Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž R-376/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Sanji Joka Umićević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice KJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima Sanji Mišević i Goranu Jariću, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Mišević i Jarić d.o.o. iz Osijeka, protiv tuženika Klinički bolnički centar Zagreb, Zagreb, Ulica Mije Kišpatića 12, OIB: 46377257342, zastupanog po ZJ, zaposleniku tuženika, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-8051/2020-28 od 30. ožujka 2026., dana 15. lipnja 2026.,
r i j e š i o j e
Uvažava se žalba tuženika Klinički bolnički centar Zagreb, preinačava se rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-8051/2020-28 od 30. ožujka 2026., te se rješava:
Uvažava se prigovor tuženika Klinički bolnički centar Zagreb protiv rješenja o sudskoj pristojbi te se ukida rješenje o sudskoj pristojbi Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-8051/2020-26 od 17. lipnja 2024. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da plati sudsku pristojbu preko plaćenog iznosa od 255,50 eura do iznosa od 346,41 eura (u preostalom neplaćenom iznosu od 90,91 eura).
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prigovor tuženika protiv rješenja o sudskoj pristojbi Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-8051/2020-26 od 17. lipnja 2024.
2. Protiv navedenog rješenja žali se tuženik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, tj. zakonskih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, dalje u tekstu: ZPP). Ističe da je iskoristio privilegij iz čl. 7. Zakona o sudskim pristojbama te je u roku od 3 dana od dana primitka rješenja kojim mu je naložena uplata sudske pristojbe za tužbu, odgovor na tužbu i presudu izvršio uplatu polovice propisanog iznosa te pristojbe. Budući da je iskoristio navedeni privilegij, tuženik smatra da nije dužan platiti sudsku pristojbu za tužbu, odgovor na tužbu i presudu u punom iznosu (već samo u polovičnom iznosu), kako to pogrešno tumači prvostupanjski sud. U prilog svojoj tvrdnji tuženik dostavlja sudsku praksu drugih županijskih sudova. Tuženik predlaže da se pobijano rješenje preinači na način da se uvaži njegov prigovor te da se rješenje o sudskoj pristojbi stavi izvan snage, podredno predlaže da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu na ponovno odlučivanje. Ne potražuje trošak žalbenog postupka.
3. Žalba tuženika je osnovana.
4. Rješenjem Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-8051/2020-26 od 17. lipnja 2024. (list 243-245 spisa) naloženo je tuženiku da plati sudske pristojbe za:
- tužbu u iznosu od 66,36 eura
- odgovor na tužbu u iznosu od 33,18 eura
- prvostupanjsku presudu u iznosu od 82,29 eura
- žalbu protiv prvostupanjske presude u iznosu od 164,58 eura
Dakle, tuženiku je naloženo da plati ukupan iznos od 346,41 eura.
5. Tuženik je obavijestio sud podneskom od 19. lipnja 2024. (list 247-248 spisa) da je, na ime gore navedenih sudskih pristojbi, platio ukupan iznos od 255,50 eura te dostavlja odgovarajući dokaz o uplati (list 249 spisa). Naime, budući da je tuženik platio sudske pristojbe u roku od 3 dana od dana zaprimanja rješenja o sudskoj pristojbi, tuženik smatra da pristojbu za tužbu, odgovor na tužbu i prvostupanjsku presudu može platiti u polovičnom iznosu, a ne punom iznosu. Dakle, tuženik je platio:
- polovični iznos od 33,18 eura na ime sudske pristojbe za tužbu, a ne puni iznos od 66,63 eura kako mu je to naložio prvostupanjski sud
- polovični iznos od 16,59 eura na ime sudske pristojbe za odgovor na tužbu, a ne puni iznos od 33,18 eura kako mu je to naložio prvostupanjski sud
- polovični iznos od 41,15 eura na ime sudske pristojbe za prvostupanjsku presudu, a ne puni iznos od 82,29 eura kako mu je to naložio prvostupanjski sud
- puni iznos od 164,58 eura na ime žalbe protiv prvostupanjske presude , tj. kako mu je to i naložio prvostupanjski sud
Dakle, tuženik je platio ukupan iznos od 255,50 eura, a ne naloženi iznos od 346,41 eura. Tuženik ističe da se njegov podnesak, ukoliko prvostupanjski sud smatra da predmetnom uplatom nije udovoljio rješenju o plaćanju sudske pristojbe, treba smatrati prigovorom.
6. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja, tj. rješenjem Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-8051/2020-28 od 30. ožujka 2026. odbijen je tuženikov prigovor kao neosnovan. Prvostupanjski sud smatra da tuženik, u konkretnom slučaju, nema pravo koristiti privilegij plaćanja sudske pristojbe u polovičnom, a ne punom iznosu. Naime, taj privilegij koji je propisan člankom 7. stavkom 3. Zakona o sudskim pristojbama se odnosi na odluke koje sud dostavlja u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda i to ako je polovični iznos pristojbe uplaćen u roku 3 dana od dana elektroničke dostave odluke. Međutim, tužba i odgovor na tužbu nisu odluke suda, već su to podnesci stranaka. Nadalje, navedena odredba se ne odnosi na rješenje o plaćanju sudske pristojbe (već na ranije odluke suda, odnosno presude i rješenja koje su donijete prije rješenja kojim se naplaćuje sudska pristojba). Što se tiče prvostupanjske presude, tuženiku je ista dostavljena u elektroničkom obliku (putem e-oglasne ploče suda) dana 30. ožujka 2022., a tuženik nije platio polovični iznos sudske pristojbe u roku od 3 dana kad mu je presuda dostavljena. Slijedom svega navedenog, prvostupanjski sud smatra da se tuženik neosnovano poziva na privilegij plaćanja sudske pristojbe u polovičnom iznosu (čl. 7. st. 3. Zakona o sudskim pristojbama), već je dužan platiti sudsku pristojbu u punom iznosu.
7. Osnovano ističe tuženik da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo sadržano u članku 7. stavku 3. u vezi sa člankom 13. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/2018, dalje u tekstu: ZSP).
8. Prvenstveno valja istaknuti kako predmetni parnični sudski postupak predstavlja radni spor u kojem tužiteljica traži ostvarenje prava iz radnog odnosa. Sukladno čl. 11. st. 1. toč. 3. ZSP-a od plaćanja pristojbi oslobođeni su radnici u sporovima i drugim postupcima u vezi s ostvarivanjem njihovih prava iz radnog odnosa.
9. Nije sporno da je tužiteljica u cijelosti uspjela u ovom postupku, kako to proizlazi iz presude Općinskog radnog suda u Zagrebu od 30. ožujka 2022., poslovni broj Pr - 8051/2020-16 (list 201-215 spisa), potvrđene presudom Županijskog suda u Vukovaru od 27. veljače 2024., poslovni broj Gž R-49/2023-3 od 27. veljače 2024. (list 235-238 spisa).
10. Sukladno čl. 13. st. 1. i 2. ZSP-a, kada stranka oslobođena od plaćanja pristojbi uspije u postupku, pristojbe koje bi trebala platiti da nije bila oslobođena plaća stranka koja nije oslobođena od plaćanja pristojbi, i to u omjeru u kojem je oslobođena stranka uspjela u postupku. Obveza plaćanja pristojbe nastaje nakon pravomoćnog završetka postupka.
11. Odredbom čl. 7. st. 3. ZSP propisano je da na odluke koje sud dostavlja u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba se plaće u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom ako je uplaćena u roku od tri dana od dana elektroničke dostave odluke.
12. U konkretnom slučaju obveznik plaćanja sudske pristojbe na tužbu i presudu bila bi tužiteljica, a budući da je ona po samom zakonu oslobođena od plaćanja sudske pristojbe, tuženik je, kao stranka koja nije uspjela u parnici, u obvezi platiti sudsku pristojbu za tužbu i presudu. Na sastanku predsjednika Građanskih odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 11. studenog 2022. zauzeto je pravno shvaćanje da tuženik (poslodavac) u sporu u kojem je tužitelj oslobođen plaćanja sudskih pristojbi (radnik) i u kojem je isti uspio u sporu, ima pravo koristiti privilegij iz čl. 7. st. 3. u vezi s čl. 13. ZSP -a time da rok za plaćanje sudske pristojbe počinje teći od dana kada je isti pozvan na plaćanje pristojbe od strane suda. Dakle, tuženik (poslodavac) može koristiti privilegij plaćanja sudske pristojbe u polovičnom iznosu ako pristojbu plati u roku od tri dana od dana kada je zaprimio rješenje o sudskoj pristojbi.
13. Tuženik je rješenje o pristojbi od 17. lipnja 2024. zaprimio dana 18. lipnja 2024., a platio je sudsku pristojbu dana 19. lipnja 2024., tj. unutar roka od tri dana. Dakle, kako je tuženik u roku od 3 dana po primitku rješenja o pristojbi podmirio sudsku pristojbu na tužbu, odgovor na tužbu i prvostupanjsku presudu u polovičnom iznosu, koristeći privilegij iz čl. 7. st. 3. ZSP-a, tuženik nije dužan podmiriti preostalih 50% pristojbe jer je pravilno koristio taj privilegij, suprotno shvaćanjima prvostupanjskog suda.
14. Stoga je primjenom odredbe iz čl. 380. toč. 3. ZPP-a i čl. 29. st. 2. ZSP-a valjalo odlučiti kao u izreci ove odluke, tj. preinačiti pobijano rješenje na način da se uvaži prigovor tuženika protiv rješenja o sudskoj pristojbi i ukine rješenje o sudskoj pristojbi u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da plati sudsku pristojbu preko plaćenog iznosa od 255,50 eura do iznosa od 346,41 eura (u preostalom neplaćenom iznosu od 90,91 eura).
U Zagrebu, 15. lipnja 2026.
Sutkinja:
Sanja Joka Umićević
