Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-105/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Mirne Mavriček, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog VJ, zbog kaznenog djela iz čl. 278. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj: 12 K-1851/2023-9 od 19. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 15. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog VJ i potvrđuje pobijana presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja je na temelju čl. 455. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP-24) optuženi RJ proglašen krivim zbog počinjenja u stjecaju četiri kaznena djela i to iz čl. 311. st. 1. i 2. i čl. 315. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11., dalje: KZ/97) činjenično i pravno opisanih u točki I. 1. izreke te presude, zatim iz čl. 278. st. 1. i 3. KZ/11 na način i pod okolnostima opisanim u točki I. 2. izreke te presude i konačno iz čl. 281. st. 1. i 2. KZ/11 činjenično i pravno pobliže opisanog u točki I. 3 . izreke te presude, te su mu utvrđene pojedinačne kazne zatvora i to na temelju čl. 311. st. 2. KZ/97, čl. 315. st. 1. KZ/97, čl. 278. st. 3. KZ/11 i čl. 281. st. 1. KZ/11 u trajanju od sedam mjeseci za svako od navedenih kaznenih djela, nakon čega je na temelju čl. 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, s time da mu je na temelju čl. 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora (ispravno: jedinstvena kazna zatvora) na koju je osuđen neće izvršiti ako u roku provjeravanja od pet godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju čl. 54. KZ/11 odlučeno je da se optuženiku u slučaju opoziva uvjetne osude u izrečenu kaznu zatvora (ispravno: jedinstvenu kaznu zatvora) uračunava svako lišenje slobode vezano uz kazneno djelo i to od uhićenja 30. ožujka 2023. do 31. ožujka 2023.

1.2. Na temelju čl. 148. st. 1. i 6. ZKP-24 (ispravno: čl. 148. st. 1. ZKP-24) optuženi RJ dužan je naknaditi trošak kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 6. ZKP - 24 na ime paušalnog iznosa od 200,00 eura, a koji trošak je dužan naknaditi u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

2. Protiv te presude je optuženi RJ putem branitelja Ivana Bišćana, odvjetnika, pravovremeno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni (ispravno: odluke o uvjetnoj osudi) i „naknadi troška kaznenog postupka“, bez naznake smjera u kojem predlaže donošenje odluke drugostupanjsko suda.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP-24 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je državni odvjetnik isti s podneskom broj: KŽ-DO-120/2025 od 25. veljače 2025. vratio ovome sudu drugog stupnja.

5. Žalba nije osnovana.

6. U sklopu žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka optuženik prigovara da mu prilikom ispitivanja u istrazi nije bio osiguran tumač, zbog čega nije mogao jasno razumjeti što mu se stavlja na teret, čime zapravo upire na bitnu postupovnu povredu iz čl. 468. st. 2. ZKP-24 mada se izrijekom ne poziva na tu zakonsku odredbu.

7. Vezano za tu žalbenu primjedbu valja odgovoriti da zapisnici o ispitivanju optuženika u prethodnom postupku, tj. oni s ispitivanja optuženika u svojstvu osumnjičenika u Policijskoj postaji Sveti Ivan Zelina i s prvog ispitivanja pred nadležnim državnim odvjetništvom (listovi 29-31 i 41-44 spisa predmeta) nisu izvedeni u dokaznom postupku na raspravi, a osim toga iz stanja prvostupanjskog kaznenog spisa proizlazi da je optuženik uredno primio i razumio pouku o pravima, koja uključuje i pravo da se u postupku služi svojim jezikom, što je potvrdio svojeručnim potpisom. Unatoč tome optuženik nije tražio tumača za albanski jezik niti je prilikom ispitivanja rekao da ne razumije hrvatski jezik, dok je iz DVD snimaka ispitivanja u prethodnom postupku vidljivo da se on bez problema služi službenim jezikom u Republici Hrvatskoj. Stoga žalba optuženika iz ove žalbene osnove nije prihvaćena.

8. Ispitujući pak pobijanu presudu u skladu s obvezom iz čl. 476. st. 1. t. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., dalje: ZKP-26) ovaj žalbeni sud nije uočio da bi sud prvog stupnja počinio ma koju drugu od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na čije postojanje se u žalbenom postupku protiv presude pazi po službenoj dužnosti .

9. Premda je u uvodu žalbe naznačio žalbenu osnovu pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, optuženik je zapravo ne obrazlaže, već je općenito izvodi iz naprijed naznačene bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona o kojoj će više riječi biti u nastavku ovog obrazloženja. Budući, dakle, da ova žalbena osnova nije ni na koji način konkretizirana i obrazložena, ovaj je sud drugog stupnja kao takvu nije ni uzeo u meritorno razmatranje.

10. Povredu kaznenog zakona optuženik nalazi u nastupu zastare kaznenog progona, koji prigovor se također ne može prihvatiti. Naime, ovdje je riječ o kaznenim djelima za koja je propisana kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina, što znači da u skladu s odredbom čl. 81. st. 1. al. 3. KZ/11, koja se ima primijeniti u predmetnom slučaju jer prema odredbi čl. 86. istog Zakona zastara kaznenog progona za kaznena djela iz čl. 311. st. 1. i 2. i čl. 315. st. 1. KZ/97 nije nastupila do 1. siječnja 2013. kada je stupio na snagu KZ/11, zastara kaznenog progona u ovom slučaju nastupa 15 godina od počinjenja svakog pojedinog kaznenog djela, s time da se u smislu čl. 81. st. 3. KZ/11 taj zastarni rok dodatno produljuje za dvije godine, s obzirom da je donesena prvostupanjska presuda. Prema tome nema govora o zastari kaznenog progona za konkretne delikte, jer ona u slučaju kaznenih djela iz čl. 311. st. 1. i 2. i čl. 315. st. 1. KZ/97 nastupa 7. srpnja 2027., s obzirom na činjenicu da su ta djela počinjena 7. srpnja 2010., za kazneno djelo iz čl. 278. st. 1. i 3. KZ/11 ona nastupa 14. veljače 2034., budući da je ono počinjeno 14. veljače 2017., a za kazneno djelo iz čl. 281. st. 1. KZ/11 21. siječnja 2039., s obzirom da je počinjeno 21. siječnja 2022. Stoga žalba optuženika niti u tom dijelu nije prihvaćena, dok ispitivanjem osporene presude u granicama ovlaštenja iz čl. 476. st. 1. t. 2. ZKP-26, ovaj žalbeni sud nije uočio da sud prvog stupnja na bilo koji način na štetu optuženika povrijedio kazneni zakon, a što spada u domenu oficijelnog ispitivanja presude u povodu uložene žalbe.

11. Budući da optuženik ustvari nije obrazložio radi čega se žali zbog odluke o uvjetnoj osudi, ovaj je sud drugog stupnja pobijanu presudu u tom segmentu ispitao u skladu s odredbom čl. 478. ZKP-26 te je našao da je prvostupanjski sud vrednovanjem olakotne okolnosti što je optuženik otac četvero djece i otegotnih u vidu njegove dosadašnje kaznene osuđivanosti i upornosti u počinjenju kaznenih djela, koja se očituje u uloženoj kriminalnoj volji, u konkretnom slučaju utvrdio pojedinačne kazne zatvora i odmjerio jedinstvenu kaznu zatvora uz primjenu uvjetne osude, koja kaznenopravna sankcija je u svakom pogledu (mjera kazne, duljina vremena provjeravanja) primjerena stupnju krivnje (izravna namjera prvog stupnja), pogibeljnosti djela i osobi optuženika te podobna za ostvarenje opće i posebne svrhe kažnjavanja u smislu čl. 41. KZ/11.

12. Na kraju valja napomenuti da se ovaj žalbeni sud isto tako nije bavio meritornim ispitivanjem prvostupanjske odluke o troškovima kaznenog postupka u činjeničnom dijelu, s obzirom da optuženik nije konkretizirao, odnosno obrazložio ni ovu žalbenu osnovu. Inače odluke o troškovima kaznenog postupka iz osporene presude se temelji na valjanoj primjeni materijalnog prava.

13. Slijedom svega izloženog valjalo je na temelju čl. 482. ZKP-26 odlučiti kao u izreci ove presude.

U Varaždinu 15. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća

Igor Pavlic