Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-615/2025-8

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Zdravka Pintarića, predsjednika vijeća te Mirne Mavriček i Rajka Kipkea, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŠM, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Varaždinu od 2. lipnja 2025. broj K-296/2022-57, u sjednici održanoj 15. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba optuženog ŠM, ukida se prvostupanjska presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Varaždinu, na temelju članka 544. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25.-dalje: ZKP-I. time da je prvostupanjski sud propustio naznačiti broj službenog glasila 72/25. u kojem je objavljena posljednja izmjena tog Zakona koju je trebalo primijeniti u vrijeme donošenja pobijane presude ), stavljen je izvan snage kazneni nalog izdan protiv optuženog ŠM presudom toga suda od 21. srpnja 2022. broj K-296/2022-2. U točki II. izreke pobijane presude, optuženi EM proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11. (time da je prvostupanjski sud u uvodu pobijane presude, u oznaci Kaznenog zakona koji je ovdje primijenjen, pogrešno naznačio i brojeve službenog glasila u kojima su objavljene izmjene i dopune tog Zakona koje su stupile na snagu nakon počinjenja kaznenog djela zbog kojeg je optuženik proglašen krivim) te je, na temelju te zakonske odredbe, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca. Na temelju članka 56. stavka 1. i 2. KZ/11., optuženom ŠM izrečena je uvjetna osuda, tako da se kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik u roku od jedne godine ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 6. ZKP-I., naloženo je optuženom ŠM naknaditi paušali trošak u iznosu od 200,00 eura u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude (time da rok za dobrovoljno ispunjenje obveze teče od izvršnosti presude, a ne od njezine pravomoćnosti).

2. Žalbu protiv presude podnio je optuženi EM, po branitelju, odvjetniku Krešimiru Golubiću, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže drugostupanjskom sudu da prihvati žalbu, ukine pobijanu presudu i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

2.1. Žali se i optuženi EM osobno, ne navodeći žalbene osnove, s istovjetnim prijedlogom drugostupanjskom sudu.

2.2. S obzirom na to da se međusobno nadopunjuju, to su obje žalbe razmatrane kao žalba optuženog ŠM.

3. Na žalbu optuženika državni odvjetnik nije odgovorio.

4. Prije dostave sucu izvjestitelju, spis predmeta je, u skladu s odredbom članka 474. stavkom 1. ZKP-I., bio dostavljen je Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu.

5. Sjednica vijeća održana je u prisutnosti optuženog ŠM i njegovog branitelja, odvjetnika Krešimira Golubića, a u skladu s odredbom članka 475. stavkom 4. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26.-dalje: ZKP-II.) u odsutnosti državnog odvjetnika koji je o sjednici uredno obaviješten.

6. Žalba je osnovana.

7. Nije u pravu optuženi EM kada u žalbi tvrdi da je održavanjem rasprave 18. ožujka 2025. (očito je u pitanju greška, s obzirom na to da je rasprava održana 19. ožujka 2025.) bez njegove pristupnosti prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 3. ZKP-I.

7.1. Naime, prema podacima iz spisa, poziv optuženom ŠM za raspravu koja je održana 19. ožujka 2025. uručili su policijski službenici na zahtjev prvostupanjskog suda, nakon više bezuspješnih pokušaja dostave poziva putem pošte. Konkretno, prvostupanjski je sud u tri navrata pokušao poziv optuženiku dostaviti putem pošte, no optuženi EM, koji je nesumnjivo imao saznanja da se protiv njega vodi kazneni postupka, pozive suda nije preuzimao, tako da su dostave vraćane prvostupanjskom sudu uz napomenu "primatelj obaviješten, nije podigao pošiljku". U pozivu koji mu je uručen putem policije, optuženi EM bio je poučen u smislu odredbe članka 404. stavka 5. ZKP-I., pozivu suda nije se odazvao, a branitelj optuženika, koji je bio prisutan na raspravi, nije se protivio održavanju rasprave bez prisutnosti optuženika. Stoga, kraj činjenice da bezuspješni pokušaji dostave poziva upućuju na zaključak da je optuženi EM očito izbjegavao pozive suda, a na raspravi, osim svjedokinje Š koja o predmetnom događaju nema neposrednih saznanja, nisu ispitivani drugi svjedoci optužbe, to nije u pravu optuženi EM kada u žalbi tvrdi da je njegova prisutnost bila obavezna i da je održavanjem rasprave 19. ožujka 2025. bez njegove prisutnosti prvostupanjski sud počinio bi tnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 3. ZKP-I.

8. Međutim, u pravu je optuženi EM kada u žalbi tvrdi da mu je, održavanjem rasprave 30. siječnja 2025. bez njegove prisutnosti, kojom prilikom su ispitani svjedoci optužbe – oštećeni DM i BM, na čijim iskazima se temelji osuđujuća presuda, povrijeđeno pravo na pravično suđenje, ukazujući time na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 12. ZKP-II. (ranije je ta bitna povreda bila propisana odredbom članka 468. stavkom 2. ZKP-I.).

9. Naime, iz zapisnika o raspravi od 30. siječnja 2025. proizlazi da optuženik nije došao na raspravu, ali je poziv primio, time da je ispričao svoj nedolazak navodeći da je poslovno spriječen. U zapisniku o raspravi navedeno je da je branitelj suglasan s održavanjem rasprave u odsutnosti optuženika, ali taj je navod kasnije, na zahtjev branitelja, ispušten kao pogrešan upis u raspravom zapisniku. Toga dana rasprava je održana bez prisutnosti optuženog ŠM, iako je optuženik u podnesku od 29. siječnja 2025., kojim je obavijestio sud da zbog posla nije u mogućnosti pristupiti na raspravu, zatražio da se rasprava odgodi za neki drugi dan.

10. Jedna od sastavnica prava na pravično suđenje, koje je propisano člankom 6. Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori“ broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17, dalje: Konvencija) i člankom 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14., dalje: Ustav) jest načelo kontradiktornosti koje, između ostalog, podrazumijeva pravo stranaka da budu prisutne radnjama u postupku i da se na provedene dokaze mogu očitovati (proturječiti im). Dio načela kontradiktornosti je i konfrontacijsko pravo, koje je isključivo pravo okrivljenika, da ispituje ili dade ispitati svjedoke optužbe i da se osigura prisustvo i ispitivanje svjedoka obrane pod istim uvjetima kao i svjedoka optužbe (članak 6. stavak 3.d Konvencije i članak 29. stavak 2. podstavak 6. Ustava). S obzirom na to da je pravo da ispita ili dade ispitati svjedoke optužbe (konfrontacijsko pravo) pravo okrivljenika, on se tog prava može i odreći, što ovdje, međutim, nije slučaj.

11. Naime, iz zapisnika o raspravi od 24. listopada 2023. proizlazi da se optuženi EM nije suglasio s prijedlogom državnog odvjetnika da se iskazi ranije ispitanih svjedoka DM, BM, AM i FM pročitaju na raspravi u skladu s odredbom članka 431. stavka 1. točke 6. ZKP-I. Dakle, s obzirom na to da je predlagao da se svjedoci ispitaju na raspravi, očigledno je da se optuženi EM nije odrekao konfrontacijskog prava. Uostalom, u podnesku u kojem je obavijestio sud o svojoj spriječenosti da dođe na raspravu 30. siječnja 2025., optuženik je predložio da se rasprava na koju su pozvani svjedoci optužbe odgodi za neki drugi dan, što znači da je i dalje inzistirao da mu se omogući ostvarenje njegovog konfrontacijskog prava. Međutim, 30. siječnja 2025. rasprava je održana bez prisutnosti optuženog ŠM, kojem ni naknadno, njihovim ponovnim pozivanjem na raspravu, nije omogućeno da ispita svjedoke – oštećenog DM i BM. U pitanju su svjedoci optužbe koji terete optuženika za počinjenje kaznenog djela i na čijim iskazima se temelji pobijana osuđujuća presuda.

12. Doduše, na raspravi 30. siječnja 2025. bio je prisutan branitelj optuženika, odvjetnik Krešimir Golubić koji je imao priliku ispitivati svjedoke, što je on i učinio. Međutim s obzirom na to da je optuženi EM zahtijevao da svjedoci optužbe, koj i ga terete, budu ispitani u njegovoj prisutnosti te kraj činjenice da, kao sudionik spornog događaja, optuženik ima saznanja o svim okolnostima tog događaja, na temelju kojih saznanja može svjedocima postavljati relevantna pitanja, to proizlazi da je ispitivanjem svjedoka DM i BM bez njegove prisutnosti optuženom ŠM teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda , odnosno konfrontacijsko pravo koje je sastavnica prava na pravično suđenje. Naime, upravo zbog činjenice da su u pitanju svjedoci koji terete optuženika za počinjenje kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11., a u pitanju je djelo za koje ne postoje drugi, osim personalnih dokaza i upravo na tim dokazima se temelji pobijana presuda kojom je optuženik proglašen krivim, zbog toga počinjena povreda ima značaj teške povrede prava na pravično suđenje.

13. Odredbom članka 404. stavka 5. ZKP-I. propisano je da, ako se kazneni postupak vodi za kazneno djelo za koje je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do pet godina (kao što je ovdje slučaj), rasprava se može održati bez prisutnosti optuženika koji je uredno pozvan, ali nije pristupio ili mu se poziv nije mogao uručiti jer je promijenio adresu, a o tome nije obavijestio sud ili je očito da izbjegava poziv, uz uvjet da njegova prisutnost nije nužna i da je prije toga bio ispitan ili se očitovao o optužbi. U konkretnom slučaju, optuženi EM ranije se pred sudom na raspravi 24. listopada 2023. očitovao o optužbi, međutim uz taj uvjet koji je, suprotno žalbenim tvrdnjama optuženika ovdje ispunjen, prema naprijed citiranoj odredbi članka 404. stavka 5. ZKP- I. (a istovjetna zakonska odredba propisana je i sada važećim ZKP -II.) traži se istovremeno ispunjenje daljnjeg uvjeta, a to je da prisutnost optuženika na raspravi nije nužna. Prvostupanjski sud u pobijanoj presudi nije obrazložio zašto prisutnost optuženog ŠM na raspravi 30. siječnja 2025. nije bila nužna, međutim, obzirom na to da su na raspravi 30. siječnja 2025. ispitivani svjedoci optužbe i to svjedoci koji imaju neposrednih saznanja o spornom događaju i koji terete optuženika (DM kao žrtva te BM kao očevidac dijela spornog događaja) , to proizlazi da se održavanje rasprave 30. siječnja 2025. bez prisutnosti optuženog ŠM ne može opravdati citiranom odredbom članka 404. stavka 5. ZKP -I., jer za primjenu te zakonske odredbe u konkretnom slučaju nisu bili ispunjeni uvjeti.

13.1. Ujedno, iz podneska kojeg je dostavio sudu i obrazložio razloge svog nedolaska na raspravu proizlazi da je optuženi EM bio spriječen pristupiti na raspravu. Prema tome, unatoč ranijim neuspješnim pokušajima dostave poziva optuženiku, zbog čega je dostava vršena putem policije, prema stanju dokazne građe koja prileži u spisu, nedolazak optuženog ŠM na raspravu nije posljedica njegovog izbora, nego objektivnih okolnosti (činjenice da radi na gradilištu na kojem je njegova prisutnost bila nužna), pa se nedolazak optuženog ŠM na raspravu ne može tumačiti kao odricanje od konfrontacijskog prava. Doduše, optuženi uz podnesak od 29. siječnja 2025. nije dostavio dokaze o poslovnim obvezama zbog kojih nije bio u mogućnosti doći na raspravu, ali je u podnesku ponudio da će, bude li potrebno, te dokaze naknadno dostaviti, ali od njega to nije bilo zatraženo.

14. Stoga je u pravu optuženi EM kada u žalbi tvrdi da mu je ispitivanjem svjedoka optužbe DM i BM bez njegove prisutnosti teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, jer mu unatoč jasnim ustavnim i konvencijskim odredbama, nije pružena stvarna i primjerena mogućnost osporiti dokaze koji ga terete.

15. Slijedom izloženog, s obzirom na to da postoji bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 12. ZKP-II., na koju optuženik ukazuje u žalbi, to je trebalo, u skladu s odredbom članka 483. stavka 1. ZKP-II., prihvatiti žalbu optuženog ŠM, ukinuti pobijanu presudu i uputiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

16. U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud, vodeći računa o povredi na koju je upozoren ovim rješenjem, provesti sve do sada izvedene dokaze, a po potrebi i druge dokaze koje nađe potrebnim za pravilno i potpuno utvrđenje svih odlučnih činjenica te donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku koju će, u skladu s odredbom članka 459. ZKP-II., jasnim i određenim razlozima obrazložiti. Pri tome će pažljivo i savjesno analizirati, kako svaki dokaz posebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti te s osobitom pažnjom analizirati iskaz oštećenog DM, a pri provođenju rasprave primjenjivati zakonom predviđene mjere osiguranja nazočnosti optuženika na raspravi u slučajevima kada se ne može obaviti uredna dostava poziva, a iz okolnosti očito proizlazi da optuženik izbjegava primiti poziv (članka 97. stavka 1. točka 3. ZKP- II.). Ujedno, prvostupanjski će sud voditi računa o tome koji se zakon, s obzirom na vrijeme počinjenje djela, ovdje može primijeniti.

Varaždin, 15. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća

Zdravko Pintarić

U zamjenu potpisao sudac

Igor Pavlic