Poslovni broj: Us I-398/2025-9

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Sandri Ćoraš Gega, te Katiji Stermšek, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja: ŠT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika: Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, kojeg zastupa opunomoćenik IT, diplomirani pravnik i zaposlenik, temeljem generalne punomoći položene kod Upravnog suda u Splitu, radi ponovnog određivanja starosne mirovine, nakon javne rasprave zaključene dana 24. travnja 2026. u nazočnosti tužitelja i opunomoćenika tuženika, dana 15. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se poništi rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 140- 02/24-01/03146375963, URBROJ: 341-99-05/3-24-6472 od dana 27. siječnja 2025.

Obrazloženje

1. U tužbi, podnesenoj protiv rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 140-02/24-01/03146375963, URBROJ: 341-99-05/3-24-6472 od dana 27. siječnja 2025., tužitelj je, u bitnom, naveo da je podnio zahtjev za ponovno određivanje invalidske mirovine temeljem odredaba čl. 52.c. ZHBDR-a. Citirajući odredbe čl. 26., 27. i 52.c. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji naveo je da je on hrvatski branitelj iz Domovinskog rata koji je sudjelovao 1245 dana u borbenom sektoru. Tuženo tijelo, a ranije i prvostupanjsko tijelo da nisu obrazložili, odnosno da nisu pravilno primijenili materijalno pravo kada navode da je tužitelj otišao u starosnu mirovinu po posebnim propisima, tj. kao radnik organa unutarnjh poslova, budući da to ne odgovara istini jer da je naprotiv, tužitelj otišao u starosnu mirovinu temeljem tada važećeg ZOMIO i prethodniku sada važećeg ZOMO, kao općeg propisa, a uz povoljnije uvjete umirovljenja propisane tadašnjim zakonom o unutarnjim poslovima. Dakle, da je tužitelj ostvario pravo na starosnu mirovinu po općim propisima (tadašnji ZOMIO), a kako je u međuvremenu stekao status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata s ukupno 1245 dana borbenog sektora da nije bilo razloga za odbijanje njegovog zahtjeva za utvrđivanje mirovine temeljem odredbe članka 52.c ZHBDR-a, a posebno u smislu primjene odredbe članka 27. ZHBDR-a (povećanje osobnog boda sukladno vremenu sudjelovanja u Domovinskom ratu, u konkretnom slučaju za 26%, i još 10% ako je tužitelj dragovoljac Domovinskog rata) pa nakon toga utvrditi visinu invalidske mirovine određene prema citiranim odredbama ZHBDR. Stoga, da tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom se poništava osporeno rješenje tuženika i predmet vraća tuženiku na novi postupak.

2. Tužitelj je na ročištu održanom kod ovog Suda dana 24. travnja 2026. naveo da ostaje kod svih navoda iznesenih u tužbi te da u spis predaje podnesak.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da je osporavano rješenje doneseno na temelju potpuno i nedvojbeno utvrđenog činjeničnog stanja i na temelju mjerodavnih zakonskih odredbi navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja, a što da je u skladu s odredbom članaka 5. 8. i 9. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, br. 47/2009 i 110/2021, skraćeno: ZUP), a osporavano rješenje da je obrazloženo i da sadrži sve obvezne sastavne dijelove rješenja propisane člankom 98. ZUP-a. Pravomoćnim rješenjem Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, Područne službe u Splitu, broj: MS-88170 od dana 18. svibnja 1992. da je tužitelju, osobi na određenim poslovima u organima unutrašnjih poslova priznato, počevši od 1. siječnja 1992., pravo na starosnu mirovinu prema odredbama članka 103. do 106. tada važećeg Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju (Narodne novine, broj: 26/83 i 5/86, skraćeno: ZOMIO) i Zakona o unutrašnjim poslovima bez obzira na godine života. Naime, u člancima 100. do 106. ZOMIO da su bile sadržane odredbe o posebnim pravima odnosno pogodnostima u stjecanju i određivanju prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika organa unutarnjih poslova i radnika organa pravosuđa dok su posebnim zakonima bila uređena pitanja kao što su povećanje staža, utvrđivanje mirovinske osnovice za određivanje mirovine, stjecanje prava na mirovinu prije ispunjenja općih uvjeta itd. Iz navedenog da proizlazi da budući da je tužitelju, priznato pravo na starosnu mirovinu prema posebnom propisu kao osobi na određenim poslovima u organima unutrašnjih poslova, da nema mogućnosti za kumuliranje dva posebna propisa odnosno da nije moguće primijeniti odredbe članka 27. i 52.c Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, br. 121/17., 98/19., 84/21. i 156/23., dalje: ZHBDR) jer da isti uređuju prava hrvatskih branitelja koji su mirovinu ostvarili prema općem propisu a ne prema drugom posebnom propisu. Navodi i razlozi izneseni u tužbi da nisu osnovani, odnosno da nisu pravno odlučni iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja. Slijedom navedenog, da smatra da je osporavano rješenje na zakonu utemeljeno i da predlaže da se donese presuda kojom će sud odbiti tužbeni zahtjev.

4. Na ročištu održanom kod ovog Suda dana 24. travnja 2026. opunomoćenik tuženika je naveo da ostaje pri odgovoru na tužbu i obrazloženju osporavanog rješenja te ističe da je tužitelj išao u starosnu mirovinu prema posebnim propisima, odnosno propisima o organima unutarnjih poslova te da prilaže rješenje od dana 18. svibnja 1992., a koje potkrepljuje prethodne tvrdnje.

5. Osporenim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 140-02/24-01/03146375963, URBROJ: 341-99-05/3- 24-6472 od dana 27. siječnja 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu, KLASA: UP/I 140-02/23-01/03146375963, URBROJ: 341-18-05/3-23-45363 od dana 26. rujna 2024., a kojim rješenjem je zahtjev korisnika ZT, ovdje tužitelja, za ponovno određivanje starosne mirovine odbijen kao na zakonu neosnovan.

6. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem cjelokupne dokumentacije koja se nalazi u spisu kojeg je dostavilo upravno tijelo, u kojem je doneseno osporeno rješenje, te u spisu upravnog spora, dok je odbijen dokazni prijedlog tužitelja da se saslušaju stranke u ovom upravnom sporu, cijeneći da se obzirom na stanje spisa i raspoloživost dokaza pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja tog dokaza.

7. U sporu je zakazana rasprava da bi se strankama, sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ br. 36/24, dalje: ZUS-a), dala mogućnost očitovanja o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

8. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, nakon održane usmene i javne rasprave, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, kao i savjesnom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

9. Predmet spora je, sukladno odredbi čl. 3. ZUS-a, ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika.

10. Člankom 52.c st. 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata („Narodne novine“, br. 121/17, 98/19 i 84/21, dalje: ZHBDR) propisano je da hrvatski branitelji iz Domovinskog rata, pripadnici borbenog sektora, i članovi obitelji hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, pripadnika borbenog sektora, koji su korisnici mirovine ostvarene prema Zakonu o mirovinskom osiguranju ili općim propisima iz mirovinskog osiguranja koji prethode tom propisu, imaju pravo podnijeti zahtjev za određivanje novog iznosa mirovine uz primjenu članaka 27., 35. ili 48. ZOHBDR-a, dok je stavkom 2. istog članka propisano kako pravo na mirovinu pod uvjetima iz stavka 1. ovoga članka osobama iz stavka 1. ovoga članka pripada od prvog dana sljedećeg mjeseca nakon podnošenja urednog zahtjeva.

11. Odredbom čl. 27. ZHBDR propisano je kako hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata, pripadniku borbenog sektora, koji na temelju navršenog mirovinskog staža ostvari pravo na starosnu mirovinu, starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika, prijevremenu starosnu mirovinu ili prijevremenu starosnu mirovinu zbog stečaja poslodavca prema ovom Zakonu ili Zakonu o mirovinskom osiguranju, osobni bod povećava se ovisno o vremenu sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u borbenom sektoru, i to: od 0,5% do 30% ovisno o broju dana sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a hrvatskom branitelju dragovoljcu - ovisno o broju dana sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske na postotak predviđen za određeni broj dana dodaje se 10% 12. Uvidom u spis tuženog tijela KLASA: UP/II 140-02/24-01/03146375963 utvrđeno je: da je postupak za ponovno određivanje mirovine pokrenut na zahtjev korisnika podnesen dana 8. svibnja 2023.; da je tužitelj, rođen **.**.1947., rješenjem Područne službe u Splitu, broj: 88170 od dana 24. siječnja 1992., priznato pravo na starosnu mirovinu, prema članku 103-106 ZOMIO i čl. 89. Zakona o unutarnjim poslovima; da je tužitelj dana 5. svibnja 2023. podnio zahtjev za ponovnim izračunom invalidske mirovine temeljem čl. 52.c Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, br. 121/17, 98/19 i 84/21, skraćeno: ZHBDR) te da je u tu svrhu dostavio potvrdu Ministarstva hrvatskih branitelja o sudjelovanju u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u trajanju od 1245 dana u borbenom sektoru; da tužitelj nije korisnik mirovine ostvarene prema općim propisima iz mirovinskog osiguranja, već starosne mirovine prema čl. 103-106. ZOMIO i čl. 89. Zakona o unutarnjim poslovima.

13. Naime, imajući u vidu gore citiranu odredbu čl. 52.c ZHBDR, tužitelju se ne može priznati traženo pravo iz razloga jer mu je pravo na mirovinu priznato prema posebnom propisu pa se na jednu kategoriju osiguranika ne mogu istovremeno primijeniti dva posebna propisa, odnosno ne postoji mogućnost kumuliranja dva posebna propisa, stoga u konkretnom slučaju nije moguće primijeniti gore citirane odredbe članka 27. i 52.c ZOHBDR-a jer iste uređuju prava hrvatskih branitelja koji su prvo na mirovinu ostvarili prema općem propisu, a ne prema drugom posebnom propisu, kako to pravilno navodi i tuženik u obrazloženju osporenog rješenja, a s kojim obrazloženjem se u cijelosti slaže i ovaj Sud.

14. Dakle, da bi se mogle primijeniti odredbe o određivanju mirovine prema odredbama ZHBDR-a, odnosno postupiti prema tužiteljevom zahtjevu prethodno tužitelju mora biti priznato pravo na starosnu mirovinu prema odredbama ZHBDR.

15. Slijedom svega naprijed navedenog, po ocjeni ovog Suda, prigovori tužitelja nisu od utjecaja radi donošenja eventualno drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari iz razloga što je u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na štetu tužitelja.

16. U izloženim okolnostima, a uzimajući u obzir navedene zakonske odredbe, osporavana odluka tuženika je zakonita. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ br. 47/09 i 110/21, dalje: ZUP), a na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

17. Radi toga je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u izreci presude.

U Splitu, 15. lipnja 2026.

S U D A C

Sandra Ćoraš Gega

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. ZUS-a).

DN-a:

- tužitelju CT iz [adresa]

- tuženiku Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Središnjoj službi,

Zagreb, Mihanovićeva 3

- u spis