Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Poslovni broj: Kž-447/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikole Bešenskog, kao predsjednika vijeća, Gorana Miličevića i Ane Bosančić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Melite Tandara, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog BK, zbog kaznenih djela iz članka 179.a Kaznenog zakona (Narodne novine, broj. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 i 114/23 – dalje: KZ/11) i članka 139. stavka 3. u vezi stavka 2. KZ/11, odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: K- 370/2024-27 od 30. kolovoza 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 15. lipnja 2026,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog BK, kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: K-370/2024-27 od 30. kolovoza 2024., na temelju članka 452. točka 4. Zakona o kaznenom postupku ((Narodne novine, broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 36/24 - dalje: ZKP/08), odbijena je optužba protiv optuženika BK, da bi počinio kazneno djelo protiv imovine – oštećenje tuđe stvari, opisano i kažnjivo po članku 235. stavak 1. KZ/11 , nasuprot tome optuženik BK, proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv braka obitelji i djece – nasilje u obitelji, opisano i kažnjivo po članku 179.a KZ/11 , i kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnja, opisano po članku 139. stavak 3. KZ/11 u vezi s člankom 139. stavak 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavak 3. KZ/11, sve u svezi s člankom 51. KZ/11, te mu je za kazneno djelo nasilja u obitelji na temelju članka 179.a KZ/11, utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, za kazneno djelo prijetnje, na temelju čanka 139. stavak 3. KZ/11, utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, pa je na temelju članka 51. KZ/11, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca.

1.1. Na temelju odredbe članka 54. KZ/11, vrijeme uhićenja i provedeno u istražnom zatvoru od 24. ožujka 2024. do 30. kolovoza 2024., uračunato je u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora.

1.2. Na temelju članka 68. KZ/11, optuženom BK izrečena je sigurnosna mjera – obveznog psihijatrijskog liječenja, koja će se provoditi u okviru zatvorskog sustava i može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a počinje teći od dana izvršnosti presude.

1.3. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi s člankom 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP/08, optuženi BK obvezan je na plaćanje troškova kaznenog postupka, te je isti dužan platiti na ime troškova vještačenja iznos od 472,50 eura (slovima: četiristo sedamdeset dva eura i pedeset centi) i na ime sudskog paušala iznos od 66,36 eura (slovima: šezdeset i šest eura i trideset i šest centi) i to u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude.

2. Protiv osuđujućeg dijela navedene presude žalbu je podnio optuženik po branitelju Borisu Hlatkom, odvjetniku iz Vukovara, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Temeljem članka 474. stavak 1. ZKP/08, spisi su dostavljeni županijskom državnom odvjetniku u Vukovaru, koji je spise nakon razgledanja vratio sudu.

4. Žalba optuženog BK, nije osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Izreka pobijane presude je jasna, razumljiva i nije proturječna sama sebi, niti razlozima presude. Razlozi koje je prvostupanjski sud dao u odnosu na izrečenu sigurnosnu mjeru su potpuni, logični i međusobno usklađeni, te omogućavaju ispitivanje zakonitosti i pravilnosti pobijane odluke.

6. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je prvostupanjski sud bio vezan prijedlogom sudskog vještaka glede načina provođenja sigurnosne mjere. Naime, nalaz i mišljenje vještaka predstavljaju dokaz koji sud cijeni zajedno sa svim ostalim izvedenim dokazima, dok odluka o postojanju zakonskih pretpostavki za izricanje sigurnosne mjere, te o načinu njezina izvršenja predstavlja isključivo sudsku odluku.

7. Iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra proizlazi da se kod optuženika radi o miješanom poremećaju ličnosti s obilježjima emocionalno nestabilne i disocijalne ličnosti, uz dugogodišnju zlouporabu psihoaktivnih supstanci. Nadalje proizlazi da je optuženik u vrijeme počinjenja kaznenih djela bio bitno smanjeno ubrojiv, te da postoji visoka razina opasnosti da bi zbog navedene strukture ličnosti i zlouporabe psihoaktivnih supstanci mogao u budućnosti počiniti slično ili teže kazneno djelo.

8. Stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio da su ostvarene sve zakonske pretpostavke iz članka 68. KZ/11, za izricanje sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja. Okolnost da je vještak naveo mogućnost provođenja liječenja na slobodi ne dovodi u pitanje pravilnost pobijane odluke. Naime, optuženiku je izrečena bezuvjetna kazna zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca pa je sasvim opravdano i u skladu sa svrhom sigurnosne mjere određeno da se ona provodi tijekom izvršavanja kazne zatvora u okviru zatvorskog sustava.

9. Slijedom navedenog, nije ostvarena ni povreda kaznenog zakona na koju žalitelj upire. Prvostupanjski sud pravilno je primijenio odredbu članka 68. KZ/11 , te je za svoju odluku dao dostatne i uvjerljive razloge.

10. U odnosu na odluku o kazni, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno vrednovao sve okolnosti odlučne za izbor vrste i mjere kazne. Kao otegotne okolnosti pravilno su cijenjene ranija osuđivanost optuženika, uključujući i za istovrsna nasilna kaznena djela, te upornost u protupravnom postupanju, dok je kao olakotna okolnost pravilno uzeta njegova smanjena ubrojivost. Imajući u vidu težinu djela, način počinjenja i stupanj ugroženosti oštećene kao bliske osobe, kazna zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca ukazuje se primjerenom i nužnom za ostvarenje svrhe kažnjavanja.

11. Ispitujući pobijanu presudu u skladu s člankom 476. stavkom 1. ZKP/08, ovaj sud nije utvrdio ni povrede na koje pazi po službenoj dužnosti.

12. Budući da žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude, a nisu utvrđene ni povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ove presude.

Vukovar, 15. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća

Nikola Bešenski