Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-705/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun predsjednice vijeća te mr. sc. Bojane Skenderović, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KK OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Bojanu Bacingeru, odvjetniku u Čakovcu, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, OIB:66486182714, Zagreb, Trg Kralja Petra Krešimira IV 1, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Čakovcu, Građansko upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući povodom žalbi tužitelja i tuženice izjavljenih protiv presude Općinskog suda u Čakovcu od 10. ožujka 2026. poslovni broj: Pn-200/2023-42, u sjednici vijeća održanoj dana 15. lipnja 2026.

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e

I. Žalbe stranaka djelomično se odbijaju i djelomično prihvaćaju te se presuda Općinskog suda u Čakovcu od 10. ožujka 2026. poslovni broj: Pn-200/2023-42:

- potvrđuje pod točkom I izreke u dijelu u kojem je tuženici naloženo na ime naknade štete isplatiti tužitelju iznos od 17.972,53 EUR, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama od 15. prosinca 2005. do isplate

- preinačuje u točki I. izreke u dijelu točke kojim se nalaže tuženici isplatiti tužitelju naknadu nematerijalne štete u iznosu od 13.171,54 EUR sa zateznom kamatom tekućom 15. prosinca 2005. do isplate te se ovaj dio tužbenog zahtjeva odbija

- potvrđuje pod točkom II izreke presude

- preinačuje u točkom III izreke i rješava:

Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 6.683,22 EUR sa zateznom kamatom od 15. lipnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici trošak žalbenog postupka u iznosu od 255,85 EUR u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I izreke naloženo je tuženici isplatiti tužitelju na ime naknade nematerijalne štete i materijalne štete na ime tuđe pomoći i njege iznos od 31.144,07 EUR zajedno sa zateznim kamatama od 15. prosinca 2005. do isplate. Pod točkom II izreke odbijen je zahtjev tužitelja kojim je tražio da se tuženici naloži da mu naknadi materijalnu štetu radi izgubljene zarade u iznosu od 46.024,17 EUR zajedno sa zateznim kamatama. Konačno, točkom III izreke naloženo je tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.659,27 EUR, sa pripadajućim zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate.

2. Navedenu presudu pravodobnom i dopuštenom žalbom u točkama II i III izreke pobija tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu da preinači pobijanu presudu i usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Presudu suda prvog stupnja žalbom pobija i tuženica u točkama I i III izreke zbog svih zakonom određenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., dalje: ZPP), predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti odluku u tim točkama na način da se tužbeni zahtjevi tužitelja odbiju u cijelosti, uz obvezivanje tužitelja da tuženici nadoknadi cjelokupne zatražene troškove postupka, zajedno sa kamatom , odnosno podredno, ukinuti točke I i III pobijane presude te u tom dijelu postupak vrati ti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, pred drugim sucem pojedincem.

4. Dajući odgovor na žalbu tužitelj žalbene navode tuženice ocjenjuje netočnim te ukazuje da su protivni sadržaju isprava u spisu i stanju spisa zbog čega predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu, uz naknadu troškova odgovora na žalbu.

5. U odgovoru na žalbu tuženica ističe kako su navodi žalbe tužitelja paušalni, međusobno kontradiktorni te u suprotnosti sa dokazima u spisu i primjenjivom zakonskom uređenju odgovornosti za naknadu štete zbog izmakle zarade, zbog čega ju predlaže odbiti kao neosnovanu.

6. Žalbe stranaka djelomično su osnovane, a djelomično neosnovane.

7. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog pretrpljenih fizičkih i duševnih bolova te straha, koju je pretrpio tijekom obavljanja vojne službe prilikom vježbe rastavljanja oružja dana 8. ožujka 2002. Predmet postupka je i zahtjev za naknadu štete s osnova izgubljene zarade.

8. Prvostupanjski sud svoju odluku o osnovanosti postavljenih tužbenih zahtjeva temelji na nespornim i tijekom postupka utvrđenim činjenicama da je na odsluženju vojnog roka tijekom 2002. i 2003. na satu praktične obuke rastavljanja i sastavljanja oružja - automatske puške došlo do nekontroliranog izbacivanja opruge i udarne igle koje su udarile u tužiteljevo lijevo oko, prilikom čega je ozlijeđen. Iz iskaza saslušanog tužitelja i svjedoka sud je utvrdio da su tužitelj, a i ostali ročnici za vrijeme obuke radili na rastavljanju automatske puške te da su im svima prethodno , prilikom ulaska u učionicu, objašnjene mjere sigurnosti usmeno te pokazivačem sistema rastavljanja puške na ploči učionice. Utvrđeno je da im je i demonstrirano rasklapanje puške i to na način da se prijeporna opruga pokreče od lica od susjednog vojnika prema dolje, a kako ne bi došlo do ozljeđivanja. Sud je utvrdio i da je tužitelj prvi put rastavljao pušku te mu je opruga puške izletjela u oko, uslijed čega je došlo do ozljede oka. Temeljem ovih utvrđenja sud zaključuje da je tužiteljica odgovorna za štetu na temelju čl. 86. Zakona o službi u oružanim snagama RH (Narodne novine 33/02., 58/02., 175/03., 136/04.), a u svezi odredbe čl. 154. st. 1. i 2., 173. i 174. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 53/91., 73/91., 3/94., 111/93., 107/95., 7/96., 91/96., 112/99., 88/01., dalje ZOO) i to po kriteriju uzročnosti - objektivnom kriteriju odgovornosti. Obrazlaže da se za odgovornost tuženice za štetu ne traži uopće njena krivnja nego se ona pretpostavlja, a sud je utvrdio postojanje uzročne veze između štetne radnje i štete.

9. Temeljem nalaza i mišljenja medicinskog vještaka dr. oftalmologa Branimira Cerovskog u kojem je utvrđen opseg posljedica predmetnog štetnog događaja na zdravlje tužitelja, sud mu je zbog pretrpljenih fizičkih i duševnih bolova te straha za pretrpljenu nematerijalnu štetu, uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja i Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda RH pravičnom novčanom naknadom ocijenio iznos od 31.144,07 EUR kn (15.171,54 EUR s osnova pretrpljenih fizičkih bolova, 10.000,00 EUR s osnova pretrpljenih duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti, 3.318,07 EUR s osnova pretrpljenih duševnih bolova zbog naruženost i 2.654,46 EUR s osnova straha).

10. U odnosu na materijalnu štetu zbog izgubljene zarade koju je tužitelj zatražio budući je zaposlen u trgovačkom društvu Međimurske vode na radnom mjestu voditelja izgradnje priključka i suglasnosti, a smatra da je trebao raditi na radom mjestu na kojem bi radio da je završio fakultet u čemu je onemogućen zbog posljedica štetnog događaja, sud je ovaj zahtjev tužitelja odbio uz obrazloženje da tužitelj nije dokazao da bi se upisao na fakultet ili da bi položio bilo koji ispit na Građevinskom fakultetu. To tim više jer je tužitelj završio školovanje pri Međimurskom veleučilištu neovisno o utvrđenim ozljedama.

11. Obje stranke u svojim žalbama smatraju da je sud počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a, jer su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i proturječni, odnosno nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama i postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi i sadržaju priloženih isprava.

12. U prvostupanjskom postupku nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a, na koju stranke upiru u žalbi, ali niti bilo koja druga bitna povreda na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a. Suprotno žalbama, pobijana presuda se u cijelosti može ispitati, a prvostupanjski sud je stajalište o djelomičnoj osnovanosti tužbenog zahtjeva obrazložio određenim razlozima.

13. Obzirom na mehanizam nastanka ozljede pogrešno tuženica tvrdi da prvostupanjski sud nije imao osnove primijeniti odredbe čl. 173. i čl. 174. ZOO-a. Ovdje je prije svega potrebno istaknuti da je Zakonom o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske, koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja (Narodne novine 23/95., 33/95., 105/99. i 33/02.) u čl. 48. st. 2. propisano da Republika Hrvatska odgovara za štete počinjene u svezi s obavljanjem vojne službe po općim propisima o nadoknadi štete. Razmotre li se okolnosti u kojima je došlo do ozljeđivanja tužitelja uočava se kako je ovdje tužitelj prema nalogu nadređenih osoba, tijekom vojne obuke rastavljao automatsku pušku. Prema utvrđenju prvostupanjskog suda prije samog rastavljanja mjere sigurnosti bile su mu pojašnjene usmeno i pokazivačem sistema rastavljanja puške na ploči učionice. Pored toga, demonstrirano mu je i samo rasklapanje puške na način da se prijeporna opruga pokreće od lica od susjednog vojnika prema dolje. Međutim, unatoč danim upozorenjima i pokazivanjima nedvojbeno je došlo do ozljeđivanja lijevog oka tužitelja.

14. U danim okolnostima kada je tužitelj prvi puta rastavljao pušku, a očito se radi o radnjama koje podrazumijevaju i upozoravanje i demonstriranje prije njihove provedbe rastavljanja automatske puške od strane ročnika to je u okolnostima konkretnog slučaja djelatnost od koje potječe povećana opasnost štete za okolinu. Činjenica da je prije rastavljanja puške potrebno izreći posebne mjere upozorenja te k tome još i provesti demonstraciju kao i nedvojbena činjenica da se radi o radnji kojom može doći do nekontroliranog izbacivanja opruge i udarne igle ukazuju na njezinu opasnost, tim više jer je za njenu provedbu potrebna određena vještina, snaga , ali i kontrola koju tužitelj, uvažavajući činjenicu da je prvi puta rastavljao pušku, očito nije imao.

15. Stav je stoga ovoga suda da se radi o djelatnosti od koje potječe povećana opasnost za život i zdravlje osobe koja tu radnju prvi puta izvodi i da je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu čl. 173. i 174. ZOO-a te da je nakon utvrđenja postojanja uzročno posljedične veze između rastavljanja puške i nastanka ozljede , pravilno zaključio kako Republika Hrvatska za štetu nastalu tužitelju odgovara bez obzira na krivnju.

16. Nadalje, ocjenjujući žalbene tvrdnje tuženice da čak kad bi i postojala njena odgovornost za nastanak štetnog događaja da bi potraživanje tužitelja svejedno bilo u zastari, ovaj ih sud također nalazi neosnovanim. Prema odredbi čl. 376. st. 1. ZOO-a početak tijeka subjektivnog roka za potraživanje naknade prouzročene štete ovisi kumulativno o dvjema činjenicama i to o saznanju oštećenika za štetu i o saznanju oštećenika za osobu koja je štetu učinila. Pod saznanjem oštećenika za štetu razumije se ne samo saznanje o postojanju štete već i saznanje o obujmu štete, odnosno o elementima njezine visine. Stoga, kad je riječ o štetama nastalima zbog tjelesne ozljede i narušenja zdravlja, valja razlikovati s obzirom na različite oblike štetnih posljedica različito vrijeme kad je konkretno tužitelj saznao za pojedine vidove štete. S obzirom na postavljene tužbene zahtjeve za novčanu naknadu za različite oblike nematerijalne štete, trenutak saznanja za svaku od tih šteta je potrebno razmatrati zasebno pa je tako za pretrpljene fizičke bolove trenutak saznanja vrijeme kad su ti bolovi prestali, a najkasnije kad završi liječenje i stabilizira se tužiteljevo zdravlje narušeno štetnim događajem. S druge strane za pretrpljeni strah trenutak saznanja je vrijeme kad je strah prestao, odnosno kad je postalo izvjesno njegovo trajnije postojanje.

17. U ovom postupku nesporno je utvrđeno da se štetni događaj u kojem je tužitelj zadobio ozljedu oka dogodio 08. ožujka 2002., suprotno obrazloženju pobijane presude. Tijekom postupka provedena su medicinska vještačenja po stalnim sudskim vještacima mr. sc. dr. Ivanu Sluganu te prof. dr. sc. Branimiru Cerovskom, specijalistima oftalmologije. Iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka dr. Slugana proizlazi da je tužitelj fizičke bolove jakog intenziteta trpio tri dana, srednje jake bolove u trajanju od dva mjeseca, a slabe povremene bolove ima trajno. Vještak Cerovski mišljenja je pak da je tužitelj trpio bolove jakog intenziteta tri dana, srednjeg intenziteta četiri dana i niskog intenziteta dva mjeseca, time da povremene manje bolove osjeća u trajnim posljedicama.

18. Kraj dakle utvrđenja da je tužitelj u duljem vremenskom razdoblju osjećao najprije jake pa slabije bolove nakon čega su se oni počeli javljati povremeno, prema ocjeni ovoga suda tužitelj je u ovom slučaju potpuni opseg nastale štete s ove osnove saznao tek kad je liječenje završilo i kada se stabiliziralo tužiteljevo zdravlje narušeno štetnim događajem. Prema priloženoj dokumentaciji zdravstveno stanje tužitelja postalo je definitivno i nepromjenjivo, dakle, stabilizirano se tek u svibnju 2003. i tek nakon toga počinje teći zastarni rok za ovu osnovu nakade štete.

19. Razmotri li se nadalje trpljenje straha tužitelja u konkretnom slučaju vještak dr. Slugan nalazi da je tužitelj trpio primarni strah jakog intenziteta u trenutku povrede , a sekundarni strah umjerenog stupnja tijekom liječenja zbog zabrinutosti za ishod. Vještak dr. Cerovski mišljenja je pak da je tužitelj trpio primarni intenzivni strah koji se javio u trenutku životne ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja, dok je sekundarni strah u vidu zabrinutosti za ishod liječenja trajao u jakom stupnju tri dana, srednjem stupnju oko četiri dana te slabom stupnju dva mjeseca te je zaostao i strah koji ulazi u trajne posljedice. I kod ove osnove za dosuđenje naknade štete tužitelj je prema ocjeni ovoga suda za puni opseg štete saznao tek u trenutku stabiliziranja zdravstvenog stanja, jer je strah za ishod liječenja trpio sve dok nije suočen sa definitivnim i konačnim stanjem, slijedom čega i za ovaj dio naknade štete zastara počinje teći tek od svibnja 2003. koji označava vrijeme završetka aktivnog liječenja.

20. Konačno, kod pretrpljenih duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti trenutak saznanja za puni opseg štete je vrijeme kad je završeno liječenje i stabilizirano tužiteljevo zdravlje odnosno kad je tužitelj saznao za trajne posljedice zadobivenih ozljeda, dok je za pretrpljene duševne boli zbog naruženosti to trenutak kada je postalo izvjesno da se posljedice zadobivene ozljede koje znače naruženost ne mogu više ukloniti ni bitno smanjiti.

21. U okviru iznesenih utvrđenja da je dakle tijek zastare za sve tužbene zahtjeve počeo teći tek završetkom liječenja, koje je i prema ocjeni ovoga suda pravilno temeljem priložene dokumentacije, utvrđeno sa zadnjim danom svibnja 2003. to do podnošenja same tužbe 15. prosinca 2005. nije protekao zastarni rok od 3 godine iz čl. 376. st.1 . ZOO-a. U tom smislu je prigovor zastare trebalo odbiti i odlučiti jednako, kao što je to učinio prvostupanjski sud, unatoč obrazloženju suda prvog stupnja iz kojeg proizlazi da je štetni događaj nastao 8. ožujka 2003. (jednako stajalište zauzeto je i u odluci Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev. 1886/99 od 19. ožujka 2003.) 22. Nadalje prema ocjeni ovoga suda posljedično predmetnom štetnom događaju pravilno je sud prvog stupnja ocijenio da je tužitelj trpio fizičke i duševne bolove te strah u takvom opsegu koji opravdava dosuđenje naknade nematerijalne štete tužitelju.

23. Međutim, ocjena je ovog suda da pobijanom presudom dosuđeni iznos naknade nematerijalne štete s osnova pretrpljenih fizičkih bolova u iznosu od 15.171,54 EUR nije adekvatan, nego da pravičnu novčanu naknadu nematerijalne štete s osnova pretrpljenih fizičkih bolova u konkretnom slučaju predstavlja iznos od 2.000,00 EUR. Pri tome su uzeti u obzir intenzitet i trajanje pretrpljenih fizičkih bolova, vrsta pretrpljene ozljede i dob tužitelja te činjenica da je tužitelj ozlijedio tako bitan organ - oko. Kod takvog stanja stvari, vodeći računa o provedenom medicinskom vještačenju, ovaj sud zaključuje da pravičnu novčanu naknadu nematerijalne štete zbog pretrpljenih fizičkih bolova sukladno čl. 200. ZOO-a predstavlja upravo iznos od 2.000,00 EUR, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev neosnovan.

24. U odnosu na preostale tužbene zahtjeve koji se odnose na naknadu štete zbog pretrpljenih duševnih bolova i straha ocjena je ovog suda, a protivno navodima žalbe tuženice, da su pobijanom presudom procijenjeni iznosi naknade nematerijalne štete adekvatni i da u konkretnom slučaju predstavljaju pravičnu novčanu naknadu nematerijalne štete s osnova pretrpljenog straha i duševnih bolova radi smanjenja životne aktivnosti i naruženja. Pri tome su ponovno uzeti u obzir i intenzitet i trajanje pretrpljenih duševnih bolova i straha, vrsta pretrpljene ozljede, činjenica da je tužitelj osoba mlađe životne dobi kod koje su zaostale trajne posljedice u vidu smanjenog vida, smanjene mogućnosti procjene dubine prostora te brzog umaranja pri čitanju. Kod takvog stanja stvari, vodeći računa o provedenom medicinskom vještačenju i ovaj sud zaključuje da pravičnu novčanu naknadu nematerijalne štete zbog pretrpljenih duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti i naruženja te straha tužitelja sukladno čl. 200. st. 1. i 2. ZOO predstavljaju upravo iznosi od 10.000,00 EUR, 3.318,07 EUR i 2.654,46 EUR (odnosno ukupno 15.972,53 EUR).

25. Neosnovanim stoga ovaj sud ocjenjuje žalbene tvrdnje tuženice da je sud prvog stupnja nepravilno ocijenio postojanje i utjecaj pojedinih relevantnih okolnosti, koje nije sagledao u ukupnosti u okolnostima konkretnog slučaja budući je odluka suda prvog stupnja temeljena na individualnom pristupu i ocjeni visine naknade koja je određena uz uvažavanje svih specifičnosti konkretnog slučaja. Ovdje prije svega moramo imati na umu da je ozlijeđen organ vida koji je bitno izmijenio daljnji život tužitelja nakon štetnog događaja. Duševne boli radi smanjenja životne aktivnosti ogledaju se doista u bitnom smanjenju vida i ograničenju mogućnosti tužitelja u procjeni dubine prostora i čitanju tako da smanjenje životne aktivnosti osjeća svakodnevno u znatnom opsegu. Pored toga, naruženje je utvrđeno upravo na oku mladog čovjeka koje je vidljivo u najbitnijim socijalnim kontaktima i prvom dojmu bilo kojeg susreta, zbog čega je ove vidove štete nužno sukladno navedenim posebnim okolnostima i valorizirati.

26. Stoga je ovaj sud primjenom čl. 368. st.1. i čl. 373. točka 3. ZPP -a djelomično potvrdio i djelomično preinačio točku I. izreke prvostupanjske presude kako je navedeno pod točkom I. izreke ove odluke.

27. Nadalje, razloge navedene u obrazloženju pobijane odluke zbog kojih prvostupanjski sud odbija zahtjev tužitelja za naknadu materijalne štete radi izgubljene zarade prihvaća i ovaj sud u okviru utvrđenja da tužitelj tijekom postupka nije dokazao prirodni tijek stvari iz kojeg bi proizlazilo da je uopće započeo školovanje, redovitost školovanja i uspjeh u obrazovanju. Neosnovane su žalbene tvrdnje tužitelja kako je tijekom postupka dokazao jasnu profesionalnu orijentaciju odnosno upis na Građevinski fakultet budući ova okolnost ne proizlazi iz spisa. Isto tako , nije dokazao da je položio prijemni ispit niti da bi položio bilo koji ispit na fakultetu koji je navodno upisao, to tim više jer je svoje preferencije tijekom postupka mijenjao . U tom smislu je ovaj je sud odbio žalbu tužitelja te je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrdio presudu pod točkom II.

28. Obzirom na način na koji je ovaj sud preinačio prvostupanjsku presudu valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka (čl. 166. st. 2. ZPP) sadržanu pod točkom III izreke i primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP naložiti tuženici da naknadi troškove postupka tužitelju.

29. Kada se u obzir uzmu i uspjeh dokazivanja u pogledu osnove i visine zahtjeva, omjer uspjeha stranaka u postupku je 38,36 % tuženice i 61,64 % tužitelja (u cijelosti sa osnovom obzirom na osporavanu odgovornost i 23,29% sa visinom zahtjeva). Stoga je uspjeh tuženice trebalo oduzeti od uspjeha tužitelj na koji način je dobivena pozitivna razlika u uspjehu tužitelja od 23,28 %. Osnovani trošak tužitelja za zastupanje po odvjetniku obuhvaća trošak sastava podneska za mirno rješenje spore po Tbr. 7/8 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23. i 107/25., dalje: Tarifa), sastava tužbe po Tbr. 7/1 Tarife, sastav očitovanja na odgovor na tužbu i sastava podneska od 12.7.2023., 29.4.2024. i 4.7.2025. po Tbr. 8/1 Tarife te troškove zastupanje na ročištima 29.1.2009., 5.11.2009., 30.11.2010., 16.11.2023., 22.2.2024., 8.10.2024. po Tbr. 9/1 Tarife u iznosima od po 1.164,00 EUR, troškove zastupanja na ročištima 21.5.2009. i 5.10.2010. po Tbr. 9/4 Tarife u iznosima od po 582,00 EUR, potom troškove sastava neobrazloženih podnesaka kojim se tužitelj očitovao na nalaz vještaka i sastava podneska od 29.12.2023. i 21.6.2024. po Tbr. 8/4 Tarife u iznosima od po 50,00 EUR i trošak zastupanja na ročištu za objavu presude po Tbr.9/3 Tarife u iznosu od 100,00 EUR. Sud za vođenje ovog postupka u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a nije našao potrebnim troškove sastava požurnica iz prosincu 2008. i prosincu 2009. te iz veljače 2011., potom sastava odgovora na žalbu iz siječnja 2010. ni troškove sastava podneska iz studenog 2010. kojim se sudu dostavljaju podaci. Sud nadalje nije ocijenio potrebnim ni troškove nastale sastavom podnesaka od 29.4.2024., 21.10.2024., 5.11.2024. ni 4.12.2024. kao niti trošak sastava očitovanja na podnesak tuženice od 19.8.2005. Konačno, sud nije priznao niti zatraženi trošak zastupanja na ročištu iz lipnja 2023. budući nije jasno na koje ročište se zastupanje odnosi. Ukupnom iznosu priznatih troškova zastupanja od 15.382,00 EUR pribrojen je trošak PDV od 3.845,50 EUR po Tbr. 46. Tarife na koji način je dobiven iznos od 19.389,63 EUR kojem iznosu je dodan trošak plaćene sudske pristojbe na presudu u iznosu od 162,13 EUR. O zatraženom trošku sudske pristojbe na tužbu ne postoji evidencija o plaćanju zbog čega ovaj trošak nije priznat. Na ovaj način dobiven je iznos od 19.389,63 EUR, koji stavljen je u omjer sa pozitivnom razlikom u uspjehu tužitelja od 23,28 % daje iznos od 4.513,90 EUR kojem iznosu je pribrojen i iznos od 1.169,32 EUR utrošen na ime predujma za vještačenje po vještaku oftalmologu i iznos od 1.000,00 EUR na ime knjigovodstveno financijskog vještačenja te je u konačnici tužitelju priznat iznos od 6.683,22 EUR na čije plaćanje je obvezana tuženica. Troškove vještačenja sud je tužitelju priznao u cijelosti jer ih je ocijenio nužnim za donošenje odluke u ovom predmetu neovisno o uspjehu u postupku. Trošak zastupanja na ročištima 21.5.2009. i 5.10.2010. priznat je po Tbr. 9/2 Tarife obzirom je na ovim ročištima raspravljano jedino o procesnim pitanjima.

30. Slijedom navedenog je odluka o troškovima postupka, sadržana u točki III izreke presude prvostupanjskog suda, u smislu čl. 380. točka 3. ZPP-a preinačena.

31. Tužitelju je pored toga naloženo plaćanje i troška sastava žalbe u iznosu od 255,85 EUR. Naime, uspjeh sa žalbom tuženice je 42,29 % (VPS žalbe je 31.144,07 EUR a uvažavajući žalbu tuženice ovaj sud je odbio zahtjev tužitelja za iznos od 13.171,54 EUR) što opravdava dosudu upravo naznačenog iznosa. Trošak sastava odgovora na žalbu sud nije ocijenio potrebnim za odlučivanje u ovom predmetu u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a.

32. Tužitelju nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer je sa svojom žalbom djelomično uspio jedino u dijelu zahtjeva kojim je pobijao odluku o troškovima postupka, koji nije mjerodavan za ocjenu uspjeha kada je pobijana i odluka o glavnoj stvari (čl. 35. ZPP-a).

U Varaždinu 15. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun