REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: OVR-1890/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Juri Pezelju, a po prijedlogu višeg sudskog savjetnika Katarine Marčić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja SZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Šimi Bogoviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv ovršenika SZŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Drašku Šoću, odvjetniku u Zagrebu, radi odlučivanja o prijedlogu ovršenika za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava, bez održavanja ročišta, 15. lipnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se prijedlog ovršenika od 15. lipnja 2026. za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom, temeljem ovršne isprave - rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem: P-2061/2025 od 26. ožujka 2025., a koje je djelomično preinačeno rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, pod poslovnim brojem: Gž-1472/2025 od 19. siječnja 2026., kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Ovršenik je 15. lipnja 2026. podnio ovome sudu prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom (dalje: FINA) koji se vodi temeljem ovršne isprave - rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem: P-2061/2025 od 26. ožujka 2025., odnosno rješenja Županijskog suda u Varaždinu, pod poslovnim brojem: Gž-1472/2025 od 19. siječnja 2026. U bitnom ovršenik navodi da je u postupku izravne naplate zatražen prijenos novčanih sredstava na račun odvjetnika Šime Bogovića, iako uz Zahtjev za izravnu naplatu nije dostavljena posebna punomoć za primitak novca, niti druga isprava iz koje bi proizlazilo ovlaštenje odvjetnika za primitak zaplijenjenih sredstava. Nadalje, ovršenik smatra da bi mu provedbom prijenosa zaplijenjenih sredstava nastala teško nadoknadiva šteta, jer bi mu naknadni povrat sredstava bio neizvjestan i dugotrajan, a tim više jer bi FINA-a izvršila prijenos zaplijenjenih sredstava na račun osobe koja nije označena kao vjerovnik u ovršnoj ispravi. Također, ovršenik navodi da je podnio prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, iako nije dostavio dokaz u prilog ovog navoda, ali je zato dostavio dokaz da je protiv ovršnih isprava na kojima se temelji predmetna izravna naplata podnio Prijedlog za dopuštenje revizije Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, kao i Ustavnu tužbu Ustavnom sudu Republike Hrvatske (list 21. do 28.spisa), a koje navode je sud provjerio i utvrdio kroz sustav e-Spisa tj. da je 09. travnja 2026. u spisu pod poslovnim brojem: P-2061/2025 zaprimljen Prijedlog za dopuštenje revizije.
2. Prijedlog ovršenika za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava od 12. lipnja 2026. nije dostavljen na očitovanje ovrhovoditelju zbog hitnosti u postupanju (Zahtjeva za izravnu naplatu podnesen je 21. travnja 2026. u 10:57 sati). Stoga je sud o predmetnom prijedlogu za odgodu odlučio bez očitovanja ovrhovoditelja, a budući da sadržaj samog prijedloga i priložena dokumentacija daju sudu dovoljno elemenata za donošenje pravilne i zakonite odluke pri čemu je sud osobito imao u vidu načelo hitnosti propisano čl. 13. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24; dalje: OZ) i načelo ekonomičnosti propisano čl. 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP).
3. Prijedlog ovršenika za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava nije osnovan.
4. Odredbom čl. 210. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a, prema odredbi čl. 209. st. 5. toga Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava. Čl. 210. st. 2. OZ-a propisuje da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o odgodi ovrhe. Čl. 65. st. 1. OZ-a propisuje da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, uz ispunjenje dodatnih uvjeta.
5. Dakle, za odgodu ovrhe moraju biti kumulativno ispunjena dva (2) uvjeta, a od kojih je jedan da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, a drugi je ostvarenje barem jedne od pretpostavki nabrojanih u čl. 65. st. 1. toč. 1. - 11. OZ-a.
6. Ovršenik je izjavio izvanredni pravni lijek – Prijedlog za dopuštenje revizije, čime je ispunjen jedan od uvjeta za odgodu ovrhe iz čl. 65. st. 1. OZ-a.
7. U odnosu na drugi uvjet, nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, odnosno potrebu sprječavanja nasilja, ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe koju predlaže odgoditi, trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, odnosno da je potrebno spriječiti nasilje, a sve u smislu odredbe čl. 65. st. 1. OZ-a.
8.1. Naime, za odgodu izravne naplate ne traži se postojanje bilo kakve štete već isključivo nenadoknadive ili teško nadoknadive štete. Da bi se radilo o nenadoknadivoj ili teško nadoknadivoj šteti mora se raditi o takvoj šteti koju ovršenik (neovisno o visini štete koja bi mogla nastati) ne bi mogao protuovrhom ili restitucijskom parnicom nadoknaditi od ovrhovoditelja ili bi to mogao uz iznimne i nerazmjerne teškoće. Dakle, vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete ovisi prvenstveno o sposobnosti ovrhovoditelja da eventualnu štetu nadoknadi. Paušalno i puko navođenje da bi provedbom ovrhe ovršeniku nastala nenadoknadiva, odnosno teško nadoknadiva šteta ne ukazuje da bi na strani ovršenika provedbom ovrhe doista nastala šteta i to takva koja bi bila teško nadoknadiva.
8.2. U odnosu na navode ovršenika kako je ovrhovoditelj u zahtjevu za izravnu naplatu naznačio da se troškovi postupka određeni ovršnom ispravom isplate na račun punomoćnika ovrhovoditelja, potrebno je napomenuti kako čl. 204. st. 1. OZ-a propisuje da se rješenjem o ovrsi na novčanoj tražbini po računu nalaže Agenciji da banci izda nalog da iznos za koji je ovrha određena prenese sa svih ovršenikovih računa koji se vode pod njegovim osobnim identifikacijskim brojem na račun ovrhovoditelja. To rješenje ima učinak rješenja o ovrsi kojim su određeni zapljena novčane tražbine i prijenos radi naplate. Stavak 2. istog članka propisuje da će se iznimno od odredbe stavka 1. toga članka, u rješenju o ovrsi na novčanoj tražbini po računu, na prijedlog ovrhovoditelja, naložiti da se iznos troškova postupka za koji je određena ovrha prenese na račun odvjetnika koji u tom postupku zastupa ovrhovoditelja kao punomoćnik.
8.3. Također, čl. 5. st. 11. Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine 68/18, 02/20, 46/20 i 47/20; dalje: ZPONS) propisuje da iznimno od odredbe stavka 10. toga članka, prijenos novčanih sredstava može se zahtijevati u korist računa zakonskog zastupnika fizičke osobe koja je ovrhovoditelj iz osnove za plaćanje, te u korist računa odvjetnika koji u tom postupku zastupa ovrhovoditelja kao punomoćnik za iznos troškova postupka iz osnove za plaćanje.
8.4. Dakle, iz navedenih odredbi proizlazi da se troškovi mogu prenijeti na račun punomoćnika ovrhovoditelja, a u ovom slučaju postupak izravne naplate vodi se radi naplate troškova postupka koji su određeni ovršnom ispravom, te činjenica da je ovrhovoditelj u zahtjevu za izravnu naplatu naznačio da se troškovi postupka određeni ovršnom ispravom isplate na račun punomoćnika ovrhovoditelja ne predstavlja postupanje protivno važećim zakonskim odredbama.
9. Postupak izravne naplate u ovom predmetu vodi se temeljem pravomoćne i ovršne sudske odluke donesene u zakonito provedenom postupku, te sud smatra da ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe koju predlaže odgoditi trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, niti da je odgoda potrebna radi sprječavanja nasilja u smislu odredbe čl. 65. st. 1. OZ-a, pa je sud je na temelju čl. 65. st. 1. OZ -a, a u vezi čl. 210. st. 1. i 2. OZ -a, odbio ovršenikov prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava kao neosnovan i odlučio kao u izreci rješenja.
U Zagrebu, 15. lipnja 2026.
Sudac:
Jure Pezelj
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku osam (8) dana od dana primitka prijepisa. Žalba se podnosi u obliku elektroničkog podneska ili pisano u tri (3) istovjetna primjerka ovom sudu, a o njoj odlučuje županijski sud.
Nacrt odluke izradio viši sudski savjetnik: Katarina Marčić
DNA:
1. Ovrhovoditelju po pun. uz Prijedlog ovršenika od 12. lipnja 2026.
2. Ovršeniku po pun.
3. Spis
