Nije sporno među strankama da je je između tužene kao najmoprimca i tužitelja kao najmodavca bio zaključen ugovor o najmu na adresi [adresa] s mjesečnom najamninom od 2.000,00 kn/265 ,45 EUR te da je isti raskinut s danom 15. siječnja 2024. Nije sporni niti to postoji dug tužene s osnova najamnine dakle da je tužena ostala dužna tužitelju podmiriti najamninu.

Sporno je među strankama je li dogovorena obročna otpada duga s osnova najamnine i sama visina iste u trenutku podnošenja tužbe.

Tužitelj u iskazu navodi točno kako je kao najmodavac s tuženom kao najmoprimcem imao zaključen ugovor o najmu stana na adresi [adresa] i taj ugovor je trajao 4 godine, nakon čega je raskinut te je tužena predala stan. Ugovorena mjesečna najamnina je iznosila 2000 kn odnosno 264,65 eur. Između njega i tužene je bilo ugovoreno da će se mjesečna najamnina plaćati od 5 -10 u mjesecu najkasnije. Prema podacima u spisu do 9.12.2025. tužena je sveukupno na ime najamnina platila 3100 eur, a naknadno je u tvrdio, točnije tijekom jučerašnjeg dana da je tužena uplatila još 550,00 eur. Tužena je imala jednu tešku životnu situaciju pa je počela kasniti s plaćanjem najamnine 2021. g., no, češće 2022. g. Zbog te životne situacije nije bilo baš uputno od nje potraživati najamninu, ali evo nakon što je izašla počela je to plaćati sa zakašnjenjem. Na mjesečni iznos najamnine mora plaćati porez i plaćao ga je uredno bez obzira što nisu stizale najamnine i evidencija je vođena da bi se točno vidio ulaz i izlaz tih najamnina. U odnosu na dokumente priležeće spisu na listu 30-32 a dostavljene uz podnesak od 25.06.2025. navodi da je to evidencija o tome koje je najamnine tužena platila, a koje nije i potpisana je od nje i tužitelja Pored toga vodio je i evidenciju o plaćanju vode, Ri-stan, HRT. Ovim evidencijama koje prileže spisu na listu 30-32 nisu mijenjali ugovor, one su samo evidencija koja se najamnina platila, a koja nije. Nakon otkaza ugovora nisu mijenjane postojeće obveze iz ugovora.

Tužena iako uredno pozivana radi provođenja dokaza saslušanjem nije pristupila na ročišta radi provođenja dokaza, te je sud u konačnici odlučio da se taj dokazni prijedlog odbija iz razloga suvišnosti jer je iz materijalne dokumentacije prilazeće spisu činjenično stanje bilo dovoljno utvrđeno.

Iz materijalne dokumentacije uložene u spis a koja se odnosi na visinu dugovanja u trenutku podnošenja tužbe jasno je da je u trenutku podnošenja tužbe tužena bila dužna tužitelju na ime najamnine ukupno iznos od 8.073,32 EUR za razdoblje od srpnja 2021 do prosinca 2023 u pojedinačnim mjesečnim iznosima od po 265,45 EUR te na ime najamnine za siječanj 2024. iznos od 132,73 EUR - ugovor raskinut s danom 15. siječnja 2024.

Tužena uz odgovor na tužbu dostavlja dokaz o uplati iznosa od po 300 EUR s danom 06. rujna 2024 i 08.10.2024. te iznosa od 1.350,00 EUR s danom 04. lipnja 2024.

Glede iznosa od 1.350,00 EUR, valja navesti kako je uplata istoga učinjena prije podnošenja tužbe ( tužba podnesena 13.08.2024.) te je isti iznos tužitelj uzeo u obzir prilikom podnošenja tužbe , naime prilikom primopredaje stana tužitelj i tužena su sačinili pregled dugovanja koji je iznosio ukupno 71.000,00 kn ( 46.000 kn + 20.000,00 kn + 5.000,00 kn) ili 9.423,32 EUR primjenom fiksnog tečaja konverzije (list 30-32 spisa) , kako je tužitelj utužio iznos od 8.073,32 EUR jasno je da je uzeo u obzir i uplatu iz lipnja 2024 u visini od 1350,00 EUR pa je u tom dijelu prigovor na visinu neosnovan.

Glede uplata koje je tužena vršila nakon podnošenja tužbe sukcesivno tužitelje je redovno smanjivao tužbeni zahtjev za uplaćene iznose glavnice , konačno za ukupno 3.950,00 EUR ( prilog uz podnesak od 12.12.2025. list 51 spisa i podnesak od 27. travnja 2026) dok je primjenom pravila o obračunavanju ispunjenja na što je tužan pristala potraživao kamate na tako uplaćen iznose od dospijeća do dana uplate sve kako je konačno precizirao tužbeni zahtjev.

Tužena ničim nije dokazala svoje tvrdnje da je između nje i tuženika ugovorena obročna otplata duga. Tužena je neredovito podmirivala dospjela dugovanja s osnova najamnine što je razvidno iz dokumentacije priležeće spisu, pa izostanak kontinuiteta u podmirivanju predmetnog duga isključuje postojanje bilo kakvog sporazuma o otplati, ako je isti eventualno i postojao.

Slijedom svega naprijed navedenog temeljem odredbe čl. 9 ZOO-a i čl. 9 Zakona o najmu stanova tužena je dužna tužitelju platiti iznos od 4.123,32 EUR na ime najamnina za razdoblje od rujna 2022. do siječnja 2024. kao i zakonske zatezne kamate na svaki pojedinačni mjesečni iznos najamnine od dospijeća pa do isplate pozivom na odredbu čl. 29. st. 1 i 2. ZOO-a .

Tužena je također primjenom pravila o uračunavanju ispunjenja iz čl. 171 ZOO-a temeljem sporazuma stranaka dužna tužitelju na uplaćene iznose glavnice od ukupno 3.950 EUR platiti zakonske zatezna kamate od dospijeća pa do uplate svakog pojedinog iznosa kako je to tužena plaćala prema dokazima u spisu ( uplata od 300,00 EUR 06.09.2024. i . 08.10.2024., uplata u visini od 800,00 EUR dana 20.6.2025., uplata u visini od 1.250,00 dana 26.08.2025., uplata u visini od 450,00 EUR 25.09.2025., uplata u visini od 550,00 EUR dana 09.12.2025. i uplata u visini od 300,00 EUR 27.04.2026., )

Slijedom svega naprijed navedenog odlučeno kao u točki I izreke ove presude.

Ostali navodi parničnih stranaka i ostali dokazi nisu posebno obrazlagani budući nisu bili važni za presuđenje u ovoj pravnoj stvari.

Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP- a, tužiteljici zastupanoj po punomoćniku valjalo priznati troška za sastav tužbe u visini od 100 bodova ( Tbr. 7 toč1) , za sastav podnesaka od 26.06.2025. u visini od 100 bodova( Tbr. 8 toč1), za sastav podnesaka od 11.12.2025., 12.12.2025., i 27.04.2025. svaki u visini od 25 bodova ( Tbr .8 toč.4) za pristup na ročišta 03.07.2025., 29.09.2025., 12.12.2025., 02.02.2026. i 27.04.2026., svako u visini od po 100 bodova ( Tbr. 9 toč. 1), vrijednost boda 2 EUR. Tužitelju je valjalo priznati trošak sudske pristojbe na tužbu u visini od 63,59 EUR i na presudu u visini od 161,23 EUR pa ukupno priznati troška iznosi 1.774,82 EUR.

Na dosuđeni iznos pozivom na odredbu čl. 151 st. 3 ZPP-a tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate od presuđenja. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u točki II. izreke odluke.

U Rijeci 15. lipnja 2026.

S u d a c

Katarina Bajčić Ivančević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud u RH.

DNA:

- pun. tužitelju

- pun. tuženika