Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Frana Kurelca 3

37-Posl.br.Ps-32/23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Mati Radoviću, kao sucu pojedincu, u građansko-pravnoj stvari tužiteljice KP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Arsenu Stipinoviću, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika RP [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Lari Celić, odvjetnici iz Rijeke, radi predaje u posjed, iseljenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave dana 17. travnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnice tuženika, zaključene temeljem odredbe članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku, dalje ZPP, dana 15. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana, iseliti iz nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], u naravi stan br. 11 (dvosobni) na drugom katu jugoistočno, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice sa wc-om, izbe, predsoblja i lođe sa balkonom, u ukupnoj površini od 62,77 m2, te drvarnice br. 11 u suterenu, površine 4,20 m2 u zgradi sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica], naselje „donja drenova I“ niz-1 objekt- 5, otpisana iz z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Rijeka te predati opisanu nekretninu tužiteljici u cijelosti u posjed slobodnu od osoba i stvari.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici sveukupni novčani iznos od 18.120,00 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče :

- na iznos od 300,00 EUR od 01. prosinca 2018. godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 420,00 EUR od 01. siječnja 2019. godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 420,00 EUR od 01. veljače 2019. godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 420,00 EUR od 01. ožujka 2019. godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 420,00 EUR od 01. travnja 2019. godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 420,00 EUR od 01. svibnja 2019. godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 420,00 EUR od 01. lipnja 2019. godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 420,00 EUR od 01. srpnja 2019. godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 420,00 EUR od 01. kolovoza 2019. godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 420,00 EUR od 01. rujna 2019. godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 420,00 EUR od 01. listopada 2019. godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 420,00 EUR od 01. studenog 2019. godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 420,00 EUR od 01. prosinca 2019. godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 215,00 EUR od 01. siječnja 2020. godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 215,00 EUR od 01. veljače 2020. godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 215,00 EUR od 01. ožujka 2020. godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 215,00 EUR od 01. travnja 2020. godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 215,00 EUR od 01. svibnja 2020. godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 215,00 EUR od 01. lipnja 2020. godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 215,00 EUR od 01. srpnja 2020. godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 215,00 EUR od 01. kolovoza 2020. godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 215,00 EUR od 01. rujna 2020. godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 215,00 EUR od 01. listopada 2020. godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 215,00 EUR od 01. studenog 2020. godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 215,00 EUR od 01. prosinca 2020. godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 270,00 EUR od 01. siječnja 2021. godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 270,00 EUR od 01. veljače 2021. godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 270,00 EUR od 01. ožujka 2021. godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 270,00 EUR od 01. travnja 2021. godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 270,00 EUR od 01. svibnja 2021. godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 270,00 EUR od 01. lipnja 2021. godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 270,00 EUR od 01. srpnja 2021. godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 270,00 EUR od 01. kolovoza 2021. godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 270,00 EUR od 01. rujna 2021. godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 270,00 EUR od 01. listopada 2021. godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 270,00 EUR od 01. studenog 2021. godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 270,00 EUR od 01. prosinca 2021. godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 360,00 EUR od 01. siječnja 2022. godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 360,00 EUR od 01. veljače 2022. godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 360,00 EUR od 01. ožujka 2022. godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 360,00 EUR od 01. travnja 2022. godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 360,00 EUR od 01. svibnja 2022. godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 360,00 EUR od 01. lipnja 2022. godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 360,00 EUR od 01. srpnja 2022. godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 360,00 EUR od 01. kolovoza 2022. godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 360,00 EUR od 01. rujna 2022. godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 360,00 EUR od 01. listopada 2022. godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 360,00 EUR od 01. studenog 2022. godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 360,00 EUR od 01. prosinca 2022. godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 220,00 EUR od 01. siječnja 2023. godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 220,00 EUR od 01. veljače 2023. godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 220,00 EUR od 01. ožujka 2023. godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 220,00 EUR od 01. travnja 2023. godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 220,00 EUR od 01. svibnja 2023. godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 220,00 EUR od 01. lipnja 2023. godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 220,00 EUR od 01. srpnja 2023. godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 220,00 EUR od 01. kolovoza 2023. godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 220,00 EUR od 01. rujna 2023. godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 220,00 EUR od 01. listopada 2023. godine pa do konačne isplate ,

- na iznos od 220,00 EUR od 01. studenog 2023. godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 220,00 EUR od 01. prosinca 2023. godine pa do konačne isplate,

po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 4.417,43 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 15. lipnja 2026. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 29. prosinca 2023. navodi da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Rijeci, posl.br. P-3436/2013 od dana 5. studenog 2015. u toč. I. izreke razveden brak između nje i tuženika koji brak je zaključen dana 10. veljače 1996. g. u Splitu, upisan u maticu vjenčanih matičnog područja Split za godinu 1996. pod rednim brojem 00193. Navela je da je u cijelosti vlasnica nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], u naravi stan br. 11 (dvosobni) na drugom katu jugoistočno, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice sa wc-om, izbe, predsoblja i lođe sa balkonom, u ukupnoj površini od 62,77 m2, te drvarnice br. 11 u suterenu, površine 4,20 m2 u zgradi sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica], naselje „Donja Drenova I“ niz-1 objekt-5, otpisana iz z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Rijeka. Navela je da stanuje u stanu opisanom u toč. II ove tužbe zajedno s tuženikom. Međutim, od kada da je brak između stranaka razveden tuženik bespravno boravi u predmetnom stanu bez ikakve pravne osnove, a koji stan je u cijelosti njezino vlasništvo. U nekoliko navrata od tuženika da je tražila da se seli iz predmetnog stana i preda joj stan u cijelosti u posjed, no tuženik da odbija iseliti. Tuženik da joj ne plaća najamninu, niti podmiruje režije predmetnog stana. Posljednji put da je putem svojih punomoćnika dana 21. studenog 2023. uputila tuženiku dopis kojim je tražila iseljenje iz predmetnog stana te da joj podmiri najamninu za posljednjih 7 godina bespravnog stanovanja u njezinom stanu iz kojeg tuženik odbija iseliti . Sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima, da ovom tužbom potražuje polovicu mjesečnog iznosa naknade za korištenje njezine nekretnine odnosno stana čija je vlasnica u cijelosti u visini polovice prosječne najamnine utvrđene prema podacima Porezne uprave za period od 01. prosinca 2018. g. do dana podnošenja ove tužbe.

1.1. Tužiteljica je podneskom od dana 6. veljače 2026. konačno precizirala točku II. tužbenog zahtjeva.

2. U odgovor u na tužbu tužen ik je naveo da je točno da je tužiteljica u cijelosti upisana kao vlasnica nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], u naravi stan br.11 (dvosobni) na drugom katu jugoistočno, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice sa wc-om, izbe, predsoblja i lođe sa balkonom, u ukupnoj površini od 62,77 m2, te drvarnice br.11 u suterenu površine 4,20 m2 u zgradi sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica], naselje “donja drenova I” niz-1, objekt-5, otpisana iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, zemljišnoknjižni odjel Rijeka. Tužiteljica da je na navedenoj nekretnini upisana samo formalno, obzirom da se radi o bračnoj stečevini stranaka. Predmetna nekretnina iz toč.I da je stečena na temelju Ugovora o kupoprodaji od 20. studenog 2000.g. između VP kao prodavatelja, i UP, zastupanog po kćeri KP, kao kupca. UP, otac tužiteljice da je 29. prosinca 2000.g. darovnim ugovorom nekretninu iz točke I. darovao tužiteljici. Oba upisa da su provedena pod istim brojem Z-8530/01. UP, otac tužiteljice, da je svojoj kćeri izdao punomoć kojom ju je ovlastio za sklapanje kupoprodajnog ugovora za nekretninu iz st.1.ovog odgovora na tužbu. Nejasno da je iz kojega razloga je tužiteljica dobila punomoć za sklapanje kupoprodajnog ugovora u ime svoga oca, da bi joj otac istu nekretninu darovao mjesec dana kasnije, a za što je sve podnesen jedan prijedlog za uknjižbu i sve je provedeno u zemljišne knjige pod brojem Z-8530/01. Isto tako, tužiteljica da je dana 24. listopada 2000.g. za nekretninu iz st. 1. zaključila predugovor kupoprodajnom ugovoru, u kojemu da je ista navedena kao kupac, zastupana po punomoćniku UP, svome ocu. Predmetna nekretnina iz st.1 ovog odgovora na tužbu da je kupljena isključivo novcem parničnih stranaka te da predstavlja njihovu bračnu stečevinu. Predmetna nekretnina da je kupljena u gotovini na način kako slijedi: iznos od 15.000,00 DEM parničnim stranama je otac tužene posudio, iznos od 10.000,00 DEM, parničnim stranama je baka tužiteljice posudila, iznos od 5.000,00 DEM, parničnim stranama da je posudio bratić tužiteljice, JP, iznos od 18.000,00 DEM parničnim stranama da je posudila prijateljica tužiteljice K. Sveukupno da je to 48.000,00 DEM. Nadalje, iznos od 10.550,00 DEM da je plaćen na ime kapare u gotovini, a ostatak iznos od 30.000,00 DEM da je plaćen sa računa Erste banke koji je glasio na tužiteljicu. Svi iznosi koji su posuđeni od strane obitelji i prijatelja tužiteljice, da su istima i vraćeni na način da je tužiteljica dolazila kod tuženika po novac, koji joj je isti davao na ruke, obzirom da je bio profesionalni nogometaš i živio je i radio u to vrijeme u Puli, a potom u [adresa]. Dio novca parničnim stranama da je pozajmila majka, MP, na temelju Ugovora o zajmu od 9. travnja 2001. , broj OU- 284/01, kako bi isti mogli vratiti novac koji su posudili za kupnju stana. Naveo je da je u vrijeme kupnje nekretnine boravio u [adresa], od 1. srpnja 2000.g. do 1. travnja 2001. obzirom da je profesionalni nogometaš, stoga da je sve telefonski dogovarao sa tužiteljicom. Tužiteljica da se tek 1. studenog 1999.g. zaposlila u trgovačkom društvu hrvatske vode. Na kraju je naveo da s obzirom na sve izneseno, jasno je da je predmetni stan bračna stečevina stranaka, stoga da tužiteljica nema nikakav pravni temelj radi kojega može tražiti njegovo iseljenje i isplatu najamnine.

3. Radi pravilnog i potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja sud je u tijeku postupka proveo dokaze uvidom u cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu i to uvidom u ovosudni spis posl.br. P OB-168/24, izvadak iz zemljišne knjige, opomenu pred tužbu, ovosudnu presudu posl.br. P-3436/13, vjenčani list, ugovor o radu, ugovor o zajmu, kupoprodajni ugovor, ugovor o darovanju nekretnina, punomoć, predugovor kupoprodajnom ugovoru, ugovor o darovanju nekretnina, dopis Porezne uprave, Područni ured Rijeka, Ispostave Rijeka, saslušao je svjedoke ĐP i IP te je saslušao tužiteljicu i tuženika kao stranke.

4. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige utvrđeno je da je predmetna nekretnina označena kao k. č. br. [katastarska čestica], u naravi stan br. 11 (dvosobni) na drugom katu jugoistočno, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice sa wc-om, izbe, predsoblja i lođe sa balkonom, u ukupnoj površini od 62,77 m2, te drvarnice br. 11 u suterenu, površine 4,20 m2 u zgradi sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica], naselje „donja drenova I“ niz-1 objekt-5, otpisana iz z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] te da se tužiteljica vodi kao vlasnica iste u 1/1 dijela.

5. Uvidom u predugovor kupoprodajnom ugovoru od dana 24. listopada 2000. utvrđeno je da su istoga sklopili ZP, kao prodavatelj te KP, ovdje tužiteljica, kao kupac, zastupana po punomoćniku svome ocu EP. Utvrđeno je da je predmet istoga bila obveza zaključenja glavnog kupoprodajnog ugovora, predmet kojeg je kupoprodaja stana br. 11 (dvosobni) na drugom katu jugoistočno, koji se nalazi u zgradi u [adresa] zgradi sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice sa wc-om, izbe, predsoblja i lođe sa balkonom, u ukupnoj površini od 62,77 m2, te drvarnice br. 11 u suterenu, površine 4,20 m2 u kući u niz 1, objekt 5, u naselju Donja Drenova I s 197 m[2] .

6. Uvidom u kupoprodajni ugovor utvrđeno je da je isti sklopljen dana 20. studenog 2000. između ZP, kao prodavatelj te EP kao kupcu, zastupan po punomoćniku svojoj kćeri KP. Utvrđeno je da je predmet kupoprodaje bila nekretnina opisana kao stan br. 11 (dvosobni) na drugom katu jugoistočno, koji se nalazi u zgradi u [adresa] zgradi sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] (sada 2768), k. o. [katastarska općina], a koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice sa wc-om, izbe, predsoblja i lođe sa balkonom, u ukupnoj površini od 62,77 m2, te drvarnice br. 11 u suterenu, površine 4,20 m2 . Utvrđeno je da je kupoprodajna cijena iznosila 85.000,00 DEM u protuvrijednosti kuna prema prodajnom tečaju Riječke bake d.d. za devize. Utvrđeno je da je ugovor potpisan po prodavateljici i kupcu te da je isti ovjerene kod javnog bilježnika Vere Lovrović iz Rijeke, posl.br. OV-5525/2000.

7. Uvidom u ugovor o darovanju nekretnina utvrđeno je da je isti sklopljen između UP kao darovatelja i KP, kćeri darodavatelja, ovdje tužiteljice, kao daroprimatelja dana 28. prosinca 2000. Utvrđeno je da darodavatelj daruje daroprimatelju svoju nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] (sada 2768), k. o. [katastarska općina] koja je u naravi stan br. 11 (dvosobni) na drugom katu jugoistočno, koji se nalazi u zgradi u [adresa], a koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice sa wc-om, izbe, predsoblja i lođe sa balkonom, u ukupnoj površini od 62,77 m2, te drvarnice br. 11 u suterenu, površine 4,20 m2. Utvrđeno je da je daroprimatelj primio dar nekretninu iz čl.1 ugovora te da je ugovor potpisan po darodavatelju te daroprimatelju, kao i da je ovjeren potpis na istome darodavatelja, kod javnog bilježnika Vesne Ćuzela iz Rijeke, posl.br. OV-1906/00.

8. Uvidom u dopis Porezne uprave, Područni ured Rijeka, Ispostave Rijeka od 19. prosinca 2025. utvrđena je visina najamnine najma stambenog prostora na predmetnoj lokaciji Rijeka, Kučićki put za razdoblje od 2018. do 2023.

9. Saslušana u tijeku postupka tužiteljica je navela da je brak između nje i tuženika razveden negdje pred kraj 2015., ona da je vlasnik stana, da ga je kupio njezin otac i da joj ga je darovao. Navela je da je tuženik čitavo to vrijeme nakon razvoda bio u stanu te da mu je ona dala priliku da izađe i da mu je rekla 2015., 2016. i 2017 da napusti predmetni stan, međutim da je isti stalno govorio da on neće napustiti djecu te da ga jedino prisilno može iseliti, da on neće izaći. Navela je da i ona živi u tom stanu i da su njezina djeca također živjela u tom stanu s time da je mlađi sin otišao na fakultet u Zagreb, a stariji da i dalje živi u stanu, kao i da plaća sve režije, tuženik da ne učestvuje ni u čemu te da ništa ne doprinosi. Također da ga je mlađi sin tužio za uzdržavanje koje mu tuženik ne plaća međutim da je u konačnici to povučeno jer da ga je tuženik nagovorio da povuče taj zahtjev jer da bi mogao završiti u zatvoru i da tuženik radi, da ne doprinosi ništa ni njoj ni djeci iako da su u „zajedničkom" domaćinstvu. Navela je da je više puta pozivala tuženika da daje nekakva sredstva za stan, račune i pričuvu, međutim da je tuženik rekao da ona plati pa da će on vratiti, ali da do nikakvog vraćanja nije došlo i da je tuženik stalno imao nekakve ovrhe i kazne. Navela je da je zaposlena od 1997. te da tuženik nije slao novce dok je igrao nogomet.

10. Saslušan u tijeku postupka tuženik je naveo da je razvoda ostao živjeti u predmetnom stanu jer da je to njegov stan, da je on zarađivao novac od nogometa jer da se profesionalno bavio nogometom i da je novac bio na računu tužiteljice te da su ga izvarali tužiteljica i njeni roditelji. Na banci da se točno vidi koji su iznosi podignuti te koliko je imao tko kredita. Naveo je da su razvedeni od 05. studenog 2015., a stan da je kupljen u studenom 2000. te da je u ta dva mjeseca što on nije bio tu tužiteljica i njezin otac to iskemijali te da on nije bio samo 2 mjeseca da mu je tužiteljica rekla da može da je svejedno na čije ime će biti međutim kada se vratio da je vidio da je stan na ime njezinog oca te da je to kasnije darovao. Naveo je da je stan kupljen i da je 30.000,00 DEM bilo na banci, a ostalo da su posudili te da je podignut kredit od 20.000,00 DEM. Naveo je da mu je tužiteljica u proteklih 10 godina više puta rekla da iseli iz predmetnog stana te da mu je i prijetila i da ima na policiji da mu je 2007. lupila šamar kada je došao kući. Naveo je da je jedno vrijeme 80% svog novca davao tužiteljici, ali kada je vidio što se događa sa time da je prestao davati novac. Naveo je da se ne sjeća kada je prestao plaćati režije, da je on prestao davati novac tužiteljici međutim da bi režijske troškove tu i tamo platio i da on uredno svom sinu šalje novac. Naveo je da su pozajmljeni novac skupa vratili on i tužiteljica te da su zajmovi vraćeni 2001., 2002., kao i da on ne zna zašto je samo tužiteljica navedena u predugovoru, da kao što je naveo je bio izigran vezano za kupnju tog stana i da nije pozivao tužiteljicu da napusti predmetni stan.

11. Svjedok ĐP navela je da zna da je predmetni stan od tužiteljice koja je istoga dobila darovnim ugovorom od svog oca za kojeg se ne može sa sigurnošću sjetiti kako se zove. Po njezinim saznanjima tužiteljica da je upisna u zemljišnim knjigama i da koliko je njoj poznato da tuženik i tužiteljica žive u istom stanu. Navela je da su se stranke razvele negdje 2014. -2015. te da je predmetna situacija sigurno negdje preko 10 godina. Navela je da ona nema saznanja da bi tuženik dao nekakav novac za kupnju predmetnog stana te da tužiteljica plaća režije u predmetnom stanu i da misli da je tuženik bio na nekom bolovanju. Navela je da ona ne zna odakle ocu tužiteljice sredstva za kupnju predmetnog stana, da su to privatne stvari i da ne zna gdje je u to doba tuženik bio zaposlen.

12. Svjedok IP naveo je da zna da je pozvan kao svjedok u vezi predmetnog stana, da su on i tuženik igrali sezonu 1998/99 i nešto 2000. zajedno u NK Istri te da je on otišao, a KP da je ostao. Naveo je da su tada tužiteljica i tuženik živjeli zajedno, po njegovom saznanju da su zajedno kupili stan te da kako su on i tuženik živjeli zajedno i bili cimeri da je tužiteljica redovno dolazila kod tuženika po novac za stan i da bi mu ostavila možda 100,00 maraka te da te godine kako je Istra ulazila u prvu ligu da je on imao kao igrač malo manju plaću jer je bio na posudbi te da su igrači Istre tj. tuženik imali malo veću plaću, međutim isto tako da može kazati da je on tuženiku plaćao kavu i ostalo jer nakon posjeta tužiteljice da bi ostao bez novaca jer je tužiteljici morao davati za stan. Naveo je da su tada tuženik i on imali negdje 27- 28 i da su tužiteljica i tuženik već tada imali jedno dijete. Naveo je da je tužiteljica tada bila zaposlena koliko se sjeća u Hrvatskim vodama te da je tuženik kao nogometaš imao bolja primanja te koliko on zna da je sav novac išao za taj stan. Naveo je da je upoznat sa predmetnom situacijom s obzirom da je s tuženikom igrao u NK Primorac i NK Orijent te da se sjeća da je tužiteljici i tuženiku falilo novca za stan te da je tužiteljičin otac pristao dignuti kredit da kupe taj stan do kraja pod uvjetom da se on upiše kao vlasnik stana, a na što da je tuženik pristao jer ga valjda u to vrijeme nije bilo briga s obzirom da su bili obitelj s djecom tko je upisan kao vlasnik stana i da je na kraju ispalo da je taj stan otac tužiteljice taj stan njoj darovao pa da ispada da je taj stan njezin. Naveo je da je on u kontaktu s tuženikom međutim da ga nije pitao gdje živi, da mu je znao reći da kuha pa da misli da je u tom stanu na Drenovi i da su se stranke razvele pred cca 10 godina.

13. Ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog dokaznog postupka, ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan.

14. Na početku valja navesti da je odbijen prijedlog tuženika da se odredi prekid predmetnog postupka jer da je pred naslovnim sudom podnio tužbu pod posl.br. P Ob- 168/24 radi utvrđenja da je predmetni stan bračna stečevina.

14.1. Tužiteljica je upisana kao vlasnik predmetnog stana br. 11 (dvosobni) na drugom katu jugoistočno, koji se nalazi u zgradi u [adresa] zgradi sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] (sada 2768), k. o. [katastarska općina], a koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice sa wc-om, izbe, predsoblja i lođe sa balkonom, u ukupnoj površini od 62,77 m2, te drvarnice br. 11 u suterenu, površine 4,20 m2 i to temeljem ugovora o darovanju nekretnina kojeg je sklopila sa svojim ocem FP kao darovateljem dana 28. prosinca 2000.

14.2. Tuženik je podnio tužbu naslovnom sudu te se postupak vodi pod posl.br. P Ob-168/24, a u kojem traži utvrđenje da predmetni stan predstavlja bračnu stečevinu.

14.3. Naime, stav je ovoga suda, s obzirom da je tužiteljica upisana kao zemljišnoknjižni vlasnik predmetnog stana iz kojeg traži iseljenje tužen ika, da kada upisani vlasnik nekretnine traži iseljenje tuženika tada nema uvjeta za prekid predmetnog postupka do okončanja postupka radi utvrđivanja bračne stečevine predmetnog stana odnosno do pravomoćnog okončanja postupka u kojem se osporava pravni posao koji je bio temelj upisa tužiteljice u zemljišne knjige kao vlasnika odnosno kada se osporava upisano zemljišno knjižno stanje.

15. Odredbom članka 161 stavak 1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08), dalje ZV, propisano je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari, dok je odredbom članka 162 stavak 1 istoga ZV-a propisano da da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.

16. Odredbom članka 163 stavak 1 ZV-a propisano je da posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed).

17. Nije sporno da je tužiteljica dana 28. prosinca 2000. sklopila ugovor o darovanju nekretnine sa svojim ocem ŽP te nije sporno da je tužiteljica upisana kao vlasnik predmetnog stana u [adresa], kao što nije sporno da su tužitelj ica i tuženik razvedeni i da u predmetnom stanu žive i tužiteljica i tuženik. Sporno je da li tuženik ima pravo na suposjed predmetnog stana, odnosno da li ima valjani pravni osnov za korištenje istoga.

18. Naime, ovaj sud ne prihvaća iskaz tuženika u dijelu u kojem je naveo da je razvoda ostao živjeti u predmetnom stanu jer da je to njegov stan, da je on zarađivao novac od nogometa jer da se profesionalno bavio nogometom i da je novac bio na računu tužiteljice te da su ga izvarali tužiteljica i njeni roditelji i da u ta dva mjeseca što on nije bio tu tužiteljica i njezin otac to iskemijali te da on nije bio samo 2 mjeseca da mu je tužiteljica rekla da može da je svejedno na čije ime će biti međutim kada se vratio da je vidio da je stan na ime njezinog oca te da je to kasnije darovao i to iz razloga što njegov iskaz nije potkrijepljen niti jednim dokazom u spisu, kako materijalnim tako ni personalnim te se u cijelosti prihvaća iskaz tužiteljice u dijelu u kojem je navela da je brak između nje i tuženika razveden negdje pred kraj 2015., ona da je vlasnik stana, da ga je kupio njezin otac i da joj ga je darovao, kao i iskaz svjedoka ĐP u dijelu u kojem je navela da zna da je predmetni stan od tužiteljice koja je istoga dobila darovnim ugovorom od svog oca za kojeg se ne može sa sigurnošću sjetiti kako se zove te po njezinim saznanjima tužiteljica da je upisna u zemljišnim knjigama i da koliko je njoj poznato da tuženik i tužiteljica žive u istom stanu, kao i da su se stranke razvele negdje 2014.-2015. i to iz razloga što su iskaz tužiteljice i iskaz svjedoka u skladu s materijalnom dokumentacijom koja prileži spisu i iz koje dokumentacije proizlazi navedeno.

19. Ovaj sud nije prihvatio iskaz svjedoka IP i to iz razloga što je njegov iskaz u suprotnosti s provedenim dokazima, odnosno dokumentacijom u spisu budući je u svom iskazu naveo su on i tuženik igrali sezonu 1998/99 i nešto 2000. zajedno u NK Istri te da je on otišao, a KP da je ostao , dok je predmetni kupoprodajni ugovor sklopljen u studenom 2000., slijedom čega je stav ovoga suda da svjedok nije mogao imati neposrednih saznanja o činjenicama o kojima je iskazivao u nastavku, a posebno se ne prihvaća dio iskaza koji glasi "… te da je tužiteljičin otac pristao dignuti kredit da kupe taj stan do kraja pod uvjetom da se on upiše kao vlasnik stana, a na što da je tuženik pristao jer ga valjda u to vrijeme nije bilo briga s obzirom da su bili obitelj s djecom tko je upisan kao vlasnik stana i da je na kraju ispalo da je taj stan otac tužiteljice taj stan njoj darovao pa da ispada da je taj stan njezin." i to iz razloga što niti sam tuženik, a koji bi prema stavu ovoga suda to zasigurno znao, nije naveo da je tužiteljičin otac podignuo kredit pod uvjetom da se upiše kao vlasnik stana.

20. Stoga, mišljenje je ovoga suda da je tužiteljica u predmetnom postupku dokazala da se tuženik nalazi u predmetnom stanu bez valjane pravne osnove te da je dokazala da je nekretnina koju zahtijeva da joj tuženik preda u posjed njezino vlasništvo odnosno da je dokazala identitet same nekretnine tj. stana, dok tuženik nije dokazao da ima valjani pravni osnov za suposjedovanje istoga, sukladno gore citiranim odredbama ZV-a, slijedom čega je u skladu s odredbama članka 161 i članka 162 ZV- a valjalo u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev tužiteljice i odlučiti kao u točki I izreke presude.

21. Nadalje, nije sporno među strankama da je tuženik u predmetnom razdoblju stanovao u predmetnoj nekretnini te da je i dalje u suposjedu iste. Sporno je da li tužiteljica ima pravo na naknadu od tuženika koji je bespravno koristio predmetni stan te da li je isti bio pošten ili nepošten posjednik.

22. Naime, na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 14. studenoga 2013. o pravnom pitanju ocjenjuje li se osnovanost tužbenog zahtjeva (su)vlasnika za naknadu za korištenje nekretnine primjenom odredbe čl. 164. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09,153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 – dalje: ZVDSP) ili primjenom odredbe čl. 1111. i 1120. ZOO, zauzeto je shvaćanje koje glasi: "Ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika valja primijeniti odredbe čl. 164 st. 1. i čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, prema kojim odredbama je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari. Ako je određena stvar uporabljena na način da je promijenila identitet (zbog čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari), tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima, prema kojoj je osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist i bez obzira na svoje poštenje odnosno nepoštenje."

23. Stoga, stav je ovoga suda budući je utvrđeno da se u utuženom razdoblju tuženik nalazio u bespravnom suposjedu predmetnog stana da se u konkretnom slučaju imaju primijeniti odredbe ZV-a.

24. Prema odredbi čl. 164. st. 1. ZV-a pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada.

25. Prema odredbi čl. 165. st. 1. ZV-a nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svog posjedovanja.

26. Stoga, ovaj sud smatra da je tuženik u utuženom razdoblju bio nepošteni posjednik predmetnog stana odnosno da je znao da mu ne pripada pravo na isti i to još od razvoda s tužiteljicom odnosno od studenog 2015., budući je tužiteljica u svom iskazu navela da je tuženik čitavo to vrijeme nakon razvoda bio u stanu te da mu je ona dala priliku da izađe i da mu je rekla 2015., 2016. i 2017 . da napusti predmetni stan, a što je potvrdio i tuženik navevši u svom iskazu da mu je tužiteljica u proteklih 10 godina više puta rekla da iseli iz predmetnog stana, to tužiteljica ima pravo na naknadu zbog nemogućnosti korištenja svoga vlasništva pa kako je tuženik bez pravnog osnova koristio dio nekretnine tužiteljice, isti se prema mišljenju ovoga suda neosnovano obogatio za razmjeran nominalni iznos najamnine koji bi se ostvario iznajmljivanjem predmetne nekretnine, odnosno tužiteljici pripada pravo na naknadu u visini najamnine koju je realno mogla ostvariti da joj je bilo omogućeno posjedovanje cijele njezina nekretnine.

27. Vezano za visinu potraživanja valja istaći da tužiteljica potražuje polovicu mjesečnog iznosa naknade za korištenje njezine nekretnine odnosno stana na predmetnoj lokaciji [adresa] za razdoblje od 2018. do 2023. te je ista utvrđena iz dopisa Porezne uprave, Područni ured Rijeka, Ispostave Rijeka od 19. prosinca 2025., slijedom čega je valjalo odlučiti kao u točki II. izreke presude.

28. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1., a u svezi s odredbom članka 155. ZPP-a. Visina parničnih troškova koji se sastoje od nagrade za rad odvjetnika, utvrđena je glede svake parnične radnje koju je on poduzeo prema vrijednosti predmeta spora u trenutku njenog poduzimanja, pa je utvrđen trošak zastupanja po odvjetniku i to za sastav tužbe u iznosu od 500,00 eura (Tbr.7.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika; dalje Tarifa), zastupanja na pet ročišta i to za dva u iznosu od 500,00 eura za svako te za tri u iznosu od 250,00 eura za svako (Tbr.9.t.1., t.2. Tarife), sastavljanja dva podneska u iznosu od 500,00 eura za svaki (T.br.8 t.1 Tarife), PDV-a u iznosu od 812,50 eura, sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 63,73 eura i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 301,20 eura, pa dosuđeni parnični trošak tužitelja iznosi 4.417,43 eura.

28.1. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki III. izreke ove presude.

U Rijeci, 15. lipnja 2026.

S U D A C

Mate Radović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste.

Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka, ovome sudu, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA

- pun. tužiteljice

- pun. tuženika